Velike projekte i rezultate koje je KBSA na čelu sa Emirom napravio treba cijeniti, podržavati i čuvati.

 

 

Pjesma za Emira Ramića

 

Bosne bi moglo da ima

Dok je ima u srcima

A Emir za Bosnu ima srca dva,

Ko Musa Kesedžija,

Jedno za Majku Maticu,

A drugo za njeno Sjeme u Svijetu

 

I sama Domaja liči na srce

Pregrađeno, sa dvije-tri komore

(Oboljelo Srce, puno samoljublja i ljubomore)

Koje bi moglo i da prepukne,

NedajBože!!!

 

E ta i takva Bosna treba svog Emira (mada to njene dušmane do ludila nervira). Za onu dragu Grudu na Balkanu nije izgleda bilo dovoljno samo ginuti, za nju se treba i razumom i perom i poštenjem i političkom korektnošÄ‡u i mudrošÄ‡u još dugo boriti. Bošnjacima treba čvrsta ”živa statua”, uzor i voÄ‘a poput Emira koji će ih okupiti oko vječite vatre u srcima i oko ”bogumilskih” ognjišta koja gasnu i koja nam, jasno je svima bez krive dioptrije, komšiluk i svijet, prvo ratom, pa sada politički i (i demokratski) otima.

U situaciji kada je domaća bošnjačka politička garnitura skroz, ama dibidus, politički i moralno poklekla, pala na koljena pred zahtjevima zločinaca, njihovih pomagača i posmatrača, kad nad vladavinom ustava i zakona vlada korupcija i principi sitnih i krupnih šićarÄ‘ijskih interesa, velika je sreća u nesreći i veliki joker u političkim igrama imati meÄ‘u nama borca, mislioca, čvrst karakter, pa i idejnog voÄ‘u koji će naše misli uvijek oko onog neminovnog i neophodnog patriotsko-nacinalnog stožera da namotava, da se ne bi raspršile po svijetu i da ih ne bi, nedajbože, nestalo … Kad smo kod nestanka, očito je da Bošnjaci malo pomalo u novijoj istroriji postaju endemična vrsta i da nisu daleko od ”očišÄ‡enja”, a nema zakona koji bi ih zaštitio od toga (čak su i medvjedi bolje zakonski zaštićeni). Tog zakona neće ni biti dok je BH takva kakva je, bez ustava, himne, bez morala i bez voÄ‘e. Zato nam trebaju ljudi poput Emira.

Emir, kreator naših savremenih ciljeva, stremljenja i puteva, ujedinitelj naših razuÄ‘enih, rasparčanih i rasutih interesa, ideolog i lobista bošnjačkog opstanka kroz svoje lično djelovanje i djelovanje KBSA. Na našu žalost (a na radost dušmana) bošnjačka populacija svoje velike ljude brzo kreše i zaboravlja. PotvrÄ‘uje se opet, sada već izreka: ako neko od Bošnjaka ma i za dlaku nadvisi ostale, odmah mu rulja sijeće noge. Bošnjačka uravnilovka.

Sistematičan, uporan, mudar, pravedan, znanjem potkovan, znači onakav kakav se rijetko raÄ‘a, Emira je rodila potreba preciziranja strateških bošnjačkih projekta i on je pokazao svima da je dorastao takvim zadacima pokrećući lavine procesa koji jačaju BH državu (a nije lahko spustiti taj Dvorac na zemlju i složiti ponovo parčadi u cjelinu, kad su ga zločinci digli u nebo … zajedno sa džamijama, kao i mostvima, meÄ‘u ljudima i nacijama). Nije lahko ni povezati politikom pokidane niti izmeÄ‘u Domaje i Dijaspore. Ja, evo, odavde iz Norveške mogu samo dovikunuti da se čuje do Amerike (i do vrha KBSA) hvala Ti na tom uvezivanju, dragi Emire. Dužnik sam Ti što se tiče toga, i, evo, kako znam i umijem vraćam svoje dugove, a ostali nek rade po svojoj pameti, i nek svako za svojom trči. Ja nisam političar i nemam u svom riječniku diplomatski vokabular, ali ću, evo, pokušati nabrojati, onako po sjećanju, i kako je gdje zapisano i do mene došlo, zašto se sve moram Emiru, bar u svoje ime, zahvaliti. Dakle, Tebi dobrano pripadaju zasluge za: kreiranje i strategiju institucinalnih oblika bošnjačke poslijeratne, postdejtonske, nacionalne politike (u pozitivnom smislu nacionalne, a ne nebeski nacinalističke), za strukturiranje, sistematsko planiranje, vizionarsko predviÄ‘anje, profiliranje intersa i politike dijaspore, kao i za vizentalovsko lobiranje i ispiranje prašine, mnogima u oči bačene, u vezi Istine i velike bošnjačke tragedije. Uvijek si bio tu, dežurni u Dijaspori, visoko na osmatračnici, dalekovidan, gromoglasan o genocidu, o logorima, o silovanjima, o rušenjima, o licemjerno ćoravim očima i gluhim svjetskim ušima, o… moj Emire, dozivao si i mene (pameti), od Amerike do Norveške, i mnoge Bošnjake, nadam se. Ali, ne trebaju Tebi hvalospjevi, dovoljno je da su Te dušmani (četnici i ostali) za glavnu barikadu njihovim nebeskim planovima proglasili (valjda će Bog dati da ti njihovi planovi završe u kanalizaciji istorije, odakle su i iznikli). Eto, vele da je beogradska ”Politika” KBSA (i Tebe) proglasila najvećim lobistom za ukidanje RS-a. Neka, vala. Tako i treba.

Hajd, recimo da to što se Tebi pripisuje nisi radio sam već da su to zasluge timskog rada KBSA. Neka i toga, ali nakon Tvoje ostavke ja ne čujem više glasove i inicijative iz Amerike (i iz KBSA). Gdje zapelo!? Izgubile se glasnice?

Nema više velikih inicijativa kao što je osnivanje raznih neophodnih institucija i pokretanje akcija, utemeljenje Svjetskog kongresa Bošnjaka, Bišnjačke akademije, Muzeja genocida, otvaranje lovišta na Mekenzije, pokazivanje i brojanje logora i žrtava, doprinos izgalsavanju Rezolucije o Srebrenici u američkom Kongresu i Senatu, afirmisanje bošnjačkog naziva i priznavanje bosanskog jezika, iniciranje Zakona o dijaspori i osnivanje njenog Ministrastva,

Kao što je očito, ono što je bilo vrijedno kod KBSA u vrijeme Tvoga mandata je nestranačka progresivan, efikasna, probošnjačka politika (sad se čini da će ista ipak negdje biti ”svrstana”, vidjećemo i gdje, i ko će vući konce).

Sreća u našoj nesreći je i ta da je KBSA djelovao iz zemlje iz koje se Glas daleko čuje, iz zemlje u kojoj je sve moguće, ako je u Americi bilo moguće ustolićenje Obame, zašto ne bi bilo moguće i očuvanje Bosne (iz Amerike). To je KBSA pod Tvojim dirigovanjem shvatio i na tome radio puno više od domaće političke mafije, kupljene, prodate i korumpirane.

KBSA je djelovao strategijski, efikasno i jasno, mogi će se složiti, i upravo si Ti svojim sirotanovićkim zalaganjem izveo ovu organizaciju iz anonimnosti i dao joj veliku Ulogu, a uloge u istoriji se ne djele, (ni preko humanitarne), niti dobivaju na lutriji, već se na mukama zaraÄ‘uju. Teško će se naći neki bošnjački ”kamikaza” koji će se toliko žrtvovati i toliko truda i vremena (a vjerujem i zdravlja) uložiti u ideale (sigurno bez lične koristi i na uštrb familije), kao Ti. Hvala Ti. Pokazao si Bošnji kako se ne pokorava komšijskoj politici, pritiscima, prijetnjama, tužbama, kako su, oni koji zaslužuju statue, mermerno postojani i svojim obilježjima ponosni i kako se za svoje ideale intelektom bori. Hvala Ti. Vele da je KBSA jedini koji ozbiljno velikosrpskim interesima prijeti. Neka, ma čija to bila zasluga, a ima je i Tvoje, bar pola, ako nije i sva.

Prioritetna, neophodna promjena BH ustava je bio jedan od nezaobilaznih ciljeva politike KBSA (bio, ne znam šta je sada?), zatim razotkrivanje četničkih lobi-terorista i ostalog zla, za vratom BH. Tvojom bitkom protiv genarala Mekenzija dobila bi se i velika bitka za cjelovitu BH, vide to oni kojima ne smeta kriva dioptrija. Time bi se skinula i ona providna odjeća o meÄ‘unarodnoj umješanosti i tolerisanju u zbivanjima u i oko BH, a da i ne govorimo o osjećanjima bošnjačkih silovanih majki i sestara.

A Bošnjaci, ko Bošnjaci, i pored svega pobrojanoga ”sijeku noge najboljima meÄ‘u njima”. I pravdaju to ”skretanjem s pravog puta”, otkazivanjem najma bošnjačkoj politici, onoj interešdžijskoj, poltronskoj i korumpiranoj. Eh, moj umete, moje rane…

Ne velim da sve ”voÄ‘e” treba slijepo slijediti, niti sve njihove postupke zvjezdanom prašinom krasiti, pa ni Emirove ako se udalje od Pravde i Istine (ne treba nam ni ”psihologija stoke”, siti smo je), ali velike projekte i rezultate koje je KBSA na čelu sa Emirom napravio treba cijeniti, podržavati i čuvati. Svako Ti dobro želim, moj Emire.