Imam Tajib ef. Pašanbegović, glavni imam bošnjacke dijaspore za Kanadu
Ne znam šta bih rekao, osim da smo Äudan i težak narod. Žalosno i sramotno. Umjesto da smo baš sada jedinstveni i Ävrsti kao bedem, mi u jednom strahovito teškom periodu ispoljavamo slabosti od kojih me je strah i za nas i za Bosnu i Hercegovinu. Posebno mi je žao na kolege iz vrha Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ne znam šta je u pitanju: ili slabo vide, ili su nesvjesni (?!), kao i većina neukog svijeta, ili imaju neku meni neznanu agendu? Emire, ja sam primio dosta nezasluženih udaraca, iako ih nićim nisam zaslužio, pa te itekako razumijem. Evo, i ti si. Šta Äes, Allah nekog kuša ovako, nekog onako, ali svakog kuša. Osaburi i znaj da imaš sve moguće razloge na zemlji da budeš ponosan ne samo na ono što si postigao (ne kažem Upravni odbor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, nego ti) nego i na ono što si pokušao. Ti znaš da insan može uvijek uÄiniti dobra, bez obzira na to je li ili nije na poziciji. Vjerujem da se nećep razoÄarati do te mjere da u tebi nestane entuzijazam. Život je stalno suÄeljavanje sa novim izazovima, novim iskušenjima. U tom smislu, posljednji mjeseci nisu bili lahki ni Bosnjacima u domovini ni nama ovdje u ovom dijelu dijaspore. U domovini bi neki da te zemlje nema, ovdje pojedinci iz naših redova, razlozima samo njima znanim, remete naše redove i usporavaju bošnjaÄki process samoorganiziranja i osvješÄenja. Borbi za neometan hod Bosne I Hercegovine prema izglednoj i prosperitetnoj budućnosti treba da doprinosimo svi, i oni unutra i mi u tuÄ‘ini, što se tiće rješenja za probleme u našim odnosima ovdje na ovom kontinentu, njih moramo naći sami. Većini je vjerovatno poznata situacija unutar i oko Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike u posljednjih nekoliko mjeseci. Prvi simptomi pogoršanja postali su vidljivim pred majski Susret Bosnjaka Sjeverne Amerike u St. Louisu. Poslije Susreta tenzije su poÄele eskalirati. Po mišljenju bošnjaÄkih aktivista u Kanadi glavni razlozi za konflikt su: interesi pojedinaca i nezdravo rivalstvo izmeÄ‘u pojedinih bošnjaÄkih zajednica. Da krenem od podsjecanja na sada već dosta davnu 1996. godinu, kada smo mi-Bošnjaci iz Toronta i okoline inicirali ideju bošnjaÄkih susreta. Rekli smo sebi: dušmani su nas protjerali sa naših ognjišta, a oni koji su nas prihvatili, rasuli su nas na sve strane. U tome smo prepoznali opasnost zvanu asimilacija. Da bi joj se suprotstavili, odluÄili smo da poÄnemo raditi na uvezivanju fragmenata rastrganog bošnjaÄkog tkiva. S ponosom istićem da smo uporno gurali ideju Susreta, u nadi da Äemo dobiti podršku naših veÄih zajednica iz SAD-a. Ipak, tek na IV susretu pridružili su nam se Bošnjaci Cikaga i New Yorka. OdluÄili smo to iskoristiti i istupiti pred bošnjaÄke predstavnike sa novom inicijativom. Naime, predložili smo da krenemo s pripremama za formiranje bošnjaÄke ambrela organizacije. Sugerirali smo da je nazovemo Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike. Na upit pojedinaca što će nam, odgovorili smo pitanjem: što će Židovima?! Da bi pokazali da naš motiv nije bio liÄni prestiž, nego dobrobit Bošnjaka, predložili smo da Bošnjaci Cikaga budu domaćini OsnivaÄke skupštine. Skupština je održana na slijedecem 5-tom Susretu, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike je formiran, a naši kanadski Älanovi u Upravnom odboru Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike su uvijek s velikim entuzijazmom i ljubavlju nastojali dati svoj puni doprinos. Dannas pojedinci koji su najodgovorniji za razdor I još zdušno rade na tome, tvrde kako je ideja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike njihova.U isto vrijeme, oni Äine sve da obezvrijede rezultate Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, posebno doprinos njegovog predsjednika prof. Emira Ramića. Ne osporavajući odreÄ‘ene rezultate prethodnih predsjednika, ja s ponosom istićem da je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike doživio svoju snažnu afirmaciju tek kad je na njegovo Äelo došao Emir Ramić. Njemu pripadaju najveÄe zasluge: što je u Kongresu I Senatu SAD-a usvojena rezolucija o genocidu u Srebrenici, što je formirana prva bošnjaÄka lobby grupa u novijoj historiji Bošnjaka, što su osujeÄeni brojni pokušaji razvaljivanja Bosne i Hercegovine od strane nazovi diplomata i drugih politiÄkih eksponenata iz struktura Bosne I Hercegovine kojim diriguju ili ostaci onih koji su u genocidu uÄestvovali, ili oni koji bi da zadrže ono što je genocidom steÄeno. Da ne nabrajam brojne druge rezultate. Kratko i jasno: Emir Ramić je bio spreman u borbi za Bosnu I Hercegovinu i Bošnjake podbaciti glavu tamo gdje mnogi njegovi kritiÄari nebi nogu, možda ni prst podbacili. Ja ovo ovako javno istićem, ali ovim ne želim reći da sam se sa prof. Ramićem uvijek oko svega složio. Bez dlake na jeziku kažem da bih u najmanju ruku u dva sluÄaja bio postupio drukćije nego on. Ali, meni i svakom razboritom insanu je jasno da se u mišljenjima ne možemo uvijek složiti. Nekad ni sa najbližim i najroÄ‘enijim. MeÄ‘utim, ono što mogu ovdje da istaknem kao veliki kompliment Ramiću je da je u najmanje 95% situacija tražio mišljenje bošnjaÄkih lidera, pa tako i moje, i vrlo Äesto ga i uvazavao. Mnogi Bošnjaci Kanade i SAD-e su smatrali da Ramić treba da za još neko vrijeme ostane u Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, iako mu je mandat istekao na Skupštini u St. Louisu održanoj u maju 2008. godine. Zato su predložili potrebne amandmane. Amandmani su usvojeni, iako samo prostom većinom glasova. Pojedinci, nezadovoljni ishodom, osporili su legitimitet glasanja, zahtijevali nove izbore. Neke koordinacije su to podržale, a neke su stale uz novi Upravni odbor. Tako su se Bošnjaci ovdje po prvi puta ozbiljnije razišli. Uslijedila je medijska prepiska izmeÄ‘u suprotstavljenih tabora, u kojoj su pale i neke ružne optužbe i uvrijedljive rijeći. Nedavno je Emir Ramić podnio ostavku, ali napadi iz suprotnog tabora nisu splasnuli. Ono što vam u ovom momentu zelim obeÄati je da ćemo mi ako Bog da uÄiniti sve da premostimo ovaj jaz u odnosima. Nema porodice u kojoj nekad ne doÄ‘e do problema. Naša bošnjaÄka porodica na ovom kontinentu je velika, a kad je puno Äeljadi, mogućnost konflikta je veća. Kad se odnosi poremete, ne treba samo kritikovati i govoriti da smo najgori, jer naš takav govor samo još više meÄ‘usobno udaljava. Treba raditi na sulhu-popravljanju i biće, ako Bog da, bolje. Svi trebamo da stanemo na stranu istine i naših interesa I da u isto vrijeme pomognemo onima koji treba da se isprave za svoje dobro I dobro sviju nas. Jer Bosna I Hercegovina nas treba sve u svojoj borbi protiv onih koji bi da je nema. Nastavljanjem razdora njima pravimo na volju, a sebi štetimo.
Osmrtnica