Podrške plemenitih

PREGALAC I INTELEKUALAC U ODBRANI NAŠEG DOSTOJANSTVA I OPSTOJNOSTI

 

Autor, Bedrudin Gušić, novinara i publicista.

Bilo je nekoliko varijanti u opciji kako da započnem ovo mišljenje o radu profesora Emira Ramića za KBSA, odnosno našu dijasporu uopće. Budući da se i sam vidim u nekakvoj srodnoj poziciji kada je u pitanju borba za bolju Bosnu i Hercegovinu, a posebno za istinu o njoj, nekako mi je najprirodnije bilo da slovo o Emiru započnem sa prvom asocijacijom koja mi padne na um kada razmišljam o njemu: da je riječ o još jednom bošnjačkom don Kihotu koji se godinama, neustrašivo, odvažno, hrabro - onako kako to samo Krajišnici rade, principjelno i nadasve intelektualno bori sa vjetrenjačama. Zapravo, njegova upornost kada je u pitanju borba za jedinstvo nas - Bošnjaka te naše odrastanje i predstavljanje, ne samo na sjeverno-američkom kontinentu, nego i drugdje u svijetu, ne može ostaviti nikog dobronamjernog ravnodušnim. Koliko su mi objektivne mogućnosti dozvoljavale, pratio sam rad KBSA i prije nego je profesor Ramić postao primus inter pares u Upravnom odboru te naše asocijacije u Sjevernoj Americi, te uz dužno poštovanje prema njegovom prethodniku s kojim sam, kao i s Ramićem, imao zadovoljstvo uraditi intervju za javnost, imam puno argumenata za tvrdnju da je KBSA tek s Ramićem na čelu postao nekako prodorniji, intelektualniji, medijski eksponiraniji, bliži nama -Bošnjacima koji živimo u SAD i Kanadi, ali bliži i relevantnim institucijama i domicilnim građanima tih zemalja. To nisu samo moji utisci, već i mnogih naših sunarodnika s kojima sam u kontaktu.

 

 Nisam bio u situaciji da iznutra pratim rad Upravnog odbora KBSA i ne mogu ulaziti u ocjene bilo čijeg rada u istom, pa ni Ramićevog, iz takve pozicije. Ali jesam mogao da pratim sa nekakve relativne distance efekte djelovanja Kongresa pod Ramićevim vođstvom u mnogim važnim segmentima njihove borbe za našu bolju poziciju u ovim zemljama, dijaspori uopće te u vlastitoj nam domovini. Koliko li sam samo otvorenih pisama i javnih apela, ispred UO KBSA i s potpisom profesora Ramića upućenih utjecajnim ličnostima iz javnog i političkog života SAD i Kanade, te BiH, imao prilike da čitam i da u njima prepoznam pregalaštvo, borbu za našu opstojnost i dostojanstvo, te istinu o nama i onima zbog kojih smo ovdje i svugdje, ali ne tamo gdje smo ponikli. Divio sam se lično njegovoj energiji, htijenju, svakodnevnom nesebičnom angažmanu za nas - Bošnjake na ovim i drugim prostorima te bio mu zahvalan na tome. Naravno, i do mene su dopirala i drugačija mišljenja o njemu i njegovom radu, kritike koje su bile posljedica nečije negativne energije, ali takve priče i kritike ne govore o gospodinu Ramiću, već o nama, odnosno o onima koji se, ne s kritičkim, već kritizerskim nabojem  bude, dangube i odlaze na počinak. Treba raditi, gospodo! Lahko je pričati priče. Tražiti dlaku u jajetu ili iglu u plastu sijena je jalov posao od kojeg jedinu korist ima naša - šteta. 

 

 Uz sve što sam gore podvukao kao osnovne značajke Ramićevog djelovanja za KBSA i dijasporu uopće, pridodajem i njegov urođeni konstruktivni stil s kojim je znao prići i neistomišljenicima - bilo pojedincima ili, pak, našim asocijacijama u SAD i drugdje čije su ideološke matrice bitno drugačije od onih na kojima se zasniva KBSA. Imao je načina i stila da takve dovede u situacije da mu javno valoriziraju vrijednosti koje su bile neosporne te da se ponekad i zajednički djeluje. Zbog zajedničkih interesa i ciljeva.

 

 Imam razloga da kažem, ovdje i sada, da je sa gospodinom Emirom Ramićem KBSA postala respektabilna asocijacija naše etničke zajednice na ovim prostorima, pa i šire. Za ovu tvrdnju uporište nalazim naročito u činjenici da je bio markiran i u medijsko-političkim kuhinjama Karadžićevih i Bobanovih sljedbenika koji i dan-danas rade Bosni i nama o glavi. A ko je takvima na putu, onda u njegove visoke kvalitete i vrijednosti ne treba uopće sumnjati. Zato je Emir, po mome dubokom uvjerenju, zaista igrač za velike utakmice.

 

Na početku rekoh da sam svoga Krajišnika, uvaženog profesora Ramića prepoznao kao što sam i sebe samog u javnom djelovanju i kao što me neki takvim smatraju - don Kihotom. Dužan sam na kraju i da pojasnim taj utisak: prvo, gospodin Ramić je djelovao nasuprot kanadskih (i djelimicno američkih) institucija putem kojih je valjalo promovirati KBSA i gdje već postoje isprepleteni različiti utjecaji, a neki medju njima nama nisu naklonjeni; zatim, djelovao je u okruženjima određenih predrasuda i neprijateljskih lobističkih grupa; predstavljao je etničku zajednicu sa prilično zakržljalom nacionalnom i državotvornom sviješću te sa urođenim usudima, mazohizmom i mahanama; borio se i za naš status u matičnoj domovini, odnosno njenim institucijama koje se od 1995. do danas nisu prestale maćehinski ponašati prema vlastitim građanima koji su prisiljeni da žive van Domovine. To su te glavne vjetrenjače s kojima se godinama hrvao gospodin Ramić, kao pravi don Kihot. Svaka mu je bila na svoj način teška i bremenita, ali, ruku na srce, najteže su bile one koje su naše gore list. Jer one najviše i bole. Zato i ovom prilikom moram izreći onu bolnu i gorko istinitu: teško nama - s nama!

 

 Za sve što je učinio za KBSA, njegov status, reputaciju i ugled na ovom kontinentu, u svijetu i Domovini, Bošnjaci dijaspore, ako ništa drugo, treba da kažu gospodinu Emiru Ramiću barem jedno veliko - HVALA! Evo, ja to činim - prvi.

Vijesti: