Podrške plemenitih

O EMIRU RAMIĆU – BOSNJAK U DUSI

 

O Emiru   Ramiću –Bošnjak u duši

 

U svakom vremenu do sada postojali su ljudi koji snagom svog duha, snagom svojh ideja snagom svojih djela, obavezuju kasnije generacije da ih poštuju da ih se sjećaju, vole i sjećaju.Takvi ljudi s punim pravo traže da ih se nezaboravi. Jedan od takvih je i sigurno Emir Ramić u našoj Bosanskoj sredini čovjek poznat po svojim vizijama ujedinjenja dijaspore u SAD i Kanadi. Svojom kreativnošću u borbi za prava svoje Bosne i svih njenih građana.

 

Viziju je trebalo sprovesti u nešto konkretno, ušta mnogi nijesu vjerovali u svom entuzijazmu  je uneo svo svoje biće. Znao je Ramić da bez entuzijazma nema ni vrhunskog rezultata. Svo vrijeme se borio da istina o ratu u Bosni, ali ona prava dopre do svih svjetskih institucija. Nesmatrajući ni jednog trenutka da je to uzaludan posao. Čovjek sa velikom karakterom što ga je uvjek krasilo, znajući da je karakter prva linija odbrane od svih zlonamjernih ljudi. Svojom nekom magićnom snagom koja je jednako snažno iskrila iz njegovog stila iz njegovog načina izlaganja, iz njegove vizije kako pomoći Bosni. Njegova otvorenost je ustvari njegov magnet za privlačenje ljudi oko njegove ideje. Iako kilometrima mnogo udaljen od svoje otadžbine on je nikada ne zaboravlja, za raliku od mnogih intelektualaca. Snagom njegovog duha i ideja upustio se Ramić u jedan posao koji je za mnoge bio Sizifov posao, mnogi su mislili tako ali on nije.

Poznajući njegovu otvorenost koja mu prosto omogućava da stekne povjerenje u redovima svih onih koji nose sličnu ideju, uspjeva da stvori krovnu instituciju KBSA. Ponekad ga ta otvorenost i košta ali on nikada ne odustaje od nje. Znao je on da odustajanjem od nje, znaći odustati od najboljeg djela sebe. Shvatajući u kakvom se stanju nalazi Bosna i narod u njoj, znajući da je ugrožen i napušten od strane svih,  Ramić je o tome upozoravo svakodnevno svojim pisanim tekstovaima. Cilj svega je okupiti ljude istih ideja, nežalići od sebe ni poslednji atom snage. Nerazmišljajući ni jednog trenutka na sebe iz samo jedne želje pomoći napaćenom narodu Bosne. Uvjeren da je nesreća, kad čovjek nezna šta hoće, ovaj pojam je za njega bio stran. Prepoznavao je on šta i koliko može i šta hoće dati za svoj doprinos domovini. Za njega je riječ sloboda uvjek asocirala na pozitivne vrijednosti u ovom svijetu, pa je tako bio uvjek na tom putu.  Uvjek u borbi da ta riječ sloboda bude primjenjena i na tlu Bosne. Svojom harizmom idejama i svim onim što krasi Ramića obezbeđuje sebi mjesto prvog čovjeka na čelu KBSA. Na čijem čelu se nalazi šest godina. Njegovim dolaskom KBSA  postaje jedna respektabilna organizacija na tlu SAD, Kanade  i mnogo šire.

 

Snaga te  organizacije je baš u tome što u njoj vlada  multinacionalni, multikulturni i multietnički karakter, što joj daje kredabilitet u komunikaciji sa svim međunarodnim  i dražavnim institucijama. Koliko je za Emir Ramića bila važna multikulturalnost organizacije toliko je bilo važno i da ta organizacija postane jača i spremnija za sve izazove što stoje ispred nje.

Jedan od najvaznijih izazova je da se dokaze agresija na Bosnu i Herzegovinu 1992 god. Svi zločini koje su uradili agresori da se decidno osude i kazne. Kao da se preispita Dejtonski mirovni sporazum, kojeg mnogi smatraju ustavom Bosne i Hercegovine, a ne sporazumom za zaustavljanja rata.U kazivao je Emir Ramić na nepoštovanje jedne od glavnih tačaka tog sporazuma, povratak nasilno raseljenih lica.  U redovima Bosanaca sa ovakvim stavovima stiće velike simpatije, što se nebi moglo reči za one koji su na vlasti u Bosni i Hercegovini. Vlastodršci ove termine koriste samo u vrijeme izborne kampanje, od kojih se Emir Ramić veoma razlikuje, jer je ovo njemu glavna  tema od trenutka dolaska na čelo KBSA. Sama snaga i veličina Emira Ramića nije bacila u senku organizaciju na čijem se čelu nalazio, znao je on kako će ućvrstiti temelje KBSA. Njegov vizionarski pogled i nesebićan rad kroz koji iskazuje svoj patriotizam i nemerljiv doprinos u afirmaciji Bošnjaštva na tlu Sjeverne Amerike ostaviće vječni trag. Nepadajući mu teško ni jednog trnutka da ostvari zadatak koji je sebi postavio u reformisanju bošnjačke političke svijesti i samog historiskig trenutka u kome se našao.

 

Trenutak za borbu čiji su se temelji zasnivali na demokratiji, pravdi i slobodi, a u cilju  afirmacije i legalizacije imena Bošnjak. Znao je on da se još uvjek vodila polemika mnogih znanstvenika  i ne samo njih baš oko legalizacije tog imena, kod njega nije postojala dilema. Trajni pokušaji nacionalizovanje Bošnjaka u poslednjih stotinu i pedest godina izuzetno su uticali na usporavanju objektivnog sagledavanja procesa oblikovanja bošnjačke nacie i zbirnog pristupa bosanskoj problematici. Svega ovoga je bio svjestan Emir Ramić te je svojim promocijama, koje su imale cilj afirmisati i legalizovti ime Bošnjak kao i jezik Bosanski. Tako da je sava službena akta KBSA koje je slao  širom svijeta koristio baš taj jezik sa kojim se služio Bošnjak vijekovaima. Svakog trenutka je koristio znalački  elektonske medije, znajući da će tako biti dostupna njegova ideja svakom čovjeku sličnih ideja.

 

Ukazivao na svaku nepravdu koja se nanosi njegovoj domovini i njegovim Bošnjacima. Čovjek koji nije prezao da stavi svoj atoritet u svakom trenutku, a sve za boljitak njegovog naroda . Ne osvrčući se na sve one koji su taj njegov rad gledali sa strane sa podsmjehom. A takvih nije bilo malo nažalost, znao je na koji način zaustaviti promocije četnicki pokreta na tlu Kanade i širom Sjeverne Amerike.  Raskrinkavao njihove zločine, kao i zločine njihovih pomagaća  kao što je bio Umproforov general  Mekenzi, koji je učestvovao u silovanju Bošnjakinja. Svakog trenutka  je Emirov tekst u njegovom stilu, snagom argumenata imao  je ogroman uticaj  na sve promjene u Bosansko Hercegovačkom društvu. Ukazivanje na promjenu Ustava, policije te sa deklaracijom povodom presude Međunarodnog suda u Hagu,  te tako davao povod za još čvršću borbu svima onima koji su se borili za pravdu »Majke Srebrenice » i druge organizacije.

 

Nezaboravljajuci  ni jednog trenutka da Bosna I Hercegovana  za svoj boljitak mora voditi računa i o ekonomskom razvoju, Emir Ramić je svojim uticajem podstrekivao  i osnivao biznis klubove na kojima je promovisao ekonomske  vrijednosti. Znajući da je samo ekonomski jaka Bosna i Hercegovina postati  otporna na sve one koji je žele podjeliti, koliki  ekonomski uticaj  (anti)protivan razgradnji BiH za sve ovo je Emir Ramić imao punu argumentaciju i uistinu  dobro postavljene funkcionalne interaekaciske veze. Ne baveći se dogmatskim političkim parolama što i krasi jednog ovakvog vizionara.  Uvjek i u svakom trenutaka ima strategiju  znajući šta je cilj njegovog rada. Njegov rad u KBSA je trasirao put timskog rada , medjutim u tom timu je uvjek bio zvijezda vodilja koja je nesebično obasjavala put kojim prolazi.

 

Neizdvajajući se iz tima ipak je  po nečemu ostao zauvjek zapamčen, kao miran, uzdržan tih čovjek. Rekao bi nas narod: čovjek koji neumije da govori, ali ga je Allah nagradio da njegovo pero govori. Ovo je sigurno neoboriva istina, da njegovo pero i te kako govori i učeno i misaono, čuvstveno, riječito ubjedljivo i britko. Kao takav ostaće vječno u svom narodu, budućim generacijam za uzor (urnek) kakv treba biti Bošnjak. O njegovom djelu još će se dugo razmišljati izučavati i pisati, eto takav je naš profesor Emir  Ramić.  Čovjek kome je prevashodno Bosna u duši.

Aličković Sulejman

 

Posvećeno, Emiru Ramiću

Autor, Sulejman Aličković

 

U svakom vremenu do sada postojali su ljudi koji snagom svog duha, snagom svojh ideja snagom svojih djela obavezuju buduće generacije da ih se  potuje, da ih se sjeća i da ih se voli. Takvi ljudi s punim pravom mogu  ostaviti amanet  da ne budu zaboravljani, a jedan od tih, o kome  ovdje s visokim potovanjem hoću da progovorim,  je profesor Emir Ramić.U naoj Bosanskoj sredini on je   poznat po svojim ostvarenim  vizijama oko ujedinjenja dijaspore u Sjevernoj Americi. Svojom kreativnoščuu u borbi za prava svoje Bosne i svih njenih gradjana, tu zamiljenu viziju je trebalo prvo sprovesti u nešto konkretno i ono to mnogi nisu mogli vjerovati Ramić,  je samo  snagom svog entuzijazma i samoportvovanjem ostvario jedan grandiozan projekat.

 

Znajući  da bez entuzijazma nema ni vrhunskog rezultata i ne sumnjajući u uspjeh jednog  plemenitog djela, njegovom zaslugom je istina o ratu Bosni i Hercegovini nesmetano prokrćila svoj put do mnogih svjetskih institucija. Uz mnogo odricanja  Emir Ramić  nijednog trenutka nije posumnjao,  da bi to to je naumio  moglo biti uzaludan posao. Naprotiv snagom svog nepokolebljivog karaktera koji ga izdvaja i uznosi iznad običnog čovjeka,  znao je i to, da mu je sve to i prva linija odbrane od drugih, zlonamjernih ljudi.

 

Da bi čovjek upoznao Emira Ramića, neophodno je prije toga upoznati  njegovu humanu snagu, koja jednako snažno iskri iz njegovog jedinstvenog stila i načina izlaganja u pretpotavci  kako treba pomoći Bosni.  Njegova otvorenost je utoliko facinantna to  mu je podarila  moć  da okupi ljude oko ideje koju je zamislio. Pa iako ga hiljde milja dijele od njegove Domovine  on ju ne zaboravlja niti se odriće nje, kao to su to nažalost pojedini bosanskoherzegovački intelektualci uradili.

 

Istina je da se na  samom početku  na taj njegov poduhvat sa strane gledalo kao na Sizifov posao, ali se kasnije  ipak  ispostavilo, da je on njemu dovoljno dorastao, jer je njegov patriotizam kao  jedan  amanet i dug da učini dobro djelo, bio jači od svih iskušenja i prepreka koje su mu stale  na put. Ta njegova otvorenost i širina bosanske duše, omogučila mu je da za kratko vrijeme pridobije simpatije svih onih koji su nosili sličnu ideju, tako da na kraju uspijeva stvoriti zajednicu pod nazivom « KBSA «  ( Kongres Bonjaka Sjeverne Amerike ) .... Taj « KBSA »  Ramić  je , čini se , osjećao  kao dio sebe, zbog toga je uvijek smatrao da bi odustajanjem od  « KBSA «  značilo odustati od samog sebe. Takav stav i njegova iskrenost prema tom projektu  koji njemu služi kao životni cilj,  koštala ga je ponekad više nego je mogao zamisliti,  ali on se u svom postupku nije  dao pokolebati.

 

Shvatajući u kakvom se stanju nalazila  Bosna i narod u njoj, ali  znajući i to da je njena dijaspora  napustena i zaboravljena,  on se odlučuje stati u prvi Saf, kako bi pomogao napaćenom narodu, jer je njemu « čovjekovo neznanje «  uvijek bilo strani pojam  sa kojim se nikada nije mirio. To se najbolje moglo zaključiti iz njegove pisane riječi koju je slao u vidu textova, u kojima je on obznanjivao da može, i koliko ima želju žrtvovati se za svoju domovinu, jasno stavljajući na znanje svima  kolike su njegove mogučnosti.

 

Riječ « Sloboda «  je za njega asocijacija na pozitivne vrijednosti u ovom svijetu, koja mu je ujedno bila i ostala kao jedina inspiracija  na tom slobodarskom i humanom putu.

I ne samo to. On je tu riječ ili pojam slobode smatrao kao sjeme kojim treba ponovo zasijati Bosansko tlo, a njegova harizma  mu i pomaže da osvoji povjerenje koje ga je dovelo na  mjesto  prvog èovjeka , tj. Da se nađe na čelu KBSA, u kome  djeluje već šest godina, to je doprinjelo da  Kongres Bošnjaka zauzme jedno vrlo visoko i respekabilno mjesto unutar  USA i Kanadei šire.

 

Snaga te  organizacije je sažeta tome to u njoj vlada  multinacionalni, multikulturni i multietnički karakter, to joj  daje snažan kredabilitet u komunikaciji sa svim relevantnim međunarodnim  i dražavnim institucijama. Koliko je za Emir Ramića bio važan taj mulitikulturni karakter  organizacije toliko je bilo važno  da ta organizacija postane jača i spremnija za sve izazove to su stajali  ispred nje.

 

Jedan od najvažnijih izazova koji je označio njen početak, bio je - da se dokaže agresija na Bosnu i Herzegovinu u periodu od 1992 godine, pa je direktiva glasila: -Svi zločini koje je agresor počinio na prostoru BiH,  da se bezuslovno osude i kazne. Da se  preispita Dejtonski mirovni sporazum, kojeg mnogi smatraju ustavom Bosne i Hercegovine, a ne sporazumom za zaustavljanja rata, stavljajući poseban akcenat na ne poštivanje jedne od glavnih tačaka tog sporazuma, kojom se garantuje pravo  povrataka nasilno raseljenih civila na svoja prvobitna mjesta stanovanja. U redovima Bosanaca sa ovakvim stavovima  Ramić stiće velike simpatije, to se nebi moglo reći za one koji su na vlasti u Bosni i Hercegovini, jer su  vlastodršci ove termine konstantno  koristili samo u vrijeme izborne kampanje.  Po tome se Emir Ramić veoma razlikuje od njih, jer povratak nasilno raseljenih Bošnjaka i Bosanaca  za njega je glavni prioritet  i  glavna  tema od trenutka dolaska na čelo KBSA.

 

Sama snaga i veličina Emira Ramića nije bacila u sjenku organizaciju na čijem se čelu našao. Naprotiv , i to se slobodno može reći , da je to samo još više učvrstilo  temelje KBSA.

Njegov vizionarski pogled i nesebičan rad kroz koji iskazuje svoj patriotizam i nemjerljiv doprinos u afirmaciji Bošnjaka i Bosanaca  na tlu Sjeverne Amerike ostaviće dubok trag, kao primjer

jednog neponovljivog, a za budućnost BiH i njenih naroda, vrlo bitnog ideala .

 

Posebnu notu u ovom opisu ličnosti i djela Emira Ramića  podvukao bih njegovim naporima da  zadatak koji je sebi postavio u reformisanju Bosnjačke političke svijesti, kao i bitnosti samog historiskog trenutka u kome se našao. Trenutak za borbu čiji su temelji zasnovani  na demokraciji,  pravdi i slobodi, a sve to u cilju afirmacije i legalizacije imena Bošnjak. Znao je on da se još uvjek vodila polemika mnogih znanstvenika,   oko legalizacije tog imena, ali za razliku od onih koji su samo govorili o tome kod njega nije postojala dilema.

Trajni pokuaji nacionalizovanju Bošnjaka u poslednjih stotinu i pedest godina izuzetno su uticali na usporavanju objektivnog sagledavanja procesa u oblikovanju bošnjačkeacije  kao zbirnog pristupa bosanskoj problematici. Svega ovoga je bio svjestan Emir Ramić, tako da  je svojim promocijama, koje su imale cilj afirmisati i legalizovti ime Bošnjak, imale i jedan paralelni cilj a to je bio  bosanski   jezik. Iz tog razloga je E. Ramić u sva službana akta KBSA koje je slao širom svijeta koristio baš taj jezik sa kojim se uostalom  Bošnjak služio vijekovaima. U tu svhu  znalački se poslužio  elektonskim medijem, znajući da će tako njegova ideja biti dostupna  svakom čovjeku koji gaji slična  ubjeđenja, istovremeno ukazujući tako svijetu na nepravdu koja se nanosi njegovoj domovini  i Bošnjacima .

 

On kao čovjek koji nije udio  da stavi svoj atoritet ispred autoriteta svoga naroda, pa nikada nije prestao da naglašava vrijednost i posebnu vrlinu svoga naroda, ne osvrčići se  na skeptike koji su na sve to reagovali sa negirajućim podsmjehom. Takvih nažalost nije bilo malo, ali Emira  Ramića  nisu mogli pokolebati neodlučni čak ni onda kada se posvetio jednom veoma važnom poduhvatu, oko sprečavanja  promocije četništva  i četničkog pokreta na tlu Kanade i  Amerike.  Naprotiv njemu je uspjelo da raskrinka sve njihove zločine i zločine njihovih pomagaća, kao to je to svojevremeno bio Unproforov General  Meckenzi,   a koji je učestvovao u silovanju maloljetnih Bošnjakinja.

 

I ono što jedan vojnik nije u stanju odbraniti pukom Emir Ramić je ostvarivao pisanom riječju, argumentovano i nepokolebljivo utičući na promjene koje su bile nužne unutar bosanskohercegovačkog društva, i ukazujući na promjenu nastalu u Ustavu posebno po pitanju Policije, kao i na klimavu deklaraciju Međunarodnog suda u Haagu, podstičući time organizaciju « Majke Srebrenice »   na čvršću borbu protiv svojih dželata i komplikovane  EU birokratije.

 

Nezaboravljajući  ni jednog trenutka da Bosna i Hercegovana  za svoj boljitak mora voditi računa i o ekonomskom razvoju, Emir Ramić je svojim uticajem podstrekivao  i osnivao biznis klubove na kojima je promovisao ekonomske  vrijednosti Bosne i Hercegovine. Znajući da će  samo ekonomski jaka Bosna i Hercegovina postati  otporna na sve one koji ju žele podjeliti, a kako se kasnije vidjelo, Emir Ramić je  imao punu argumentaciju i uistinu  dobro postavljene funkcionalne i jake poslovne  veze.

 

Nikada se ne služeći  dogmatičnim i  političkim parolama što i krasi jednog ovakvog vizionara uvijek i u svakom trenutaka on slijedi zdravu  strategiju znajući ta je cilj njegovog rada. Njegov rad u KBSA je trasirao put timskog rada, a Emir Ramić   je uvijek bio i ostao  zvijezda vodilja koja obasjava borbeni put te snažne organizacije, jer ga  krasi ne nametljivost i mirnoća duha.

Ko ga ne poznaje  pomislio bi lako, da on možda i nije neki govornik. I zaista Emir  Ramić se nikada nije isticao svojim glasom ili posebnim govorima specifičnog ljudima na visokom položaju, ali, on govori perom, i tom  snagom  pisane riječi nadmašuje sve govornike, jer pisana  riječ je misaono duboka  i ima sposobnost da se zavuče u ljudsku dušu i pamćenje i da tu dugo, dugo, ostane.

 

Zbog toga Emir Ramić zaslužuje da ga se pamti i poštuje, kako bi budućim generacijama služio kao uzor, kakav treba da bude Bosanac, a posebno Bošnjak.

 

 

Vijesti: