(VELIKO) SRPSKA GENOCIDNA IDEOLOGIJA I POLITIKA*
Autor: Prof. dr Smail Čekić
Objavljeno: 17. February 2011. 20:02:01
Prof. dr. Smail ÄŒEKIĆ: MeÄ‘u brojnim lažima i obmanama su i “naknadna saznanja” i “istine” Dobrice Ćosića o “demokratskim lažima o Bosanskom ratu”, u kome su se, po njemu, narodi u Bosni i Hercegovini “meÄ‘usobno gonili, lili krv i jedni drugima palili kuće i bogomolje”; - “laž o srebreniÄkom genocidu postala je sakralna i globalna istina”; - Srbi su se u Bosni borili “za svoju slobodu” i u toj borbi “opet branili hrišÄ‡ansku Evropu od džihadskog islama”
Krajem XX i poÄetkom XXI stoljeća sve su prisutniji mnogobrojni i raznovrsni historijski falsifikati iz politiÄkih i ideoloških razloga, kojima se iznose neistinite Äinjenice o dogaÄ‘anjima i dogaÄ‘ajima kojima se oni tumaÄe, bez oslonca na dokumentacionu i arhivsku graÄ‘u i konstruišu politiÄke istine primjerene aktuelnim okolnostima. Nažalost, na sceni je prisutna najbezoÄnija zloupotreba nauke od strane nauÄnika bez moralnog lika i odgovornosti, kao i od kvazinauÄnika - istraživaÄa. To je posebno svojstveno velikosrpskim intelektualcima i politiÄarima, koji grade i formiraju osnove za ideologiju, politiku i praksu genocida.
Srpski nacionalisti, pod voÄ‘stvom Dobrice Ćosića, i dalje istrajavaju na ostvarivanju i sprovoÄ‘enju srpskog velikodržavnog projekta, uvjereni da će u promijenjenim meÄ‘unarodnim okolnostima ostvariti nacistiÄki i genocidni plan - ujedinjenje svih “srpskih” zemalja (“zaokruživanje svih srpskih zemalja”) i srpskog naroda (“ujedinjenje Srpstva”), odnosno formiranja jedinstvene srpske države – “Velike Srbije”. U tom procesu ostvarivanja aktivnosti koriste se politiÄke metode i sredstva djelovanja primjerene novonastalim okolnostima (uslovima). U okviru navedenog procesa naglašeno se pod uticajem velikosrpske ideologije i politike, koristi i nauka/e. Nju jednim imenom možemo oznaÄiti kao službena nauka, koja ima zadatak da obezbijedi “argumente” kojima dokazuje svoje teze o potrebi izgraÄ‘ivanja, konstruisanja i formiranja jedinstvene velikosrpske države.
U tom smislu naroÄito se koristi historija, kao nauka i nauÄne discipline u kojoj se pojavljuje sve više tzv. historiÄara sa “novim” argumentima kojima dokazuju i objašnjavaju prethodno navedenu tezu. S ciljem prikrivanja osvajaÄkog, agresivnog rata protiv Republike Bosne i Hercegovine i zloÄinaÄke namjere i genocidnog plana o istrebljenju Bošnjaka, srpski nacionalisti obmanjuju domaću i meÄ‘unarodnu javnost svojim lažnim epsko-mitskim tezama:
- o Bosni i Hercegovini kao “srpskoj zemlji” (- dijelu “srpskog prostora”), u kojoj “vekovima kao većinsko stanovništvo” žive pravoslavni Srbi, da su “muslimansko stanovništvo Srbi islamske veroispovesti” (“islamski Srbi”, “muhamedanski Srbi”);
- da je ÄetniÄki pokret Draže Mihailovića antifašistiÄki;
- da su za raspad SocijalistiÄke Federativne Republike Jugoslavije krive tzv. secesionistiÄke republike, Vatikansko-njemaÄko-ameriÄka zavjera protiv Srba i islamski fundamentalizam (u raspadu Jugoslavije, po historiÄaru Miloradu EkmeÄiću, islamski fundamentalizam je imao kljuÄni znaÄaj);
- da je u Republici Bosni i Hercegovini voÄ‘en graÄ‘anski rat, unutrašnji sukob izmeÄ‘u tri strane, a ne zloÄin protiv mira, odnosno klasiÄna oružana agresija (meÄ‘unarodni oružani sukob) Srbije i Crne Gore/Savezne Republike Jugoslavije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te umjesto genocida koriste pojam i termin “etniÄko ÄišÄ‡enje”, u kome su tri strane (podjednako) vršile zloÄine, pri Äemu jedni negiraju postojanje srpskog velikodržavnog projekta, a drugi mu odriÄu odredbu fašistiÄkog i zloÄinaÄkog karaktera.
MeÄ‘u brojnim lažima i obmanama su i “naknadna saznanja” i “istine” Dobrice Ćosića o “demokratskim lažima o Bosanskom ratu”, u kome su se, po njemu, narodi u Bosni i Hercegovini “meÄ‘usobno gonili, lili krv i jedni drugima palili kuće i bogomolje”; - “laž o srebreniÄkom genocidu postala je sakralna i globalna istina”; - Srbi su se u Bosni borili “za svoju slobodu” i u toj borbi “opet branili hrišÄ‡ansku Evropu od džihadskog islama”.
Ukazujući na “opasnost” od “džihadskog islama” za “hrišÄ‡ansku Evropu” i “svetu” dužnost Srba “da se bore za istorijsku istinu o Bosanskom ratu”, tj. za laži, obmane i falsifikate, Dobrica Ćosić u svojstvu “Oca nacije” i u punom zloÄinaÄkom sjaju - a znajući punu istinu o “Bosanskom ratu” i u nastojanju da, pored ostalog, izbjegne odgovornost za razbijanje ustavnog koncepta odbrane SFRJ, izazivanje i proizvoÄ‘enje unutrašnje krize u SFRJ i razbijanje zajedniÄke države, planiranje, pripremanje i organizovanje izvršenja zloÄina, koristeći sredstva govora mržnje, kojima je razvijan i pojaÄan intenzitet nacionalne, etniÄke i vjerske netrpeljivosti meÄ‘u graÄ‘anima i narodima SFRJ i druge zloÄinaÄke aktivnosti u okviru udruženog zloÄinaÄkog poduhvata, te da - minimizira, relativizira i negira osvajaÄki rat protiv Bosne i genocid nad Bošnjacima, iznosi koncepciju dostizanja historijskog cilja i strategiju njegovog ostvarivanja: “od istine o razbijanju Jugoslavije, ratovima koji su voÄ‘eni na njenom tlu, posebno od istine o Bosanskom ratu, neposredno je uslovljena budućnost srpskog naroda i njegov ljudski lik u svetu”.
OÄigledno je na djelu zloÄin genocida od Äijeg je amnestiranja “neposredno uslovljena budućnost srpskog naroda i njegov ljudski lik u svetu”, koga je osmislio i razvio akademik Dobrica Ćosić, koristeći se lažima, falsifikatima i obmanama, kako bi opravdao izvršene zloÄine, a posebno osvajaÄki rat protiv Bosne, te negirao genocid nad Bošnjacima, što je, prema mišljenju najpoznatijih i najpriznatijih nauÄnih autoriteta o holokaustu i genocidu, ustvari posljednja faza genocida.
Dva Hitlera iz srpskog sokaka: Ćosić i Milošević
Imajući u vidu laži, obmane i falsifikate velikosrpske intelektualne (svjetovne i duhovne) elite, predvoÄ‘ene Dobricom Ćosićem, glavnim ideologom Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti, potrebno je, radi ljudske, nauÄne, historijske istine i desetina, hiljada i stotina hiljada, te miliona žrtava na Balkanu u posljednja dva stoljeća, kao i u cilju pružanja odgovora, pored ostalog, na pitanje zašto i zbog Äega ponovo genocid nad Bošnjacima, sa još težim, brojnijim i raznovrsnijim posljedicam, itd, što predstavlja strateško nauÄno, politiÄko i životno - praktiÄno pitanje, ukazati na bitne Äinjenice o korijenima, uzrocima, ciljevima i namjeri srpskog velikodržavnog projekta, koji se temelji na srpskoj fašistiÄkoj ideologiji i politici i genocidnoj zloÄinaÄkoj praksi, u kome je sadržana puna istina o svim dosadašnjim osvajaÄkim velikosrpskim ratovima na Balkanu, a posebno protiv Bosne i Hercegovine i genocidu nad bosanskohercegovaÄkim Muslimanima/Bošnjacima. Historijska istina, zasnovana na brojnoj dokumentaciji razliÄite provenijencije, je sljedeća:
- srpski velikodržavni projekt ( “svi Srbi u jednoj državi” ) je, nažalost, stvarnost. Iako je u Drugom svjetskom ratu poražen, kada je bio zvaniÄni politiÄki program ÄetniÄkog pokreta Draže Mihailovića i IzbjegliÄke vlade u Londonu, koga su uporno podržavali Saveznici, ponovo je u drugoj polovini 80-tih godina XX stoljeća obnovljen i eskalirao osvajaÄkim ratovima i brojnim drugim zloÄinima protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, ukljuÄujući i genocid nad Bošnjacima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća;
- projekt se zavisno od konstelacija snaga odvija u kontinuitetu diskontinuiteta, što znaÄi da je u raznim periodima društvenog i historijskog razvoja realiziran i Äijom realizacijom je proizvodio krupne posljedice, koje se ogledaju, prije svega, u ogromnim ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima;
- projekt je nacistiÄkog, fašistiÄkog i genocidnog karaktera, jer, izmeÄ‘u ostalog, sadrži dva krupna meÄ‘usobno povezana elementa:
- teritorijalnu ekspanziju - osvajanje tuÄ‘ih teritorija (lebensraum), ukljuÄujući i Bosnu i Hercegovinu, i
- istrebljenje narodâ, odnosno genocid, zloÄin nad zloÄinima, ukljuÄujući i nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini (radi “konaÄnog rješenja muslimanskog pitanja” );
- sve varijante srpskog velikodržavnog projekta bile su osvajaÄke i antimuslimanske: borba za zemlju i istrebljenje muslimana;
- proširenje životnog prostora (lebensraum) je, po srpskoj fašistiÄkoj ideologiji i politici, a što je potvrdila i politiÄka praksa, primarni kriterij za širenje i održanje “etniÄke Äistote”, sliÄno nacistima, na planirano teritorijalno proširenje, što samo po sebi podrazumijeva istrebljenje svih nesrpskih naroda koji su stajali na tom putu, ukljuÄujući i Bošnjake, pripadnike nacionalne, etniÄke i vjerske grupe kao takve;
- projekt je (od poÄetka XIX stoljeća) razvijen i operacionaliziran brojnim programsko-planskim i akcionim dokumentima genocidnog karaktera;
- srpski velikodržavni projekt je iznio historijske ciljeve koji se u raspoloživim dokumentima definišu i iskazuju kroz strateške, operativne, taktiÄke i instrumentalne ciljeve. Osnovni historijski cilj je formiranje etniÄki Äiste države - Velike Srbije (na Balkanu), u kojoj će samo i jedino živjeti (svi) Srbi (a takvu srpsku državu moguće je formirati samo osvajaÄkim ratom i genocidom);
- osnovi srpskog fašizma su u srži srpske (agresivne) nacionalne kulture, koja u biti svog mita sadrži ogromnu koliÄinu mržnje i nasilja, permanentnu namjeru za (iz)vršenje genodica, a ta “kultura” mržnje i nasilja se njeguje unutar porodiÄne i plemenske tradicije, kroz mit o Kosovu i Njegošev “Gorski vijenac”, gdje je, po srpskoj nacionalnoj kulturi, istrebljenje muslimana sveti i herojski Äin, Äime je genocid, nažalost, dio porodiÄne tradicije;
- nosioci projekta su istaknuti i najugledniji srpski intelektualci, ukljuÄujući, nažalost, i voÄ‘stvo Srpske pravoslavne crkve;
- srpski fašizam je masovnog karaktera, zahvaljujući srpskoj intelektualnoj (svjetovnoj i duhovnoj) i politiÄkoj eliti, zbog koje je dobijao na masovnosti i masovnoj podršci srpskog naroda;
- iza srpskog fašizma uvijek je stajala država kao najmoćniji politiÄki subjekt, koji je najneposrednije planirao, organizovao i sprovodio genocid;
- poznati, raspoloživi, jasni, dovoljni i dovoljno-valjani dokazi potvrÄ‘uju da u srpskom fašizmu postoji subjektivni (mentalni) element genocida - namjera (mens rea) i genocidni plan za izvršenje genocida nad muslimanima, ukljuÄujući i nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, o Äemu, pored ostalog, postoje i naredbe za izvršenje genocida;
- srpski fašizam je patološki opsjednut pravoslavljem i srpstvom, tom, kako to tvrdi Mirko KovaÄ, bolesnom pojavom, “koja stavlja Naciju iznad Boga i u tome nalazi opravdanje za sva zlodjela koja Äine ti velikosrpski ‘narodnjaÄki tipovi’”, naslonjeni “na nemanjićko-pravoslavnu tradiciju”;
- koncept srpske velikodržavne ideologije, politike i prakse ima anticivilizacijski, antidemokratski i antibosanski karakter;
- srpski velikodržavni projekt negira historijski, nacionalni, politiÄko-pravni i teritorijalni integritet zemalja i narodâ koji ulaze u prostor zamišljenog i planiranog srpskog velikodržavnog interesa, što se jasno vidi u pokušajima osvajanja tuÄ‘ih teritorija (Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Sandžak, Albanija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska). Sve su to oÄigledni elementi na kojima se zasniva definicija jednog takvog fašistiÄkog projekta, Äiji je cilj formiranje etniÄki Äiste srpske velike države;
- srpski velikodržavni projekt i velikosrpski nacionalizam devedesetih godina XX stoljeća podržali su skoro svi akademici Srpske akademije nauka i umetnosti, zatim mnogi književnici, umjetnici i velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve i drugi javni uglednici, “nacionalno orijentisani intelektualci, takozvana nacionalistiÄka elita”. ÄŒitave grupe srpskih akademika (“ … grupa takozvanih ‘besmrtnika’ …”) godinama su “okapavale” nad mapama Bosne, pokušavajući da otkriju makar i kozju stazu kojom bi se od Beograda do Karlovca moglo propešaÄiti, a da se prolazi iskljuÄivo kroz srpska sela i gradove”. Iza fašistiÄkog projekta Velike Srbije su na kraju XX stoljeća stale vodeće srpske institucije, na Äelu sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti i Srpskom pravoslavnom crkvom (tako je projekt podržan od intelektualne, politiÄke, vojne i konfesionalne elite i, nažalost, znaÄajnog dijela srpskog naroda);
- nad muslimanima u Srbiji, na Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Sandžaku i Bosni i Hercegovini je, u skladu sa srpskom fašistiÄkom ideologijom i politikom i genocidnom zloÄinaÄkom praksom srpskog velikodržavnog projekta, u više osvajaÄkih ratova, u XIX i XX stoljeću (iz)vršen genocid i drugi oblici zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava. Genocid nad muslimanima na Balkanu, posebno Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, je rezultat kolektivne srpske fašistiÄke ideologije i politike i genocidne zloÄinaÄke prakse istrebljenja muslimana;
- srpska nacionalistiÄka elita (politiÄka, intelektualna i crkvena) je, na temelju velikodržavnog projekta Velike Srbije ( “svi Srbi u jednoj državi” ), devedesetih godina XX stoljeća dovela do unutrašnje krize u SFRJ, razbila zajedniÄku državu i, pored ostalog, izvršila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima.