Podrške plemenitih

Aisa P.

Aisa Purak:

Bila mi je velika čast i zadovoljstvo biti u istom programu i za istim stolom  sa istaknutim prof. dr. Emirom Ramiċem, Bošnjakom koji je sav svoj život, znanje i energiju halalio svojoj Bosni i svome narodu, a posebno Bošnjacima "preko Bare.” Da bi se što više Bošnjaka širom svijeta okoristilo plodovima druženja Bošnjaka Guelph-u Ontario, Kanada, prenosim veċi dio izlaganja dr. Ramiċa, koji je između ostalog istakao:

Nije cilj dokazati bošnjaštvo, bosanski jezik i bosanskohercegovačku državu i društvo, nego pokazati historijsku utemeljenost bitnosti i bitisanosti navedenih kategorija. Zato nema potrebe objašnjavati nacionalno ime Bošnjak, ime jezika bosanskog i ime države i društva Bosne i Hercegovine. Ja ih samo promoviram kao prirodno pravo na bošnjačku i bosanskohercegovačku tradiciju. Od 1990. do 2000. godine Bošnjaci su napravili politička i nacionalna dostignuća za koja je nekim narodima trebalo stoljeće. Bošnjaci su iz anonimnosti iskoračili na povijesnu scenu i prvi put se legitimirali kao ravnopravni subjekt u evropskoj zajednici naroda u uslovima kada su svi državni režimi i sve nacionalne ideologije susjednih naroda osporavali i negirali poseban bošnjački nacionalni identitet. Samostalni, nacionalno-politički nastup Bošnjaka i ostvarivanje državne samostalnosti i nezavisnosti Bosne I Hercegovine, čemu je i bošnjačka politika snažno doprinijela, ogroman je povijesni dobitak za bošnjački narod. Istovremeno su na identitetsko-kulturološkoj ravni realizirana postignuća koja su bošnjački narod kolektivno definirala, a koja prethodnih decenija nisu bila izvodljiva. Ostvareno je pravo na slobodno imenovanje maternjeg jezika, bosanski jezik je prvi put normiran i institucionaliziran.

 

Prvi put je književno-kritički priređena edicija nacionalne bošnjačke književnosti, napisana je prva opća nacionalna historija, promijenjeno je ime naroda. Pozivajući se na sve rečeno sa pravom možemo ustvrditi da u modernom dobu nacionalno-politički položaj Bošnjaka nikada nije bolji. Istovremeno bošnjački unutrašnje prilike nikad nisu bile nepovoljnije i gore. I unutar bošnjačkog segmenta bosanskohercegovačkog društva uspostavljen je i cementiran jedan bezdušni model društvene strukture. Moralna kriza vodećih struktura bošnjačkog društva, danas je najeksplicitniji oblik svih ostalih unutarbošnjačkih negativnosti i kriza. Bošnjačka politika još nema jasan i nedvosmislen strategijski cilj, čak ni oko same države BiH. Toj politici konstantno nedostaje vizija i inicijativa. Ona u bošnjačkom narodu proizvodi kompleks manje vrijednosti u odnosu na okruženje.

Bošnjački sabor iz septembra 1993. godine će ostati u historiji zabilježen po tome što je vratio na javnu scenu staro ime Bošnjaci. Ali termin Bošnjak nije izmišljen na tom Saboru. Bošnjak kao termin je poznat svakom ko imalo poznaje bosanskohercegovačku historiju i narodnu tradiciju. Deklaracijom kao izjavom o bošnjaštvu Sabor je želio da okonča višegodišnje razgovore o nužnosti vraćanja narodnog i historijskog imena - Bošnjak. Termin Musliman donosio je velike nesporazume i lišavao njegove nosioce prirodnoga prava i pojma o zemlji, jeziku i narodu. Termin Musliman u nacionalnom smislu, potkrijepljen velikim M i malim m, postao je potpuno deplasiran u mnogim jezicima koje ove termine pišu istim slovom. Bošnjaci su dio prvobitnog bosanskoga naroda koji kontinuira svojstvo narodnoga bića bosanskohercegovačke zemlje ostvaruje unutar toga bića povijesni smisao i sadržaj Bosne i Hercegopvine i nosi njeno povijesno i državno pravo.

 

Bošnjaci su nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država i kao povijesni subjekt bila i jeste. To bošnjačko svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeđu, ali neće da bude žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnog bošnjačkog naroda da se identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda. Nacionalnim imenom Bošnjak definitivno se skida sa dnevnog reda nova neslaganja, kolebanja i nedoumice. Dalja objašnjenja vlastitog imena bila bi naprosto neozbiljna. Vlastito nacionalno ime može se objašnjavati samo onome ko ništa ne zna o svojoj prošlosti. Razumije se da ima i takvih, odgojenih u prilikama kada nismo imali svojih nacionalnih institucija, nismo imali organiziranog političkog života i nismo imali odgovarajućih političkih ličnosti. U prošlosti svi koji smo živjeli u Bosni i Hercegovini bili smo Bošnjani.

 

Razlučivanje je rezultat nacionalnih opredjeljenja u drugoj polovini XIX vijeka, kada su se bosanskohercegovački pravoslavci iskazali kao Srbi, a katolici kao Hrvati. Muslimani su ostali Bošnjaci, držeći se svog narodnog imena jer se nisu nacionalno opredjeljivali ni kao Srbi ni kao Hrvati, mada je bilo i takvih sporadičnih slučajeva. Poslije je došao period potpunog nacionalnog negiranja s nadom da će se Bošnjaci ipak opredijeliti. Pošto se to nije dogodilo, krajem 60-tih godina uveden je termin Musliman sa velikim M, kao nacionalna kategorija, što je prvi put primijenjeno u popisu stanovništva 1971. godine. Da je tada neko predlagao termin Bošnjak smatralo bi se da zastupa tzv. kalajevštinu i bio bi politički deklasiran. Danas, u slobodi, nema više razloga za bilo kakvu političku mimikriju. Tako je na Saboru ime Musliman promovisano u ime Bošnjak. Učinjeno ju to nakon stotinu i petnaest godina. Od ljeta 1878. godine kada su se Bošnjaci sastali u haremu Begove džamije da bi se dogovorili o odbrani svoje zemlje sastali su se nanovo na Saboru i u znaku bošnjačkog narodnog imena, bošnjačke slavne tradicije i zbog interesa Bosne i Hercegovine. Vraćanjem starog, povijesnog imena Bošnjak, oni se čvrsto vežu za Bosnu I Hercegovinu i njenu državnopravnu tradiciju, za bosanski jezik i sveukupnu bošnjački duhovnu tradiciju.

Bošnjaci vide Bosnu i Hercegovinu kao slobodnu i demokratsku zajednicu, koja će čuvati i produbljivati stoljetne zasade tolerancije i međusobnog poštovanja svih ljudi i svih tradicija što u njoj žive. Bosna i Hercegovina je jedina domovina Bošnjaka. Nikakva trenutačna rješenja ne može izbrisati hiljadugodišnju historijsku vertikalu sraslosti Bošnjaka sa Bosnom i Hercegovinom, ni bošnjački vjeru u prolaznost svake agresije i genocida. Bošnjaci, su oduvijek bili miroljubiv narod, koji je svoju sudbinu i život vezao za povijesni prostor na kojem stoljećima postoji. Ime Bošnjak je, ustvari, vraćanje na termin koji ima tradiciju utemeljenu na hiljadugodišnjoj historiji Bosne i Hercegovine.”

 

Vijesti: