Podrške plemenitih

Slovo o čovjeku sa sviješću o narodu

 

Autor, Ševko Kadrić, Direktor Hamlet izdavačke kuće BiH pisaca iz Skandinavije  

Opečen  onim što se u Skandinaviji dešavalo u ime Bosne i Bosnjaka?  (isto iskustvo nosim i iz Makedonije i Turske), sa velikim interesovanjem sam pratio pojavu Emira Ramića, na političkoj sceni Sjeverne Amerike koja je imala značajnog uticaja na svebošnjacka dešavanja u dijelu koji figurira pod imenom «bh dijaspora». Ovdje ne treba zanemariti ni titulu koja je uz Ramićevo ime išla a to je ono profesor.

Neprijatelji Bosne i Bošnjaka su 1990. godine vrlo vješto Bosni podmetnuli vjersko nacionalne partije, a Bošnjacima islamističku oligarhiju sastavljenu od pripadnika suÄ‘enog islamističkog pokreta «Mladi mulimani» i nastavnika, učenika i studenata Medrese i Teološkog fakulteta iz Sarajeva te Islamske zajednice BiH. Ta oligarhija je po pravilu  na sve svoje isturene punktove birala svoje ljude (uglavnom mešetare) ili intelktualne i moralne inbecile. Emir Ramić naprosto nije bio dio te priče te je njegov izbor za Predsjednika KBSA u Cikagu 28 maja 2006. godine bio tim čudniji.

Analizirajuči zaključke i Deklaraciju Skupštine meÄ‘u kojima je i izbor Ramića za predsjednika, vidna je neprimjerena ozbiljnost skupa kad su Bošnjaci u pitanju. Naime svi dokumenti govore da je njihov tvorac bio pismen covjek koji je nadrastao okupljanje Bošnjaka kao vjerske skupine i tretira ih kao evropski narod sa svojom državom, prostorom i jezikom. 

(Naglašavanje poštivanja meÄ‘unarodnih normi i institucija meÄ‘unarodno priznate BiH; Značaj očuvanja državljanstva i prava odlučivanja na demokratskim izborima; Naglašavanje jezika kao osnovnog sredstva u očuvanju identiteta naroda po svijetu razasutog;  Naglašava lobističku ulogu Kongresa; Ujedinjenje BiH dijaspore i njeno intresno organizovanje kako prema zemlji domačinu tako i prema BiH...)

U periodu koji je slijedio, Emir Ramić je vispreno, istrajno i znalački stvarao osnovu da se svi ovi cilejvi i realizuju u realnu zivotu.

Svakako ne sam, vidno je da je uz njega bio cijeli jedan tim znanih i neznanih ljudi koji su osmišljavali aktivnosti, davali im snagu i rezultatima čuvali povjerenje kod izgubljenog naroda, kog su vjerski lobi, ali i njegovi neprijatleji, pošto poto, htjeli vidjeti kao vjersku skupinu sabijenu u džemate, skupinu koja kleći pred autoritetom duhovnog voÄ‘e ponavljajući riječi arapskog jezika kog nikad nisu razumjeli zaboravljajući svoj maternji, bosanski.

U skorašnjem izvještaju ove organizacije (onom pred Emirovo

smjenjivanje) predočena je cijela niska sjajnih rezultata i učinaka organizacije na čijem je čelu ovaj pregalac, entuziasta, moralan i znalački čovjek bio. (Vidi izvještaj KEBS-a 2008. godine)

Vidno je da je ono što je Emir ( i ljudi oko ljega) ponudio kao rezultat višegodisnejg rada, pravo bogatstvo: Odbor, mreža, aktivnosti, ljudi, rezultat...  Tad sam po prvi put Emiru rekao moje strahove i iskustvo, tek sad je bio na vjetrometini, isturen i opasan. Opasan, jer nije htio dijeliti to bogatstvo sa gorima od sebe, onima koji sve sto znaju to je da uništavaju i pljačkaju. Ono što je važnije u cijelom slučaju jeste to da su oni, imali šta oteti, opljačkati. Sve ovo što je Emir sa saradnicima stvorio oni nisu znali, za to treba znanje, strpljenje, timski rad, moralna vertikala po kojoj smo bogatiji što više trajemo kao kolektiv, siromašniji što sve gledamo kroz prizmu sitnog ličnog interesa.

Na žalost upravo se to i desilo, Emirovi rušitelji nisu imali silu argumenata, imali su ono što jedino i imaju argument sile. Nisu nam ni nepoznati, to su oni koji ne znaju šta je «Republika» u imenitelju države te ga, u Deytonskoj krčmi olako skidaju sa imena države BiH i daju entiteru «RS», to su oni koje glavni iz Sarajeva, davno, nije birao po pameti već po zatvorskoj prisnosti sa njegovim ocem. Uglavnom oteli funkciju, oteli djelo, koje će ubrzo pročerdati (kao i sve ostalo) kao da Emira nije ni bilo. Problem je da je sa svakim danom sve manje Emira, koji hoće, znaju i umiju da vide svjetlo na kraju tunela u

mraku bošnjačke besvjesti i bezčašÄ‡a.

Vijesti: