Istini za volju na samim poÄecima rada Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, poznavajući nas u dijaspori ovakve kakvi smo, smatrao sam da od te organizacije neće biti ništa i da će se sve prije ugasiti nego što je i poÄelo. Mislio sam: još jedan zvuÄan, veliki pucanj u prazno. IznenaÄ‘ivao sam se svaki put kada bi Äuo da ta organizacija živi i nešto radi. I to me je osjeÄanje držalo dok nisam saznao da je duhovni pokretac organiziranja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike Tajib ef. Pašanbegović, mubarek insan, a pogotovo sam promijenio mišljenje kada je na njeno Äelo došao i snažno krenuo napred sa razliÄitim aktivnostima profesor Emir Ramić. Osjetilo se da organizacija hvata zamah i da poÄinje nešto da znaći kako meÄ‘u Bošnjacima u Sjevernoj Americi, tako i meÄ‘u Bošnjacima u domovini kao i širom svijeta. Osjetilo sa da organizaciju prepoznaju, uvažavaju i zvaniÄnici Americkih i Kanadskih vlasti što je davalo podstreka još većem i boljem radu. Zapanjivao me entuzijazam i upornost prof. Ramića koja se osjetila u radu ove organizacije. Nisam bio na zadnjim Susretima Bošnjaka u St. Luisu i kako nisam bio upućen u sva dešavanja nisam želio ni na koji naÄin da se miješam u dešavanja koja su uslijedila naknadno. Zbog svega ipak ostaje gorÄina u ustima zar je moralo sve da se desi tako...mislim da nije.... U svakom sluÄaju na prof. Ramića se i dalje raÄuna i on će svoj doprinos razvoju Bosne i Hercegovine i našeg naroda sigurno dati, ako ne ovdje i kroz ovu organizaciju onda na nekom drugom mjestu i kroz nešto drugo.