Mr.sci.Sanel Jakupović
Podstaknut neizmjernim doprinosom u cilju promovisanja interesa države Bosne i Hercegovine u Svijetu, a naroÄito interesa Bošnjaka Sjeverne Amerike, ulažem
Profesora Ramića sam upoznao poÄetkom 2005.godine, kada sam zajedno sa nekolicinom svojih sugraÄ‘ana radio na pokretanju vanpolitiÄke inicijative za formiranjem svojevrsnog „Sabora Bošnjaka“ u opštini Prijedor, tada predloženog u obliku tzv. „Savjetodavnog fouma Bošnjaka Prijedora“.
Pripremajući našu inicijativu, koja se već tada pokazala kao nasušna potreba, pokrenuli smo svojevrsnu kampanju prikupljanja sugestija i prijedloga koji su dolazili od razliÄitih uÄesnika i faktora koji su oznaÄeni kao relevantni u odnosu na predmet naših aktivnosti. Ne umanjujući vrijednosti svih ostalih uÄesnika tadašnje kampanje, želim naglasiti da je doprinos našoj ideji koji je uložen od profesora Ramića ocijenjen kao nezamjenjivo znaÄajan u cilju stvaranja konaÄnog oblika i realizacije ciljeva „Savjetodavnog foruma Bošnjaka Prijedora“.
Da ne bude bilo kakve zabune šta to jesu naši ciljevi, ili šta mi smatramo da oni treba da budu, za ovu priliku bih naroÄito naglasio nekoliko kljuÄnih ciljeva, oko kojih, nadam se, treba odrediti sve dugoroÄne strategije bošnjaÄkog naroda u cjelini.
Prvi, glavni i trajni cilj bošnjaÄkog naroda u smislu zadovoljenja njegovih državnih potreba (interesa) treba da bude oznaÄen kao: „POSTOJANJE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE, U MEÄUNARODNO PRIZNATIM GRANICAMA, SA SUVERENITETOM I TERITORIJALNIM INTEGRITETOM NA CIJELOM NJENOM TERITORIJU, ÄŒLANICOM UJEDINJENIH NACIJA I EVROPSKE UNIJE, DRŽAVOM RAVNOPRAVNIH GRAÄANA I NARODA KOJI U NJOJ ŽIVE“.
Ukoliko bude postignut konsenzus o (re)definiciji prethodno navedenog kljuÄnog cilja bošnjaÄkog naroda, nema sumnje da će se i ostali ciljevi, uslovno reÄeno, nižeg hijerarhijskog ranga, moći realizovati na pravi naÄin (efikasno), u pravo vrijeme (efektivno).
OznaÄavajući navedeni strateški cilj bošnjaÄkog naroda „trajnom kategorijom“, i uzimajući u obzir tendencije koje u sadašnjosti dovode do narušavanja (entropije) državnog sistema Bosne i Hercegovine u cilju njenog konaÄnog raspada (uništenja), za drugorangirani strateški cilj bošnjaÄkog naroda postavlja se pitanje „ODABIRA MEHANIZAMA I METODA KOJIMA ĆE TRAJNO BITI ONEMOGUĆENA PODJELA BOSNE I HERCEGOVINE, ODNOSNO NJEN RASPAD I UNIŠTENJE“.
Kada se ima na umu da je gore navedeni prvi cilj, praktiÄno, i postignut potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Dejtonu, bošnjaÄkoj društvenoj, a prije svega, politiÄkoj eliti kljuÄni zadatak u narednom kratkoroÄnom periodu od 1 do 3 godine treba da bude ispunjavanje drugog, navedenog, cilja.
Naizgled jednostavno reÄeno, formulisano u nekoliko rijeÄi proste reÄenice, meÄ‘utim, stvarno, suštinski, veoma složeno, kompleksno i pitanje nad kojim se trebaju aktivirati sve snage unutar bošnjaÄkog društvenog faktora u zemlji i dijaspori, kako bi se uklonila i najmanja sumnja u vidu postojanja dugoroÄne nesigurnosti Bošnjaka za opstojnost njihove matiÄne državne zajednice – Bosne i Hercegovine, u kojoj oni već stoljećima dijele životni prostor, slobodu, prava i sve ostale obilike potreba sa svojim komšijama Srbima,i Hrvatima i ostalim etniÄkim skupinama.
Ovaj drugi navedeni cilj treba da bude realizovan, prvenstveno, u obliku tzv. "reforme ustava u Bosni i Hercegovini“, u koji treba da se ugrade odredbe kojima će biti zagarantovana kljuÄna potreba bošnjaÄkog naroda za trajnim postojanjem države Bosne i Hercegovine, naravno ravnopravno uvažavajući potrebe i ostala dva konstitutivna naroda u BiH u smislu ispunjavanja njihovih zahtjeva u cilju postizanja potpune ravnopravnosti i otklanjanja bilo kakvih vrsta strahova i nesigurnosti, prvenstveno misleći na njihove interpretacije takvih strahova od dominacije bošnjaÄkog naroda, kao najbrojnije etniÄke skupine u BiH.
BošnjaÄka društvena elita treba jasno naglasiti da ova dva navedena cilja proistiÄu iz historijskog kontinuiteta državnosti BiH, kontinuiteta prisutnosti Bošnjaka na ovim prostorima, njihove potrebe za postojanjem vlastite domovine, kao i potrebe za uklanjanjem straha od ponavljanja genocida i ostalih oblika zloÄina koji su poÄinjeni prema njima u proteklom periodu, a naroÄito zloÄina koji su Bošnjaci preživjeli u periodu od 1992. Do 1995.godine.
Ukoliko bošnjaÄki politiÄki faktor uspije realizovati ispunjenje prethodno navedena dva kljuÄna cilja bošnjaÄkog naroda, možemo zakljuÄiti da je uraÄ‘eno više od 50% zadataka koji se dugoroÄno postavljaju pred bošnjaÄki narod, u cjelini.
Ostali zadaci iz utvrÄ‘ene strategije bošnjaÄkog naroda trebaju da se, u prvom redu, odnose na povećavanje stepena kvaliteta života svih graÄ‘ana u Bosni i Hercegovini, tj. Primaran zadatak svih Bošnjaka u zemlji i dijaspori treba da bude stvaranje ekonomski jake i prosperitetne Bosne i Hercegovine, koja će pružati sve uslove primjerene modernoj i razvijenoj evropskoj državi.
Ne ulazeći u detaljnije elaboracije ostalih, ništa manje bitnih, strateških ciljeva bošnjaÄkog naroda, u ovome tesktu bih se zaustavio na prethodno navedenim ciljevima, izražavajući nadu da se svi Bošnjaci u zemlji i dijaspori možemo okupiti, u kritiÄno dovoljnoj kvalitativnoj masi, oko ovih ciljeva, i time jasno i nedvosmisleno utvrditi vlastitu poziciju u odnosu na ukupno okruženje u kojemu bitišemo, tj. sa kojim okruženjem u simbiozi predstavljamo sistem zajedniÄkih normi i vrijednosti.
Cijeneći dosadašnji angažman profesora Emira Ramića, želim da kažem da je profesor Ramić trajno ugradio Äitavo svoje intelektualno biće na promociji i integraciji svih ovih i drugih interesa Bosne i Hercegovine, a posebno interesa Bošnjaka u Sjevernoj Americi, artikulišući svoje djelovanje kroz rad Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA).
Nadam se da će profesor Ramić i u narednom periodu nastaviti pružati još snažniju podršku matiÄnoj državi Bosni i Hercegovini.,