Sanjati svoju Bosnu i Hercegovinu

 

Autor, Nedžad Latić, književnik i publicista

Posjetio sam SAD i Kanadu 206.godine. Naravno, moj domaćin je bio Emir Ramić uz sudomćine nekoliko imama. Još uvijek se prisjećam veoma emotvinih razogovora u veoma prisnom druženju s njim. Emir je «izgarao» za «našu stvar», a i sam sam hipersenzibilan na nacionalne teme. Tako će naši razgovori ostali kao zalog dugoj suradnji i prijateljstvu. Nagovarao sam ga da se prihvati kandidature za predsjednika Kongresa svijeta.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike mora biti legalna, ali nezavisna, organizacija Bošnjaka koja će djelovati u duhu multinacionalne Bosne i Hercegovine. To znači, da će afirmirati vrijednosti tradicije i isksutva suživota, te doprinositi daljnjoj afirmaciji tolerancije i multikulturalnosti, s obzirom da djeluje u dijapsori koja živi i radi u takvom okruženju.

Kongres kao najorganioziranija nevladina organizacija u dijapsori, mora djelovati u pravcu odstranjivanja problema legalnog organiziranja života dijaspore preko ambasada, konzulata i kulturnih centara. To znači, da Kongres smatra da sadašnje ambasade ne djeluju u tom duhu iz objektivnih i subjektivnih razloga. Trebate ubjediti ambasadore da vi nsite disidenti, već da vaše ambasade moraju služiti vama. Isto tako, ako imate procjenu da se trebaju osnovati konzulati, u nekim gradovima, tražite to. Kao i kulturni centri. Tako rade i to imaju sve države svijeta.

Kongres mora biti prihvaćena kao legalna organizacija kod diplomatskog osoblja, koja artikulira i nastoji da rješava probleme organiziranja bosanskih graÄ‘ana, posebno Bošnjaka, na svihm nivoima i svim potrebama.

Kongres treba pomoći da se Islamska zajednica, kao najstraija i najbrojnija organizacija Bošnjaka u SAD i Kanadi, formira sukladno potrebama mnogobrojne dijaspore. To zanči da treba imati mešihat, muftijstvo i muftiju kao i Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Srbija, pa i Australija.

Kongres treba insistirati da se usvoji zakon o obrazovanju po osnovama bolonjske dekleraije, (možda nije  dorba formulacija), tražiti formiranje pedagoških akademija za nastavnike ( većina studenata bi bila iz dijapsore) koji bi držali nastavu u dijaspori, kao i formiranje škola po programu i udžbenicima koje bi vlada osiguravala za učenike u dijapsori.

Kongres predlaže da se radi na onsivanju bosanskih koledža diljem dijapsore koje bi pohađala djeca i drugih nacionalnosti, ali u kojima bi se izučavao i bosanski jezik.

Kongres  ne smatra da u dijaspori trebaju djelovati političke stranke, jer smatra da dijaspora mora djelovati jedinstveno sukladno svojim potrebama i političkim afinitetima.

Kongres smatra da dijaspora mora djelovati kao poseban politički i ekonosmki lobi za ostvarivanjem svojih političkih prava u zemlji, i svojih potreba u zemlajma gedje živi.

Prema tome, Kongres smatra da se treba raditi na jednitsvenoj banci za dijasporu, sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a ekspoziturama u dijapsori

Kako utjecati na faktore s kojima bi se ovo realiziralo?

Prije svega Kongres, s obzirom da predstavlja dijasporu, koja je s jedne strane žrtva rata, i s druge strane veliki pomagatelj države na humanitranom i ekonomskom planu, treba da zahtjeva od državnih institucija da u ime toga kooptira i ljude iz dijapsore u najviše državne organe.

Kongres mora izraditi strategiju razvoja dijaspore, i opstanka Bošnjaka, koji se neće vratiti, u zemljama Sjeverne amerike. Startegija bi bila potpuno podreÄ‘ena očuvanju identiteta i borbi protiv asimilacije mladih. Uporedo sa tim raditi na povratku!

Nije bitno više šta danas mislim o Kongresu. Ne želim biti zloguki i samohvalisavi prorok. Znao sam da će se priča o Kongresu raspeleti na način kako se rasplela. Mentalitet ljudi iz dijaspore je postao teferičko-zabavni. Sa svojim taferićima na kojima su bili pozivani bošnjački prvaci, «zvaučna imena» Islamske zajednice i politike, raskopali su jednu genijalnu ideju.