Naučna istraživanja

Na današnji dan prije 30 godina presu]eni ratni ylo;inac Radovan Karadžić je iznio Šest strateških ciljeva

Na današnji dan prije 30 godina presu]eni ratni ylo;inac Radovan Karadžić je iznio Šest strateških ciljeva Srpske republike bosne i Hercegovine odnosno kasnije Republika Srpska koji javno proklamuju početak genocida, udruživanja radi vršenja genocida, istrebljivanja, ubistva, progon zbog etničke pripadnosti i prisilno premještanje.
Šest strateških ciljeva srpskog naroda:
  1. Državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice,
  2. Koridor između Semberije i Krajine,
  3. Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država,
  4. Uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi,
  5. Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti,
  6. Izlaz Republike Srpske na more.
Prvi strateški cilj bio je razgraničenje srpske nacionalne zajednice od zajednica Bošnjaka i Hrvata a koje bi vodilo ka stvaranju etnički „čiste“ srpske države na teritoriji Bosne i Hercegovine. Drugim strateškim ciljem bi se ostvarila teritorijalna povezanost izmeÄ‘u Republike Srpska Krajina (srpska republika u Hrvatskoj koja je vojno poražena 1995. godine) i Jugoslavije (koja se tada sastojala samo od Srbije, Makedonije i Crne Gore).
Treći strateški cilj je precizno definisao Radovan Karadžić u svom obraćanju Skupštini: „I s jedne i s druge strane Drine smo mi, naši strateški interesi i naš životni prostor. Trenutno vidimo mogućnost osnivanja nekih muslimanskih opština uz Drinu, kao enklava, da bi oni ostvarili svoja prava, ali taj pojas u osnovi mora da pripadne Srpskoj Bosni i Hercegovini. Koliko god je to od strateške koristi za nas na pozitivan način, toliko nam pomaže u ugrožavanju interesa naših neprijatelja da otvore koridorkoji bi ih povezao sa „ islamskom internacionalom“ (zvanična srpska propaganda je predstavljala Bošnjake kao fundamentaliste koji priželjkuju osnivanje islamske države i povezivanje sa drugim muslimanima na Balkanu, takozvane zemlje „Zelene transverzale“) i tako ovaj prostor učine trajno nestabilnim“.
U presudi Zdravku Tolimiru koji je proglašen krivim za genocid u Srebrenici i Žepi istaknuto je da je politika prisilnog iseljavanja Bošnjaka iz Istočne Bosne izložena u šest strateških ciljeva 12. maja 1992 godine. Tolimir, pomoćnik zapovjednika Obavještajne i bezbjednosne službe Armije bosanskih Srba, osuÄ‘en je 2012. godine po šest osnova: genocid, udruživanje radi vršenja genocida, istrebljivanje, ubistvo, progon zbog etničke pripadnosti i prisilno premještanje. OsuÄ‘en je na doživotnu kaznu zatvora.
Ovih šest strateških ciljeva je označilo početnu tačku kojom je oblikovan ostatak rata. Najužasniji zločini su počinjeni nakon usvajanja ciljeva u Srpskoj Skupštini. Oni su kasnije elaborirani i „nadograÄ‘ivani“ Direktivom 4 i, konačno, Direktivom 7 koju je Armiji bosanskih Srba izdao predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić nekoliko sedmica prije pada Srebrenice i Žepe. Direktivom 7 od 8. marta 1995. godine izdate su sljedeće naredbe Drinskom korpusu Armije Republike Srpske:
„Potrebno je što više neprijateljskih snaga onemogućiti diverzivnim i aktivnim borbenim operacijama na sjeverozapadnom dijelu fronta, koristeći operacione i taktičke mjere kamuflaže, dok se u smjeru enklava Srebrenica i Žepa treba što prije obaviti potpuno fizičko razdvajanje Srebrenice od Žepe, sprečavanjem bilo kakve komunikacije meÄ‘u ljudima ovih dviju enklava. Planiranim i dobro smišljenim borbenim operacijama, stvoriti nepodnošljivu situaciju apsolutne nesigurnosti bez nade za preživljavanje stanovnika Srebrenice i Žepe”.

Vijesti: