Podrške plemenitih

EMIR OD BOSNE

                                      EMIR OD BOSNE

 

 

 

Elifa Kriještorac

 

 

Kada sam god pisala o velikim ličnostima uvijek mi je ruka zadrhtala ,jer kada se o njima piše  prvo treba preispitati čistoću misli i tako oslobođenu bilo kakvog pritiska sa strane  postaviti je na prvi tas , a na drugom tasu  umjesto tega postaviti djela i zasluge onoga o kome želiš nešto reći ili  napisati .

To dvoje potrebno je izvagati i čiste savjesti donijeti sud .

Upravo tako se dogodilo i sa ovim tekstom kojeg posvećujem prf.Emiru Ramiću .

 

Počeću od stradanja Bosne i Bošnjaka i njihove , po ko to zna ,  koji put , ponovljene hidžre

jer narodu uvijek treba poređenje da bi shvatila neka veličina .

Pogledamo li povijest koja nam svjedoči o nekoliko masovnih egsodusa  Bošnjka od rane 1918 pa sve do 1992  , zaljučit će mo ,  da se u toku ove  poslednje hidžre nije dogodilo isto što se događalo godine 1918 , 1924 , i 1936  kada je bošnjačka dijaspora bježeći zbog istog razloga i od istog neprijatelja  svoj spas našla u  tuđe zemlje  , prilagodila se stranim kulturama a potom se asimilirala  .Pa iako ona nije sasvim nestala , pala je u zaborav .

O tome imamo primjere u Turskoj , Magrebu  i drugdje , gdje su nakon samo dvije generacije korijeni asimiliranih Bošnjaka potpuno usahli i gdje su mladi Bošnjaci  poslije odrastali bez ikakvog saznanja o svom identitetu .

Kada se dogodio ovaj poslednji genocid milioni Bošnjaka otgnuti od svoje Bosne krenuli su putem izbjeglištva i rasuti na skoro četiri kontinenta ,  odmah po dolasku u Ameriku , Njemačku , Švedsku , Kanadu i drugdje , započeli sa puštanjem svojih potganih  korijena kako bi zauvjek srasli na tuđem zemljištu .

Da neke zemlje potrebuju radnu snagu i mladi naraštaj koga same nemaju  ,  da neke zemlje kasnije kada se konačno shvati koliko vrijedi ta snaga i mladost , odluče takve pripitomiti svojoj zajednici  ili drugačije rečeno , asimilirati ih , to nije nimalo čudno .Ali jeste čudno

kada Bošnjak na sve to pristane . Jer asimilirati se znači , izgubiti identitet , izgubiti korijen , to znači zaboraviti , to znači prihvatiti zločin bez kazne , i na kraju obzvrijediti sve poginule branioce i žrtve Bosne , čiji jedini cilj je bio odbraniti zemlju i sačuvati što više naroda .

 

Ali , Bog dao da i Bosna ima svog  Emira  , koji se srećom našao u toj izbjegličkoj masi i to baš na onom mjestu gdje je ona u najvećem broju bila koncentrisana . I dok su drugi

razmišljali kako da se dokopaju američkih dolara , prije nego puste svoj bošnjački korijen u američku zemlju , Emir se pred tom činjenicom zakahrio i zabrinuo .Toliko razasutog  blago Bosna ne može i ne smije izgubiti  , nemože on Emir od Bosne pomiriti se stim , jer  bi to značilo izdaju prvo samoga sebe , a onda izdaju Bosne i njenih snova o boljoj  budućnost .

 

U takvim prilikama , čovjek bi trebao da bude Sokrat i Mesijas ujednom biću , da bi se uopšte mogao orijentisati „odakle početi „  i kako spriječiti da se to ogromno blago ne zagubi i ne postane tuđe .

Mislio je Emir , mislio i preispitujući sam sebe a koncentrišući se  na ono što ga najviše inspiriše  , odlučio je da osnuje zajednicu . Zajednica je kao porodični dom .Da upravo tako , ideja začeta u iskonskom nagonu da mnogobrojnoj porodici sagradi dom . Tako je nastao KBSA ili drugačije Kongres bošnjaka  sjeverne Amerike „ ..

No kao i svaka kuća kada joj se postavljaju temelji , trebalo je planirati i unutrašnja odjeljenja koja se vežu i koja posjeduju svoju posebnu namjenu , pa tek  na kraju krov i porodica koja će se kasnije okupiti pod tim krovom .

Trebalo je za to mnogo snage , a najviše ljubavi .Jer da nije bilo te Emirove ljubavi prema svom narodu i prema Bosni , ne bi bilo ni te bošnjačke kuće , tog KBSA  .

No na sreću bošnjački narod je vjerovao svom Emiru od Bosne , a to povjerenje zasigurno nije poteklo samo iz činjenice što  je Emir Ramić Bošnjak i musliman , već je ono poteklo iz primjera  žrtve , koju je on bio spreman dati  kako bi  sačuvao taj narod , to ne procjenjivo blago Bosne i Hercegovine i Sandžaka .

Kako je ta kuća poslije organizovana i uljepšana iznutra , o tome govori prisutnost  mnogobrojnih bošnjačkih zajednica , Njujorka , Indiane , Sjeverne Karoline , Atlante , Canade Floride , Wašingtona  Sant Luisa ,Čikaga i Mičigena , i sve to pod jednim jedinim krovom  KEBSA .

Zar to nije Bosna i Hezegovina u malom , zar to nije jedna snaga i jedna nepopustljiva brana i garant očuvanja bošnjačkog identiteta , zar to nije zlatna sehara puna bošnjačkog blaga , a Emir Ramić čuvar kjljučeva te bogate sehare , koja je bila i ostala Bosanska  sehara .

 

Šta je ta porodica ili zajednica još imala od toga ?  Imala je cilj da se zločinac nikada ne osjeti mirnim .Jer kada se spasi zajednica , onda se i korov oko kuće mora očistiti . Da se ponovi .

Emir Ramić i njegovi suradnici se nisu zadovoljili memorijalnim centrima u Potočarima , Tuzli , Štrpcima , i drugim  centrima širom države  . Emir je htio dati glas mrtvim žrtvama , kako bi  se  krivac prozvao imenom i prezimenom i kako bi se zadovoljila pravda ,ubijenih , silovanih , osakaćenih , i obeskućenih .

 

Zbog toga je Emir u toj kući okupio stručnjake sposobne za komunikaciju sa stranim i domaćim institucijama , koje po rangu stoje u vrhu države Bosne i Hecegovine i država koje su po zakonu  zadužene  za hapšenje i kažnjavanje zločinaca i   mogućnost  da svaki mrtvi i preživljeli Bošnjak i Bosanaca ostvari svoje pravo  .

Tako su nastale mnogobrojne akcije , koje je KEBSA inicirala a koje su strane države uvažile kao pravedne i intezivno se uljučile u taj proces .

Danas je KEBSA pojam pred čijim zahtjevom nijedna strana država ili Vlada ne može tek tako zažmuriti i taj zahtjev isključiti sa dnevnog reda .

Ime Emira Ramića , vezano je za KEBSA , a KEPSA je u međuvremenu najača demokratska bošnjačka institucija koja ikada nastala na prostoru jedne  strane države  .  

 

Zbog toga bih ostavila AMANET mojoj braći sestrama Bošnjacima : ČUVAJTE OVU KUĆU KAO ZENICU OKA SVOG :

 

A Emir , kako bih još opisala Emira Ramića kao privatnu ličnost  ?  Mislih , razmišljah i ne mogadoh naći prikladnije riječi od ove koju je rekao mudri Mevlana :

 

„Sretna li je bašča koja takve ruže krije

   Njihovo je voće svježe i u zimu zrije ...

Vijesti: