Podrške plemenitih

Fikret B.

Fikret Bačić, član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada

"Članstvo u Institutu za istraživanje genocida, Kanada daje mi još više snage u borbi za istinu i pravdu. Ubijena 33 člana moje porodice me obavezuju na kontinuiranu borbu za istinu i pravdu".

Ubijena prijedorska mladost zaslužuje spomen obilježje kao opomenu čovjeku i civilizaciji da se više nikada i nikome ne ponovi strašni zločin ubijanja djece. Samo za tri mjeseca 1992. godine u Prijedoru su svaki dan ubijena 32 muškarca, tri žene i po jedno dijete. U Prijedoru se borimo za pravo na sjećanje, za kulturu sjećanja. Bez suočavanja s prošlošću nema budućnosti. Memorijal ubijenoj mladosti Prijedora treba podsjetiti sve one koji su danas već odrasli da je čitava jedna generacija njihovih vršnjaka izbrisana 1992, samo zato što se drugačije zvala.

Institut za istraživanje genocida, Kanada {IGK } je podržava zahtijev roditelja ubijene djece u Prijedoru da Skupština grada odobri podizanje spomenika u centralnoj gradskoj zoni i da se ta izgradnja finansira iz budžeta grada. IGK još jednom podsjeća da je među više od 3100 ubijenih civila u Prijedoru u periodu od 1992. do 1995. godine  i 102 su djeteta. Nedužna prijedorska  mladost je ubijena samo zato što je bila nacionalno i vjerski različita od agresora i zločinaca. Stradali prijedorski mališani još nemaju spomenik koji bi svjedočio o zločinima genocida u Prijedoru.  Djeca su ubijena tokom tzv.akcije „čišćenja”, što je zapravo neadekvatan naziv, radilo se o najtežem obliku zločina protiv čovjeka i civilizacije, zločinu genocida. Na spomeniku koji treba biti podignut u užem gradskom jezgru treba da stoje imena i godišta ubijene djece, među kojima ima i beba. IGK je u više navrata upozoravao svijetsku javnost o ponižavanju žrtava agresije i genocida u Prijedoru, posebno od strane aktuelnog gradonačelnika.

U parku Srednjoškolskog centra u Prijedoru 2012. godine podignut je spomenik palim srpskim borcima. Spomenik je finansiran iz budžeta grada, a svečano ga je otvorio gradonačelnik Marko Pavić. Među imenima uklesanim na spomeniku je Miroslav Paraš, koji je poginuo 1995. na ratištu kod Bihaća.  Za Paraša je van razumne sumnje u Sudu BiH utvrđeno da je bio komandir Interventnog voda prijedorske policije. Ta jedinica u cijelosti je počinila zločin, a sam Miroslav Paraš, prema tvrdnjama optuženih policajaca, također je učestvovao u strijeljanju civila. Među 200 muškaraca koji su izvedeni iz konvoja nalazio se i Elvir Kararić, dječak od 16 godina iz Trnopolja. Identificiran je na osnovu posmrtnih ostataka pronađenih u provaliji dubokoj 200 metara. Ispred škole u koju je Elvir išao gradske vlasti Prijedora su podigle spomenik njegovom ubici Miroslavu Parašu.

Niko nije osumnjičen za ratni zločin nad prijedorskom djecom. U proteklom ratu je na području grada Prijedora ubijeno 102 djece oba pola i različite životne dobi. Među njima bilo je 96 djece bošnjake nacionalnosti, petoro hrvatske i jedno srpske nacionalnosti. Najmlađe ubijeno dijete bio je dvomjesečni Velid Softić, a najstarija su imala nepunih 17 godina. Najveći broj ih je ubijen u prvim mjesecima rata na ovim prostorima, odnosno u periodu od 24. maja do 6. avgusta 1992. godine. Među ubijenom djecom najviše je djece iz naselja sa lijeve obale Sane. Po njih su bili kobni 22. i 23. juli, kada ih je najviše ubijeno. Do sada još nije pronađen nijedan posmrni ostatak djece ubijene u naseljima Čarakovo i Zecovi. Za ratni zločin nad djecom na prijedorskom području, koja su bukvalno strijeljana pred svojim kućama, niko do sada nije osumnjičen.

Vijesti: