NAUČNI I MORALNI INTEGRITET PROF. DR. SMAILA ČEKIĆA JE KOST U GRLU VELIKO-SRPSKIH NEGATORA GENOCIDA

Za objavu

 

NAUÄŒNI I MORALNI INTEGRITET PROF. DR. SMAILA ÄŒEKIĆA  JE KOST U GRLU VELIKO-SRPSKIH NEGATORA GENOCIDA

 

U povodu višednevne reakcije i neprimjerenih napada više srpskih medija, a posebno „Glasa Srpske“, na uvodno izlaganje prof. dr. Smaila ÄŒekića na naučnom skupu „ Zločin genocida nad Bošnjacima – korijeni, uzroci, namjere i razmjeri“, održanom 8. veljače 2011. u Sarajevu, na kojem je, po pisanjima tih medija, korištena retorika koja podstiče mržnju prema srpskom narodu, našao sam potrebnim da se oglasim. Nakon preslušavanja video-zapisa s tog skupa, s punom moralnom odgovornošÄ‡u tvrdim da ovaj ugledni povijesničar, niti na tom skupu, a koliko mi je poznato ni u svojoj naučnoj karijeri, nikad nije izgovorio a pogotovo napisao konstatacije koje mu se stavljaju u usta, kao što su: „Srbi su genocidni fašisti“ ili „genocidan srpski narod“ ili „fašistički srpski narod“ ili „nacistički srpski narod“. Osobno sam mišljenja da svi ovi navodi stoje sami po sebi, ali znam da to nisu gledanja prof. dr. ÄŒekića.

 

Za razliku od Biljane Plavšić, koja je spominjana na ovom skupu u kontekstu najrasističkijih teorija o korijenima i uzrocima teških zločina u ratnim sukobima, kad je  u novosadskom magazinu „Svet“ napisala da su muslimani genetski kvaran narod, da im je taj pokvareni gen došao iz Islama i da se je toliko namnožio da su muslimani postali kvaran materijal s kojima je postalo opasno zajedno živjeti, prof. dr. ÄŒekić zna da naučni dokazi za genetsku kvarnost bilo kojeg naroda još ne postoje, te kao istinski učenjak ne želi tako nešto kazati a još manje napisati. Dok traje kampanja napada na prof. dr. ÄŒekića i na Institut na čijem je čelu, dotle nema nikakvih reakcija, a pogotovo osporavanja, citirane „znanstvene“ tvrdnje Biljane Plavšić. ÄŒudno je to što svi ti koji su pisali, ili za srspke medije govorili o ÄŒekićevom navodno spornom govoru, za taj govor izgleda nisu ni čuli niti su ga pročitali.

 

Prof. dr. ÄŒekić je, na spomenutom naučnom skupu, i to u kontekstu ideologije i politike stvaranja „Velike Srbije“, govorio da se taj projekat „Velika Srbija“ zasniva na „fašističkoj ideologiji“, na „planu ujedinjenja svih Srba u jednu državu, koji je plan u osnovi genocidan“, da je takav projekat „fašistički iza kojeg stoji država a ne narod, ali ga podržava veći dio srpskog naroda“. Prema teoriji informacija, koju bi trebali znati svi koji se koriste pravom na javnu riječ i od nje zaraÄ‘uju hljeb za život, ako se neke riječi izvade iz konteksta cjeline informacije onda se značenje poruke izopači.

 

Tko smatra da nisu znanstvene istine one koje je na spomenutom skupu izgovorio prof. dr. ÄŒekić, neka se zauzmu istraživanjem povijesti Balkana u zadnja dva stoljeća i istraže nevinost srpskog, pa i hrvatskog, naroda prema muslimanima / Muslimanima / Bošnjacima. Zar je moguće stvoriti etnički čistu državu, kao što to pokušavaju nacionalisti ili fašisti sa „Velikom Srbijom“ i „Velikom Hrvatskom“ a da se prijethodno  ne istrijebe drugi narodi, prije svih Bošnjaci, koji ne pripadaju narodu iz kojeg se takvi raÄ‘aju? Za ostvarenje zamisli etnički čiste teritorije, koju nije moguće realizirati „humanim preseljenjima“, potrebna je nekakva vinost prema narodima koji remete ostvarivanje te zamisli, a koja se pretvara u ideologiju i politiku koju hrabri država.

 

Takve ideologije i politike nisu ništa drugo nego fašističke ili nacističke prirode, što odražava suštinu govora prof. dr. ÄŒekića.

Pristanimo koristiti i drugačiju retoriku ali samo ako ona odražava pravo značenje ideologije, politike i prakse nasilnog etničkog čišÄ‡enja. Da je uz takvu ideologiju i politiku prema Bošnjacima pripremana i genocidna praksa, o kojoj je prof. dr. ÄŒekić govorio, dokazuje se Presudom MeÄ‘unarodnog suda pravde u Hagu od 27. veljače  2007. godine, i Izvještajem Komisije Vlade Republike Srpske o istraživanju činjenica i dogaÄ‘aja u i oko Srebrenice, u srpnju 1995. godine, kojeg je Vlada Republike Srpske prihvatila.

 

MeÄ‘utim, pozadina napada na prof. dr. ÄŒekića je u tome da ga se diskreditira. On je,  po zahtjevu Paddy Ashdowne-a, bivšeg visokog predstavnika OHR-a, sudjelovao u radu Komisije Vlade Repubike Srpske o istraživanju činjenica i dogoÄ‘aja u i oko Srebrenice, u srpnju 1995. godine. Komisija je, nakon skoro dvogodišnjeg istraživačkog rada, u kojoj je od ukupno sedam njih pet članova bilo iz srpskog naroda koje je imenovala Vlada Republike Srpske, zaključila, izmeÄ‘u ostalog, da je nad Bošnjacima u Srebrenici izvršen najteži zločin koje meÄ‘unarodno humanitarno pravo poznaje i da je u izvršenju tog zločina sudjelovalo najmanje 22.000 izvršilaca, meÄ‘u kojima, u vrijeme dok je Komisija istraživala zločin genocida u Srebrenici, najmanje 900 onih je koji su tada radili na značajnim državnim i drugim poslovima u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Aktuelna politika u Republici Srpskoj ima namjeru osporiti nalaze te Komisije, ali to nije moguće dok se prof. dr. ÄŒekić ne diskreditira kao učenjak, i dehumanizira kao moralna osoba.

 

Drugi razlog napada leži u postojanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječanstva i meÄ‘unarodnog prava, Univerziteta u Sarajevu, na čijem je čelu prof. dr. ÄŒekić. Ovaj Institut, koji je postao respektabilna znanstvena ustanova ne samo u regionu nego i šire, se usudio dio svojih znanstvenih kapaciteta usmjeriti na istraživanja agresije Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Takva istraživanja, smatra činjenična  srpska politika, se moraju što prije zaustaviti. Taj proces treba započeti obezglavljivanjem Instituta i uklanjanjem iz njega najuglednijeg i najdokazanijeg istraživača zločina protiv mira, zločina genocida i drugih teških zločina protiv čovječanstva.

                                              

Govori i tekstovi koji imaju znanstvenu osnovu teško se mogu podvesti pod floskulu „govora mržnje“, i time trebaju imati veće pravo na društvenu i moralnu slobodu od govora koji se u ime i za račun neke politike koriste u medijima. Potrebni i korisni svima nama su dijalozi istraživača zločina protiv čovječanstva i meÄ‘unarodnog prava.

Jedino ti i takvi dijalozi vode pomirenju i oporavku žrtava, kojih ima u svim „zaraćenim stranama“.

 

Nakon svega, sasvim je jasno zašto srpski mediji nasrću na prof. dr. Ceklica i Institut  ali me čudi da se toj SANU hajki pridružuju i mediji na bosanskom jeziku. Da li tako misle i oni mediji koji šute na svakodnevne napade? Zar nije šutnja odobravanje?

 

Ipak, prof. dr. ÄŒekića i Institut najprije brani njihov čestiti,  i dobro potkrijepljen, znanstveni rad, ali isto tako ima i Bosanaca i Hercegovaca koji dižu glas u njihovu zaštitu i u zaštitu višegodišnjeg rada koji je posvećen onima koji više ne govore, onima kojima je genocidnim kamama oduzeto pravo biti meÄ‘u živima.

 

Željko Milićević, Ottawa, 9. ožujka 2011. godine