Autor, ing. Muharem Obradović
Ovaj zapis bi bio i ostao trag naroda koji je postojao, i koji se kao i mnogi drugi asimilirao, i zauvijek zaboravio istinu o svome porijeklu. Ovaj zapis bi bio samo jedno puko lamentiranje nad svojom sudbinom, koja je proklizala kroz prste historije. Sve ovo bi ostalo jedno blijedo cijeÄ‘enje napaÄene duše bošnjaÄke, da prije otprilike sedam godina, grupa ljudi nije uzela tokove bošnjaÄkog odrastanja i stasavanja u svoje ruke. Doduše, ova grupa je samo plasirala ideju koja je godinama klijala u srcima bošnjaÄkog insana. Sve stvari koje uklještena duša gomila postaju osebujne, neobjašnjive i prividno teške, sve do momenta kada se od grupe ljudi plasiraju i uobliÄe, tada se razastru i rasvijetle u svojoj punoj jasnoći i unutarnjem samooÄitavanju. Sakupljeni strahovi, bojazni, poÄupane misli, sve naše opsjene i neizvjesnosti se utapaju u jedan savršen sklad, koprena Äekanja se razmakne, vidici se rastvore i pred našim oÄima se ukažu dveri sjećanja, naše majke na pragovina ohronulih kuća, i sve se najedanput razmrsi, oÄituje i snovidi. Ova grupa ljudi koja je smogla snage da pobudi tok vrele krvi bošnjaÄkog odrastanja, nije ni slutila kakav put mora da predevera.“Svi putevi do Bošnjaka vode”; geslo njihovog rada i inspiracije, neki će reći pomalo i otrcano, bilo je vodilja i smjernica, putokaz i opomena, utok i ishodište, koraÄaj i konaÄaj ovih vrijednih i nadasve plemenitih ljudi.I dok je hihot sotoninih sinova odjekivao i još odjekuje pitomim brdima i plodnim udolinama zbilje bosanske, ova grupa je uradila što je najbolje mogla u datom momentu, osposobiti, ujediniti i udružiti pamet zarad sopstvenog opstanka. Mnogi već vjerovatno naziru o kome se radi, ko su akteri ovih zbivanja, ko je objedinio misao bošnjaÄku i nagovjestio rasplet neizvjesnosti koja je lebdila nad nama, poput dazda u noćima jesenjim.Mnogi od nas će u svakom momentu podržati ideju i pomoći iskoraku te ideje, mada ima i onih koji sa odreÄ‘enom dozom skepticizama i ironije, distancirajući se od svega, ali ne i od kritike gledaju u ovu grupu vrletnih momaka.KBSA - nastaje i stasaje u snagu koja kao da proizilazi iz blagorodnog vrela bošnjaÄkog.ÄŒista u svom izvorištu i što dalje teÄe sve više donosi konaÄnicu smislene mogućnosti, mada će vrijeme kao i za sve u životu donijeti svoj pravi i valjani sud. I ko je taj, i gdje je taj, i kuda je taj Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike da prostiši. Izbjegavši ratne strahote, djelimiÄno uÄestvujući u tim ratnim stradanjima, ili dolaskom nakon same bosanske golgote, bilo bi više nego oÄigledno, da se narod okrene svom životnom kovitlacu i problemima koji ga dovode i uvode u društvo u kome živi. MeÄ‘utim, nama je usud odredio da budemo Äudna biljka u vrtu Božijem.ÄŒudna, zato sto Äim pomisle da su nas uništili mi se budimo, poput ptice Fenix. ÄŒudna, zato dok jahaÄi Apokalipse kovitlaju svojim dvosjeklim maÄem, mi im se u brk smijemo. ÄŒudni, zato što još postojimo! Za razliku od svojih sunarodnjaka zateÄenih i od svijeta prepuštenih postratnom životu, oni su bili, uglavnom, osloboÄ‘eni brige za puko fiziÄko preživljavanje, ali ne i duševnih patnji, briga i straha za svoje najmilije i domovinu koja je bila brutalno iznakažena. Takvo je stanje kod njih, možda, izazvalo osjećanje “povišenog domoljublja”, jednog osobenog oblika privrženosti i ljubavi prema rodnoj grudi, koji je na momente izlazio iz okvira trezvenog rezonovanja i na momente se pretvarao u jedan vid patetiÄne misli. Ali, mora se priznati da je njihov duhovni odnos prema svom narodu i svojoj državi bio emotivno izravniji i Äistiji, negoli onih koji su bili neposredni sudionici aktivne bosanske politiÄke stvarnosti i zbilje. Taj odnos se zasnivao na Äistim formama i bio je lišen utisaka onog liÄnog i sebiÄnog uzdizanja i materijalne dobiti. Oni “republiku srpsku”, za razliku od mnogih BiH politiÄara (koji su politiÄari više zbog svog ćara, negoli nacionalnog mala), poimaju kao neoÄekivanu povijesnu kataklizmu, a tragiÄni usud svoga naroda kao epsko suÄeljavanje dobra i zla, ne pristajući na strašnu istinu da “republika srpska” bdije nad nasim glavama kao Demoklov maÄ, ne pristajući da priznaju to Äudovište od entiteta i ne pristajući da narod BošnjaÄki živi u getu, samo zato što nije porekao sebe i što ispovijeda drugaÄiju vjeru.Misli i osjećanja, ovih mladih ljudi, njihove duševne preokupacije i imaginacije, Äeznje i strijemljenja, ponajÄešÄ‡e su usmjereni prema zaviÄaju kojeg, po pravilu, nikad ne zaboravljaju i uzdižu do razine svetosti.Otuda se Äitav rad KBSA, Äak i onaj koji se naoko bavi općenitim životnim stvarima, pokreće u aktivnom osmišljavanju za bošnjaÄko bolje sutra.Ne treba zaobići ni Äinjenicu da Äitav ovaj rad proizilazi iz volonterskog angažmana, tako, da to poprima jednu snažnu i neodoljivu dimenziju unutar bošnjaÄkih masa na sjevernoameriÄkom tlu. To se pogotovo odnosi na njihov istrajan i pregalaÄki rad sa konsintentnim struktuiranjem bošnjaÄke misli, te promicanju iste. KBSA je snaga koja je proklijala na ameriÄkom tlu, mada, grane koje se u krošnju pletu polahko nadvisuju i nebo bosansko. KBSA je ideja koja bi trebala da procvijeta u Bosni; to je izazov, kako, za sami KBSA, tako i za samu RBiH. KBSA ima šta da ponudi, zar treba naglašavati mladost, pamet i ljubav prema zemlji, daleko u tuÄ‘ini gdje se nakalemljena stabla brzo sasuše. Pa, šta je to što bi trebalo da KBSA Äini kormilarem bošnjaÄke politiÄke scene? Osim što je najbolje vrijednosti multukulturnog, multietniÄkog i multivjerskog života ideje Bosne i bosanskog duha predstavljao, branio i jaÄao u ameriÄkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku; ekonomski, kulturni, nauÄni potencijali, prirodna bogastva, turizam, kulinarstvo BiH predstavljao u ameriÄkom i kanadskom društvu; nacionalno ime Bošnjak se upotrebljava u svim zvaniÄnim dokumentima Amerike i Kanade; bosanski jezik je priznat u Americi i Kanadi kao «World Heritage Language»; u ameriÄkim i kanadskim javnim bibliotekama otvoreni odjeli za bosanski jezik; otvareno je više od 20 škola bosanskog jezika u Sjevernoj Americi; rezolucija o genocidu u Srebrenici usvojena u ameriÄkom Senatu i Kongresu; izjava o genocidu u Srebrenici usvojena u kanadskom Parlamentu; glas istine o genocidu i agresiji na Bošnjake i BiH se širio meÄ‘u Amerikancima i KanaÄ‘anima; susreti sa više desetina ameriÄkih senatora, kongresmena i Älanova kanadskog parlamenta; inicijativa za formiranje kluba prijatelja BiH u ameriÄkom Senatu i kongresu i kanadskom Parlamentu..., tu je takoÄ‘er istanÄan osjećaj za uoÄavanje tekućih i gorućih problema, kao i sposobnost nadilaženja konvencionalnih birokratskih manipulacija u ekonomskoj problematici. Pitanja i nedoumice: Da li je Republika Bosna i Hercegovina neophodan politiÄki angažman KBSA, napokon bi trebao biti riješen aktivnijom i odluÄnijom ulogom KBSA, samim angažmanom, kao i intezivnijim ukljuÄivanjem tzv. “Bosanske dijaspore” u zbivanja u domovini i koristenjem potencijala i znanja tih mladića steÄenih po raznim prestižnim školama?! KBSA treba da ostane na svojim dosadašnjim pozicijama i idejama, uz jasno definisan nacionalni program i nacionalnu perspektivu. Sa jasno definisanim ciljevima, zadacima i obavezama, KBSA ne smije da kotira samo u okvirima Sjeverne Amerike. Sa svojim dosadašnjim