Podrške plemenitih

PROFESOR EMIR RAMIC – BORAC ZA ISTINU, PRAVDU I INTEGRITET INTELEKTUALCA I ANGAZOVANOG POJEDINCA

 

Profesor Emir Ramic je jedan od najistaknutijih i najangazovanih intelektualaca u bosanko- hercegovackoj zajednici  Sjeverne Amerike .   Svojom politickom aktivnoscu , naucnim istrazivanjem, i pisanjem na istorijske, politicke i opste-zivotne   teme o Bosni i Hercegovini  i njenoj dijaspori, Ramic je dao i daje svoj doprinost ocuvanju i postovanju vjekovne   bosansko-hercegovacke bastine ciji  duh i kontinuitet  treba sacuvati ne samo u Bosni i Hercegovini vec i na prostorima Sjeverne Amerike gdje se nasao veliki dio  bosansko-hercegovckog stanovnistva, uglavnom Bosnjaka, prisiljenih da napuste svoju domovinu tokom agresorskog rata 1992-1995.    Ramicevi i moji putevi drustvenog angazovanja na americkim prostorima su se ukrstili  na mnogim kolosjecima nase volonterske angazovanosti.

Emir Ramic i njegova porodica su svjedoci   genocidne politike i zlocina koji se dogodio  u Prijedoru i sirom Bosne i Hercegovine tokom rata 1992-1995, u cijem kotlu je bio  nas bosnjacki narod , zateknut,  nepripremljen  za agresorski rat susjednih drzava Srbije i Hrvatske. Emir je iscrpno pisao o tim dogadjajima.                                                                      

Smatrajuci  da je duznost svakog intelektualca- da istina dozivi svjetlost dana , ne dozvoljavajuci da se sutnjom obrisu krvavi tragovi zlocina, pisali smo oboje, svako iz svog ugla, o  dogadjajima i sudbinama  iz tog  vrtloga, citali  smo jedni drugom clanke objavljene u mnogim bosnjackim dnevnim, nedjeljnim ili mjesecnim magazinima i casopisima i tako razmenjivali informacije i iskustva, sto ukazuje na  znacaj javnog istupanja, angazovanja i svjedocenja 

Njegova  angazovanost u Kanadi , gdje Emir zivi sa svojom porodicom i vodi veoma slozenu politicku kampanju da se 11 juli proglasi drzavnim danom sjecanja na genocid u Srebrenici koji se dogodio 1995, je izuzetan primjer koji  daje usmjerenja i mojim nastojanjima da se takva akcija sprovede do kraja  u drzavi Ilinois i gradu Cikagu. Akciju donosenja istoimene rezolucije sam inicirala sa svojim saradnicima i prisutnim potpisnicima peticije gradjana i clanova mnogih oranizacija bosnjacke dijaspore a u okviru programa  Bosansko americke biblioteke- Obrazovanjem protiv  predrasuda i genocida ciji sam  osnivac i rukovodilac,  a  nadam se skorom i uspjesnom finaliziranju ove akcije na gradskom i drzavnom nivou. Ono sto je specificno za licnost Emira Ramica i sto mene posebno inspirise je njegov nacin razmisljanja  da se isticanjem istine daje opcija  drzavama , narodima i pojedincima da analiziraju svoje greske proslosti , da analiziraju uzroke i poslijedice nehumanog, agresorskog i genocidnog ponasanja i djelovanja , da  se okupe oko istine i zajedno postave nove temelje medjudrzavnim, drzavnim, i unutardrzavnim odnosima  i grade demokratske, tolerantne , multietnicke, pluralisticke odnose na svim nivoima. Tako u svojim pisanjima, profesor Ramic izmedju ostalog kaza: “….veoma je važno za Kanađane da  razumiju posljedice propusta njihove vlade da odbrani Bosnu i Hercegovinu i spriječi genocid. Konvencija o genocidu će jedino biti primjenjena ako postoji dovoljan međunarodni politički pritisak da natjera vlade da ispune svoje obaveze prema ovoj konvenciji. Vlade moraju znati da će platiti političku cijenu za njihove propuste da spriječe genocid. Kada smo suočeni sa kršenjem ljudskih prava, mi imamo izbor. Mi možemo stajati po strani. Ili, možemo zagovarati provođenje međunaordnih zakona i konvencija, koje osiguravaju zaštite i obaveze globalnog građanstva. Moramo govoriti o genocidu, ukoliko ga zaboravimo, to znači da smo ga mi ponovo počinili.  Građani Kanade su motivirani da se prisjećaju genocida.” (Nema pravde bez istine, chicagoraja.net)

Treba napomjenuti i dugogodisnja nastojanja Ravnogorskih cetnika da  sprece  donosenje ove Rezolucije, sto je otezavajuca  dimenzija vec slozene situacije u Kanadi .

Rad profesora Ramica nije ostao nezapazen, i  biran je na najvaznije funcije u nasoj dijaspori, kao na primjer za  predsjednika politicke organizacije na nacionalnom nivou koja je objedinila Bosnjake na teritoriji Sjeverno Americkog kontinenta.( Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike) Ja s am bila, u samom osnivanju clan te krovne organizacije, ali sam iz nje izasla jer sam bila ocevidac veoma grubih i nedemokratskih  odnosa pojedinih clanova osnivacke skupstine kada su se pausalno optuzivali ugledni  intelektualci za navodnu saradnju i prijateljstva sa Srbima i Hrvatima i etiketirani kao izdajice bosnjackog naroda,  i time ih obeshrabrili da nastave sa postenim i profesionalnim radom.  Sa predsjednikom Ramicem ova organizacija je dozivjela procvat  jer gospodin Ramic nije dozvolio da  pluralisticki, multinacionalni, demokratski odnosi  budu zaguseni dogmama i prevazidjenim odnosima, uporno se boreci  za odvajanje vjerskih centara od politicke, gradjanske organizacije bosnjackog Kongresa, po istim principima odvajanja drzave i religije, kao sto je gotovo u svim drzavama svjeta, na cijim su osnovama , po idejama njenih osnivaca, utemeljene i Sjedinjene Americke Drzave.

Govoreci do sada samo o politickoj aktivnosti gospodina Ramica na medjudrzavnim i nacionalnim nivoima, ne zelim zaboraviti njegovih 150  djaka bosanskog jezika  kojima  neumorni profesor Ramic predaje maternji jezik i knjizevnost,  svakog vikenda. Prosto je nevjerovatno da sam  u isto vrijeme,  i ja  isla istim putevima po ulicama Cikaga i Ilinoisa i osnovala vikend skolu sa zeljom, kao i Emir u Kanadi , da se ne zaboravi bosanski jezik i kultura, koja je takodje bila na udaru agresivne i genocidne politike sa ciljem unistavanja  bosnjackog naroda, nase kulture, religije i  jezika.

Kao direktorica  izbjeglickog programa Katolicke organizacije napisala sam  elaborat i razvila program za djecu izbjeglice na njihovim maternjim jezicima, sto je bio presjedan u istoriji izbjeglickog programa. Ramicev program jos uvijek funkcionise poslije tolikih godina sto je jedinstven primjer ocuvanja bosanskog jezika na teritoriji Sjeverne Amerike, a za cije  se sluzbeno priznanje  kao samostalnog jezika , odvojenog od  srpskog i hrvatskog izborio takodje profesor Ramic na teritoriji Kanade.

Kruna  njegove angazovanosti , stucnosti i humanizma je svakako imenovanje profesora Emira Ramica za direktora Odjeljenja Sarajevskog Instituta za istrazivanje krivicnih djela protiv covjecnosti i medjunarodnog prava u Kanadi. Slozenost i znacaj ove organizacije se moze razaznati i iz samog naziva, kao i Rameceva uloga  rukovodioca  Instituta gdje je on uspjesno nastavio sa svojom naucnom, politickom , spisateljskom , i obrazovnom aktivnoscu .         

Profesor Ramic je nase paralelne puteve naucnog , drustvenog i humanitarnog rada  povezao, i  predlozio me za direktora odjeljenja istoimenog Instituta sa sjedistem u Cikagu. Na  inicijativu profesora Ramica i prijedlog dr. Smajila Cekica, direktora Instituta u Sarajevu, izabrana sam na tu funkciju. Pored mog licnog zadovoljstva sto je Emir Ramic pratio i prepoznao moje kvalitete , smatrao i insistirao na mom imenovanju za ovu izuzetno pocasnu i odgovornu  poziciju , imajuci u vidu zbivanja u nasoj dijaspori gdje se inicijative i rad pojedinca ne nagradjuju adekvatno  ako nisu aminovane iz  samozvanih centara moci  koji najcesce  guse inicijative, a samim tim demokratska i pluralisticka kretanja, ja  smatram Emira Ramica  zastitnikom integriteta intelektuaca i angazovanog pojedinca.  

Zivot i rad profesora Emira Ramica mi vraca povjerenje i daje  novu snagu za dalji nesebicni i istrajni drustveni rad intelektualca da ispolji svoje sposobnosti i aktivnosti.   

Uvjerena sam da se  dobri i kvalitetni ljudi povezuju snagom svojih moralnih , profesionalnih i radnih nazora,  a te niti su zdrava progresivna tkiva svakog  drustva,  i barijera destruktivnim snagama. 

Sanja Drnovsek

Direktor Instituta za istrazivanje genocide SAD 

Vijesti: