Selma N.

Selma Numanovic
Postovani prijatelji, Kao sto vidim promocija knjige I ja sam iz Stebrenice, autora Fikreta Hodzica je izazvala burne emocije. Svako se na svoj nacin prisjetio svojih ruznih trenutaka kroz koje smo, na zalost, morali proci istovremeno suosjecajuci sa Fikretovom zivotnom pricom. Zamolila bih prijatelje koji su bili prisutni na promociji da me upute, jer ja zaista ne znam, da li je promocija bila licnog ili humanitarnog karaktera. Osim toga, voljela bih cuti I misljenje drugih sta misle da li je primjereno spominjanje zrtava zavrsiti pjesmom I harmonikom. Zaista ne zelim izazvati negativne emocije, niti omalovaziti trud organizatora, ali me zanima da li je iko od prisutnih pomislio da genocid nije nesto sto bi se trebalo slaviti. Ima puno ljepsih I dostojanstvenijih nacina da se oda pocast onima koji ne smiju biti zaboravljeni. Pocasceni smo da imamo najboljeg medju nama, gospodina Emira Ramica, direktora Instituta za istrazivanje genocida u Kanadi. Za one koji ne znaju, to je covjek koji je zasluzan da je kanadski parlament priznao genocid u Srebrenici. Covjek koji zivi za pravdu I svoj zivot posvecuje trazeci istinu. Sretni smo da imamo od koga uciti. Ljudski je grijesiti, ali je isto tako ljudski I priznati gresku I raditi na tome da se ne ponovi. Voljela bih cuti I misljenje drugih vezano za ovu temu. Prije nego nam svima proradi ego, prisjetimo se da se ovdje ne radi o licnim interesima. Mi koji smo ostali zivi treba da cuvamo dostojanstvo onih koji su dali zivote kao I onih koji zive bez najmilijih.