Podrške plemenitih

Sanjati svoju Bosnu i Hercegovinu

 

Autor, Nedžad Latić, književnik i publicista

Posjetio sam SAD i Kanadu 206.godine. Naravno, moj domaćin je bio Emir Ramić uz sudomćine nekoliko imama. Još uvijek se prisjećam veoma emotvinih razogovora u veoma prisnom druženju s njim. Emir je «izgarao» za «našu stvar», a i sam sam hipersenzibilan na nacionalne teme. Tako će naši razgovori ostali kao zalog dugoj suradnji i prijateljstvu. Nagovarao sam ga da se prihvati kandidature za predsjednika Kongresa svijeta.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike mora biti legalna, ali nezavisna, organizacija Bošnjaka koja će djelovati u duhu multinacionalne Bosne i Hercegovine. To znači, da će afirmirati vrijednosti tradicije i isksutva suživota, te doprinositi daljnjoj afirmaciji tolerancije i multikulturalnosti, s obzirom da djeluje u dijapsori koja živi i radi u takvom okruženju.

Kongres kao najorganioziranija nevladina organizacija u dijapsori, mora djelovati u pravcu odstranjivanja problema legalnog organiziranja života dijaspore preko ambasada, konzulata i kulturnih centara. To znači, da Kongres smatra da sadašnje ambasade ne djeluju u tom duhu iz objektivnih i subjektivnih razloga. Trebate ubjediti ambasadore da vi nsite disidenti, već da vaše ambasade moraju služiti vama. Isto tako, ako imate procjenu da se trebaju osnovati konzulati, u nekim gradovima, tražite to. Kao i kulturni centri. Tako rade i to imaju sve države svijeta.

Kongres mora biti prihvaćena kao legalna organizacija kod diplomatskog osoblja, koja artikulira i nastoji da rješava probleme organiziranja bosanskih građana, posebno Bošnjaka, na svihm nivoima i svim potrebama.

Kongres treba pomoći da se Islamska zajednica, kao najstraija i najbrojnija organizacija Bošnjaka u SAD i Kanadi, formira sukladno potrebama mnogobrojne dijaspore. To zanči da treba imati mešihat, muftijstvo i muftiju kao i Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Srbija, pa i Australija.

Kongres treba insistirati da se usvoji zakon o obrazovanju po osnovama bolonjske dekleraije, (možda nije  dorba formulacija), tražiti formiranje pedagoških akademija za nastavnike ( većina studenata bi bila iz dijapsore) koji bi držali nastavu u dijaspori, kao i formiranje škola po programu i udžbenicima koje bi vlada osiguravala za učenike u dijapsori.

Kongres predlaže da se radi na onsivanju bosanskih koledža diljem dijapsore koje bi pohađala djeca i drugih nacionalnosti, ali u kojima bi se izučavao i bosanski jezik.

Kongres  ne smatra da u dijaspori trebaju djelovati političke stranke, jer smatra da dijaspora mora djelovati jedinstveno sukladno svojim potrebama i političkim afinitetima.

Kongres smatra da dijaspora mora djelovati kao poseban politički i ekonosmki lobi za ostvarivanjem svojih političkih prava u zemlji, i svojih potreba u zemlajma gedje živi.

Prema tome, Kongres smatra da se treba raditi na jednitsvenoj banci za dijasporu, sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a ekspoziturama u dijapsori

Kako utjecati na faktore s kojima bi se ovo realiziralo?

Prije svega Kongres, s obzirom da predstavlja dijasporu, koja je s jedne strane žrtva rata, i s druge strane veliki pomagatelj države na humanitranom i ekonomskom planu, treba da zahtjeva od državnih institucija da u ime toga kooptira i ljude iz dijapsore u najviše državne organe.

Kongres mora izraditi strategiju razvoja dijaspore, i opstanka Bošnjaka, koji se neće vratiti, u zemljama Sjeverne amerike. Startegija bi bila potpuno podređena očuvanju identiteta i borbi protiv asimilacije mladih. Uporedo sa tim raditi na povratku!

Nije bitno više šta danas mislim o Kongresu. Ne želim biti zloguki i samohvalisavi prorok. Znao sam da će se priča o Kongresu raspeleti na način kako se rasplela. Mentalitet ljudi iz dijaspore je postao teferičko-zabavni. Sa svojim taferićima na kojima su bili pozivani bošnjački prvaci, «zvaučna imena» Islamske zajednice i politike, raskopali su jednu genijalnu ideju.

Početak kraja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike desio se na godišnjoj skupštitni u Seatlu na koju su bili pozvani reisul-ulema dr Musatfa Cerić, Bakir Izetbegović, dr Haris Silajdžić. Sježćam se da mi je Emir, po običaju, poslao priejedlog dnevnog reda  Skupštine. Jedna od tačaka je bila pitanje «nacilnalnog programa»!!!   Vjerski i politički lideri kod Bošnjaka se ponašaju kao golubovi pred zemljtres; na koju zgradu sleti jato golubova prilikom zemljotresa, ta zgrada se ruši!!!  Bošnjački lideri su se vratili u Sarajevo. Na čelo Kongresa, koji je kao urušena zgrada, doći će prevrtaneri koji su najviše ugađali provincijskim šefovima (saunama i peksimetima) «zvučnim imenima» na bošnjačkim teferićima. Drmoguz na teferićima bošnjačke dijaspore ravan je zemljotresu koji ruši svaku zgradu i hajirli posao! Ti se, Emire, svojim intelektom vini pod oblake svojih ideala. Odatle će bar na miru sanjati svoju Bosnu i Hercegovinu!

Vijesti: