Naučna istraživanja

Nauka o genocidu je svojim naučno istraživačkim radom potvrdila stručno mišljenje francuske sutkinje Michele PIcard.

Nauka o genocidu je svojim naučno istraživačkim radom potvrdila stručno mišljenje francuske sutkinje Michele PIcard.
STRUČNO MIŠLJENJE: Sutkinja Picard: Dokaza za osuđujuću presudu Stanišiću i Simatović je bilo i više nego dovoljno.
'Optuženi u ovom predmetu svjesno su financirali i naoružavali zločince!'
Francuska sutkinja Michele Picard u suprotnom mišljenju priloženom uz hašku oslobađajuću presudu "Stanišić Simatović" ocjenjuje da su dokazi bili dovoljni za osuđujuću presudu protiv dvojice bivših dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti za zločine koje su u Hrvatskoj i BiH počinile paravojne jedinice pod njihovom kontrolom.
Moje je stajalište da je jedino razumno tumačenje ogromnog broja dokaza koji su izvedeni pred raspravnim vijećem da su optuženi dijelili s drugim članovima udruženog zločinačkog pothvata namjeru uspostave kontrole nad područjima opisanim u optužnici time što su deportirali nesrpsko stanovnišvo kaznenim djelima. 
"Moje je stajalište da je jedino razumno tumačenje ogromnog broja dokaza koji su izvedeni pred raspravnim vijećem da su optuženi dijelili s drugim članovima udruženog zločinačkog pothvata namjeru uspostave kontrole nad područjima opisanim u optužnici time što su deportirali nesrpsko stanovnišvo kaznenim djelima", napisala je sutkinja.
Picard ocjenjuje da "bliske veze koje su optuženi održavali s kriminalnim skupinama koje su činile zločine ne samo u SAO Krajini nego i u SAO SBZS, RSK i BiH, kao i snažna potpora koju su im pružali dokazuje da su obojica optuženih igrala ključnu ulogu u procesu etničkog čišćenja radi uspostave srpskih područja i da su to činili ciljano jer su dijelili istu namjeru".
Sutkinja to potkrepljuje dokazanom tijesnom suradnjom Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića koji nije skrivao namjeru progona Hrvata te dokazanom kontrolom nad policijom SAO Krajine koja je, kako su suci zaključili, 1991. i 1992. protjerala 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio ubila. Po njoj je neupitno da je Stanišić bio kanal komunikacija između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića.
Takve veze Picard pronalazi i za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema gdje dokazi pokazuju da su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina a također su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića.
Što se tiče Stanišićevih veza s Goranom Hadžićem i drugima Picard smatra da je većina u vijeću "prebrzo odbacila dokaze o tome".
Picard prigovara pristupu korištenom u donošenju presude u kojem se svaki dokaz razmatra izolirano i dodaje da je "njezino duboko uvjerenje da se analizom ukupne slike jedino može vidjeti stvarno stanje".
Ona ističe da je priroda posla dvojice u SDB-u bila zaštita sigurnosti srpske države a ne sudjelovanje u vojnim ili paravojnim operacijama izvan granica Srbije.
Na kraju dodaje da su dvojica optuženih bila uključena u događaje koji su vodili etničkom čišćenju još od samih početaka kada nije bilo utvrđeno niti da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi niti je osnivanje paravojnih postrojba bilo potrebno.
"Mogu jedino zaključiti da je u ovom predmetu ostvaren udruženi zločinački pothvat i da su mu optuženi pružili doprinos svjesno i u velikoj mjeri".
"Optuženi u ovom predmetu svjesno su financirali i naoružavali zločince, čak ih obučavali za nezakonite borbe (ljudski štit) tako da mogu počiniti zločine za koje su optuženi znali da će ih počiniti".
"Ukoliko ne možemo zaključiti da su optuženi pomagali te zločine moram reći da smo zakoračili u mračno područje međunarodnog prava", poručuje Picard.
Mehanizam za međunarodne krivične sudove, koji radi na predmetima preostalim od Haškog tribunala, 30. juna će, nakon ponovljenog suđenja, izreći prvostepenu presudu nekadašnjim zvaničnicima Državne bezbjednosti (DB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću nakon obnovljenog sudskog procesa koji se protiv njih vodio za organizovanje najozloglašenijih srpskih borbenih jedinica koje su se borile u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.„Miloševićevi ljudi na terenu” bio je najčešći opis dvojice visokih funkcionera Državne bezbednosti (DB) Srbije – Jovice Stanišića, načelnika DB-a u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, i njegove desne ruke Franka Simatovića Frenkija, komandanta Jedinice za specijalne operacije (JSO) DB-a.
IGK

Vijesti: