TragiÄno osjeÄanje sunovrata, egzodusa i duhovne iskorijenjenosti, izazvanih agresijom i nepojmljivim zloÄinstvom prema bošnjaÄkom narodu, u BosanskohercegovaÄkoj dijaspori najdramatiÄnije i najsnažnije se ispoljilo kroz osnivanje Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Mada za razliku od svojih sunarodnjaka zateÄenih ratnim strahotama u zemlji, oni su bili, uglavnom, osloboÄ‘eni brige za puko fiziÄko preživljavanje, ali ne i duševnih patnji, brige i straha za svoje najmilije i domovinu koja je bila brutalno napadnuta i iznakažena. Takvo stanje kod njih, skoro po pravilu, izazivalo je osjećanje "povišenog domoljublja", jednog osobenog oblika privrženosti i ljubavi prema rodnoj grudi. Ali, mora se priznati da je njihov duhovni odnos prema svome narodu i svojoj državi bio emotivno izravniji i Äistiji negoli onih koji su bili neposredni sudionici bosanske zbilje. Taj odnos se zasnivao na Äistim formama i bio je lišen svih onih životnih, mucćnih i ružnih utisaka kojih je u stvarnosti bilo napretek. Ovi inicijatori bošnjaÄkog preporoda osnivaći i direktni sudionici Kongresa su rat poimali kao neoÄekivanu povijesnu kataklizmu, a tragiÄni usud svoga naroda kao epsko suÄeljavanje dobra i zla, ne pristajući na strašnu istinu da njihove najmilije u zaviÄaju ubijaju i progone dojuÄerašnje komšije i prijatelji, i to samo zato što pripadaju drugome narodu i što ispovijedaju drugaÄiju vjeru. I upravo kroz taj prizmeni odnos suÄeljavanja dobra i zla, kroz strah za opstanak voljene zemlje izrastao, jaÄao i rastao je Kongresa. Ono što posebno treba istaći je, za rad opstanak i razvoj ideje Kongresa nedvojbeno veliko mjesto zauzima i prof. Emir Ramić. Prof. Ramićevo djelo treba posmatrati kroz jedan vektorski položaj, idejna konsistentnost je uvijek mamila, kao i snažni kontrast osmišljavanja i sposobnost nadilaženja konvencionalnih stilistiÄkih postupaka karakteristiÄnih za naše politiÄare. Isto tako, ne može se predvidjeti njegova zaokupljenost elementarnim, neistrošenim i svježim politiÄkim idejama i motivima, Äemu je uveliko pridonosila njegova osobujnost karaktera i soÄna sugestivnost, uz vrlo prisutnu upotrebu tzv. "olfaktivnog principa" i asocijativne produktivnosti pri gradenju Kongresa. U svakom sluÄaju ime prof. Emira Ramića ostati će utisnuto kako u Kongresa, dijaspornoj populacija, tako i važan povezujući nit sa voljenom domovinom.