Ja sam iz razno raznih razloga povremeno pratio zbivanja oko Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike u zadnjih nekoliko mjeseci i nisam siguran da sam sve napisano proÄitao ali sam siguran da si bio pod ogromnim teretom odgovornisti u vremenu, i to one pred samim sobom, pred Bogom i narodom kojem pripadamo. Kazem "bio" jer vjerujem da kad si Božjom voljom i svojom odluÄnošÄ‡u podnio ostavku na mjestu predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, da ti je sada malo lakše. Ja ne znam u ovom momentu je li to dobro za Kongres, ali znam da za tebe jest pa makar bilo i na trenutak. Vrijeme će pokazati. UbijeÄ‘en sam da si se potrudio da Kongres ostane u dobrim rukama i da će rukovodeći ljudi Kongresa nastaviti projekat na kojem se ti godinama neumorno i hrabro radio, radio kao rudar Äija je lopata bila pero pisajući ono što nama Bošnjacima treba, što neće nestati i što svako ne može raditi. Neka ti za sve to Allah dž.š. upiše u dobro djelo, za sve ono što si uradio i sto ćeć ako Bogda uraditi u ime i za Bošnjake. Kako vrijeme više teće, sve me se više Äini da Bosni i Hercegovini prijeti veća opasnost od samih Bošnajaka/Bosanaca nego od Srba i Hrvata koji javno ili potajno vide Bosnu i Hercegovinu u Srbiji ili Hrvatskoj. Ovaj zadnji rat na bh ratnom polju se završio ali onaj na diplomatskim poljima nije prestao i neće za dugo. Za taj diplomatski rat potrebani su nosioci i akteri. Naša razjedinjenost, zloba, zavist i kratkovidnost će nas pojesti same. Mi još nemamo istinski duboko razvijen osjećaj pripadnosti naciji i narodu, to nam naša matica još nije razvila i utisla u naše biće. Ja znam da se to ne razvija za godinu ili dest i to pogotovu ne u narodu kojem su do jućer drugi govorili i naturali ko su i šta su. Mi imamo, Äini mi se, hroniÄnu bolest zaborava i mi ne cijenimo sebe dovoljo. Mi nemamo prihvatljiv nacinalni program! Mi sada nemamo usaglašene lidere niti lidera iza koga bi se svrstali i odraÄ‘ivali svako svoj dio obaveza, dio farza prema domovini pa ma gdje bili. ÄŒini mi se da i danas veliki broj Bošnjaka/Bosanaca je spremniji slušati druge nego naše pametne glave pa ma na kom nivou bili. Mi moramo uÄiti i obrazovati se. Jedno ne mogu da shavatim, da znamo da dok smo iza Imama na namazu da znamo formirati saf a nećemo da zgusnemo redove u svemu što je izmeÄ‘u namaza. U SAD i Kanadi, kao što znaš, Imami imaju dosta jaku bazu, imaju džemate i to im po tradiciji rijetko ko može uzeti. Oni imaju svoje nahije koje se sve više dijele usitnjavajući se i gube snagu, gube funkciju i ulogu stvaranja i oblikovanja Bošnjaka, uÄeći nas da samo u grupi smo jaki sa šansom za opstak i prosperitet . A i oni su rezjedinjeni, a ni Glavni Imami nemaju mudrost ni Alah dž.š. nadahnuće da se izdignu iznad prosjećnosti, iznad razjedinjenosti i stvore svojim primjerom prvo kohezionu subtancu, te je prenesu na Äelije/familije pa će time i baze/džemati biti zdraviji i sposbniji. To nije sluÄaj! Zasto? A, džemati su skoro jedina mjesta masovnijeg okupljanja našeg naroda u dijaspori. Ja znam da mene imami (oni koji me znaju) ne vole, možda i ne cijene jer sam se drznuo skrenuti im pažnju ili bolje reći kritkovati ih, te u svom džematu svrstati grupi koja je željela promjene na bolje po nekim možda ne diplomatskim putem. Ja zaista mislim da oni ne rade posao koje im je Alah dž.š. odredio i za koji su se školovali i time Äine veliku štetu Bošnjacima u dijaspori. Oni treba da ostave politiku i posvete se poduÄavanju islamu naše djece, omladine pa i nas odraslih i to iskljuÄivo na bosanskom jeziku, da posjećuju džematlije i da budu ona poÄetna i neophodna koheziona struktura. ÄŒini mi se, da mi sve više imamo imame, koji u pauzi surfanja internetom ili korištenja interneta, predvode klanjaÄe u namazu. Treba živjeti sa svojim džematom i znati ga. Ja znam da to nije lahko, pa ako radimo u ime Alaha dž.š. onda to nije teško. Ja sam se rodio u mahali i znam da se u dijaspori može živjeti finim zivotom radeći ono što nam je samo Svevišnji odredio da radimo. Nemoj me shavatiti pogresno, ja ne prenebregavam sve ono što su uradili. Uradili su oni puno. Mi imamo danas i ako Bog da sutra, pa analizirajmo što smo uradili jućer kako bi danas uradili bolje i više uÄeći se na propustima i greškama svojim i svojih. Oni za koje ja radim Äesto mi kažu traže kad je problem: "Kako se to moglo desiti, kako si dozvolio da se to desi i koji ti je pragmtiÄan plan da to popraviš u zadatom vremenu i da se to ne povonvi napominjući "ući na greškama da se ne ponovi" Moj Emire, da li mi uÄimo na greškama našim, greškama drugih nama sliÄnih naroda? Koliko puta nam se je genocid ponavlajo i da li će ga jos biti?. Ja nemam namjeru da te tješim, jer nema poterebe za tim, već još jednom razjemjujem mišljenje sa tobom o temama na kojim si ti puno kompetentniji i puno više odradio. Ti znas da je naša historija, a pogotovu ona bliska prošlost imala onih meÄ‘u nama koji su vukli natrag, da ne kažem izdajnika zbog kojih je krv tekla, dosta jetima ostalo i dosta bošnjaÄke suze poteklo, a uzdahe i da ne pominjem. Bošnjaci oÄito moraju proći kroz takvu društvenu genezu i plaćati skupe cijene nadajući da će generacije koje dolaze biti sposbnije i bez bremena razliÄite prošlosti koju mi imamo, misleći na vrijeme u kom smo odrastali, sazrijevali i ne dozreli, te na vrijeme rata i ovo poslije rata. Ja ne poznajem gospodu u prepisci, ali ti možeš biti ponosan da ipak ima ljudi na dunjaluku koji znadu šta si uradio, šta radiš i šta ćes uraditi, ako Bog da, za Bosnu i Hercegovinu i Bosnjake. Neka ti Svevišnji dadne mudrosti, snage, uputi na pravi put i sve upiše u dobra djela. Ja znam neke Mujke i Mujkine istomišljenike u džematu (ima) i o tome ti nisam nikad prićao niti imam namjeru prićati jer oni nisu vrijedni priće i u malom su broju. To su oportunisti i ljudi koji se oslanjaju na prljave rabote, te minuli staž/rad misleći da im on može dati ono što nikad nisu imali, što isto ne zaslužuju i misleći da im po automatizmu nešto pripada. Moje Emire, to je balkanska, da ne kažem prošlosistemska zaostavština u kojoj mnogi u dijaspori žive, misle i rade ako im se dozvoli ili to oni pokušaju priuštiti sebi i drugim bez obzira na štetu koju time Äine. Oni su zalutali i smutnju nanose zdravom BošnjaÄkom tkivu. Svi oni koji su se ogriješili o BošnjaÄki narod ili nanijeli stetu BošnajaÄkom narodu i Bosni i Hercegovini, a to nisu javno priznali moleći za oprost nebi trebalo biti mjesta u rukovodećim tjelima Bošnjaka. Lideri, rukovodioci, imami i drugi koji obnašaju funkcije u BošnjaÄkim instaitucijama moraju biti uzor na duhovnom i svjetovnom polju. Mi moramo praštati ali ne smijemo zaboravljati.Grijeh je zaboraviti, a za grijeh valja cijenu platiti i ispaštati. Mi se moramo meÄ‘usobom više zbližavati, cijeniti i voliti. Mi moramo više uÄiti i biti tolerantniji meÄ‘u sobom i predostrožni i diplomate prema okolišu cijeneći prvo sebe pa onda time za sigurno i one druge onoliko koliko oni cijene nas. Moj Emire, Äestit i hrabar si ti Bošnjo, ja cijenim i razumijem tvoju odluku. Ona je i možda najblje riješenje ovog momenta a zarad kohezije i nadam se da nije iznjedrena od drugih. Tako to rade pravi i veliki koji mogu da se izdignu iznad trenutne situacije. Nek' ti Alah dž.š. dadne sve ono što želiš i što On smatra da je za tebe najblje!