Promocije

BiH treba biti dokaz da nauka nije nikakav morlano neutralni larpurlarizam i da je moral predpostavka istine

 

Sljedece godine se navrsava deset godina od dva dogadjaja koja su imala, imaju i imace velike tragove u procesu realizacije Bosnjaka kao naroda i nacije, u procesu realizacije demokratske, jedinstvene i prosperitetne drzave BiH i njenog otvorenog civilnog drustva, te u procesu demokratizacije i jacanju ljudskih prava i sloboda uopste u svijetu. To su: najveci genocid u Evropi poslije Drugog svijetskog rata - holokaust u Srebrenici i Dejtonski sporazum. Lekcije iz navedenih dogadjaja jos nisu naucene kako od Bosnjaka, tako i od strane naroda i gradjana BiH, te i od drzava, naroda i gradjana demokratskog svijeta. Lekcije nisu naucene prije svega zbog pasivnosti inteligencije kako unutar BiH, tako i unutar demokratskog svijeta.
Srebrenica je postala neodvojivi dio buducnosti Bosnjaka, drzave BiH i njenog drustva, ali i neodvojivi dio Zapada i Istoka, Sjevera i Juga. Srebrenicom pamtimo ono sto je moglo biti a nikad se nece desiti. Srebrenicom osjecamo da nam rijeci na tu jednu spomenutu vise nista ne znace. Srebrenica je postala nametnuti dio bosnjacke ali i bosanskohercegovacke kulture, historije i tradicije, te historije citavog demokratskog svijeta i brsljan uspomena koji od mjesta gdje se nalazimo vodi tamo gdje su nasi najmiliji. Srebrenica je konacni oblik komparacije blijedih lica onih koje nemamo i kojih ne mozemo naci niti prepoznati. Srebrenica je zlatna rijec koja nas sve mora uciniti boljim i celicni odziv da nam se vise nikad ne ponovi. Srebrenica je djevojcica BiH i Svijeta kojoj nakon svega ostaje roditeljska patnja, pamcenje i traganje za pravdom u ime istine i pravde, a ne osvete. Srebrenica je zlocin koji se ne moze uporediti ni sa Gernikom. Zato taj planetarni zlocin ne moze osloboditi moralne odgovornosti cak ni one koji su intervenirali. Srebrenica ostaje eticka opomena i za one koji su nakon nje promijenili misljenje. Srebrenica ostaje sramota citavog svijeta ukoliko u politici jos uvijek ima casti. A mora je biti, jer se politikom trebaju baviti samo oni koji posjeduju vrlinu stida. Srebrenica je opomena intelektualcima u i izvan BiH da dokazu i pokazu da nauka ne moze biti moralno neutralna i da je moral pretpostvka istine i pravde.

Mudrim tvorcima Dejtonskog sporazuma se treba zahvaliti na zaustavljanju tragedije i rata. Medjutim, Dejtonski sporazum je prakticki podijelio BiH u dvije (tri!) mini drzave i od Bosne i Hercegovine napravio jednu duboko traumatiziranu zemlju, ostecenu u razmjeri jedinstvenoj u Evropi od 1945. Dejtonska BiH nije nista drugo nego mamac za one opsjednute njenom podjelom, i ciscenjem od etnicki prljavih, da opet pokusaju nesto slicno. Takva politicka tvorevina djeluje izazovno za one koji je smatraju anahronom. Dejtonskim sporazumom su stvorene predpostavke da se ocuva integritet BiH, obezbjedi postivanje najvisih standarda ljudskih prava, osigura medjunarodna supervizija da se buduce bh otvoreno civilno drustvo drustvo gradi na principima slobodnog trzista, visepartijskog politickog sistema te slobodnim i demokratskim izborima. Date su garancije za povratak izbjeglica. Entiteti ne mogu postaviti nikakve granicne barijere niti zasnivati nikakve specijalne odnose sa susjednim drzavama koje bi ugrozavale teritorijalni integritet BiH. Sve su to cinjenice da je BiH u Dejtonu projektirana kao jedna tipicna federacija s nesto vecim stepenom samostalnosti njenih federativnih jedinica, u ovom slucaju entiteta. Ta drzava, opet, ima uobicajene drzavne organe kao sto su Predsjednistvo, dakle sef drzave, potom od gradjana neposredno birani dvodomni parlament, Ustavi sud, Vladu, drzavljanstvo, sve kompetencije koje su vezane za jednu modernu drzavu i visok stepen regionalne autonomije. Iz svega nabrojanog, zapravo, moze se izvuci zakljucak da je stvorena mogucnost reintegracije Bosne i Hercegovine.
Ali postoji i druga strana medalje. U drzavnim organizmima projektovanim u Dejtonu postoji nesto sto se zove konsenzus predstavnika sva tri naroda. To znaci da ako ne bude dovoljno politicke volje, svaki od tih naroda moze blokirati rad parlamenta ili Predsjednistva. Zatim, ukoliko ne postoji balans vojnih snaga postoji mogucnost da ponovno neciji vojni potencijali postanu prijetnja mirnoj reintegraciji BiH. I na koncu ako izbori ne dovedu na politicku scenu kompletne BiH ljude demokratske orjentacije moguce je da se nastavi dezintegracioni proces. Ili, ukoliko proces povratka izbjeglica bude isao tesko, postoji opasnost da se na entitetima, pogotovo srpskom, uspostavi nova jednonacionalna vlast sto bi bilo suprotno projekciji BiH kao multinacionalne zajednice i demokratskog drustva. Sada u BiH imamo jedan paradoks: unutra postoje tvrde granice, a relativno meke vanjske granice. Zato je demontiranje Dejtonske BiH obaveza intelektualaca - pristalica ideje bosne i bosanskog duha, te intelektualaca Svijeta.
U istoriji XX vijeka intelektualci su tri puta bili na velikom etickom i intelektualnom ispitu. Te tri odlucujuce tacke na kojima se dokazivala moralna i strucna sposobnost mudrih ljudi bili su: Spanija, Vijetnam i BiH. U Spanskom gradjanskom ratu intelektualci su s oruzijem u rukama branili Republiku; u slucaju Vijetnama intelektualci su kritikom i protestom, ukljucujuci i moralnu osudu koja je dolazila iz Suda Betranda Russela, potvrdili da su bili na strani Naroda. U BiH, medjutim intelektualci samo u izuzetnim slucajevima prepoznaju Zlocinca i staju na stranu Zrtve, uglavnom suste, cesto pricaju gluposti ili otvoreno brane Zlo, a neki cak pucaju u ideju bosne i bosanski duh. Dvadeseto stoljece je bilo stoljece iskusenja intelektualaca. Neki su u slucaju BiH poticali zlo, nisu mu se kriticki suprostavljali. Mnogi su zbog takvog ponasanja inteligencije u slucaju BiH od iste dizali ruke. Intelektualci treba da kriticki procijene svoju ulogu prije rata, u toku rata i poslije rata u BiH u ime doprinosa crtanju prave intelektualne i moralne linije koja odvaja inteligenciju od \" inteligencije\". Imenica \"inteligencija\" nakon genocida u BiH ocito ne podrazumjeva atribut \"kriticka\" sam po sebi.Ono sto je najbolje, a tako rijetko i tako cesto sputavano - nezavisnost intelektualca u bosnjackom i bosanskohercegovackom pitanju nedostaje. Intelektualci ne mogu ostati bez moralne, strucne i intelektualne odgovornosti za svoje ideje na temelju kojih neko drugi djeluje ili ne djeluje. Stavise mozda su ideje intelektualaca odgovornije od poteza koji iza njih slijede. Za drugaciji pristup rjesenju bosnjackog i bosanskohercegovackog pitanja potrebni su intelektualci kojima ce istina biti vaznija od politicke volje ili volje vlastitog uskogrudnog napredovanja i uspjeha. Jer polazna premisa istrazivanja bosnjackog i bosanskohercegovackog pitanja je eticka, i to opce eticka i samo zahvaljujuci njoj moze se doci do istine i pravde ili ih ne iznevjeriti cak i kad raspravljaju o elementarnim stvarima egzistencije bosnjackog bica i BiH. BiH treba zahvaljujuci aktiviranju kriticke mase etickih intelektualaca dokazati da nauka nije nikakav moralno neutralni larpurlartizam i da je moral pretpostvaka istine i pravde. Ako je intelektualcima stalo do istine, onda oni zaista moraju poci od morala da bi tako nauku ucinili svrhom istine, to jest da bi vlastitu naucnu egzistenciju podredili istini i pravdi. Inace ce sluziti samim sebi ili jos cesce Zlu.
U tom smislu nenaucena lekcija Srebrenice se moze nauciti akcijom intelektualaca koji priznaju, postuju i prihvataju ideju bosne i bosanski duh. Samo na temeljima istine i pravde moze se graditi povjerenje i pomirenje medju narodima BiH - sto je temelj ideje bosne i bosanskog duha. A, istine i pravde nema, Srebrenicka lekcija se ne moze nauciti, ukoliko se deset godina poslije najodgovorniji za taj holokaust jos slobodno krecu, ukoliko intelektualci u i izvan BiH sute i ne rade.
Postoji nesto u danasnjem uredjenju drzave BiH sto ne stima sto steti samoj BiH ali i Evropi i demokratskom svijetu, njihovim ciljevima i integracijama, njihovim renomeima.Prema tome, ovdje se prepoznaje interes Svijeta, Evrope, a i interes drzave BiH, svih njenih naroda i pojedinaca da se pristupi promjeni Dejtonskog sporazuma. I pored toga sto je politicki sistem uspostavljen Dejtonskim sporazumom imao pozitivnu ulogu u uspostavi mira, obnovi, razvoju, i dosadasnjim procesima stabilizacje i integracije BiH , dejtonska lekcija nije jos naucena i izucena. Dejtonski sporazum postaje sve vise smetnja dalnjem razvoju i napretku demokratske, jedinstvene i prosperitetne drzave BiH i njenog otvorenog civilnog drustva. Postojece uredjenje drzave BiH sa Federacijom od 10 kantona, Republikom Srpskom i Distrktom Brcko, sa snaznim entitetima i slabom drzavom, jeste prepreka na putu prema clanstvu u Evropskoj Uniji i NATO Paktu.To je skup, kompliciran i nefunkcionalan drzavni i drustveni sistem. Inteligerncija odana ideji bosne i bosasnkom duhu - ta kriticna masa odgovorni ljudi treba konacno pokrenuti postupak izmjena Dejtonskog sporazuma.
Ono malo kriticke inteligencije od pocetka do kraja je na strani ideje bosne i bosanskog duha.
Za razliku od ”balansiranih” istina \"inteligencije\", o tome ”da su zlocine cinile sve strane” - koja, pravdajuci praksu, vec priprema istorijske gluposti u buducnosti. To je ono stanoviste koje je u BiH prepoznalo genocid i davno prije nego se dogodila Srebrenica, za razliku od onog koje i nakon Srebrenice, balansirajuci, mozda i ne htijuci ipak vec time priprema uslove za neke buduce Srebrenice. Stanoviste o ”balansiranom pristupu”, s ciljem da se zlocin jedne strane optickom varkom umanji tako sto ce se zlocini druge strane uvecati, je samo nastavak stanovista koje se – tokom rata - protivilo uspostavi ”vojnog balansa” dizanjem embarga na oruzje i omogucavanjem pristalicama ideje bosne i bosanskog duha da imaju makar pravo da se brane. Njegovi zagovornici kao da nisu svjesni da je pravdanje zlocina gore i od zlocina. Zato sto je pravdanje zlocina vec pripremanje pretpostavki za novi zlocin. Zato sto je novi zlocin, makar i minimalan, uvijek veci od prethodnog. BiH dokazuje da nauka nije nikakav moralno neutralni larpurlartizam – i da je moral pretpostavka istine. Ako joj je stalo do istine, u sto zaista ne sumnjam, cak i u slucaju onih koji opravdavaju zlocin time sto izjednacavaju zlocinca i zrtvu, nauka mora poci od morala da bi moral ucinila svrhom istine, tj. svojom vlastitom svrhom. Inace ce – sto je pretenciozno - sluziti samoj sebi. Ili, jos cesce – Zlu.

INTELEKTUALCI U I IZVAN BIH - PRISATLICE IDEJE BOSNE I BOSANSKOG DUHA - VI STE NA POTEZU!
U SLUCAJU DESET GODINA OD SREBRENICKE TRAGEDIJE POTEZ INTELEKTUALCA BI TREBAO BITI - RAZUM I PRAVDA, NE OSVETA. INTELIGENCIJA SE TREBA IZBORITI DA PARLAMENT U BIH, PARLAMENTU U NAJRAZVIJENIJIM ZEMLJAMA SVIJETA U SKUPSTINA UN USVOJE POSEBNA DOKUMENTA NA DESETOGODISNJICU SREBRENICKOG, BOSNJACKOG I BOSANSKOHERCEGOVACKOG HOLOKAUSTA.
U SLUCAJU DESET GODINA OD DEJTONSKOG SPORAZUMA POTEZ INTELEKTUALCA BI TREBAO BITI - SLUZBENO ZAUSTAVLJANJE RATA U BIH DEJTONSKIM SPORAZUMOM NIJE PRODUKOVAO FUNKCIONALNI MIR U SMISLU JACANJA DEMOKRATSKE, JEDINSTVENE I PROSPERITETNE BIH I BH OTVORENOG CIVILNOG DRUSTVA. ZATO SU NEOPHODNE PROMJENE DEJTONSKOG SPORAZUMA KOJIM CE SE OBEZBJEDITI JACANJE INSTITUCIJA DRZAVE BIH. BOSNJACIMA JE POTREBAN NACIONALNI PROGRAM-MINIMUM ZAJEDNICKIH INTERESA ZA MAKSIMALNU AKCIJU NA PLANU JACANJA VLASTITOG NACIONALNOG BICA.
BIH JE POTREBAN PROGRAM MINIMUNA ZAJEDNICKIH INTERESA SVA TRI KONSTITUTIVNA NARODA U SMISLU JACANJA DRZAVE BIH OD CIJE SNAGE ZAVISI SNAGA SVAKOG NJENOG KONSTITUENTA.

Vijesti: