Naučna istraživanja

N. Tromp

Poštovani Ejube,

 

Hvala na javljanju, lijepim željama kao o na eloboratu vaših stavova.

 

Kao prvo vrlo dobro ste shavitili za koje sam se ja pozicije borila – i evo izgleda i izborila – što se tiče pravnog i povijesnog narativa o ratovima na području u bivše YU.

 

Pogodili ste svojim pitanjima u SRIDU - kako mi to u HR kažemo - kad pitate o mogućnosti kompenzacija na osnovu već postojećih presuda srpskim počiniocima zločina u BiH.

Samo da vam kažem da su ICJ dužnosnici još 2007. objasnili Phonu van Biezenu kako i na osnovu presude 2007 kojim se Srbija tereti da nije spriječila genocid mogla pokrenuti civilna parnica žrtava da naplate od Srbije kompenzacije za materijalne i nematerijalne gubitke i štetu.

 

Ja ovu informaciju imam iz ‘povjerljivih’ ali i vrlo pouzdanih izvora. Na žalost, sve inicijative o interesima žrtava je u BiH preuzela jedna mala skupina ‘žrtava po profesiji.’ Mislim da je nepotrebno nabrajati imena 'žrtava profesionalaca.' jer ta imena svatko već zna. Ova mala skupina kontrolira sve procese i tu možda leži razlog i uzrok toga zašto van Biezen ništa od ovih informacija nije iskoristio. Međutim ostaje hoš uvijek ova mogućnost da se i po 2007  presudi ICJ može pokrenuti parnica za odštetu protiv države Srbije. Tko su biti pojedinci koji kao ‘oštećena’ strana’ to trebaju inicirati i na kojem sudu se to treba pokrenuti su osnove bilo koje pravno-kompenzacijske procedure.

 

Ova činjenica nikada nije dobila prostora u medijskoj javnosti jer Srbija jako dobro kontrolira i svijet žrtava preko svojih ubleha i sva pažnja se usredotočila an to da bi revizija 2007 presude mogla donijeti do toga da je bila izravno odgovorna i za planiranje i izvršavanje genocida, a ne samo d aga nije spriječila. Kao što znam UN Konvencija jasno kaže da se tu radi i o sprječavanju i o kažnjavanju za djelo genocida. Pa kako je revizija upropaštena od strane Bakira Izetbegovića, nitko više ne poteže pitanje civilne parnice za kompenzacije kojom bi Srbija bila obavezna platiti odštetu žrtvama genocida tj. njihovih porodicama.

 

Ako vam je lakše o ovom razgovarati, molim vas da me nazovete.

 

Moj mob. +31641338425.

 

Srdačan pozdrav.

 

Nena Tromp

 

From: Ejub Ajan <ejub.ajan@gmail.com>
Date: Friday, 22 April 2022 at 11:09
To: Nevenka Tromp <n.tromp-vrkic@uva.nl>
Subject: Pitanje

Poštovana profesorice Tromp,

 

Izuzetno cijenim Vašu upornu borbu da istina o nesretnim dešavanjima iz 90-tih bude tačno interpretirana, kako u zemljama sa prostora ex Jugoslavije, tako i u svjetskoj javnosti. Naravno, radi se o sizifovskom poslu ako se u obzir uzme činjenica da osim Srbije, ni međunarodna zajednica ne želi da prava istina bude dostupna svima. Naravno mi koji smo svjedočili dešavanjima iz tih zlih vremena, znamo istinu. I posebno teško pada, kada znaš istinu, slušati planski revizionizam koji dolazi iz Srbije i RS entiteta. Prosto rečeno, boli i duša i srce. Posebnu gorčinu izazivaju saznanja o ujdurmi Bakira Izetbegovića, koju ste javno obznanili. Srbija i entitet RS jednostavno obmanjuju domaću javnost floskulama da je Haški sud politički sud i da je formiran za progon Srba. Sve to se začinjava izuzetno agresivnim medijskim inženjeringom koji ne samo da izjednačava, nego ide i korak dalje, proglašavajući srpski narod najvećom žrtvom sukoba iz 90-tih. Na taj način su formirane nove generacije koje su spremne ponovo da ratuju i vjerovatno ponove isti scenario za ''svete ciljeve'', jer scenario je napisan davno u Garašaninovom Načertaniju, samo se obnavlja kroz Moljevića i memorandum SANU. Jedno je sigurno, Srbija ne odustaje od velike Srbije. Čeka se samo pogodan trenutak, i opet ćemo svjedočiti stratištima. 

 

S obzirom da Haški sud faktički, osim pojedince, ni na koji način nije pravno kaznio ni Srbiju niti entitet RS, zanima me da li je moguće na osnovu tih presuda koje nedvosmisleno ukazuju da su genocid i brojni drugi zločini osmišljeni i planirani od strane političkog, vojnog i policijskog vrha RS-a, da se pokrenu civilne tužbe pojedinaca ili udruženja stradalnika protiv RS-a za materijalnu nadoknadu štete ili pretrpljene duševne boli? Libija je bila suočena s takvom vrstom tužbe i platila je 10 M$ za svaku žrtvu iz srušenog aviona. Jedan od terorista je bio povezan s libijskom obavještajnom službom. U našem slučaju imamo osuđene predsjednika republike, predsjednika skupštine, komandanta vojske i još puno njih. Također, u presudi se kaže da su genocid izvršile Vojska RS i Policija RS.

 

Najveća bojazan Srbije za izricanje presude za genocid je bila ekonomske prirode. S podizanjem tužbi za materijalnu naknadu za učinjena zlodjela i presudama koje bi prozašle iz tih sudskih procesa, entitet RS bi bio na koljenima. Mislim da civilni sudovi, a vjerojatno i Sud za ljudska prava u Strazburu, ne bi dozvolili politikanstvo da se zaštiti Srbija kao što je bio slučaj s Haškim tribunalom. Još bolja opcija bi bila, ako bi dokazni materijal protiv Srbije morao biti ustupljen tim sudovima. Onda bi se javo objelodanila i uloga i Srbije, kao glavnog sponzora svih tih zločina.

 

Osobno mislim da je ova ideja jedan tračak nade, da se Srbija natjera da odustane od novih nereda na Balkanu. 

 

Molim Vas da razmotrite mogućnost za realizaciju ideje zajedno s Vašim prijateljima koji se isto kao i Vi nesebično bore za pravdu, a ne ispolitiziranu istinu o nemilim dešavanjima u BiH, Hrvatskoj i Kosovu 90-tih godina. Postoje i organizacije kao npr. IGK Kanada koje okupljaju ljude s ovih prostora, a koje bi također mogli pomoći u realizaciji organiziranja pojedinaca i udruženja prilikom podnošenja tužbi.

 

Hvala Vam puno za Vaš dosadašnji angažman, usmjeren ka cilju da istina ugleda svjetlo dana.

 

Srdačan pozdrav,

Ejub Ajan

Vijesti: