Recenzije

Recenzija za monografiju "Hatidža", autorice Esnefe Muhić

Recenzija za monografiju "Hatidža", autorice Esnefe Muhić

Majka Hatidža je bila kao moja majka. Njen život je bio, jeste i ostaće inspiracija meni i članovima Instituta za istraživanje genocida Kanada kako da se borimo za istinu protiv laži, za pravdu protiv mržnje za bolji svijet.

Prije nekoliko sedmica predložio sam organima Instituta za istraživanje genocida Kanada prijem u Internacionalni ekspertni tim, sastavljen od više stotina istaknutih, svjetskih istraživača, intelektualaca, aktivista i boraca za ljudska prava i slobode, za istinu i pravdu, Esnefe Muhić. Jednoglasno je primljena u naš Internacionalni tim. Odmah sam znao da Esnefa neće biti samo članica, već prije svega glasnogovornik istine i pravde. Potvrda za to je na desetine pozitivnih reakcija koje je Institut za istraživanje genocida Kanada primio iz cijelog svijeta povodom prijema Esnefe.

Kratko poslije toga Esnefa mi šalje rukopis monografije "Hatidža". Monografija o borcu za istinu, pravo i pravdu, monografija o majci koja je u genocidu u Srebrenici izgubila cijelu porodicu. Ubili su njenog Almira i Azmira, nevinu djecu od 18 i 21 godinu. Ubili su joj muža Abdulaha, kojem su bile 44. Vratila se u praznu kuću i nije je bilo strah reći da ubice hodaju Srebrenicom. 
 
Poseban kvalitet monografije je u tome što su tekstovi potkrijepljeni sa naučno istraživačkim, sudskim i historijskim činjenicama. Poseban fokus je dat na traženje nestalih i procesuiranje ratnih zločinaca. Poglavlje o stratištima i grobnicama je dokumentovano sa fotografijama, dakle grobnica-stratište-fotografija. Svi događaji koji su vezani za Srebrenicu i genocid  su na jednom mjestu. 

Kroz monografiju Esnefa nas upozorava da se heroji rađaju na najvećim iskušenjima, a upravo takav je životni put svojim djelima za sebe iscrtala Hatidža. Ona nije posebna po tragediji koju je preživjela, jer mnoge su majke u srebreničkom genocidu izgubile sve, nego po onome što napravila za druge, za nauku o genocidu, za istinu, pravo i pravdu, za svijet nakon svoje tragedije.  


Čitajući ovu vrlo zahtijevnu monografiju naučili smo da istinski heroji, borci za istinu, pravo i pravdu, borci za dostojanstvo žrtava i plemeniti aktivisti za ljudska prava i slobode poput srebreničke majke Hatidže nikada ne umiru, jer njeno herojstvo, borba, aktivnost i plemenitost u tim velikim misijama ostaje vječna inspiracija budućim generacijama ne samo u Bosni i Hercegovini, već u cijelom svijetu, u borbi za bolji svijet bez genocida. Tako se borba za istinu, pravo i pravdu, za dostojanstvo žrtava genocida, za ljudska prava i slobode i za svijet bez genocida nastavlja, a veliki doprinos tome daje ova monografija.

I pored strašnog zločina genocida od majke Hatidže se nikada nije mogla čuti mržnja, samo teška surova istina. Tako je bilo 2016. godine kada su je sudski gonili, jer je 9. januara na ulici u Srebrenici držala transparant na kojem je pisalo da je Republika Srpska izgrađena na kostima naše djece, pa je rekla: “Mi nemamo problem s običnim ljudima, već s politikom koja je kao i ona iz 90-ih godina. Obični ljudi pate kao i mi što patimo. Ta ljudska veličina jedne velike majke, simbola hrabrih majki, je prikazana u ovoj monografiji.

Da Hatidža, majka i svjetionik ljudske nade, nikada neće biti zboravljena svjedoći Esnefa kroz svoju monografiju. Esnefa nam poručuje da majka Hatidža i pored zla koje je preživjela ostaje svjetionik nade za čitav svijet kako niko ne bi prošao užase koje je prošla njena porodica. Tako i Esnefa svojom značajnom porukom u monografiju ostavlja veliku inspiraciju nama u Institutu za istraživanje genocida Kanada i mnogim drugim istinskim ljudima, ženama, studentima kako da se borimo za pravdu protiv mržnje, za istinu protiv laži, za bolji svijet bez genocida. Monografija ostavlja još jednu snažnu poruku. Ovaj svijet treba naučiti lekciju iz genocida u Srebrenici kako se taj strašni zločin ne bi više nikome dogodio. Nezamislivo je da neke vođe mogu promovirati toliki stepen mržnje i okrenuti komšije da počnu ubijati komšije samo zato što su imale drugačije ime ili drugačiju vjeru. Dužnost svakog živog bića je da oda počast Srebrenici. Jer ono što se desilo u Srebrenici je najgore što je ljudski rod mogao učiniti.

Monografija je sama po sebi zahtjevno djelo. Esnefa je to uradila studiozno, iznimno uspješno za njen narod, za njenu državu, za našu historiju u ime bolje naše budućnosti. Zato sa velikim zadovoljstvom preporučujem štampanje monografije. Predlažem autoru da odmah poslije izdanja na bosanskom jeziku, prevede monografiju na engleski jezik.  Tako bi monografija mogla i trebala biti sastavni dio najuglednijih biblioteka i akademskih ustanova i institucija u svijetu.

Akademik
Prof. dr. Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada
Hamilton, Kanada 11. 06. 2019.

 

 

Vijesti: