Dejtonski sporazum

DEJTONSKI SPORAZUM

 

Prihvaćanje bilo kakvih amandmana na Dejtonski ustav, znači i prihvaćanje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu

 

Dejtonskim sporazumom stvorene su pretpostavke za prestanak agresije na BiH i zaustavljanje strašnih zločina genocida nad Bošnjacima.  MeÄ‘utim Dejtonskim sporazumom su produkovane strateške političke neravnoteže. Srbija je  dobila više vlasti u susjednoj državi, BiH, nego na uslovno rečeno vlastitom teritoriju – Crna Gora i Kosovo.  U BiH na osnovu Dejtonskog sporazuma entiteti upravljaju državom i institucijama države, dok istovremeno država ne postoji u entitetima.  Državom BiH upravlja Vijeće za implementaciju mira pod upravom SAD i EU, koje opet svaka za sebe i svoj interes imaju različita mišeljenja o budućnosti BiH.  Istovremeno produkuje se paradoks da BiH samo uz pomoć SAD može pristupiti EU i NATO. Suverenitet države BiH je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan.  Ova tri atributa suvereniteta, uz norme Internacionalnog pravnog poretka o pravu na kontinuitet ustavnosti i ustavnih procedura i nepriznavanju rezultata diskontinuiteta (agresijom i genocidom), omogućavaju legitimnu akciju Bošnjaka na poništavanju rezultata agresije i genocida u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva. Za Bošnjake postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna država BiH, a RS postoji samo kao dio ilegalnog, oktroiranog dejtonskog ustava, Aneksa 4. Prihvaćanje bilo kakvih amandmana na Dejtonski ustav, znači i prihvaćanje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu.  To bi ujedno značilo odustajanje od Presude Internacionalnog suda pravde od strane same žrtve genocida, što niko u ime žrtve nema pravo učiniti.  Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa RS), Bošnjacima treba potpuno novi ustav države BiH, koji će nastati na principima Povelje OUN i Evropskog ustava - od kojih niti jedan ne poznaje etnički ili entitetski princip podjele vlasti.  GraÄ‘anin je temeljna čestica univerzalnosti graÄ‘anstva iz koje logika jednakopravnosti svih graÄ‘ana u pravima i dužnostima ne može izuzeti ikojeg pojedinca, a kamoli vjerske, narodne i političke grupe.  U BiH je potrebno otkloniti ikakvu ulogu diktatora, pa pojavio se on iznutra ili bio delegiran izvana. Dejtonski poredak (ustav) je anti-bosanski, anti-graÄ‘anski, anti-civilizacijski postavljen, i kao takav uništava društvo, državu BiH i bosanskohercegovačke graÄ‘ane kao anti-nacistički, anti-fašistički skup, koji je postavljen prema civilizacijskom vrhunskom dosegu univerzalnosti graÄ‘anstva.  Dejtonski ustav uništava temeljni princip i praksu univerzalnosti graÄ‘anstva u BiH, na kojem se bazira moderna civilizacija i svjetska zajednica. Bošnjaci ne smiju potpisati dokument kojim BiH gubi svoju historijski verifikovanu državnost na osnovu Internacionalnog prava i Povelje OUN.

Mi odbacujemo nelegitimni i nelegalni dejtonski ustav i dejtunsku vlasti u BiH. Mi se borimo za RBiH i elemente državotvorne i teritorijalne svijeti bosanskog naroda. Istovremeno mi smo protiv Federacije BiH i RS, to jeste daytonske podjele BiH. Mi se borimo za vračanje i sporovoÄ‘enje Ustava RBiH, koji je garantovao sve elemente države BiH, njeno otovreno, slobodno, civilno društvo, ideju Bosne i bosanski duh, njenu samostalnost, nezavisnost i teritorijalni integritet u meÄ‘unarodno priznatim granicama. Mi se borimo za vraćanje meÄ‘unarodnog prava u BiH po kojem se ne može priznati okupacija ni stope teritorije BiH, niti priznati i legalizirati rezultati agresije i genocida, odnosno ne mogu se priznati RS, FBiH i podjela BiH

 

 

Prihvatanje rezultata genocida u Dejtonu je poziv za još jedno novo rušenje Bosne i Hercegovine i još jedan novi pokušaj uništenja Bošnjaka kao naroda. Potpis u Dejtonu i zakoni koji se danas izvode iz dejtonskih potpisa mogu biti legalni isto toliko koliko je 'legalna' agresija i genocid.

 

Dejtonskim sporazumom BiH je podijeljena na dva tzv. entiteta: Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Ti entiteti mogu izravno stupati u medjunarodno pravne odnose sa drugim drzavama pa cak i u takve drzavnopravne odnose, kao sto je konfederacija.  Drzavljani BiH mogu imati dvojno drzavljanstvo.  Ovlasti BiH su samo simbolicne, a stvarno sva vlast, pa i vojna, je u djelokrugu entiteta.  Granica izmedju entiteta povucena je tako, da podrucja tzv. Republike Srpske sacinjavaju pretezno bas oni dijelovi BiH, u kojima su Bosnjaci i Hrvati imali izrazitu apsolutnu vecinu i u kojim su bili vecinski vlasnici zemljista. Dejtonski sporazum  je medjunarodni ugovor i po hijararhiji pravnih propisa ima polozaj zakona i mora biti u skaladu sa Ustavom Republike BiH.MeÄ‘utim njime su počinjene mnoge povrede tog Ustava:

 

Prema clanku 3. Ustava BiH zajamcena je ravnopravnost svih naroda na podrucju cijele Bosne i Hercegovine. Medjutim, Republika Srpska postaje maticni entitet srpskoga naroda, u kojem su Srbi konstitutivni narod, pa su time Bosnjaci, Hrvati u neravnopravnom polozaju u odnosu na njih.  Stoga je Dejtonski sporazum  suprotan clanu 3. Ustava Republike BiH.

 

Prema clanu 5. Ustava Republike BiH, teritorij, odnosno granice BiH i njenih regija i opcina mogu se mijenjati samo odlukom Skupstine BiH, ali samo u skladu s izrazenom voljom stanovnistva odgovarajuceg podrucija I opcim interesima Republike. Dejtonskim sporazumom ona je podijeljena na dvije drzave po zakonodavnoj, izvrsnoj i sudskoj vlasti, kao i po ustroju vojske i policije, a narod je na referendum prvog marta 1992.godine dvotrecinskom vecinom se izjasnio za cjelovitu, jedinstvenu I nedjeljivo BiH kao drzavu. Stoga je opci dejstonski sporazum u protivnosti s izrazenom voljom apsolutne vecine stanovnistva drzave BiH, suprotan opcim interesima Republike BiH, pa predstavlja najgrublju povredu clana 5. Ustava Republike BiH.

 

Prema clanu 352. Ustava Republike BiH, Predsjednistvo BiH bira se na cetiri godine.  Jednako tako se prema clanu 144. Ustava Republike BiH na cetiri godine bira njezina Skupstina.  Istekom cetiri godine od dana izbora jednome I drugome tijelu prestaju sve ovlasti, da bilo sta cine u ime republike BiH, te da je bilo cime obvezu.  Poslanici i clanovi Predsjednistva BiH bili u zabludi prilikom usvajanja dejtonskog sporazuma jer nisu bili upoznati sa svim posljedicama toga povijesnoga Dokumenta, izmjene Ustava Republike BiH prema kojemu je BiH bila medjunarodno priznata drzava. Dakle, Dejtonski sporazum nisu ni potpisali ni potvrdili ovlasteni predstavnici Republike BiH. Stoga je taj Opci sporazum suprotan clanku 144. i clanku 352. Ustava Republike BiH.

Dioba Bosne i Hercegovine na entitete predstavlja ozakonjenje agresije na suverenu i medjunarodno priznatu Republiku BiH i legalizaciju genocida nad bosnjackim I hrvatskim narodom. Stoga je Opci okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini od 14. prosinca 1995. godine najgrublja povreda medjunarodnog prava.

 

Dejtonski sporazum je suprotan medjunarodnom pravu i clanu 3., clanu 5., clanu 144., i clanu 352. Ustava Republike BiH, pa je prema tome nistavan i

bez obaveze za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Pravna posljedica prihvatanja Dejtonskog sporazuma je je legitimitet ubica na zemlji i imovini ubijenih kao da ubijeni u ratu nisu nikada ni zivjeli i nisu nikada ni bili popisani. Prava ubijanih prelaze iz pravnih u povjesne knjige a zemlja koju su naseljavali prelazi u legitimno vlasnistvo njihovih ubica. Medjunaradna zajednica automatski mora da stiti novo pravno (a ne povjesno) stanje i nove drzave koje je i sama zrtva dobrovoljno prihvatila, prihvatanjem Dejtonskog sporazuma.