Muharem Obradović

Tragično  osječanje sunovrata, egzodusa i duhovne iskorijenjenosti, izazvanih agresijom i nepojmljivim zločinstvom prema bošnjačkom narodu, u Bosanskohercegovačkoj dijaspori najdramatičnije i najsnažnije se ispoljilo kroz osnivanje Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Mada za razliku od svojih sunarodnjaka zatečenih ratnim strahotama u zemlji, oni su bili, uglavnom, osloboÄ‘eni brige za puko fizičko preživljavanje, ali ne i duševnih patnji, brige i straha za svoje najmilije i domovinu koja je bila brutalno napadnuta i iznakažena. Takvo stanje kod njih, skoro po pravilu, izazivalo je osjećanje "povišenog domoljublja", jednog osobenog oblika privrženosti i ljubavi prema rodnoj grudi. Ali, mora se priznati da je njihov duhovni odnos prema svome narodu i svojoj državi bio emotivno izravniji i čistiji negoli onih koji su bili neposredni sudionici bosanske zbilje. Taj odnos se zasnivao na čistim formama i bio je lišen svih onih životnih, mucćnih i ružnih utisaka kojih je u stvarnosti bilo napretek. Ovi inicijatori bošnjačkog preporoda osnivaći i direktni sudionici Kongresa su rat poimali kao neočekivanu povijesnu kataklizmu, a tragični usud svoga naroda kao epsko sučeljavanje dobra i zla, ne pristajući na strašnu istinu da njihove najmilije u zavičaju ubijaju i progone dojučerašnje komšije i prijatelji, i to samo zato što pripadaju drugome narodu i što ispovijedaju drugačiju vjeru. I upravo kroz taj prizmeni odnos sučeljavanja dobra i zla, kroz strah za opstanak voljene zemlje izrastao, jačao i rastao je Kongresa. Ono što posebno treba istaći je, za rad opstanak i razvoj ideje Kongresa nedvojbeno veliko mjesto zauzima i prof. Emir Ramić. Prof. Ramićevo djelo treba posmatrati kroz jedan vektorski položaj, idejna konsistentnost je uvijek mamila, kao i snažni kontrast osmišljavanja i sposobnost nadilaženja konvencionalnih stilističkih postupaka karakterističnih za naše političare. Isto tako, ne može se predvidjeti njegova zaokupljenost elementarnim, neistrošenim i svježim političkim idejama i motivima, čemu je uveliko pridonosila njegova osobujnost karaktera i sočna sugestivnost, uz vrlo prisutnu upotrebu tzv. "olfaktivnog principa" i asocijativne produktivnosti pri gradenju Kongresa. U svakom slučaju ime prof. Emira Ramića ostati će utisnuto kako u Kongresa, dijaspornoj populacija, tako i važan povezujući nit sa voljenom domovinom.