Naučna istraživanja

Sjećate li se žena silovanih u Agresiji i Genocidu u BiH

Sjećate li se žena silovanih u Agresiji i Genocidu  u BiH
Silovanje je zločin protiv čovječnosti i instrument postizanja ciljeva Genocida u BiH
Generalna skupština UN je 2015. godine rezolucijom 62/293 proglasila 19. juni za međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu. Ovaj datum obilježavamo kako bi se podigla svijest o potrebi okončanja seksualnog nasilja u ratu, odala počast preživjelima seksualnog nasilja i prepoznala posvećenost svih onih koji su hrabro posvetili ili izgubili živote u borbi za iskorjenjivanje ove vrste zločina. Silovanje kao „oružje rata“ je zločin koji opterećuje BiH proteklih skoro trideset godina. Svaki pojedinačni ili institucionalni pokušaj relativiziranja ove vrste zločina udaljava nas od pravde i pomirenja te produbljuje bol i patnju direktnih i indirektnih žrtava silovanja.
Više od 20.000 žena i muškaraca bili žrtve silovanja ili drugog oblika seksualnog nasilja, a samo je oko 1.100 ukupno registriranih, tj. prijavljenih slučajeva. ”Žrtva žene” tokom rata nije se svodila isključivo na seksualno nasilje nego i na protjerivanje, gubitak članova porodice, gubitak ”hranitelja”, kao i svjedočenje teškom kršenju ljudskih prava i ratnih zločina nad drugima. Žene su silovane na ulici, u svojim domovima i/ili pred članovima porodice i komšijama, kako od strane poznatih tako i nepoznatih počinitelja, pri čemu su često svjedočile i nasilnom odvođenju muževa, čak i ženske djece. Neke žene su bile višestruko silovane sve dotle dok ne bi ostale trudne i zadržavane su u zatočeništvu do perioda neposredno prije porođaja, a trudnoća kao posljedica ratnog silovanja bila je kod 13.3% žena.
Iako su svjedočenja, presude i statistički podaci o ovoj vrsti zločina dostupni javnosti, ipak se o ovom zločinu malo govori. Taj muk je prisutan i zbog sljedećih činjenica:
- gotovo dvije trećine osuđenih za silovanja tokom rata presuđeno je sa tri do pet godina zatvora a nakon žalbe kazne su smanjene ili su zamijenjene novčanim globama;
- zbog sporosti pravosudnih organa da procesuiraju i adekvatno kazne počinitelje;
- zbog otežavajuće procedure za priznanje statusa žena žrtva rata;
- zbog straha od osude sredine, negativnog obilježavanja (stigmatizacije), odbacivanja i izopćenja;
- zbog straha od počinitelja od kojih je velika većina na slobodi;
- zbog nedovoljne informiranosti o pravima žrtava silovanja;
- zbog dugogodišnjih zvaničnih politika poricanja (da su se ti zločini uopće dogodili);
- zbog nedostatka političke volje da se za pitanja i probleme žrtava seksualnog nasilja u ratu donese rješenje o priznavanju statusa „žrtve rata“ i usvoje legislative na državnom nivou koje taj status reguliraju (opstrukcije dolaze kontinuirano iz RS-a, u kojoj je donesen diskriminirajući zakon) – na ratno silovanje i žrtve gleda se kroz prizmu etno-nacionalnih politika i etno-nacionalnih podjela, čime se zapravo šalje poruka da nema empatije i razumijevanja za žrtve „druge strane“ što ih dodatno povrjeđuje i re-viktimizira;
- i konačno zbog nepostojanja konstruktivnog suočenja s prošlošću.
Institut za istraživanje genocida Kanada sjeća se zločina silovanja, odaje poštovanje žrtvama i iskazuje suosjećanje sa njihovom patnjom. Ponižavanje žrtava silovanja je ravno zločinu, ravno prizivanju novih zločina, udar na istinu i pravdu. Silovane žene u Agresiji i Genocidu u BiH su heroine, dostojne najvišeg uvažavanja i mi im pružamo utjehu i podršku.
Institut za istraživanje genocida Kanada

Vijesti: