Mugdim G.

Kada govorimoi o geocidu najčešÄ‡e mislimo na Srebrenicu. SA nema kutka naše domovine gdje nije proveden genocid. Prijedor je doživio zaista tešku sudbinu. Ne mislim samo na Tomašicu i logore gdje su otjeralni preživjeli. Mislim na poniženja koja su doživljhavali stanovnici. Bijele trake. Kakva je razlika izmeÄ‘u žutoih i bijelihg trraka. Samo u boji. Fašisti su tjerali jevreje da nose žite zrake, takoÄ‘e fašisti, ali ne Nijemkici već četnici učinili su isto samo su upotrijevili druge boje. Ni u sarajevskom Aušvicu Grbavici nije bilo puno drugačije. U svom romanu "Kapija života" opisuje dogaÄ‘aj kada su četnici naredili boÄ‘šnjačkoj porodici da zelenom bojom oboje balkon i fasadu, da se lakše snalaze gdje su balije.Ništa ne treba zaborraviti ni trake ni silna onižavanja, o ubistvima da ne govorim. Ipak, na kraju morsmo ds ksćrm da se priča o genocidu ne gasi, jer o tome vodi računa dr Emir Ramić,direktor Instituta za istraživanje genocida sa sjedištem u Kanadi. Mnogi bi, pa i svjetski zvaničnici rado bacili veoa zaborava na ubijanje, prisilna isljevanja, istjerivanja iz domnova, jer tako kriju i svoju sramota. Dr Emir Ramić sa svojim timom neda im da se zaboravi. I ne samo dr Ramić. Sbaki čestiti Bošnjak ne smij zaboraviti šta se dogodilo i uvijek da pamti zlodjela kojima je bio svjedok

Mugdim Galijašević