Samir Hadžalić

Emire, šokiran sam i zatećen ovakvom odlukom. Ne želim je prihvatiti jer svi mi koji smo podržali tebe i prolazimo kroz pritiske i privatne probleme. Bili smo na dobrom putu da unesemo korjenite promjene. Sada smo se vratili na period prije 9.Skupštine Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Kao odgovor na sve napade mi smo spremni uraditi  koncert  za Dan državnosti, na svjetskom nivou, a pod okriljem Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ne mogu prihvatiti i razumjeti ovakvu odluku. Iako dolazimo iz iz istog grada (Prijedor), Emira Ramića sam upoznao  tek u Sjedinjenim Američkim Državama. Odmah me je fascinirala jedna ogromna količina entuzijazma i pozitivne energije, koja se na žalost danas rijetko susreće kod bosanskohercegovačkih aktivista u iseljeništvu, a koja  prosto zraći iz tog dragog čovjeka. Primjetio sam da Emir nije izgubio niti onaj naš “čaršijski duh” koji je davao poseban pečat  čaršiji sevdaha kakav je bio Prijedor. Grad koji je u novijoj Bošnjačkoj historiji zapamtio najveći genocid, urbicid i elitocid. Upravo ta ogromna količina zla proizvela je kod nas  kao po zakonu spojenih posuda, ogromnu količinu dobra, ogromnu volju i želju da se pomogne svojoj zemlji i narodu i da se odpočne sa teškom borbom za istinu o svemu što se desilo a da se ne bi ponovilo.To je  borba sa perom ruci, koje je tako mala i beznačajna stvar, sve  dok nije dospije u ruke pravog borca. Onda postaje oružje. Tim oružjem je Emir krenuo u borbu, našao sebe i ugradio svo svoje biće u Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike. I zauvijek ostavio svoj pečat u radu te krovne organizacije  Bošnjaka u SAD i Kanade. Kakav  i koliki je Emirov doprinos u radu, jačanju i stvaranju imiÄ‘a Kongresa, dugo i detaljno će se još govoriti. Kao jedan od sudionika svih dešavanja unutar Kongresa, odgovorno tvrdim da će se jednog dana kada budu pravljene analize, govoriti o vremenu” prije Emira u Kongresu” i o vremenu “poslije Emira u Kongresu.