Kada govorim o Kongresu i Emiru Eamiću mislim o Bosni i Hercegovini i našem napaÄenom narodu. I Bosna i Hercegovina i Bšsnjaci su siti praznih prića i neispunjenih obeÄanja. Narod vidi djela, prepoznaje junake, prepoznaje patriote i zahvaljuje se svakome ko radi za dobrobit i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Koliko je Emir Ramić do sada uradio i za Bosnu i Hercegovinu i za Bošnjake pokazuju djela. Ko to ne može da vidi ili neće da vidi to je njegov problem, ali na sreću takvih je malo. VeÄina je vidjela i prepoznala Emira i njegov rad kao veoma koristan za sve nas. Emir je postao lider prepoznatljiv i u Bosni i Hercegovini i van nje, pa eto da kažem i u dijaspori. Mi smo postali dijaspora, mislim na većinu nas, kao rezultat agresije i genocida. Ali taj rezultat mi ne smijemo prihvatiti kao konaÄan jer mi smo tu hvala bogu još živi i spremni da povratimo ono naše izgubljeno. A šta smo mi Bošnjaci izgubili, svi bi trebali to dobro da znamo, I da stalno to ponavljamo iz sveg glasa, I radimo na tome da to izgubljeno i vratimo, što prije to bolje. Gospodin Ramić je neumorno radio na tome. Imao je oko sebe pojedince koji su mu pomagali koliko su mogli, a i dan danas su ti isti pojedinci uz Emira. Rad i borba do konaÄnog cilja i dalje predstoji pred svima nama. Sa Emirom na Äelu siguran sam da možemo dosta toga i više i bolje. Ne bih poredio ali bih još istakao i ovo da sa gospodinom Emirom Ramićem, gospodinom Danisom Tanovićem i njima sliÄnim mi možemo da raÄunamo na svijetlu budućnost. Podržimo naše najbolje, budimo sa njima, budimo zajedno jer zajedno, sigurno, možemo doći do cilja. Sve Äestitke Emiru Ramiću na dosadašnjem radu i želju da u budućnosti bude još uspješniji u svome radu i da ga zdravlje i sreća prate u životu.