Podrške plemenitih

Imam Tajib ef. Pašanbegović, glavni imam bošnjacke dijaspore za Kanadu

 

Ne znam šta bih rekao, osim da smo čudan i težak narod. Žalosno i sramotno. Umjesto da smo baš sada  jedinstveni i čvrsti kao bedem, mi u jednom strahovito teškom periodu ispoljavamo slabosti od kojih me je strah i za nas i za Bosnu i Hercegovinu. Posebno mi je žao na kolege iz vrha Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ne znam šta je u pitanju: ili slabo vide, ili su nesvjesni (?!), kao i većina neukog svijeta, ili imaju neku meni neznanu agendu? Emire, ja sam primio dosta nezasluženih udaraca, iako ih nićim nisam zaslužio, pa te itekako razumijem. Evo, i ti si. Šta čes, Allah nekog kuša ovako, nekog onako, ali svakog kuša. Osaburi i znaj da imaš sve moguće razloge na zemlji da budeš ponosan ne samo na ono što si postigao (ne kažem Upravni odbor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, nego ti) nego i na ono što si pokušao. Ti znaš da insan može uvijek učiniti dobra, bez obzira na to je li ili nije na poziciji. Vjerujem da se nećep razočarati do te mjere da u tebi nestane entuzijazam. Život je stalno sučeljavanje sa novim izazovima, novim iskušenjima. U tom smislu, posljednji mjeseci nisu bili lahki ni Bosnjacima u domovini ni nama ovdje u ovom dijelu dijaspore.  U domovini bi neki da te zemlje nema, ovdje pojedinci iz naših redova, razlozima samo njima znanim, remete naše redove i usporavaju bošnjački process samoorganiziranja i osvješÄenja.  Borbi za neometan hod Bosne I Hercegovine prema izglednoj i prosperitetnoj budućnosti treba da doprinosimo svi, i oni unutra i mi u tuÄ‘ini, što se tiće rješenja za probleme u našim odnosima ovdje na ovom kontinentu, njih moramo naći sami. Većini je vjerovatno poznata situacija unutar i oko Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike u posljednjih nekoliko mjeseci. Prvi simptomi pogoršanja postali su vidljivim pred majski Susret Bosnjaka Sjeverne Amerike u St. Louisu. Poslije Susreta tenzije su počele eskalirati. Po mišljenju bošnjačkih aktivista u Kanadi glavni razlozi za konflikt su: interesi pojedinaca i nezdravo rivalstvo izmeÄ‘u pojedinih bošnjačkih zajednica. Da krenem od podsjecanja na sada već dosta davnu 1996. godinu, kada smo mi-Bošnjaci iz Toronta i okoline inicirali ideju bošnjačkih susreta. Rekli smo sebi: dušmani su nas protjerali sa naših ognjišta, a oni koji su nas prihvatili, rasuli su nas na sve strane. U tome smo prepoznali opasnost zvanu asimilacija. Da bi joj se suprotstavili, odlučili smo da počnemo raditi na uvezivanju fragmenata rastrganog bošnjačkog tkiva. S ponosom istićem da smo uporno gurali ideju Susreta, u nadi da čemo dobiti podršku naših večih zajednica iz SAD-a.  Ipak, tek na IV susretu pridružili su nam se  Bošnjaci Cikaga i New Yorka.  Odlučili smo to iskoristiti i istupiti pred bošnjačke predstavnike sa novom inicijativom. Naime, predložili smo da krenemo s pripremama za formiranje  bošnjačke ambrela organizacije. Sugerirali smo da je nazovemo Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike. Na upit pojedinaca što će nam, odgovorili smo pitanjem: što će Židovima?!  Da bi pokazali da naš motiv nije bio lični prestiž, nego dobrobit Bošnjaka, predložili smo da Bošnjaci Cikaga budu domaćini Osnivačke skupštine. Skupština je održana na slijedecem 5-tom Susretu, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike je formiran, a naši kanadski članovi u Upravnom odboru Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike su uvijek s velikim entuzijazmom i ljubavlju nastojali dati svoj puni doprinos.  Dannas pojedinci koji su najodgovorniji za razdor I još zdušno rade na tome, tvrde kako je ideja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike njihova.U isto vrijeme, oni čine sve da obezvrijede rezultate Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, posebno doprinos njegovog predsjednika prof. Emira Ramića. Ne osporavajući odreÄ‘ene rezultate prethodnih predsjednika, ja s ponosom istićem da je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike doživio svoju snažnu afirmaciju tek kad je na njegovo čelo došao Emir Ramić. Njemu pripadaju največe zasluge: što je u Kongresu I Senatu  SAD-a usvojena rezolucija o genocidu u Srebrenici, što je formirana prva  bošnjačka lobby grupa u novijoj historiji Bošnjaka, što su osuječeni brojni pokušaji razvaljivanja Bosne i Hercegovine od strane nazovi diplomata i drugih političkih eksponenata iz struktura Bosne I Hercegovine kojim diriguju ili ostaci onih koji su u genocidu učestvovali, ili oni koji bi da zadrže ono što je genocidom stečeno. Da ne nabrajam brojne druge rezultate. Kratko i jasno: Emir Ramić je bio spreman u borbi za Bosnu I Hercegovinu i Bošnjake podbaciti glavu tamo gdje mnogi njegovi kritičari nebi nogu, možda ni prst podbacili. Ja ovo ovako javno istićem, ali ovim ne želim reći da sam se sa prof. Ramićem uvijek oko svega složio.  Bez dlake na jeziku kažem da bih u najmanju ruku u dva slučaja bio postupio drukćije nego on. Ali, meni i svakom razboritom insanu je jasno da se u mišljenjima ne možemo uvijek složiti. Nekad ni sa najbližim i najroÄ‘enijim. MeÄ‘utim, ono što mogu ovdje da istaknem kao veliki kompliment Ramiću je da je u najmanje 95% situacija tražio mišljenje bošnjačkih lidera, pa tako i moje, i vrlo često ga i uvazavao. Mnogi Bošnjaci Kanade i SAD-e su smatrali da Ramić treba da za još neko vrijeme ostane u Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, iako mu je mandat istekao na Skupštini u St. Louisu održanoj u maju 2008. godine.  Zato su predložili potrebne amandmane. Amandmani su usvojeni, iako samo prostom većinom glasova.  Pojedinci, nezadovoljni ishodom, osporili su legitimitet glasanja, zahtijevali nove izbore. Neke koordinacije su to podržale, a neke su stale uz novi Upravni odbor. Tako su se Bošnjaci ovdje po prvi puta ozbiljnije razišli. Uslijedila je medijska prepiska izmeÄ‘u suprotstavljenih tabora, u kojoj su pale i neke ružne optužbe i uvrijedljive rijeći. Nedavno je Emir Ramić podnio ostavku, ali napadi iz suprotnog tabora nisu splasnuli. Ono što vam u ovom momentu zelim obečati je da ćemo mi ako Bog da učiniti sve da premostimo ovaj jaz u odnosima. Nema porodice u kojoj nekad ne doÄ‘e do problema. Naša bošnjačka porodica na ovom kontinentu je velika, a kad je puno čeljadi, mogućnost konflikta je veća. Kad se odnosi poremete, ne treba samo kritikovati i govoriti da smo najgori, jer naš takav govor samo još više meÄ‘usobno udaljava. Treba raditi na sulhu-popravljanju i biće, ako Bog da, bolje. Svi trebamo da stanemo na stranu istine i naših interesa I da u isto vrijeme pomognemo onima koji treba da se isprave za  svoje dobro I dobro sviju nas. Jer Bosna I Hercegovina nas treba sve u svojoj borbi protiv onih koji bi da je nema. Nastavljanjem razdora njima pravimo na volju, a sebi štetimo.


Osmrtnica

Vijesti: