Promocije

OSNOV BOSNJACKOG PREPORODA

ODNOS IZMEĐU SJAJNOG POLOŽAJA I KATASTROFALNOG STANJA JE OSNOV BOŠNJAČKOG PREPORODA

 

STOTINU GODINA OD BOŠNJAČKE NACIONALNE POLITIČKE IDEJE - STOTINU GODINA BORBE BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE PROTIV NEGATIVNE ASIMILACIJE U AMERIČKI MELTING POT I KANADSKI KULTURNI MOZAIK SU PRILIKE ZA STVARNO DEFINIRANJE SLOBODNOG BOŠNJAČKOG BIĆA.  PRED BOŠNJACIMA JE NOVO NACIONALNO, DUHOVNO I KULTUROLOŠKO SAMOODREĐENJE, ŠTO JE ISTOVRMENO I ODREĐENJE PREMA BIH, SRBIMA I HRVATIMA, ALI I ODREĐENJE PREME SAMIMA SEBI 

Prvi Bošnjaci koji su došli na područije Sjeverne Amerike krajem 19. vijeka imali su sa sobom pasoše Austrougraske monarhije čiji su bili državljani. Ta prva bošnjačka dijaspora nije bila takvog obima i takve snage da bi odmah preuzela ulogu predvoditeljskog i oblikujućeg faktora bošnjačkog bića sjeverno-američkih Bošnjaka. Intelektualno malobrojna i nepovezana, politički i nacionalno - patriotski dezorjentirana, opterećena paradigmima i rješenjima koja su povijesno već bila prevaziđena, bez institucionalnih oblika življenja i djelovanja i bez institucionalne potpore, sjeverno-amrička bošnjačka dijaspora se borila za goli fizički opstanak. Njena povremena upućenost na znatno brojniju, stariju, organizovaniju i bogatiju srpsku i hrvatsku dijasporu bila je činjenica povijesne zbiljnosti i nužnosti, iz kojih se izvodila dodatna cijepanja i podvajanja.
I pored toga sjeverno-američki Bošnjaci, prvo putem vjerskog, a zatim puten nacionalno - patritskog organizovanja uspjevaju izraziti vlastitost, dići glas u odbranu bošnjačke časti, duhovnosti i identiteta, bošnjačke kulture, tradicije i običaja, bosanskog jezika i demokratske, jedinstvene države BiH i otvorenog, slobodnog civilnog duštva kao jedinih matica i matrica Bošnjaka. To je proizašlo iz toga što su Bošnjaci u Sjevernu Ameriku sa sobom donijeli snažnu svijest o svojoj nacionalnoj posebnosti, koja se tada jedino mogla izraziti kroz dva elementa: islamska vjeroispovijest i bosanski jezik.

 

Sto godina bošnjačke nacionalne političke ideje


U 2006. godini se navršava stotinu godina od bošnjačke nacionalne političke ideje. Ali beg Firdus je u decembru 1906. godine osnovao Muslimansku narodnu organizaciju, prvu bošnjačku političku stranku. Povod za osnivanje ove stranke je nasilno pokrštavanje djevojčice Fate Omanović iz Travnika i demonstracije Bosanskih muslimana nakon toga.
Nekoliko godina kasnije Mehmed Spaho, član Muslimanske narodne organizacije osniva Jugoslovensku muslimansku organizaciju.
Godinu dana nakon što je Spaho izabran za predsjednika Jugoslovenske muslimanske organizacije, 1922. godine rođen je Salih Behmen, kako rahmetli Alija Izetbegović reče prilikom Behmenove smrti: "Otišao je najveći među nama".

Prvog maja 2006. godine navršit će se tačno stotinu godina od kako je utemeljena prva bošnjačka nacionalna organizacija u Sjevernoj Americi pod imenom Uzajamno podpomagajuće muslimansko društvo Dzemijetul Hajrije Chicago. Kroz cijelo stoljeće u kojem je ovo udruženje iz Chicaga doživjelo svoju evoluciju i brojne transformacije možemo reći da je očuvalo do današnjeg dana i ostavilo nam svima u naslijeđe svih pet elemenata specifičnog bošnjačkog nacionalnog bića: islam, bosanski jezik, bošnjačku kulturu, tradiciju i običaje. Na ovaj način kao nacija kroz cio jedan vijek Bošnjaci Sjeverne Amerike su očuvali svoju posebnost i oduprli se negativnoj asimilaciji koja je tako snažno izražena i američkom melting potu i kanadskom kulturnom mozaiku.

Tokom stogodišnje evolucije preko različitih oblika bošnjačkog organizovanja počev od Dzemijetul Hajrije u Chicagu koja je je iznjedrila Bosansko Američku Kuturnu Asocijaciju {BACA} pa do Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike i Omladinske asocijacije Bošnjaka Sjeverne Amerike kroz očuvanje, jačanje i prezentiranje svih vrijednosti bošnjačkog nacionalnog bića na najbolji način su nabrojane organizacije i mnoge druge bile ambasadori vrijednosti, dometa i dostignuća Bošnjaka i bošnjaštva u Sjevernoj Americi. Istovremeno su one promovirale pozitvni oblik asimilacije, to jest stepen uklopljena bošnjačke zajednice u američki melting pot i kanadski kulturni mozaik. Bošnjačke organizacije su svojim djelovanjem jasno pokazala još jednu vrijednost bošnjačke dijaspore Sjeverne Amerike, kroz cijelo proteklo stoljeće Bošnjaci Sjeverne Amerike su ostali vjerni jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu, u kojima svaki narod i građanin uživa jednakopravnost, mir, slobodu. One su svojim djelovanjem širila istinu o događajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka u ime postizanja pravde za sve žrtve agresije i genocida, tih strašnih zločina protov čovječnosti, mira i slobode u Evropi i svijetu. Jer bez pravde, istine i kažnjavanja produkatora i realizatora zločina nema istinskog pomirenja među narodima i ljudima u BiH.


Bošnjaci još nemaju odgovora na mnoga pitanja


Sto godišnjica od formiranja prve bošnjačke političke stranke i prve bošnjačke organizacije u Sjevernoj Americi pored slavljeničkog karaktera treba da ima i radni karakter. Na temeljima dostignuća generacija koje su prošle kroz rad i aktivnost ovih i mnogih drugih organizacija, koje su znale da se uklope u američki melting pot i kanadski kulturni mozaik, a da istovremeno očuvaju i jačaju bošnjačke nacionalne osobenosti i vrijednosti, treba se krenuti u procese transformacije i reorganizacije svih bošnjačkih inistitucija i organizacija. Bez svijesti o pripadnosti bošnjačkom etnosu svaki pojedinac po dolasku u američki melting pot i kanadski kulturni mozaik nalazi se pred iskušenjem gubitka svoga nacionalnog identiteta što ima višestruke negativne ljudske i egzistencijalne reperkusije. Svijest o nacionalnoj posebnosti, Bošnjake motivira da se udruže i izgrade nacionalne institucije koje će čuvati i jačati zajedničke vrijednosti: vjeru, jezik, tradiciju, običaje i kulturu.

Iako je prošlo sto godina od prve bošnjačke političke stranke i početka bošnjačkog organizovanja u Sjevernoj Americi, Bošnjaci još nemaju odgovore na osnovna pitanja bošnjačke egzistencije, bošnjčke bitnosti i bitisanosti kako u dijaspori, tako i u matici.

Bošnjaci u dijaspori nemaju još odgovora na pitanja:
Koliko postojeće bošnjačke institucije štite i unaprijeđuju bošnjačke vrijednosti i posebnosti u dijaspori?
Koliko procenata Bošnjaka aktivno participira u izgradnji i unaprijeđenju nacionalnih, vjerskih i patriotskih institucija u dijaspori?
Kojim metodama, sadržajima i aktivnostima animirati Bošnjake za rad u nacionalnim, vjerskim i patriotskim institucijama dijaspore, posebno mlade, inteligenciju i žene?
Koliko je bošnjačka nacionalna zajednica u dijaspori spremna da pored očuvanja bošnjačkog nacionalnog identiteta poradi i na promoviranju osnovne bosanskohercegovačke vrijednosti - multikulturnog, multivjerskog i multinacionalnog društva i države u BiH?
Može li Bošnjačka zajednica u dijaspori izbjeći zamke getoizacije i zatvaranje u samu sebe, najprije kroz otvaranje prema drugim nacionalnim zajednicama, prvenstveno onim koji pored Bošnjaka čine i znače BiH, bez obzira na traumatične i tragične posljedice iz prošlosti?
Odgovori na gornja pitanja će trasirati budućnost bošnjačkih nacionalnih organizacija u Sjevernoj Americi,odnosno dijaspori, a posebno budućnost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, odnosno Svijetskog kongresa Bošnjaka. Bez svijesti o pripadnosti bošnjačkom etnosu, Bošnjaci se nalaze pred velikim iskušenjem gubitka svoga identiteta. Bez identiteta Bošnjaci su bezlična amorfna masa koju svako može oblikovati po svome nahođenju, po svojim potrebama i ciljevima, po svojim interesima.


Bošnjaštvo je temeljna karakteristika ideje Bosne i bosanskog duha


U matici svijest o stradanju materjalne i biološke osnove bošnjačkog naroda je neosporna činjenica, a preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jačanje njihove svijesti i duha.
Gubici Bošnjaka tokom agresije i genocida su više od 10% populacije, polovina preostalog stanovništva je protjerana iz vlastite zemlje diljem svijeta, a ostatak se nalazi na četvrtini teritorije BiH. Veliki dijelovi bošnjačkog naroda, od kojih je Sandžak najveća grupacija su u nezavidnom političkom, ekonomskom i kulturnom položaju i okruženju, bez mogućnosti neposredne povezanosti s maticom zemljom i narodom. Razorenost bošnjačkih materjalnih dobara je ogromna.
Preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jačanje njihove svijesti i duha.
Unutar bošnjačkog naroda, prije svega u matici, nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna načela bošnjačke opstojnosti, strategiju nacionalnog razvoja na bazi realne analize nacionalnog stanja. Razlog za to je nedostatak prostora za razvoj kulture tolerancije i dijaloga unutar kojih neslaganja ideja neznaće lična neslaganja. Bošnjacima treba uvezanost na principu jednakih mogućnosti za sve. Bošnjaci su čuvari bosanskog poslanja. Bošnjaštvo je više od regionalnog osjećaja, više od geografskog pojma, više od kulturno historijske posebnosti, mada u sebi ovo sve obuhvata. Bošnjaštvo je stvarna i jedina nacionalna identifikacija. Bošnjaštvo je temeljna karakteristika ideje Bosne i bosanskog duha.
U procesu artikuliranja bošnjačke vlastitosti i posebnosti posebno se ističe nedostatak bošnjačkih intelektualnih snaga koje bi u jednom nacrtu odredili načela bošnjačke opstojnosti. U istom procesu artikuliranja bošnjačkih vrijednosti nedostaje i političko kulturni prostor unutar koga će se precizirati nacionalni položaj Bošnjaka kroz dijalektičko bosasnkohercegovačko posredovanje, kroz prihvatanje višesložene BiH države i društva, kroz odbacivanje jednodimezionalne BiH države i društva.

Tako Bošnjaci nemaju analizu bošnjačkog stanja. Oni nisu još unutar sebe demokratizovani prema zapadnim načelima, niti moralno ustrojeni prema islamskim moralnim načelima. Danas bošnjačko biće opstoji na načelu odanosti pojedincu ili uskoj interesnoj grupi, a pojedinci i uske interesne grupe nisu, niti mogu biti osnov društva, države, naroda, nacije. Energija koja je unutar Bošnjaka oslobođena u agresiji i genocidu, nije prešla u kvalitativno novo stanje. Ta energija nije zadobila novi oblik, život se nije poboljšao, nadanja nisu ostvarena, realnost je nadjačala iluzije, a energija se raspršila. Bošnjačko stanje nikada nije bilo teže, mada bošnjački položaj nikada nije bio bolji. Taj odnos između sjajnog položaja i katastrofalnog stanja osnov je svakog budućeg bošnjačkog rada. Često izricana konstatacija da su Bošnjaci danas prvi put samostalan i slobodan narod, izgleda kao fraza. Sloboda i samostalnost omogućuju jedno novo bošnjačko definiranje sebe, a ne redefiniranje naslijeđenog. Definiranje prije svega, zato što su sva dosadašnja određenja bila ili iznuđena sa strane, ili mimikrijska, ili ideološka, a u najmanju ruku su bila situaciona reagiranja. Pred Bošnjacima je danas novo nacionalno, duhovno i kulturološko samoodređenje, što je istovremeno i određenje prema Bosni, Srbima i Hrvatima.
Šta je bošnjaštvo, da li je to etnička, nacionalna ili politička kategorija, ili sve to skupa? Da li su Bošnjaci samo muslimani, kako to mi danas mislimo i pronosimo? Da li je izvršena renominacija Musliman u Bošnjak samo promjena imena ili osnaženje starog političkog stava o autonomiji Bosne? Sadržaj pojma Bošnjak očito znanstveno nije definiran. To su pitanja na koja nema odgovora u matici.
Snaga bošnjačke nacije jeste u kritičkoj samorefleksiji. Istina, samo onaj ko jeste, a Bošnjaci danas jesu, to sebi može priuštiti. Bez obzira na navedeni povoljan položaj, takvog toka svijesti unutar Bošnjaka nema. Naprotiv, ima previše romanticizma, samoglorifikacije, nadmenosti i osjećaja vlastite superiornosti. Smjeravanje dobrog položaja i lošeg stanja Bošnjaka jeste neminovno u što skorijoj budućnosti. Za dostizanje tog cilja dovoljno je prihvatiti načela političkog liberalizma, izvršiti demokratizaciju društva i individualizaciju njegovih nosioca, gdje u otvorenoj i fer konkurenciji na povijesnu scenu mogu doći snage koje sve postižu radom i kvalitetom, a ne rodbinskim ili klanovskim vezama. To bi značilo prestrukturiranje bošnjačkog društva i imanentnih mu mjerila vrijednosti kao načina oslobađanja i izranjanja novih energija. Pretpostavka svega je demokratizacija bošnjačke nacije i društva, individualna inicijativa, sloboda, vladavina prava, ali i obaveze, uspostava pravnog okvira djelovanja koji omogućuju promociju rada i kvaliteta, poduzetništva i trajnih vrijednosti.


Svijet je jasno definisao koja je strana žrtva agresije i genocida i koja je strana agresor i počinilac genocida


Polazeći od nedostatka intelektualnog ustroja bošnjačke politike, što se ogleda u političkoj nedjelotvornosti, izostanku predviđanja budućih zbivanja i poduzimanju vlastitih koraka, što direktno utiče na nedovoljnost razvijenosti bošnjačke nacionalno političke samosvijeti i samouvjerenosti, Bošnjaci dijaspore i matice, u cilju demokratizacije bošnjačke nacije, trebaju poraditi na analizi bošnjačkog stanja.

Osnovne odrednice analize bošnjačkog stanja su:
1. Evropa se nije ujedinila na kršćanstvu kao svjetonazoru i ideologiji, već kao zajednica slobodnih naroda, kultura i pojedinaca, bez granica, mitova i predrasuda prema različitostima.
2. U takvoj Evropi bosansko okruženje je i dalje ostalo protubosanski, protubošnjački i protuislamski. To okruženje čine Srbi i Hrvati sa svojim velikonacionalnim i velikodržavnim nacrtima.
3. Svijest o okrenutosti sebi, svojoj jezgri, Bošnjaci ni nakon agresije i genocida nisu na skupnoj razini dosegli. Okrenutost izvanjskom još je preovlađujuća.
4. Nakon agresije i genocida, Bošnjaci su se našli u situaciji da mogu sami bez pritiska velikih sila i svijeta donijeti sudbonosne odluke o svojoj budućnosti. To za njih prestavlja problem, jer u dugom vremenu neko drugi je odlučivao o državi Bošnjaka.

Svijet je već rekao svoje: Postojeće stanje u Bosni i Hercegovini je neodrživo jer je država nefunkcionalna. Osnova za postojeći nefunkcionalni Dejtonski ustav je internacionalni ugovor (Pariški sporazum) koji je rezultat agresije i genocida, koji nikada nije ratifikovan od strane žrtve (Republike BiH), tako da je Ustav Republike BiH još uvijek zakonit (legalan) i samo suspendovan.
Svijet je jasno definisano koja je strana žrtva agresije i genocida i koja je strana agresor i počinilac genocida. Dejtonski ustav proglašen od “svijeta” nefunkcionalnim, a Ustav Republike BiH je samo suspendovan. Bez Dejtonskog ustava nema “Republike Srpske”. U Republici Bosni i Hercegovini nema “Republike Srpske”. Venecijska komisija proglašava nefunkcionalnim Dejtonski ustav a time i “Republiku Srpsku”. Venecijska komisija, Evropa, Amerika i svijet, ne mogu ukinuti “Republiku Srpsku” jer na to nemaju pravo bez zahtjeva Bošnjaka kao žrtve agresije i genocide. U dugoj historiji jedan narod nije imao tako povoljne uslove kao što imaju Bošnjaci.

prof. Emir Ramić

Vijesti: