Učiteljica Nejra Hrustanbegović - Edrenić

 

Ja ne umijem da ukrašavam epitetima čovjeka, ako čovjek od tih ukrasa nije .

Ja ne umijem da kažem nešto ako to tačno tako nije, jer znam da me uvijek istina kontroliše i slusa.

Kad se zamislim i u misli mi čovjek stane, a u tom čovjeku stoji: ponos, kultura, sigurnost i moć - sa motom neumorni rad za domovinu prepoznam Ramić Emira. Došo iz Bosne, iz Prijedora došo.

Ja bijah sa Tobom u krugu tvoje porodice, ja bijah sa Tobom u salama sa narodom iz naroda, ja bijah sa Tobom u salam kongresa, ja bijah sa tobom 2006-te u Cikagu na kongresu, kad te za prvog čovjeka kongresa imenovaše Bijah na akademijama, promocijama knjiga, Ti Emire Ramiću uvijek isti - blistaš prirodno.

Držah u rukama pregršte novina pisanih riječi tvojih.

Držim u rukama ocjenu - sa entuzijazmom što pisaše i rekoše o tebi:

Neumorni radniće, progresu, gromado, svijetlosti naše domovine.

Pitam se sad, otkud usud u našem Bošnjaku da se usudi, da uputi uvrijedu takvom čovjeku ?

ÄŒovjeku - prijatelju Bošnjaka,

prijatelju cijele Bosne i Hercegovine,

prijatelju cijelog naroda sa svih meridijana.

Naravno, uvrijeda je pala na Emirovo srce.

Pala samo ko iznenaÄ‘enje, ko iskušenje.

I šta je tu Emir Ramić pametnije mogo da učini?

- nego da iz te nejasnoće iziđe.

Ganuti smo svi koji dobro poznajemo Emira.

Osječamo i želimo od odgovornih Kongresa služeći se duhom intelekta, duhom mudrosti, duhom vjere - da izbistri zamučene vode.

Bošnjaci neće podjele .... mi, oni u kongresu.

Bošnjaci hoće da se na svakom budećem susretu Bošnjaka Sjeverne Amerike osjećaju ko jedno biće.

Emir Ramić nije otišo.

On je samo izišo .

Izišo sa ponosom u frenetičnim aplauzima, koje je nadobijo za sve što je odradio.

Izišo vjeran idealima - za juće, za danas, za sutra.

Sa srećom Emire Ramiću – čovjeće u čovjeku.

Sa srećom – Ponosu Bosne i Hercegovine.

Sa srecom – Amarantu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike KBSA.