Promocije

Osvrt na knjigu "Bogomili Sandzaka"

Bošnjaci poseban etnos na prostorima Sandžaka

Osvrt na naučno - istraživački rad etnologa Sulejmana Aličkovića

 

Kulturno naslijeđe jednog naroda se veže kroz njegov jezik, tradiciju i porijeklo. Sulejman Aličković - etnolog, nam približava kulturu, tradiciju i običaje Bošnjaka, zahvatajuci vrlo kompleksan problem bošnjačke historijske prošlosti i filologije i tako odgovarajući  na jedno od najvažnijih bošnjačkih pitanja - transevzale bosanskih bogomila. Uloga bogomila u bošnjačkom razvoju, posebno u razvoju Bosnjaka u Sandzaku kao i pocetak progona koji je stvaranjem Raske države vršena nad tim babunima i paterenima, posebno u XII vijeku u doba vladavine Nemanjića. je fokus interesa Aličkovića.

 

Svojim istraživanjem Aličković je došao zaključka o sudbonosno – bitnoj povezanosti Bošnjaka Bosne i Hercegovine i Sandzaka. To jedan narod zaključuje Aličković.

 

Njegova prva knjiga “Bogomili Sandžaka” na osnovu rezultata njegovog naučnog istraživanja, potvrđuje da su Bošnjaci Sandžaka i Bosne i Hercegovine jedan narod, koji vjekovima ima isti jezik, kulturu pismo i vjekovno je živio u jednoj državi. Na Berlinskom kongresu prvi put se Bošnjci Sandžaka odvajaju od svoje matice Bosne i Hercegovine i to ne svojom voljom. Poslije toga se sa njima trguje, kako koja država tako ih čas ima čas nema, da bi danas taj Sandžak podjelile dvije novonastale države Crna Gora i Srbija.

 

Bogomili su u lekcijama iz historije bili marginalna tema, jer su predmetni nastavnici na tu oblast gledali kao na vremensku nepogodu. Bošnjačka  djeca su na "Crkvu bosansku" gledala kao na temu koja je neprijateljska njihovoj vjeri, a hrišćanska-pravoslavna djeca su preko ove tematike prelazila površno.

 

Aličkovića je najviše brinula određena nejasnoća vezana za bogomilski monoteizam kakav je propovjedalo učenje koje je preko popa Bogomila preneseno iz Bugarske, preko Makedonije, do sandžačkih i bosanskohercegovačkih prostora. Zato Aličković  počinje  da proučava prošlost bogomilskog učenja, koje je iz Persije stiglo na balkanske prostore i izazvalo nevjerovatno interesovanje običnog pučanstva na etničkim, bošnjačkim, prostorima. Koristio je saznanja iz historijske literature i nezaobilazna artefakta koja postoje u Sandžaku i Bosni i Hercegovini. Njegovo istraživanje je značajan prilog proučavanju bošnjačke zanimljive i turbulentne historijske prošlosti.

 

Aličković posebno istražuje  tematiku o sandžačko bogomilskom nevjerovatno uspješnom transferu u islamski monoteizam koji je u kontinuitetu uslijedio dolaskom Osmanlija i prihvatanjem osmanlijskog hanefizma i multitarikatnog sufizma-islamskog misticizma i tasavvufa uopšte.  Doza znanstvene znatiželje da se našoj javnosti djelimično približi ova nepoznata, veoma važna, i zanimljiva historijska tematika, rezultirala je nizom veoma interesantnih saznanja koja pokušava da prezentira na stranicama svoje knjige. Aličkovićev naučno istraživački rad je veliki doprinos naporima sandžačke antropogeografije, antropologije, etnologije, etnolingvistike, etnoreligije i drugih znanstvenih disciplina za proširivanjem saznanja o Bošnjacima u Sandžaku. Ovom vrijednom studijom  izučavanje sandžačke historisjke prošlosti dobija na intenzitetu.

 

 Aličković je svojom knjigom “Bogumili” Sandžaka na najbolji način ispunio svoj dugogodišnji san i cilj, spoznati turbolentnu sandžačku zemlju iznutra, tako da se više o sandžačko-bošnjačkom  narodu i sandžačkoj zemlji ne čitamo i ne učimo  od drugih - koji ni nogom nisu kročili na tu Sandžačku zemlju. Svojom studijom Aličković je uspio da objasni indetitet i etnohistorisku posebnost Bošnjaka na prostorima Sandžaka, shvatajući da u određenju svakog naroda, tako i sandžačkih Bošnjaka su bitni dva elementa: ko su Bošnjaci Sandžaka?, tj. njihovo porijeklo, etnogeneza u prostornom određenju;  i odkuda toliko duga prisutnost i održanost „transferzale bosanskih bogomila“ na prostoru Sandžaka?, jer je neosporno da su Bošnjaci poseban etnos na prostorima Sandžaka.

 

Svojim i te kako vrijednim i značajnim naučno istraživačkim radom, sakupljenim u djelu Bogomili Sanžaka, etnolog Sulejman Aličković osvjetljava povjesne činjenice kojima se definitivno naučni’istraživački potvrđuje jedinstvo kulturološkog povjesnog naslijeđa sandžačkih Bogomila i sandžačkih Bošnjaka sa stećcima u fokusu i tako konačno u nauci konačno potvrđuje da je tacaj bogomila na teritoriji Sandžaka je bio veoma dugo prisutan.

Preporučujem etnolozima i drugim naučnim istraživačima da prvo prouče vrijedne radove Aličkovića, a zatim nastave njegov i te kako važan rad na polju bošnjačke etimologije.

Profesor Emir Ramić

Hamilton, Kanada

22. septembar, 2010.

Vijesti: