SVJETIONIK AKADEMSKOG LIDERSTVA

SVJETIONIK AKADEMSKOG LIDERSTVA
Autor: Fatmir Alispahić

TRAGOM FENOMENA: Zašto bošnjački diverzanti i velikosrpski komandanti zajedničkim snagama napadaju Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike

 U bošnjačkoj političkoj povijesti nikada nije postojala institucija u okviru koje je projicirano toliko kvalitetnih, dugo očekivanih, strateških projekata za Bošnjake, kao što je to danas u okviru Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA). Kako je uopće moguće da se jedna takva činjenica ignorira ili nepodaštava, da biva negirana ili prešutkivana, ako nikada niko u Bošnjaka nije institucionalno uspostavio nacionalne strateške pravce, kako je to učinila ova institucija, osnovana prije desetak godina s ciljem brige o Bošnjacima koji su uglavnom kao žrtve genocidnog entičkog čišÄ‡enja doselili u Ameriku i Kanadu?! Dejtonska intencija prekida bh. državnih veza sa bh. dijasporom, uvjetovala je da KBSA proširi dijapazon svoga djelovanja i da se počne zanimati i za procese koji bi kroz jačanje bh. državnosti ojačali vezu sa dijasporom. Budući da djeluje u najmoćnijoj državi Svijeta, koja može uticati na bh. realnost, te da su sazrele potrebe za uvezivanjem bošnjačkih historijskih razasutosti u jednu krovnu instituciju - KBSA je zauzeo lidersku poziciju u promišljanju bošnjačke politike. Ta činjenica se može ignorirati, ali tako da šteti samo onome ko neće da vidi i prizna da su Bošnjaci u KBSA konačno dobili instituciju koja nudi jedno savremeno strukturiranje odnosa u nacionalnom organizmu.

Bilo bi logično da se idejni dijapazon djelovanja KBSA cijeni od strane bošnjačke političke elite, kao orjentir i korektiv, kao strateški pravac u izgradnji institucionalnih oblika nacionalne politike, kakve imaju svi samoodrživi narodi, napose i naši prvi susjedi, Srbi i Hrvati. Lahko je dokazati da bošnjačka politička elita ne raspolaže sa strateškom vizijom kakvu nosi KBSA, te bi se kao “mlaÄ‘a” i „slabija“ trebala nasloniti na one koji vide dalje i misle dublje. U postojećoj konstelaciji to se neće dogoditi, jer stranački lideri u Bošnjaka nemaju snagu da prevaziÄ‘u autoritarni koncept, koji je osnovna prepreka nacionalnoj stabilnosti, baziranoj na korištenju kritične mase akademskih potencijala.

KBSA je upravo lučonoša vizije o ustanovljavanju mehanizama bošnjačke samoodrživosti i izgradnje institucija koje će biti starije od stranaka, lidera, političara i političkih potrčkala. Otud je razumljivo zašto bošnjačke stranke zasad ne mogu u KBSA prepoznati nacionalno liderstvo, u modernom, postkomunističkom obliku, budući da su lica u ovim strankama svjesna svojih intelektualnih manjkavosti i da se plaše ustanovljavanja jednog meritornog, akademski snažnog političkog autoriteta u Bošnjaka. Bošnjačke stranke su, na žalost, pretvorene u profiterska društva, koja principom negativne selekcije, iz izbora u izbore, okupljaju sve veći broj intelektualnih gariba, sposobnih tek za lutkarsko klimanje glavama.

Osipanje intelektualizma iz bošnjačke politike, i njeno obespismenjavanje, dovelo je do totalne defanzive, defetizma i depresije na bošnjačkoj političkoj sceni. KBSA ima posve drukčiju viziju strukturiranja bošnjačke politike, koja bi se bazirala na liderstvu ekipe, a ne pojedinca, odnosno na liderstvu akademske pameti i sposobnosti, a ne stranačke nepameti i podobnosti. Ovaj cilj KBSA nastoji ostvariti kroz osnivanje institucija kakve su Svjetski kongres Bošnjaka, Bošnjačka akademija, Muzej genocida, a što u sveukupnosti postaje Bošnjački nacionalni program, zasnovan na kulturi pamćenja i kulturi slušanja najpametnijih ljudi u narodu. Tek tako u Bošnjaka bi se okupilo ono najbolje, najpametnije, najvisprenije, što bi garantiralo da bošnjačka politika djeluje planski, promišljeno, na osnovu ekspertnih analiza i procjena. U odnosu na stvarnost u kojoj bošnjačka politika ne djeluje nikako, i nikamo, već živi u aoristu (pade!, stade!, nestade!), evidentirajući kataklizme – vizija KBSA bi donijela jednu dijametralno drukčiju poziciju bošnjačke politike, a time i bosanskohercegovačke političke realnosti.
Ovo što nije prepoznato u Bošnjaka, prepoznato je u Srba, jer su Srbi ispravno pročitali da KBSA odgaja jedno drukčije, nepokorno i postojano političko vrijeme u Bošnjaka. Prije nego što se upoznamo sa neviÄ‘enom nervozom u svesrpskim redovima, neka nam bude dozvoljeno da ukažemo na čudan paradoks – da se napadi na KBSA i osobno njegovog lidera prof. Emira Ramića, istovremeno odvijaju iz bošnjačkih rupa i sa svesrpskih položaja. Dakako, ne radi se o koordinaciji, ili o unutarbošnjačkoj izdaji, ali se radi o nevjerovatno tačnoj ilustraciji bošnjačke tupavosti i zagubljenosti. Kako je moguće da neki Bošnjaci ne vide to što svi Srbi vide – da je KBSA postao istinska prijetnja opstanku Republike Srpske, odnosno, da je izrastao u instituciju koju svesrpska politika respektira kao jedini ozbiljan reprezent bošnjačke politike i kao prijetnju velikosrpskim interesima?!

Nikada u povijesti ni jedna institucija u Bošnjaka nije bila od strane beogradske „Politike“ tretirana sa strahopoštovanjem i uvažvanjem kao KBSA, utoliko što ni jedna bošnjačka institucija nije kritički obraÄ‘ivana na pola četvrte stranice ove najuglednije srpske novine, i to otvoreno, nedvosmisleno, kao prijetnja srpskim interesima, odnosno, opstanku Republike Srpske. Ne bi Srbi do golema zora otvorili karte i nekoga imenovali prijetnjom za svoje interese, a da im ta adresa uistinu ne zadaje glavobolje. Napose, KBSA je i prije zagovarao iste ciljeve kao i jučer, ali je tek jučer došao na tapet srbijanske medijske mašinerije. Do tada je bio ignoriran, u pokušaju da se njegove aktivnosti tretiraju kao nebitne i za Srbe bezopasne. Srbi ne kriju da akcije KBSA ugrožavaju svesrpske planove u BiH, što ukazuje na realnu mogućnost ostvarenja inicijativa KBSA za ustavno (pre)ureÄ‘enje BiH, prevashodno u pogledu ukidanja entiteta.

Možda bismo pomislili kako se u Srba potkrala neka paranoična greška, kada su aktivnosti KBSA oslovili kao najveću prijetnju srpskim interesima u BiH, no, u to nas razuvjerava inicijativa da Vlada Republike Srpske pokrene krivične prijave protiv 25 američkih državljana bosanskog porijekla, od kojih je većina Bošnjaka okupljenih oko KBSA, a zbog, kako se navodi, tzv. antiustavnih aktivnosti. Ovu intonaciju policijske države i logike podržao je ekspert za izmišljanje tzv. islamskog terorizma Darko Trifunović, sa Fakulteta bezbjednosti u Beogradu, kojeg je svojevremeno KBSA osujetio u namjeri da sudjeluje na skupu evropske policije.

Velikosrpska politika se oduvijek majstorski služila represivnim mehanizmima, od Kosova do Bosne, i to redovno kada bi gubila tlo pod nogama i kada joj nije preostajao nikakav argument, osim zakona sile, hapšenja i progona nevinih ljudi. Tako i sada računa da će ovom prijetnjom o krivičnoj prijavi zastrašiti ekipu prof. Emira Ramića, ili da će uspjeti izlobirati otvaranje procesa na kome bi se američkim Bošnjacima okupljenim oko KBSA sudilo za tzv. antiustavne aktivnosti u BiH. Ako bi zalaganje za demokratsku standardizaciju dejtonskog ureÄ‘enja, za poništavanje entiteta kao rezultata entičkog čišÄ‡enja i za regionalizaciju BiH na prirodnim i ekonomskim, a ne etničkim osnovama – bilo krivično kažnjivo, kao tzv. antiustavna djelatnost, šta bi tek onda predstavljalo svakodnevno podrivanje i ustava i državnosti BiH od strane lidera RS Milorada Dodika?! Stoga ovu velikosrpsku prijetnju treba razumjeti kao lavež pasa koji ne mogu stići hitru karavanu, a nadasve kao tačnu indikaciju kvaliteta i dometa aktivnosti KBSA.

Treća vezivna tačka u ovoj priči o svesrpskoj uspaničenosti zbog aktivnosti KBSA nalazi se u reakciji kanadskog generala Luisa Mekenzija, komandanta mirnovnih snaga UN, koji je optužen da je silovao bošnjačke djevojke u logoru „Sonja“. Mekenzi je 19. poglavlje svoje autobiografske knjige u cijelosti posvetio prof. Emiru Ramiću i KBSA, gdje naivno i jeftino pokušava opovrgnuti optužbe i diskreditirati upornu borbu prof. Ramića da se kanadski general procesuira za počinjeni ratni zločin. Radi se o još jednoj strateškoj operaciji KBSA, jer je krivično gonjenje generala Mekenzija stvar principa na kojima opstaje ili propada svjetski imperativ pravde. Nema nikakve razlike izmeÄ‘u procesa i presuda američkim oficirima za zlostavljanje iračkih civila u zatvoru Abu Graib, i onoga što je u BiH činio Luis Mekenzi,
silujući zarobljene djevojke, a još uvijek se nije susreo sa pravdom. Lider KBSA prof. Ramić je ispravno prepoznao da je proces protiv Mekenzija kritična tačka na kojoj se mora dobiti bitka za dostojanstvo bošnjačke žrtve. Ta tačka simbolizira umiješanost meÄ‘unarodnog faktora u toleriranje ili potpomaganje genocidne agresije, a s druge strane, dovodi meÄ‘unarodnu zajednicu pred iskušenje priznavanja sopstvenih grešaka, u ime uspostave poretka koji će jednak biti prema svim prekršiocima meÄ‘unarodnih konvencija i počiniteljima ratnih zločina, meÄ‘u koje svakako spada i iskompleksirani kanadski general. Naravno, obavezu gonjenja generala Mekenzija pojačava činjenica da je on svojevrsna ikona na četničkim i velikosrpskim balovima po Sjevernoj Americi, na kojima ga slave kao svog heroja. Nije ni čudo, jer u Srba i nema heroja, pa su im heroji oni što kolju starce, ubijaju djecu i siluju žene.
Zadivljuje upornost sa kojom je prof. Ramić insistirao na procesuiranju zločina generala Mekenzija i podsjeća na upornost sa kojom su Vizental i saradnici gonili nacističke zločince. Takva upornost predstavlja arhetipski uzor koji treba biti usvojen od svih Bošnjaka. Dakle, nema mira, pravde i smiraja dokle god se Luis Mekenzi ne naÄ‘e pred licem pravde! Ovu odlučnost prof. Ramića prepoznali su velikosrpski lobisti, koji su potom u isti lanac uvezali ostale aktivnosti KBSA, usmjerene protiv ustavne zaostavštine Radovana Karadžića, odredivši tako svoje prve, konkretne, institucionalne, postdejtonske bošnjačke neprijatelje - oličene u KBSA i prof. Emiru Ramiću.

Umjesto da Bošnjaci zbiju redove, da na sve načine podrže KBSA i prof. Ramića, nekoliko Bošnjaka već par mjeseci nastoji ovu instituciju i njenog lidera okarakterizirati u negativnom svjetlu. Negativni naboj briše i sve drugo što je KBSA postigao, a toga je uistinu mnogo. Primjerice, bosanski jezik je zvanično priznat u Sjevernoj Americi, čime se otvorila mogućnost institucionalnog prisustva bosanskog jezika, kroz zvanične spise, biblioteke, izdavaštvo. Potom, nacionalno ime bošnjačkog naroda ušlo je u američke i kanadske dokumente, što je najbolja poruka svima koji su negirali bosanski jezik i bošnjačku nacionalnost. Tu su i desetine inicijativa i postignuća koja olakšavaju život Bošnjacima u Americi i nastoje spasiti bošnjačku zajednicu od asimilatorskog isparavanja, a čemu je kruna inicijativa za formuliranje i usvajanje Zakona o dijaspori i za ustanovljavanje Ministarstva dijaspore. Naravno, najveći uspjeh KBSA je lobiranje za izglasavanje Rezolucije o Srebrenici u američkom Kongresu i Senatu, kojom je genocidni agresor zauvijek upisan na tamnu ploču historije.

Sve ovo je bačeno pod noge nedavnom besmislenom optužbom – da je KBSA kriv, a njegov lider prof. Emir Ramić još krivlji, zato što se za glasanje na lokalnim izborima prijavio nevjerovatno minoran broj Bošnjaka u Sjevrenoj Americi. Ta optužba pada u vodu činjenicom da se i prije Ramićevog liderstva za glasanje prijavljivao jednako minoran broj Bošnjaka, odnosno da je proces političkog odroÄ‘avanja Bošnjaka u Americi otpočet još mnogo, mnogo prije, još onda kada su bošnjački političari dopustili takvu mogućnost. Sve to nema nikakve veze ni sa KBSA ni sa prof. Ramićem, koji su bezuspješno pokušali ispraviti krivu Drinu, za čiju krivinu nisu krivi. ÄŒak šta više, KBSA je poveo dosad najambiciozniju agitatorsku akciju, ali bošnjački birač u dijaspori je bio odsveć klinički mrtav. Stoga je ružno pripisivati krivicu na adresu KBSA, i tom izmišljenom krivicom anulirati sve korisno što je ova institucija dinamizirala na planu izmjene dejtonske pat-pozicije, a u cilju usvajanja novog Ustava za evropsku BiH