Naučna istraživanja

Sudske, naučno istraživačke i historijske činjenice o Bijelim trakama

Sudske, naučno istraživačke i historijske činjenice o Bijelim trakama
Haški tribunal je osudio ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora, a poslije Karadžića, koji je osuđen na doživotnu kaznu i proglašen krivim, između ostalog, za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, najviša kazna je izrečena Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku općine i Kriznog štaba Prijedor koji je dobio 40 godina zatvora. Za Stakića je Vijeće Haškog tribunala zaključilo da je imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i učešću u formiranju logora.
U Sudu BiH je za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđeno 19 osoba na ukupno 341 godinu zatvora.
Najvišu kaznu pred Sudom BiH za zločine počinjene u Prijedoru dobio je Zoran Babić, koji je osuđen na 35 godina zatvora. Njemu je jedinstvena kazna od 35 godina izrečena nakon što je osuđen zbog učešća u ubistvima muškaraca iz Prijedora na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, učešća u strijeljanju muškaraca bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. godine ispred džamije u mjestu Čarakovo te zbog ubistava zatočenika prilikom njihovog transporta iz logara “Omarska” na “Manjaču”.
U tom predmetu je s Babićem osuđen i Darko Mrđa, koji je, osim za zlostavljanja zatočenika koji su transportovani u “Manjaču”, proglašen krivim i za zločine u zaseoku Sredice i mjestu Tukovi, za što je dobio 15 godina, te mu je Sud BiH izrekao jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora budući da je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog učešća u ubistvima na Korićanskim stijenama.
Deset osoba je oslobođeno optužbi za zločine počinjene u Prijedoru, a među njima su Milorad Radaković te Mitar i Rade Vlasenko, koji su krivice oslobođeni u po dva predmeta.
U Sudu BiH su zbog zločina počinjenih na području Prijedora u toku suđenja u šest predmeta protiv 30 optuženih.
Masovna stradanja u Prijedoru počela su krajem aprila 1992. godine, kada su srpske snage preuzele vlast. Bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bilo je obilježeno bijelim trakama, kao i njihove kuće i stanovi.
Uslijedili su napadi na okolna sela, stanovništvo je hapšeno i zatvarano u logore, među kojima su bili “Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”, a mnogi su u ovim objektima i van njih izgubili živote.
Prema podacima Instituta za traženje nestalih (INO), do sada je pronađeno i identificirano oko 2.588 žrtava s područja Prijedora, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava.
“Tijela ubijenih Prijedorčana pronađena su u 98 masovnih grobnica, a posljednja masovna grobnica koja je otkrivena jeste masovna grobnica u Derventi, na mezarju Prvi kvart, odakle je u septembru 2019. ekshumirano sedam tijela. Njoj je prethodila ekshumacija žrtava iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama 2017., kada je ekshumirano 137 posmrtnih ostataka, iz kojih je dobiveno 112 identiteta”, kazala je glasnogovornica Instituta za traženje nestalih Emza Fazlić.
Prema njenim riječima, u julu 2019. je ukopano 86 žrtava ekshumiranih na Korićanskim stijenama. Najveća masovna grobnica koja je otkrivena na ovom području, nastavlja Fazlić, jeste Tomašica, iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka, od čega 275 kompletnih tijela.
Osim masovnih grobnica, ukupno 445 tijela ubijenih je pronađeno i na drugim lokacijama, odnosno pojedinačnim i zajedničkim grobnicama te površinskim lokacijama.
U Prijedoru je ubijeno 102 djece, a prema podacima Instituta, još uvijek se traga za 40 nastradalih. Najmlađa žrtva je dječak Velid Softić, koji je imao svega dva mjeseca kada je likvidiran.
Najmlađa ubijena djevojčica je Emira Mulalić, koja je rođena 1987. a nestala je u oktobru 1992. godine.
Prijedor je: prvi grad po broju masovnih grobnica u BiH, prvi grad po broju ubistava i nestalih osoba u BiH. U Prijedoru je više od 31.000 Bošnjaka i Hrvata prošlo kroz srpske logore, 3.176 Bošnjaka i Hrvata je ubijeno, 102 djece je ubijeno, 256 žena je ubijeno. Za ratne zločine u Prijedoru izrečena je 51 pravosnažna presuda.
https://library.fes.de/pdf-files/bueros/sarajevo/12974.pdf

Vijesti: