Haris Z.

Selam alejkum poštovani prof. Emir,

Danas mi je dan bio jako tužan kada mi je mama plačnim riječima dojavila: "Sine, nemoj se sekirati, našli su ti babu".  Proveo sam dan u razmišljanju o mom rahmetli ocu koji je kako sami Allah zna kroz kakve torture prošao i na koji način je mučki ubijen od strane ratnog zločinca koji ne zavrjeÄ‘uje ime da mu spomenem. Sjetio sam se svih trenutaka iz djetinjstva kroz koje sam prolazio kao siroče. U trenucima kada mi je bila potrebna njegova zaštita a njega nije bilo, ne zato što nije htio da me zaštiti, nego što mu katili nisu dali. Prisjetio sam se svoje majke koja je čuvala svoju čast, pošteno radeći kako bi svog jedinog sina izvela na pravi put, koja je odvajala od svojih usta da bih se i ja osjećao kao i ona djeca koja su odrastala uz oba roditelja, iako je i ona željela da se osjeća sigurno i ponosno pod njegovim rukama. Koja je plakala godinama i uzaludno se nadala da će se jednog dana vratiti i da ćemo svi opet skupa i sretno živjeti.

Uporedo s tim se osjećam i sretno, jer znam da će duša pronaći svoj smiraj nakon 24 godine od njegovog odlaska. Vjerujem da će ga Allah dž.š. uvrstiti u skupine svojih odabranih robova za koje On kaže: "I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!".

Poštovani profesore Ramić, ne postoje riječi kojima bih Vam se mogao zahvaliti, kao i gospodinu Amoru Mašoviću i dr. Begiću. Osim da ćete biti u mojim dovama dok me bude u životu. Cijeneći vaš častan posao, vašu želju da istina izaÄ‘e na vidjelo i da duše naÄ‘u smiraj, srdačno Vas selamim i molim da nastavite hodati uspravno putem istine.

Mahsuz selam,

Haris ef. Zulović