Recenzije

ČAROBNA PRIVLAČNOST STIHA KOJI OSVAJA ČITAOCE

Novo u izdanju web magazina "Bošnjaci.Net" i sarajevskog "Grafotona - HS": Nad knjigom pjesama Drite Kadić „Ljubav i nostalgija“, Sarajevo 2012

 

ČAROBNA PRIVLAČNOST STIHA KOJI OSVAJA ČITAOCE

 

Autor: Mustafa Smajlović

U izdanju web magazina Bošnjaci.Net i sarajevskog "Grafotona – HS", u Sarajevu je početkom juna ove godine izašao pjesnički prvijenac „Ljubav i nostalgija“, autorice Drite Kadić iz Grand Rapidsa, Michigan (USA)

U izdanju web magazina Bošnjaci.Net i sarajevskog "Grafotona – HS", u Sarajevu je početkom juna ove godine izašao pjesnički prvijenac „Ljubav i nostalgija“, autorice Drite Kadić iz Grand Rapidsa, Mičigen (USA). U književnim krugovima malo se zna o ovoj pjesnikinji koja je rođena u Brčkom. Da je stihozbirka vrijedna pomena, kazuje i podatak da se ispod recenzija potpisuju poznata književna imena, Nura Bazdulj Hubijar i Mustafa Smajlović, te prof. Emir Ramić. Dritina knjiga je otštampana u sarajevskom Sabah Printu, a njena promocija se očekuje ovog ljeta u prostorijama Vijeća kongersa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu i BZK Preporod u Brčkom.

Oči boje lavande


U svojoj recenziji književnica Hubijar čitaocima pojašnjava kako se sa autoricom stihozbirke „upoznala“ i sprijateljila putem društvene mreže Fecebook. „Brzo mi je postala draga zbog izraza njenog lica, širokog osmijeha, krupnih očiju široka pogleda koje zrače blagošću, toplinom, ljudskošću. Zapravo, sam je najviše upoznala čitajući njene pjesme, jer je u svakom stihu, kao i kod svih pjesnika, uostalom, i dio njene duše. Drita pjeva ponajviše o ljubavi. I o prirodi, što je, takođe, ljubav. Pjeva cijelim svojim srcem, svakim atomom svoga bića i da nisam gledala njene fotografije, da sam samo u emailu dobila njezine pjesme, vjerovala bih da ih je ispisivalo neko razigrano, sretno djevojče koje istovremeno otkriva tajne i zamke, radosti i tuge, letove i padove,smijeh i suze, sve ono što ljubav donosi“, zapisuje Hubijarova, analizirajući i citirajući odabrane stihove. „Da se zbirka stihova o ljubavi ne završi bez nade, rađa se čarobna pjesma “Oči boje lavande” od čije ljepote i neke, gotovo opipljive, čednosti i onoga ko čita “prođe drhtaj blag”:

„Osjetih jedan dodir tako drag,
Kroz tijelo mi prođe drhtaj blag,
Okrenuh se i ugledah oči tvoje,
U njima se ogledalo moje lice
I ljubičasto cvijeće lavandera.“


Recenzentkinja u svom kritičkom promišljanju o pjesmama iz drugog dijela poetske zbirke koje ispisuje nostalgija piše: „Niko s toliko ljubavi i čežnje ne misli o zavičaju i rodnoj zemlji kao oni koji odu daleko i nerijetko se nikad ne vrate. A sjećanja žive, slike su u sjećanju življe nego kad su bile stvarnost. Tako Drita pjeva o Bosni, o rodnom gradu, Brčkom, rijeci Savi, bijelim leptirima (Savski cvijet), šebojima, o majci, Mujinoj vodenici, Kantardžića česmi, dakle o svemu onome što iz sjećanja ne želi, niti može izbrisati ni udaljiti, ono u čemu u dugim besanim noćima sanja, priziva, pokušava u mašti približiti, jasnije vidjeti, dodirnuti, makar pogledom pomilovati... Zbirka nas u cjelosti ponese, odmori, opusti, zabavi, raznježi, probudi i neka naša sjećanja oživi poneki zgasli žar...“

Povjeravanje čitaocu


U recenziji znakovitog naslova „Čarobna privlačnost koja osvaja čitaoce“, prof. Emir Ramić promišlja kako najveći dio pjesama „pripada kategoriji izravnih poruka.” “Prva grupa poruka sadrži životnu filozofiju izvan svagdašnjih banalnih razmišljanja… Druga grupa poruka su u kategoriji izravnih poruka koje sadrže opća mjesta, a trećoj grupi pripadale bi pjesme koje su samo skice, koje su samo nacrti za pjesmu…”- zapisuje prof. Ramić i ističe “kako pjesme ove zbirke odišu nepatvorenom osjećajnošću i doživljenošću, kao i htijenju da kaže i ono što se počesto prešućuje i zatajuje, a to je ono svoje, a sve u želji istinskog druženja sa čitaocem kojem se povjerava bez sustezanja...” Nadalje prof. Ramić piše: “Začudno je kako njene pjesme žive u vidu razgovora, pričanja, ispovijedi, prosudbe i suda, predviđanja, prepričavanja, opisivanja i slikanja, iskazivanja sjećaja i osjećanja. I kako uspijeva čitaoca uvući u njen svijet, svijet u kom će često i sam sebe vidjeti i prepoznati. Upravo ta identifikacija označava onu čarobnu privlačnost kojom osvaja čitaoce…”

Stihovez ženske duše


Za književnika Mustafu Smajlovića Dritina stihozbirka je “stihovez fine ženske duše.”, te otud zapisuje: “Vezilja stiha, urođene darovitosti da zanosno stanje duha i duše pretoči u umotvorevinu, u unikatni stihovez, poput djevojke nagete nad đerđefom što, predana poslu, priziva svjetlo, veze i poje:

‘Svjetlosti moja, meni se vrati,
otkloni tamu i vrati mi vid,
otopi led sa srca moga
da topla krv ljubav mi probudi”.


Po Smajloviću “poetesa ne robuje ustaljenim (klasičnim) shemama gradnje stiha i forme…, piše opušteno, ali razborito, onako kako njeno srce diktira. Piše lijepo, lahko, pitko. Bez dvojbe, jednostavnost i toplina pjesme su osobita karta Drite Kadić!” Nadalje Smajlović “primječuje””: Uronimo li dublje u vrtlog Dritine poezije koju ispisuje srce, imamo osjećaj kako njenim stihovima volimo i kako smo voljeni. Samo takva spoznaja je vrijedna pomisli kako je pred nama stihovani ljubavni priručnik koji ukazuje kako je ljubav spasiteljica u vremenu kada se brzo živi i brzo umire. Dritini stihovi kao da kažu: čovjek nije na gubitku jedino ako voli!“ Drugi ciklus pjesama ove stihozbirke ispisuju nostalgija i sjećanje. „U riznici poetesinih uspomena, u kristalnom labirintu nostalgične poetike, u čistim ogledalima sjećanja i osjećanja, ogleda se jedan cijeli život... U cijelosti gledano, Drita Kadić je ponudila punu pjesničku seharu u kojoj se može probrati ruho od riječi za sve ukuse.
Sve je posloženo kako treba; u sredini je intimnost, na dnu nostalgičnost, a na vrhu emotivnost. U prepoznatljivosti ženskog stihopisa, draža je spoznaja kako je ovo stihovez fine ženske duše – konstatuje Smajlović koji se potpisuje i kao urednik knjige.

 

Vijesti: