Sven Rustempašić

Bošnjačke stranke nemaju nikakve potrebe za dijasporom nakon Dejtona!  One su tokom rata imale potrebe da im dijaspora pomaže, što su obilato koristili, ali nakon što su u Dejtonu dobili svoj mali rit u kojem se valjaju, oni su otjerali iz Federacije Bosne i Hercegovine sve one Bošnjake koji su mogli otjerati, i niko im ne treba.  Zato im ne treba niti, kako Vi nekada navodite, ¨preko 350. 000 Bošnjaka Sjeverne Amerike¨.  Doista, njima niti jedan jedini taj Bošnjak ne treba.  Ali, šta se dogodilo u protekle dvije godine?  Mislim da ste Vi postepeno izašli ispod njihove čvrste kontrole, da ste se malo ¨oslobodili¨, tj. da ste se čak počeli boriti za ciljeve koji su bili prema mojem mišljenju, u zadnje vrijeme korisni za obranu države Bosne i Hercegovine -- što njima nikako nije odgovaralo, nikada, pa niti danas, odn. niti ove godine kada su donijeli odluku da Vas odstrane iz organizacije Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.  Vi morate imati u vidu da je iz Beograda došlo nareÄ‘enje da se Vi eliminirate, jer ste postali ¨neposlušni¨, vjerojatno jer ste napisali nekoliko tekstova koji su se suprotstavili njihovim planovima i strategiji i taktici.  Još prije dvije godine ste kritizirali ¨aprilske amandmane¨ 2006, stavili ste se (ispravno!) na stranu ¨Stranke za BiH¨ koja je aprila 2006. odbacila da ozakoni Republiku srpsku putem prihvatanja tih amandmana, itd.  Zatim dokazali ste veleizdajničku profilaciju pojedinih bošnjačkih lidera pa je to prihvatila uvelike i dijaspora.  A zna se da organizirana dijaspora može u Sjevernoj Americi postići mnogo da lobira u korist Republike Bosne i Hercegovine tj. poništenja rezultata genocida kojim je stvorena Republika srpska, pa ste i Vi u tom pogledu postigli neke rezultate u lobiranju, te je to sve postalo njima nepoželjno. Vi ste jedan autor tekstova koji je čvrsto stao iza života, časti i dostojanstva muslimanki u Bosni i Hercegovini, kada ste javno optužili kanadskog generala Makenzija za zločin nad Bosanskim muslimankama u okolini Sarajeva.  Taj se zločin nastoji prikriti, zataškati, pa niti bošnjačka vlasti u Sarajevu ne progone Mekenzija za te zločine.  Dakle, vi ste anglocionističkoj bandi ¨stali na žulj¨ na kontinentu Sjeverne Amerike, što je pažnje vrijedno i hrabro, časno djelo u domenu obrane svih muslimana svijeta, a konkretno Bosanskih muslimanki. Oni koji vas uklanjaju iz Kongresa, ustvari izvršavaju ujedno indirektno i naredbe da se vas ukloni kao nelagodnog kritičara jednog od članova kanadskog vojnog establišmenta, i tako pridodaju očajnom zločinu koji je načinjen nad nekim muslimankama u Bosni i Hercegovini.  Ustvari, tako poneki članovi Kongresa ustvari daju cijeloj javnosti na znanje slijedeće: ¨Ako je dugogodišnji predsjednik Kongresa Emir Ramić pisao u obranu muslimanki u Bosni i Hercegovini, i ako protiv toga nešto ima kanadski establišment, onda je jasno da oni koji uklanjaju Emira Ramića ustvari ne drže niti koliko je ¨crno ispod nokta¨ vrijednost ljudstkog života bosanskih muslimanki koje su tako zločinački tretirane!¨ Emir se stavio stranu obrane države Bosne i Hercegovine, graÄ‘ana Bosne i Hercegovine i naroda Bosne i Hercegovine. To je veoma težak put koga mogu nositi samo istinsku prijatelji ideje Bosne. Emir je ta politički obrazovana osoba, čak i veoma dobro politički i sociološki obrazovana osoba, a kao Bošnjak i Krajišnik porijeklom iz Prijedora razumije da narod bez matične države gubi mnogo, mnogo toga, pa i nestaje.  Smatram da u okviru svojeg političkog znanja vi možete razumijeti smisao borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu.  Vase akcije su pravi moralni stav, vijorenje nase bh i bošnjaške zastave. Sada, nazalost, poslije tolikih napada na tebe imamo zadnju fazu veleizdaje bh države i bošnjačkog naroda.