Muhamed Filipovic

Sarajevo, 3. novembar 2016.

Poštovani gospodine Ramić,

Spreman sam naravno da potpišem Vaše pismo i da podržim svaku inicijativu koja bi ako ne donijela neko poboljšanje u položaju Bošnjaka na teritoriji nekadašnje enklave Srebrenica onda bar pokazala svijetu da postoje ljudi koji njihovu sudbinu nisu zaboravili i njihova prava nisu prežalili odnosno da su spremni da traže načina da ona budu rehabilitirana. Koristim ovu priliku da Vas informiram o tome kakav je bio i kakav je moj odnos prema cijelom problemu u Srebrenici.

Budući da sam u to vrijeme bio ambasador Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji i da sam imao u toj zemlji veoma dobro veze i visokog ranga, sam princ ÄŒarls i kao i Margaret Thatcher bili su izvor informacija o britanskoj i zapadnoj politici prema Bosni. Znao sam da gospodin Izetbegović vodi pregovore o zamjeni teritorija Podrinje za općine u okolini Sarajeva (VogošÄ‡a. Ilijaš, Ilidža i Hadžići). Bio sam protiv svake trgovine teritorijama i bio sam naravno protiv toga da uopće dovodimo u vezu prestanak agresije i genocida sa ustupcima takve prirode kao što su promjena ustavnog sistema u BiH. Znao sam da vodeće sile (Velika Britanija, Francuska i Njemačka, i kasnije njima pridružena Amerika) budući da su same priznale BiH i glasale za njen prijem u Ujedinjene nacije, i to BiH sa tadašnjim njenim Ustavom dobro znaju da ne mogu mijenjati ustavni poredak u zemlji stoga su vršili pritisak na gospodina Izetbegovića da naša država sama odustane od ustavnog načela integriteta i time opravda njihov postupak odn. nedozvoljenu nemoralnu i kriminalnu podršku tih zemalja agresije. Naravno, ja nisam mogao utjecati jer me je gops. Izetbegović kad sam spriječio da potpiše sporazum o uniji tri države poslao u diplomatsku službu u Švajcarsku (zemlju koja ne vodi nikakvu politiku) što me je onemogućilo da dajem bilo kakve poltiičke izjave i sudjelujem u političkim dogaÄ‘ajima zemlje nakon čega se dogodilo ono što svi znamo a to je da je Izetbegović u kabinetu turskog premijera Demirela prihvatio Holbrukov prijedlog da se enklava Srebrenica i cijelo Podrinje preda Srbima u zamjenu za navedene općine. Ono što spada na teret naše Vlade jeste da kada je ulazila u taj veoma rizičan poduhvat nije preduzila nikakve zaštitne mjere za domaće stanovništvo i ostavilo ga je za milost i nemilost Srbima a rezultat je bio 8000 mrtvih. To je prošlost i ovo što sam ispričao je istina o toj prošlosti. Imajući u vidu lažnu politiku zapadnih zemalja koja nije od jučer nego se kontinuirano ostvaruje od Berlinskog kongresa do danas ja sam bio na savjetovanju koje je održano u Bonnu o problemu zločina u Srebrenici protiv stava tadašnjeg predsjednika bosanske Vlade Silajdžića da će nas zadovoljiti sudski progon zločinaca i izgradnja spomen groblja. Ja sam znao, budući da sam bio predstavnik naše zemlje na raspavi o statutu Suda u Hagu, da je taj Sud stvoren sa zadatkom da oslobodi krivnje glavne aktere genocida tj. Vladu Srbije i Vladu Hrvatske i da cijeli zločin protumači i svede na zločinački akt pojedinca i stoga je slijedilo da naši ljudi, žrtve zločina nisu mogli tražiti odštetu od tih država a naši graÄ‘ani nisu mogli zahtijevati da se zaštite njihova prava. Nažalost, naši tada vodeći ljudi nisu imali ispravno gledište i nisu vodili računa o posljedicama svojih postupaka tako smo mi dobili spomen groblje na kojem možemo svake godine da se sastanemo i žalimo a sva prava smo predali u ruke Srbima. Ja sam smatrao da je jedino ispravna i moguća reakcija na genocid da naša država ospori pravo upravljanja teritorijama na kojima je genocid izvršen počiniocima genocida. Iz ovoga dakle vidite da ja nemam nikakvog povjerenja u te meÄ‘unarodne političare i da je za mene najvažnije pitanje imamo li mi ispravnu politiku na što nažalost moramo odgovoriti negativno. Svejedno ja ću potpisati Vaš apel nadajući se da će on ipak nešto doprinijeti većoj brizi tih ljudi, prvo povezivanju i ujedinjavanju bošnjačkih intelektualaca i javnih radnika koji bi morali da odustanu od besmislene podrške od raznih političara i da pokušaju formulirati jednu osnovu za bošnjačku politiku koja bi bila utemeljena na znanju i moralu a ne na politikantskim interesima što bi moglo zančiti mnogo i u naš politički život unijeti jedan element kriterijuma po kojem bi svi ljudi mogli da procijenjuju vrijednost i kvalitete politike koja se u njihovo ime vodi. Oprostite što sam bio malo opširan ali sam smatrao da vi trebate da znate šta ja i kako ja mislim o tim stvarima budući da mi čini čast što mi se obraćate

Zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam,

Akademik Muhamed Filipović