Gospodina Emira Ramića, doskorašnjeg predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike poznajem već nekoliko godina, i za to vrijeme smo ostvarili veoma plodnu i značajnu saradnju na polju jezika, književnosti i kulture uopšte. Kad je riječ o njegovom doprinosu našoj bosanskohercegovačkoj zajednici u Americi i Kanadi, izdvojila bih nekoliko, po meni, najvažnijih uspjeha. Na osnovu našeg iskustva u Cikagu i šire u USA, gdje je zvanično bosanski jezik priznat kao posebno odvojen jezik od srpskog i hrvatskog, kodiran i kao takav usvojen u zvaničnom katalogiriranju od centralne Kongresne biblioteke pa nadole, do svake državne i privatne, isto je tako kodiran i označen kao jedan od tri zvanična jezika u Bosni i Hercegovini, pa se kao samostalan predavao u cikaškim državnim školama u okviru dvojezičke, ali i nastave maternjih jezika-stranih jezika ( jer je engleski ovdje prvi jezik), a čast mi je da sam upravo ja bila prvi setrtifikovani profesor koji je ubilježio takvu jednu ocjenu u Field školi u kojoj sam tada radila. Dakle, sprovodeći sličan postupak, i boreći se za priznavanje bosanskog jezika kod kanadskih vlasti, Emir Ramić je to isto uspio da uradi, a kao direktor Škole bosanskog jezika, intenzivno ga i danas predaje našem mladom naraštaju u Kanadi, na čemu mu je zajednica veoma zahvalna. Zatim, veliki doprinos dao je gospodin Ramić i menii lično,  kada mi je bio saradnik istraživač  u dijaspori  Kanade gdje je na uzorku  velikog broja ljudi uradio Anketu o bosanskom jeziku i ja mu se zvanično kao  zaista vrijednom saradniku  zahvaljujem u doktorskoj tezi  koju radim već više godina i planiram da privedem kraju u idućoj godini. I dalje govoreći o jeziku, važno je istaÄ‘i da je gospodin Ramić nakon Susreta Bosnjaka u Cikagu maja 2006 godine, kada smo imali, zahvaljujući i njegovoj podršci, prvi put  kao uglednog gosta u našoj ovdašnjoj zajednici jednog  lingvistu iz naše zemlje, profesora Dževada Jahića,  šefa Katedre za bosanki jezik na Filosofskom fakultetu u Sarajevu, autora Gramatike i Riječnika bosanskog jezika, a nakon skupa gospodin Ramić je napisao u zvanicnim Zaključima Kongresa  da čemo se ubuduće redovnije i ozbiljnije baviti  pitanjem njegovanja i podučavanja bosanskog jezika u dijaspori, kao jednog od najvažnijih  preduslova za očuvanje nacionalnog osjećanja naše populacije na ovim prostorima. ÄŒuvajući  bosanski jezik, čuvaćemo i svoju posebnost i vezu sa Bosnom i Hercegovinom, a poštujući Ameriku i Kanadu kao naše nove domovine u kojima sada živimo i radimo. Što se tiće knjiga i promocija, gospodin Ramić je uvijek podržaovao rad naše  Bosanske biblioteke Cikago, i rado se odazivao, da bar preko pisma pozdravi naš rad i skupove ljubitelja dobrih knjiga, pa je tako povodom Genocida u Prijedoru, kada smo imali prezentaciju Udurženja Prijedoršana iz St Luisa, napisao  i kao Prijedorčanin pozdravni govor koji je primljen sa  odobravanjem, i najzad, nakon svake pročitane knjige koju bih mu poslala, napisane od moga oca Mesnura Seferovića, mene ili nekog drugod autora, pored  kulturne zahvalnice na poklonu dolazila bi i konstruktivna kritika onoga što je zapazio kao dobro ili što bi možda trebalo dopuniti ili doraditi. Dakle, naša saradnja je bila konstantna, obostrana, konstruktivna i prije svega i uvijek  za  dobrobit zajednice, jer, radili smo oboje kao volonteri bez ikakve materijalne nadoknade, naprotiv, ulažući svoje ogromno vrijeme, znanje, autoritet,  kontakte, rad i trud da bi se nešto i postiglo, i nesporno je da su rezultati kada je gospodin Emir Ramić u pitanju za veliko poštovanje. I najzad, možda kao kruna njegovog rada jeste borba da se izglasa Rezolucija o Srebrenici u americkom Kongresu, kada sam inspirisana i njegovim trudom i lobiranjem, napisala pisma našim senatorima iz Ilinoisa Ricardu Durbinu i Baraku Obami  moleći ih da na bazi činjenica o genocidu u Srebrenici i cijeloj Bosni i Hercegovini,  podrže Rezolucije, što su oni i učinili, a potom mi  obojica odvojeno jedan od drugog napisali  povratno pismo, što sam i objavila u mojoj knjizi Bosanska biblioteka Cikago- Govor zavičaja. Gospodin Ramić je uradio još puno toga za dobrobit naše izbjegličke bosanskohercegovačke zajednice u Sjevernoj Americi, ali sam se ja u ovom kratkom osvrtu fokusirala na našu ličnu saradnju, i vjerujem da će svjedošenja i drugih ljudi na ovu temu doprinijeti da se sastavi mozaik ličnosti i djela koji se zove Emir Ramić.