Podrške plemenitih

Diplomirani ekonomista Zijad Bečirević

 

Emire, grupa Bošnjaka iz grada Burlingtona, države Vermont, podržava Tvoja nastojanja da prevaziđeš frakcionaške pritiske i nastaviš voditi Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike smjelo i beskompromisno, kako si to i do sada radio. Uvjereni smo da će vam naredna skupstina Kongresa dati punu podršku i satisfakciju, jer ništa ne radite za ličnu korist, već za opšte dobro bošnjačke dijaspore i države Bosne i Hercegovine. Zaslužili ste veliko hvala i aplauz, a ne negiranje i šikaniranje. Za vas govore vaši rezultati. Pokušaj bošnjačkih separatista da podijele Bošnjake i Kongres  neće uspjeti. Sarkazam u saopštenju komisije o ocjeni zakonitosti odluka 9. Skupštine Kongresa ( koja i nema statutarnih ingerencija), ne ograničava se na ocjeni rada Skupštine u Sent Luisu, niti traži put ozdravljenja, već rušilački beskrupulozno i neosnovano napada i blati afirmisane bošnjačke lidere, kojima su i sami do juće (ljubomorno) aplaudirali. Neki od njih su već zamišljali sebe u ulozi predsjednika Kongresa. Neka se srame svoga djela. Nije to borba za demokratiju već za autokratiju. Kongres ima velike zadatke. Da bi ih ostvarili moramo se svi aktivnije ukljuciti u nastojanja Kongresa. Emir Ramić je bošnjački entuzijasta koji je više nego uspješno vodio Kongres, reagovao u svim prilikama u kojima je ugrožavan interes Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, što je nedvojbeno potvrđeno na svim instancama, uključujući i 9. Skupstinu Kongresa u Sent Luisu. Za svoj ogromni trud i nesumljive rezultate Emir i krug njegovih saradnika zaslužuje aplauz svih nas, a ne nogu u zadnjicu. Zar čemo opet umjesto u jedinstvo, u tabore i frakcije. Nije dosta što nas svađaju drugi oko nas, već se sami gložemo. Zavjera protiv Emir Ramića stvorena je nekoliko mjeseci prije majskih susreta u Sent Luisu. U to sam se uvjerio odmah po dolasku u Sent Luis, trećeg dana Susreta. Sugrađani su sa zabrinutošću govorili o podljeljenosti kongresnih tijela, o taborima. Tokom nekoliko sati provedenih u konferencijskoj sali, u kojoj sam bio samo posmatrać, nije se raspravljalo o problemima Bosne i Hercegovine, primjeni Aneksa 7. Dejtonskog sporazuma i obeštečenju, već nadugo i naširoko razglabalo o spornim članovima normativnih akata. Bilo je veoma mućno.Večina u sali i van nje osječala je mučninu i gorčinu. Bilo je za plakati. Samo su zavjerenici tjerali po svom.Tek tada sam shvatio da je Trojanski konj u Sent Luisu i da neće iz njega skoro otići. Kome je i zbog čega toliko potrebna vlast u Kongresu, da po svaku cijenu treba eliminisati Ramića? Nije istina, dragi Bošnjaci, da se prave mjesta za mlade. Želi se Kongres šablonizirati, potom institualizirati, a kroz to i privatizirati. Šansa za mlade je prvenstveno u njima samima, u njihovom potencijalu i odlučnosti.  Ljudi po modelu Emir Ramića ne rađaju se svaki dan! 

Vijesti: