Profesora Emira Ramića ne poznajem liÄno. Naše poznanstvo uglavnom je virtuelno i odnosilo se na razliÄite teme koje su su ticale Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike za potrebe medijskih kuća za koje sam radio ili sada radim. Dakle, moje utiske o profesoru Ramiću nisam moga steći u direktnom kontaktu, već više posredniÄki, putem sredstava komunikacije ali i pored toga mislim da sam uspio steći odreÄ‘enu sliku o tome kakav je to Äovjek i koliko je znaÄio za rad Kongresa. Moje iskustvo u saradnji s njim mi je ponajprije pokazala da je to osoba na koju se može osloniti, vrlo profesionalna i pouzdana, sa dovoljno dostojanstva i intelekta da može zastupati jednu organizaciju poput Kongresa i Äuvati njen ugled. Ono što sam najiskrenije prepoznao u radu i djelovanju prof. Ramića jeste njegova želja da pomogne bh. dijaspori u Sjevernoj Americi, da je uveže i osnaži, i poveže sa Bosno i Hercegovinom, te pomogne joj da saÄuva kontakte uprkos nepovoljnoj klimi u samoj domovini. Ja sam siguran da je profesor Ramić uradio sve što je bilo u njegovoj moći dok je bio na Äelu ove organizacije i što se barem tada moglo osjetiti snažno prisustvo i važno reagiranje sjevernoameriÄke dijaspore o nekim vrlo važnim pitanjima vezano za Bosnu i Hercegovinu. Ako ništa, njegov rad, svi koji tu uprkos svemu budu željeli vidjeti, posmatraće kao izuzetan doprinos oÄuvanju i jaÄanju naše zemlje i održanju osjećaja identiteta kod naših ljudi u Sjevernoj Americi. Ja sam u ovo u potpunosti siguran i vjerujem da je ovo trajno opredjeljenje uvaženog profesora Emira Ramića.