U zahvalnost mome kolegi i sugrađaninu, profesoru Emiru Ramiću

 

Mr.sci.Sanel Jakupović

Podstaknut neizmjernim doprinosom  u cilju promovisanja interesa države Bosne i Hercegovine u Svijetu, a naročito interesa Bošnjaka Sjeverne Amerike, ulažem mali napor da napišem pokoju misao u zahvalnost mome kolegi i sugraÄ‘aninu, profesoru Emiru Ramiću.

Profesora Ramića sam upoznao početkom 2005.godine, kada sam zajedno sa nekolicinom svojih sugraÄ‘ana radio na pokretanju vanpolitičke inicijative za formiranjem svojevrsnog „Sabora Bošnjaka“ u opštini Prijedor, tada predloženog u obliku tzv. „Savjetodavnog fouma Bošnjaka Prijedora“.

Pripremajući našu inicijativu, koja se već tada pokazala kao nasušna potreba, pokrenuli smo svojevrsnu kampanju prikupljanja sugestija i prijedloga koji su dolazili od različitih učesnika i faktora koji su označeni kao relevantni u odnosu na predmet naših aktivnosti. Ne umanjujući vrijednosti svih ostalih učesnika tadašnje kampanje, želim naglasiti da je doprinos našoj ideji koji je uložen od profesora Ramića ocijenjen kao nezamjenjivo značajan u cilju stvaranja konačnog oblika i realizacije ciljeva „Savjetodavnog foruma Bošnjaka Prijedora“.

Da ne bude bilo kakve zabune šta to jesu naši ciljevi, ili šta mi smatramo da oni treba da budu, za ovu priliku bih naročito naglasio nekoliko ključnih ciljeva, oko kojih, nadam se, treba odrediti sve dugoročne strategije bošnjačkog naroda u cjelini.

Prvi, glavni i trajni cilj bošnjačkog naroda u smislu zadovoljenja njegovih državnih potreba (interesa) treba da bude označen kao: „POSTOJANJE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE, U MEĐUNARODNO PRIZNATIM GRANICAMA, SA SUVERENITETOM I TERITORIJALNIM INTEGRITETOM NA CIJELOM NJENOM TERITORIJU, ÄŒLANICOM UJEDINJENIH NACIJA I EVROPSKE UNIJE, DRŽAVOM RAVNOPRAVNIH GRAĐANA I NARODA KOJI U NJOJ ŽIVE“.

Ukoliko bude postignut konsenzus o (re)definiciji prethodno navedenog ključnog cilja bošnjačkog naroda, nema sumnje da će se i ostali ciljevi, uslovno rečeno, nižeg hijerarhijskog ranga, moći realizovati na pravi način (efikasno), u pravo vrijeme (efektivno).

Označavajući navedeni strateški cilj bošnjačkog naroda „trajnom kategorijom“, i uzimajući u obzir tendencije koje u sadašnjosti dovode do narušavanja (entropije) državnog sistema Bosne i Hercegovine u cilju njenog konačnog raspada (uništenja), za drugorangirani strateški cilj bošnjačkog naroda postavlja se pitanje „ODABIRA MEHANIZAMA I METODA KOJIMA ĆE TRAJNO BITI ONEMOGUĆENA PODJELA BOSNE I HERCEGOVINE, ODNOSNO NJEN RASPAD I UNIŠTENJE“.

 

Kada se ima na umu da je gore navedeni prvi cilj, praktično, i postignut potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Dejtonu, bošnjačkoj društvenoj, a prije svega, političkoj eliti ključni zadatak u narednom kratkoročnom periodu od 1 do 3 godine treba da bude ispunjavanje drugog, navedenog, cilja.

Naizgled jednostavno rečeno, formulisano u nekoliko riječi proste rečenice, meÄ‘utim, stvarno, suštinski, veoma složeno, kompleksno i pitanje nad kojim se trebaju aktivirati sve snage unutar bošnjačkog društvenog faktora u zemlji i dijaspori, kako bi se uklonila i najmanja sumnja u vidu postojanja dugoročne nesigurnosti Bošnjaka za opstojnost  njihove matične državne zajednice – Bosne i Hercegovine, u kojoj oni već stoljećima dijele životni prostor, slobodu, prava i sve ostale obilike potreba sa svojim komšijama Srbima,i Hrvatima i ostalim etničkim skupinama.

Ovaj drugi navedeni cilj treba da bude realizovan, prvenstveno, u obliku tzv. "reforme ustava u Bosni i Hercegovini“, u koji treba da se ugrade odredbe kojima će biti zagarantovana ključna potreba bošnjačkog naroda za trajnim postojanjem države Bosne i Hercegovine, naravno ravnopravno uvažavajući potrebe i ostala dva konstitutivna naroda u BiH u smislu ispunjavanja njihovih zahtjeva u cilju postizanja potpune ravnopravnosti i otklanjanja bilo kakvih vrsta strahova i nesigurnosti, prvenstveno misleći na njihove interpretacije takvih strahova od dominacije bošnjačkog naroda, kao najbrojnije etničke skupine u BiH.

Bošnjačka društvena elita treba jasno naglasiti da ova dva navedena cilja proističu iz historijskog kontinuiteta državnosti BiH, kontinuiteta prisutnosti Bošnjaka na ovim prostorima, njihove potrebe za postojanjem vlastite domovine, kao i potrebe za uklanjanjem straha od ponavljanja genocida i ostalih oblika zločina koji su počinjeni prema njima u proteklom periodu, a naročito zločina koji su Bošnjaci preživjeli u periodu od 1992. Do 1995.godine.

Ukoliko bošnjački politički faktor uspije realizovati ispunjenje prethodno navedena dva ključna cilja bošnjačkog naroda, možemo zaključiti da je uraÄ‘eno više od 50% zadataka koji se dugoročno postavljaju pred bošnjački narod, u cjelini.

Ostali zadaci iz utvrÄ‘ene strategije bošnjačkog naroda trebaju da se, u prvom redu, odnose na povećavanje stepena kvaliteta života svih graÄ‘ana u Bosni i Hercegovini, tj. Primaran zadatak svih Bošnjaka u zemlji i dijaspori treba da bude stvaranje ekonomski jake i prosperitetne Bosne i Hercegovine, koja će pružati sve uslove primjerene modernoj i razvijenoj evropskoj državi.

Ne ulazeći u detaljnije elaboracije ostalih, ništa manje bitnih, strateških ciljeva bošnjačkog naroda, u ovome tesktu bih se zaustavio na prethodno navedenim ciljevima, izražavajući nadu da se svi Bošnjaci u zemlji i dijaspori možemo okupiti, u kritično dovoljnoj kvalitativnoj masi, oko ovih ciljeva, i time jasno i nedvosmisleno utvrditi vlastitu poziciju u odnosu na ukupno okruženje u kojemu bitišemo, tj. sa kojim okruženjem u simbiozi predstavljamo sistem zajedničkih normi i vrijednosti.

Cijeneći dosadašnji angažman profesora Emira Ramića, želim da kažem da je profesor Ramić trajno ugradio čitavo svoje intelektualno biće na promociji i integraciji svih ovih i drugih interesa Bosne i Hercegovine, a posebno interesa Bošnjaka u Sjevernoj Americi, artikulišući svoje djelovanje kroz rad Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA).

Nadam se da će profesor Ramić i u narednom periodu nastaviti pružati još snažniju podršku matičnoj državi Bosni i Hercegovini.,