Podrške plemenitih

Magistar Kemal Hamulić

 

Imao sam priliku da upoznam profesora Ramića sada već davne 2004. godine pri ramazanskom susretu Bošnjaka u Grand Rapidsu u državi Mičigen. Profesor Ramić je tom prilikom govorio o očuvanju naše baštine, našeg jezika i tradicije: vrijednosti, za čije se očuvanje zalagala organizacija na čijem je on tada bio čelu – Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike.  Ja sam u to vrijeme završavao svoj magistrat, tako da nisam bio u stanju da posvetim dovoljno pažnje ovoj organizaciji.  Ipak, u svijesti mi je ostalo izlaganje profesora Ramića; bistrina te vizije koju je pokušavao da objasni prisutnim zemljacima, da bih se ja eto godinu dana kasnije uključio u rad te iste organizacije sa istim ciljem i zalaganjima koja je Emir meni i ostalima predočio te jeseni 2004 u Grand Rapids-u. Pratio sam sa klupe za rezervne igrače tako reći njegov rad, i imao čast da mu pomažen u mnogim stvarima.  Bilo je tu pisanja pisama i ukazivanja na nepravdu, slanja dopisa o flagrantnim kršenjima ljudskih prava i ustavnih odredbi koje su bile upućivane kako vrhu bosanske vlade tako i stranim zvaničnicima. Naravno, sve je ovo imalo i svoju cijenu: i Emira su napadali što neprijatelji Bosne i Hercegovine, a što i oni koji su se busali bosanskim patriotizmom u prsa.  Kao svaka ključna ličnost u političkoj organizaciji tako je i Emir imao priliku da mu pletu spletke, neki da ga čak i trpaju u isti koš sa ratnim zločincima, što je mene ne samo iznenadilo nego i naljutilo: na taj način blatiti čovjeka koji je u svakom trenutku stavljao interes bošnjačke zajednice ispred svog ličnog interesa, osoba kojoj je bilo prijećeno nasiljem ako ne odustane od zalaganja za bolje sutra bošnjačkoj dijaspori. Samo će vrijeme po mom mišljenju pokazati koliko su značili Emirov rad i trud u okviru Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.  Ze mene je Emir bio i ostao (po Descartovoj maksimi) 'res cogitans et res extensa' Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike: i duša i tijelo.  Zao mi je sto se ovo ovako završilo. 

Vijesti: