Magistar Alaga Dervišević

Žao mi je što jedan tako politički i nacionalno osviješÄ‡en Bošnjak nema punu podršku Bosnjaka u Sjevernoj Americi i Kanadi i što je prisiljen na ovakav potez. Kao čovjek, koji je skoro 15 godina intenzivno radio i vodio važne projekte i akcije i kao predsjednik Preporoda deset godina, Vas u potpunosti razumijem. Što više napraviš dobrih poteza i pozitivnih pomaka za Bošnjake i za Bosnu i Hercegovinu u cjelini više te napadaju i progone. Sve sam ja to doživio i prošao, a nažalost i obolio zbog toga (visok pritisak, dijabetes sa inzulinom 3x denvo, angina pektoris i drugi srčani problemi i slićno). Halal sve što sam radio i uradio, od nikoga nisam tražio nikakvo priznanje, ali sam nažalost od mnogih dobio "letve" po glavi. Nešto od tog svog bijesa sam napomenuo u svojoj prvoj knjizi, a bit će nešto i u druge dvije. Sabur moj dragi prijatelju, kao ponositom Krajisniku znam kako Ti je. Nadam se da će mo naše dogovore oko projekta istraživanja našeg Instituta, u kojem sam od početka ove godine stalno zaposlen, na kojem smo već uveliko odmakli, nastaviti saradnju sa Kongresom Bošnjaka Sjeverne Amerike.  Kao osnivač Kulturnog društva Preporod za Njemačku, čiji sam predsjednik bio deset godina (od 1993-2003.), novinar, pisac i publicista imao sam prilike upoznati se sa raznim vrstama aktivnosti gospodina Emira Ramića u dijaspori, bilo da se radi o njegovim izvrsnim tekstovima i analizama dogaÄ‘aja iz prethodnog rata u raznim časopisima i inetrenetskim portalima, bilo o organizaciji i aktivnostima Bošnjaka u dijaspori, prije svega  na području Sjeverne Amerike i Kanade. ÄŒesto sam se pitao, a na osnovu samo onoga što je publikovano, kako taj čovjek sve to stiže i još usput da, u ovom vučijem vremenu, obezbjedi egzistencijalne uslove za sebe i svoju familiju. Pošto sam i sam dugo bio u sličnoj situaciji, odgovor na ovo pitanje mi se sam nametnuo. Prema tome, slobodan sam konstatirati, da gospodin Emir Ramić prestavlja jedan od svijetlih primjera osviješÄ‡enog i angažiranog Bošnjaka koji je sav svoj trud i intelehtualnu moć u teškim vremenima, stavio u funkciju svoga naroda, otrgnutog od svoje matice i razbacanog po kugli zemaljskoj, koji luta i bori se za svoj egzistencjalni, nacionalni i vjerski opstanak i integritet, boreći  se za što bolju adaptaciju na rad i život u novoj sredini, ali i protiv svoje asimilacije. Bošnjački narod danas, razasut po svijetu, to ne može ostvariti bez svojih institucija, bez svoje inteligencije i svojih voÄ‘a koji svakodnevno bdiju nad njim, a jedan od njih je svakako gospodin Emir Ramić. Bez njega i Bošnjaka sličnih njemu, Bošnjaci bi u dijaspori bili na sigurnom putu svoga nestanka, kao što se to dogodilo sa Bošnjacima u Tusrskoj, koji su bez svojih institucija, svoga jezika, kulture i pisane riječi, a što svakom narodu u iseljeništvu može ponuditi samo njegova nacionalno osviješÄ‡ena inteligencija, tamo totalno asimilirani i postali obična vjerska skupina porijeklom sa Blakana. Kada se jednog dana bude pisala historija bošnjačke dijaspore gospodin Ramić će za svoj nesebičan doprinos u nacionalnom, političkom i državotvornom osvješÄ‡avanju i organizovanju Bošnjaka u Sjevernoj Americi i Kanadi  imati odgovarajuće i zasluženo mjesto.