Šaban Bašić
Gospodina Emira Ramića sam upoznao 2001. godine u BošnjaÄkom islamskom centru Hamilton. U prvom razgovoru sa Emirom sam vido da ima viziju razvoja bošnjaÄke doijaspore i ogromnu želju da pomogne svome narodu i svojoj državi. Sljedeći naš razgovor je bio u mome uredu u St. Catharines. Emir me je tada upoznao sa svojom vizijom razvoja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, priznavanja bosanskog jezika u Kanadi i SAD, priznavanju imena Bošnjak u ameriÄkim i kanadskim dokumentima, otvaranju škola bosanskog jezika, otvaranju biblioteka sa literaturom na bosanskom jeziku, osnivanju bošnjaÄkog biznis kluba, zadruge ili banke. Tada mi je predložio da se pridružim realizaciji ovih tako znaÄajnih ideja, što sam ja prihvatio. Emir je neumorno radio, radi i radiće na promoviasnju ideje i organizacije Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, koje su baš njegovim radom i zaslugom prerasli u najaÄi bošnjaÄki glas u borbi za istinu i pravdu, glas koji se poštuje meÄ‘u svim iskrenim prijateljima Bosne i Hercegovine i glas od koga se plaše svi neprijatelji Bosnjaka i Bosne i Hercegovine. Znam da je Emir zadnjih šest godina neumorno i nesebiÄno radio na izgradnji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike kao nezavisne krovne organizacija sjevernoameriÄkih Bošnjaka, institucije za koju mnogi kažu da je više uradila za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu nego cijela bosanskohercegovaÄka diplomatija i vlada. Zato je Emiru potrebno odati priznanje u vidu Bošnjaka ili Bosanca 2008. godine. I ako nije više predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, znam da će Emir i dalje raditi za dobrobit Kongresa Boišnjaka Sjeverne Amerike, Bosnjaka i Bosne i Hercegovine.
Osmrtnicama ba