MUHAREM NEZIREVIC O EMIRU RAMICU

MUHAREM NEZIREVIC O EMIRU RAMICU

Jos jednom moram naglasiti da mi je veoma drago sto smo nas dvojica uspostavili blizi kontakt jer smo na istim valnim duzinama u puno ljudskih i karakternih osobina. Tu posebno moram istaknuti  nas lokalpatriotizam i patriotizam uopce na jedan posten nacin gdje su iskljuceni sitnosicardzijski interesi nas kao pojedinaca. Mi nismo, kao vecina Bosnjaka (nazalost), spremni na bilo kakve kompromise sa onima koji su prouzrokovali sve nase nevolje, zlocine i izgnanstvo iz svojih domova. Zatim, mi nismo podlozni pritiscima bilo koje vrste i zaboravljanju tragedije nasih sunarodnika radi ostvarivanja bilo kakve koristi i ekonomskih dobiti. Nazalost, medju nama ima veliki broj Bosnjaka koji su spremni na kompromise i sa zlocincima da bi njima osobno kao bilo bolje. Ovo ti govorim iz osobnog iskustva, posebno medju nasima u dijaspori koji se vise bave eksluzivnim posjetama nasoj nam domovini, organiziranjem razno raznih priredbi i priredbica , nego bitnim pitanjima borbe za pravednost i dokazivanjem zlocina i privodjenju pravdi brojnih velikih i manjih zlocinaca. Nije bilo skupa gdje sam drzao neko od predavanja da nisam naglasio kako bi svako BiH udruzenje trebalo da ima stalnu postavku izlozbe genocida nad Bosnjacima. Ta moja upornost je donekle djelovala, ali se u glavama i u svijesti Bosnjaka nije toga puno primijenilo. Pet puta sam do sada svjedocio u Hagu i bio prvi  svjedok Bosnjak uopce i  na procesu Tadicu 22. I 23. maja  1996. godine. Zatim skoro svake dvije-tri godine svjedocio sam kao zasticeni svjedok, odrzao brojna predavanja u Svedskoj i sirom  Svedske, pisao, apelirao i nista nisam uspio da primijenim u svijesti nasih ljudi. Mi smo, kao sto sam napisao u svojoj knjizi, sitni i mali hedonisti koji se zadovoljavaju sa nesto  zenice, djecice, kucice, kravice, mehke sljive i sudzuka, a kojim jezikom govorimo, ko nam je to i tako odredio, kakvo porijeklo imamo  i zasto smo po bijelom svijetu rastjerani, uopce za naseg prosjecnog Bosnjaka, nije bitno.

Vjeruj mi, Emire, ove moje rijeci nisu plod moje depresije niti mi je cilj sirenje defetizma, nego je rezultat dosadasnjeg iskustva rada sa nasima i trazenja podrske za ono za sto se i ti boris. No, sada dolazi bitno pitanje; sve to nije me pokolebalo niti me, ne daj boze, okrenulo i natjeralo na to da razmisljam drukcije niti da se priklonim vecini. Vecu sam snagu i satisfakciju dobio da ako nista sam pokusam pa makar u tom svom nastojanju i ostao sam. Morao sam ti ovo napisati ne da bih te pokolebao u namjeri da se stane ukraj Marku Pavicu i njemu slicnim, nego da ti ukazem na to koliko ce to biti tesko u ovakvoj konstelaciji odnosa. Ne znam citas li internet stranu MojPrijedor gdje se i ja ponekad pod pseudonimom pojavim, ali je bilo prosle godine puno tekstova o njemu, a posebno me frapirala cinjenica da je Marko od mjestana Carakova dobio sest stotina glasova jer im je obecao asfaltiranje puteva. Svaki komentar na to je suvisan.

Sve je tacno za Marka sto si napisao. Jos i vise. On je stari udbas, skolovani, koji je uvijek znao kako se ponasati, koga pridobiti i kako izbjeci otvoreno izjasnjavanje. On je znao i zna koga ce napiti, kome ce ponuditi dozvolu za gradnju, koga ce odvesti na neku festu i slicno. I sve to radi u rukavicama. Znam sigurno da je pridobio i neke nase ”ugledne” Bosnjake jer im je izasao u susret kod dobijanja dozvole za djelatnost, a jedan mi se bivsi logoras hvalio kako ima vikendicu blizu Markove.

Ja sam s njim sluzbeno prije genocida dosta kontaktirao, nikada privatno, i znam da je lukav da lukaviji ne moze biti. Znam da sladi kad govori, znam da je veoma oprezan i promisljen i znam da je cisti udbas. Znam takodje da je iznevjerio svoga ”najboljeg prijatelja”, Idriza Jakupovica kojeg je zrtvovao u Omarskoj. Znam takodje da mu je isao Idrizov brat Abaz, moleci ga za pomoc da spasi Idriza i da ga uopce nije htio primiti. Takav je Marko, ali je jos gore sto smo mi takvi.

Kakvi smo mi dokazuje i najnoviji slucaj  prijevremenog pustanja iz zatvora ratne zlocinke Biljane Plavsic. Savez BiH udruzenja me zamolio da napisem protestno pismo protiv Carla Bildta. To sam uradio ali pismo nikada i nikuda nije poslano. Nije bilo protesta. Nije bilo nastupa u medijima. Bili smo kao ovce. To svi znaju kakvi smo i mogu raditi sta hoce bez straha da ce dozivjeti neprijatnosti.

Opet se vracam na nit s kojom sam poceo. JA necu odustati. Radicu onako kako sam i do sada radio. Prikupljacu materijale, pisati i ostaviti, ako nista, za mladju generaciju. Vidim da si i ti takav i pruzam ti punu podrsku. Samo pisi, salji tekstove na sve adrese svijeta. Ukazi i prokazi a ja cu ti u tome pomoci koliko god znam i mogu.

 Srdacno te pozdravlja prijatelj Muharem