Autor, Ševko Kadrić, Direktor Hamlet – izdavaÄke kuće BiH pisaca iz Skandinavije
OpeÄen onim što se u Skandinaviji dešavalo u ime Bosne i Bosnjaka? (isto iskustvo nosim i iz Makedonije i Turske), sa velikim interesovanjem sam pratio pojavu Emira Ramića, na politiÄkoj sceni Sjeverne Amerike koja je imala znaÄajnog uticaja na svebošnjacka dešavanja u dijelu koji figurira pod imenom «bh dijaspora». Ovdje ne treba zanemariti ni titulu koja je uz Ramićevo ime išla a to je ono profesor.
Neprijatelji Bosne i Bošnjaka su 1990. godine vrlo vješto Bosni podmetnuli vjersko nacionalne partije, a Bošnjacima islamistiÄku oligarhiju sastavljenu od pripadnika suÄ‘enog islamistiÄkog pokreta «Mladi mulimani» i nastavnika, uÄenika i studenata Medrese i Teološkog fakulteta iz Sarajeva te Islamske zajednice BiH. Ta oligarhija je po pravilu na sve svoje isturene punktove birala svoje ljude (uglavnom mešetare) ili intelktualne i moralne inbecile. Emir Ramić naprosto nije bio dio te priÄe te je njegov izbor za Predsjednika KBSA u Cikagu 28 maja 2006. godine bio tim Äudniji.
AnalizirajuÄi zakljuÄke i Deklaraciju Skupštine meÄ‘u kojima je i izbor Ramića za predsjednika, vidna je neprimjerena ozbiljnost skupa kad su Bošnjaci u pitanju. Naime svi dokumenti govore da je njihov tvorac bio pismen covjek koji je nadrastao okupljanje Bošnjaka kao vjerske skupine i tretira ih kao evropski narod sa svojom državom, prostorom i jezikom.
(Naglašavanje poštivanja meÄ‘unarodnih normi i institucija meÄ‘unarodno priznate BiH; ZnaÄaj oÄuvanja državljanstva i prava odluÄivanja na demokratskim izborima; Naglašavanje jezika kao osnovnog sredstva u oÄuvanju identiteta naroda po svijetu razasutog; Naglašava lobistiÄku ulogu Kongresa; Ujedinjenje BiH dijaspore i njeno intresno organizovanje kako prema zemlji domaÄinu tako i prema BiH...)
U periodu koji je slijedio, Emir Ramić je vispreno, istrajno i znalaÄki stvarao osnovu da se svi ovi cilejvi i realizuju u realnu zivotu.
Svakako ne sam, vidno je da je uz njega bio cijeli jedan tim znanih i neznanih ljudi koji su osmišljavali aktivnosti, davali im snagu i rezultatima Äuvali povjerenje kod izgubljenog naroda, kog su vjerski lobi, ali i njegovi neprijatleji, pošto poto, htjeli vidjeti kao vjersku skupinu sabijenu u džemate, skupinu koja kleći pred autoritetom duhovnog voÄ‘e ponavljajući rijeÄi arapskog jezika kog nikad nisu razumjeli zaboravljajući svoj maternji, bosanski.
U skorašnjem izvještaju ove organizacije (onom pred Emirovo
smjenjivanje) predoÄena je cijela niska sjajnih rezultata i uÄinaka organizacije na Äijem je Äelu ovaj pregalac, entuziasta, moralan i znalaÄki Äovjek bio. (Vidi izvještaj KEBS-a 2008. godine)
Vidno je da je ono što je Emir ( i ljudi oko ljega) ponudio kao rezultat višegodisnejg rada, pravo bogatstvo: Odbor, mreža, aktivnosti, ljudi, rezultat... Tad sam po prvi put Emiru rekao moje strahove i iskustvo, tek sad je bio na vjetrometini, isturen i opasan. Opasan, jer nije htio dijeliti to bogatstvo sa gorima od sebe, onima koji sve sto znaju to je da uništavaju i pljaÄkaju. Ono što je važnije u cijelom sluÄaju jeste to da su oni, imali šta oteti, opljaÄkati. Sve ovo što je Emir sa saradnicima stvorio oni nisu znali, za to treba znanje, strpljenje, timski rad, moralna vertikala po kojoj smo bogatiji što više trajemo kao kolektiv, siromašniji što sve gledamo kroz prizmu sitnog liÄnog interesa.
Na žalost upravo se to i desilo, Emirovi rušitelji nisu imali silu argumenata, imali su ono što jedino i imaju argument sile. Nisu nam ni nepoznati, to su oni koji ne znaju šta je «Republika» u imenitelju države te ga, u Deytonskoj krÄmi olako skidaju sa imena države BiH i daju entiteru «RS», to su oni koje glavni iz Sarajeva, davno, nije birao po pameti već po zatvorskoj prisnosti sa njegovim ocem. Uglavnom oteli funkciju, oteli djelo, koje će ubrzo proÄerdati (kao i sve ostalo) kao da Emira nije ni bilo. Problem je da je sa svakim danom sve manje Emira, koji hoće, znaju i umiju da vide svjetlo na kraju tunela u
mraku bošnjaÄke besvjesti i bezÄašÄ‡a.