Recenzije

Prolegomena za knjigu akademika Emira Ramića - Abdulah Sidran

Prolegomena za knjigu akademika Emira Ramića

 

Svjetionik akademskog liderstva

 

 

 

Nalazimo se pred djelom jednog od najvažnijih bošnjačkih intelektualaca s početka 20. stoljeća. Stojimo pred obavezom da to djelo predstavimo, učinimo preglednim, kako bi naša društvena zajednica, danas i sutra, mogla valjano valorizirati djelo, doprinose i značaj akademika prof. dr. Emira Ramića. Djelo i ime akademika Emira Ramića odveć je nadraslo institucionalne adrese koje je zastupao, kao osnivač Instituta za istraživanje zločina genocida Kanada, kao lider Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, kao član mnogih udruženja i asocijacija, kao inicijator mnogih akcija i lider mnogih projekata. Jer, djelo akademika Ramića je uistinu šire od svih institucionalnih adresa na kojima je davao svoj nesebični doprinos, u profiliranju kulture sjećanja, u borbi za istinu i pravdu o genocidnoj agresiji, u organiziranju i stasavanju bh. dijaspore, u borbi za bosanski jezik i obrazovne programe, u kulturnom pregalaštvu i didaktičkoj produkciji, a nadasve u svjedočenju jednog vanserijskog, bezmalo hroničarskog aktivizma, u praćenju i tumačenju aktuelnih događaja.  Pred nama je djelo jednog naučnika, jednog publiciste, jednog aktiviste, jednog menadžera i lobiste... Sve u jednom jedinstvenom Bošnjaku, koji je u posljednjih dvadeset i više godina ostavio nekoliko hiljada pisanih i aktivističkih tragova, a taj rad bi, u objektivnim okolnostima, zavređivao jednu naučnu konferenciju, sa nekoliko tematskih cjelina. ...Možda baš u onim tematskim okvirima kako su data poglavlja u ovoj knjizi, uz doprinose koje je akademik Ramić imao u okviru institucija koje je graditeljski podizao.

 

Imperativi historijskog trenutka

Susrećemo se, dakle,  sa jedinstvenom ličnošću u bosanskoj društvenoj i akademskoj praksi, koja će zasigurno sa vremenske distance imati i povijesnu konotaciju. Pred nama je djelo kakvo nismo imali priliku vidjeti i sagledavati u odnosu na sve ono što su radili znameniti Bošnjaci. Jer, niko od naših velikana, nije se - poput akademika Emira Ramića - našao u prilici da u jednom historijskom momentu, iz iseljeničke pozicije (Hamilton,  Kanada), profilira ciljeve bh. dijaspore, ali i da iskoristi tu prednost, i tu dostupnost zapadnih medijskih i lobističkih mreža, kako bi konektovao bosanske interese na servere na kojima se kroji historijska istina, određuje karakter prošlosti i projektuje priroda budućnosti. Akademik Ramić je imao taj vizionarski refleks da pretpostavi prioritete historijskog trenutka u odnosu na imperative bosanske i bošnjačke budućnosti.   

Nikada ni jedan bošnjački intelektualac nije bio ujedno angažiran na toliko društveno bitnih polja djelovanja, a da se ta polja funkcionalno prožimaju: potrebe bh. dijaspore – koja je živi svjedok genocida i etničkog čišćenja, potom, važnost borbe za istinu, koja se ne podrazumijeva i koje nema bez aktivnog odnosa i sudjelovanja u zapadnim medijskim i lobističkim platformama, potom, potrebe bh. države i društva, ali i samih Bošnjaka, koji u prvotnoj zbunjenosti nakon genocidne agresije, preko djelovanja akademika Emira Ramića, dobijaju valjane impute i smjernice ka međunarodnom uzdizanju istine o genocidu nad Bošnjacima. I to, naravno, nije sve kada govorimo o jedinstvenoj liderskoj pojavi akademika Emira Ramića. Kad bismo samo analizirali savjetodavni aspekt rada ovog anagažiranog  kritičkog intelektualca, njegova saopćenja i upute u vezi sa aktuelnim bh. temama, uvidjeli bismo da je akademik Ramić mnogo bolje vidio i predosjećao političke i povijesne tokove sa svoje kanadske distance, nego što su to mnogi od nas vidjeli izbliza.

 

Uzor aktivizma i kritičkog intelektualizma

Već danas možemo znati da je nemoguće ispisivati historiju bh. dijaspore bez liderske uloge akademika Emira Ramića. Nemoguće je ispisivati povijest borbe za međunarodni karakter genocida nad Bošnjacima takođe bez liderske uloge akademika Emira Ramića. Sve te Rezolucije o genocidu u Srebrenici potaknute su primjerom lobističke vještine akademika Emira Ramića – pa danas, uz Holokaust na Jevrejima, imamo međunarodni pojam genocida nad Bošnjacima kao jedini transnacionalni primjer historijske istine o genocidu nad jednim narodom. Ne zaboravimo, genocid nad Bošnjacima – ponajviše zahvaljujući akademiku Ramiću - izučava se u školama u Kanadi, što je dokaz kako je moguće vještinom lobiranja i ustrajnosti postići ciljeve koji se u jednom momentu čine neostvarivim. Ne zaboravimo: u periodu od 2005. godine akademik Ramić je aktivno radio i doprinio da se u saveznim parlamentima SAD, Kanade, Australije, u Evropskom parlamentu i parlamentima desetak drugih država, usvoje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i BiH. U tom procesu je nadležne zakonodavne organe navedenih država informisao o naučnoistraživačkim činjenicama o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini.

Potom, nemoguće je pisati o bošnjačkom aktivizmu, o kritičkom intelektualizmu u Bošnjaka, a u prvi red ne svrstati paradigmatski primjer aktivizma i intelektualizma akademika Emira Ramića. Samo ovih nekoliko činjenica nas upućuju da se nalazimo pred ličnošću i djelom – bitnim za Bosnu i za Bošnjake.

Ova knjiga će nastojati da bude ilustrativni pregled svih polja na kojima se iskazivao akademik Ramić, iako u stratu znamo da je nemoguće obuhvatiti širinu i domete njegovog pregalaštva. Cilj ovog izdavačakog nastojanja jeste da se pred javnost stavi na uvid jedno od najznačajnijih akademskih i patriotskih pregnuća nakon genocidne agresije 1992-1995., koje je određeno borbom za pravdu i istinu. No, prije nego što napravimo prohod kroz polja djelovanja i poglavlja knjige akademika Ramića, želimo se kratko zavratiti na osnovne biografske podatke i značajke vezane za autora ove knjige.

 

 

Studentski lider i urednik “Politologa”

Akademik Emir Ramić je rođen u Prijedoru. Živi u Hamiltonu,  Kanada. Ramić je osnivač i od 2010. godine direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, redovni član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti Sarajevo i član Asocijacije svjetskih istraživača genocida. Briljantnu akademsku karijeru počeo je već 1980. godine, kada postaje predsjednik Studentske organizacije Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, gdje iskazuje organizacione sposobnosti i priređuje čitav niz studentskih manifestacija. Valja primjetiti da je bilo mogo teže postati lider studentske organizacije ako dolaziš iz Prijedora, nego ako si iz Sarajeva, ili oko Sarajeva, ali, Emir Ramić je i od profesora i od kolega prepoznat kao student sa idejama i invencijom. Valja se prisjetiti i da je Fakultet političkih nauka bio pod stalnom prismotrom režimskih žbirova. Bila su to dramatična vremena, nakon Titove smrti, uoči velikih montiranih procesa i policijskih progona, a Emir Ramić je kao publicista stasavao u tim vremenima “kad su zidovi imali uši”. Njegov spisateljski i analitički dar odmah je prepoznat kod profesora i nadarenih studenata, od kojih će mnogi narednih decenija postati ugledni naučnici i autori. Emir Ramić biva postavljen za jednog od urednika lista "Politolog”, gdje kreira zapažene sadržaje. U drugoj polovini osamdesetih godina Emir Ramić ispisuje brojne eseje politološke naravi, tumači predstojeće historijske mijene, ono što će uslijediti sa padom Berinskog zida 1989. godine, ali i sa raspadom Jugoslavije, priprema knjigu političkih eseja za štampu, a bezmalo svi ti rukopisi nepovratno nestaju u vihoru rata.

 

 

Bosanski jezik je dom bošnjačkog identiteta

Genocidna agresija velikosrpskog projekta, a nadasve genocid u Prijedoru, trajno će odrediti i usmjeriti životnu i profesinalnu putanju Emira Ramića. Akademsku karijeru nastavlja 1994. godine kao direktor Internacionalne akademije, Bergneustadt, Njemačka, gdje je ujedno i predavač iz oblasti historije Bosne i Hercegovine i bosanskog jezika. Već tada se prepoznaje programska opredjeljenost prof. Ramića, koji je svjestan da izbjeglička iskustva i iseljenički status ne smiju biti razlog za odumiranje identiteta, a nadasve jezičke kuće bosanskog bitka. Zato se akademik Ramić odmah aktivira na pronalaženju institucionalnih modaliteta da bosanska djeca u iseljeništvu uče svoju historiju i čuvaju svoj jezik. Ni u jednoj iseljeničkoj zajednici nisu na ovom planu postignuti rezultati kakve je, potom, u Kanadi postigao akademik Ramić. Naime, od 2001. Ramić je direktor Internacionalne akademije Hamilton (Kanada), gdje predaje gradivo iz bosanske historije i bosanskog jezika.

Sve do danas naporedo traje prosvjetiteljski rad akademika Ramića. On nikada nije prestao držati predavanja i obrazovati mlade generacije. Ali, njegovi doprinosi na obrazovnom polju širi su od uloge predavača. On je ujedno i organizator i menadžer obrazovnih ustanova i projekata. U tom smislu navodimo podatak da je u periodu 2009-2010. radio kao pomoćnik direktora za odnose sa vladama država pri Američkom univerzitetu u BiH. I to, naravno, nije sve.

Ako bismo u okviru cjelokupnog prosvjetiteljskog djelovanja akademika Ramića tražili šta je to osnovna konstanta njegovog zalaganja, prostor gdje se najviše dao, onda je to zasigurno borba za očuvanje bosanskog jezika. To su oni elementi bitka koje često zanemaruje bošnjačka politička ali i društvena zajednica, a koje mnogo bolje osjećaju, recimo, povratnici u entitet Republika srpska. Insistiranje velikosrpske politike na blokiranju i negiranju bosanskog jezika, zapravo je indikativ da se radi o fundamentalnom elementu bošnjačke opstojnosti. To je akademik Ramić prepoznao prije svih, još u vrijeme genocidne agresije, kada je kroz škole bosanskog jezika “vakcinisao” bosanski identitet od rasipanja. U cijelosti je razumio stav filozofa Martina Heideggera (1889 – 1976) – da je jezik kuća bitka – i da bez jezika nema ni nas. To zalaganje za bosanski jezik je upečatljiva determinanta cjelokupnog aktivizma akademika Ramića, linija koja se može u njegovom radu pratiti više od četvrt stoljeća, od prvih škola bosanskog jezika u dijaspori, pa do mnogobrojnih saopćenja i proglasa kojima se akademik Ramić bori da djeca bošnjačkih povratnika u entitetu Rs ne budu diskriminirana po osnonu zabrane bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta. Možda će neuki ili komotni pomisliti da akademik Ramić pretjeruje u zalagaju za ravnopravan status bosanskog jezika, ali, neka se onda samo zapitaju – zašto velikosrpska politika toliko kidiše na bosanski jezik, ako je to baš toliko nevažno pitanje?! Velikosrpski ekstremisti sigurno znaju da je bosanski jezik dom bošnjačkog identiteta, a to isto je među prvima u praksi znao, i branio, akademik Emir Ramić.

 

 

Utemeljitelj vizije o bh. dijaspori

U periodu 2006-2008., kao predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, akademik Ramić je profilirao Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike kao najznačajniju bošnjačku i bosanskohercegovačku instituciju u dijaspori. Upravo je to bio embrion ili urnek za slične organizacione forme bh. dijaspore, koja će pored nacionalnih, ili kontinentalnih, dobiti i nekoliko međunarodnih asocijacija. Tih godina, prof. dr. Emir Ramić je bio “glas akademskog liderstva” – kako su ga imenovali u najtiražnijim bh. novinama, jer je pitanje bh. dijaspore podigao na najviši stručni nivo, svjestan da ovaj povijesni izazov može biti uspješan samo ako bude oslonjen na znanje, a bez populističkih improvizacija. Prof. Ramić je postao akademski glasnogovornk američkih i kanadskih Bošnjaka i svih građana BiH koji žive u Sjevernoj Americi, u promociji najvažnijih kulturnih, društvenih, akademskih i drugih bosanskohercegovačkih vrijednosti u američkom melting potu i kanadskom kulturnom mozaiku.

Moramo se prisjetiti da je bh. javnost, putem najtiražnijih novina i časopisa, odmah prepoznala liderski potencijal prof. Ramića, samim tim što se preko njegovih programskih vizija po prvi put razumjelo da bh. dsijapora može biti ključni faktor izgradnje i obnove Bosne i Hercegovine, ne samo kroz ekonomski momenat, već mnogo više kroz mogućnost lobiranja kod zapadnih vlada, fondova i fondacija, u cilju obnove i izgradnje svih aspekata života u domovini. Niko prije prof. Ramića nije tako uvjerljivo tumačio i obrazlagao potencijal bh. dijaspore, niko nije tako temeljito predočio strukturalnu viziju funkcionalne povezanosti domovine i dijaspore. Bile su to prve godine 21. stoljeća, kada je prof. Emir Ramić zablistao na medijskoj pozornici Sarajeva, kao vizionar i ideolog koji nam otkriva mogućnosti institucionaliziranja bh. dijaspore i njene uloge u budućnosti. Vrijeme teče brzo, pa se zaboravlja da u to vrijeme nisu web portali činili okosnicu bh. javnosti, već nekoliko dnevnih novina i sedmičnih časopisa, u kojima su objavljivani tekstovi, saopćenja, a često i intervjui sa prof. Emirom Ramićem. Činilo se da smo na korak od ostvarenja te fantastične vizije da će bh. dijaspora postati aktivni čuvar imperativa bosanskohercegovačkih državnih i društvenih vrijednosti.

 

 

Ramićev model kao ključ uspjeha

Upravo će se dogoditi ono čega se akademik Ramić pribojavao – da će pitanje umrežavanja bh. dijaspore biti trivijalizirano kroz razne političke, narodnjačke i karijerističke upade, što je rezultiralo razmrljavanjem institucionalnih formi, pa su Bošnjaci najednom postali opterećeni mnoštvom raznih “saveza” i “kongresa”, kojima se više ni imena ne mogu popamtiti. Dok je akademik Ramić vodio i usmjeravao Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, u tom prvom valu organiziranja, činilo se da postoji šansa da Bošnjaci, ali i svi bh. patrioti, dobiju jednu jedinstvenu i snažnu organizaciju koja će zastupati sve iseljenike i biti akademski kompas u povezivanju domovine, odnosno, države i njene dijaspore. Neovisno od ishodišta ove teme, urnek koji je uspostavio prof. dr. Emir Ramić – insistirajući na akademskim i stručnim kriterijima u profiliranju interesa i ciljeva bh. dijaspore – i dalje ostaje neprevaziđen model za uspješno okupljanje i usmjeravanje pitanja u vezi sa bh. iseljenicima.  Taj model je iskazan u brojnim tekstovima akademika Ramića, a zasniva se na akceptiranju uspješnih iskustava iz organizacionih formi drugih iseljeničkih zajednica, koje čine most između domovine, odnosno, države, i onih centara svjetske moći odakle se mogu podstaknuti benefiti, kako za nacionalnu dijasporu, tako i za matičnu državu.

Ako bismo u komparativnoj analizi ovog problema uzeli sve ono što je akademik Ramić uradio za našu zajednicu u Kanadi, i šta je sve mogao uraditi za bh. dijasporu, da je bilo više jedinstva, a manje sujete, mogli bismo razumjeti taj liderski i vizionarski potencijal akademika Ramića. Kanada bi po broju ili procentu naših iseljenika mogla biti na nekom drugorazrednom mjestu, iako je po statusu istine o genocidu nad Bošnjacima, i po obrazovnim pravima naše djece, ubjedljivo na prvom mjestu. Procentualno je mnogo više naših iseljenika u Njemačkoj, ili u Skandinaviji, ili u Sjedinjenim Američkim Državama, ali, njihova zajednica nije u bh. javnosti toliko prisutna, niti su nacionalna prava te zajednice toliko inkorporirana u zakonodavstvo i praksu zemlje useljenja, kao što je to slučaj u Kanadi. Ovo ističemo samo s jednim ciljem – da bismo pretpostavili sve ono što je akademik Emir Ramić mogao učiniti za bh. dijasporu u cijelosti, da mu je pružena ta šansa. Još uvijek nije kasno, iako vrijeme dramatično izmiče, jer sa svakom godinom – kako je to vizionarski upozorio akademik Ramić još 2009. godine  - raspuštena i neuvezana bh. dijaspora prirodno odumire i sve je manje naših ljudi koji će osjećati obavezu prema Bosni i Hercegovini.

Dva su razloga zbog kojih ćemo akceptirati kanadska dostignuća akademika Ramića: prvo, da pretpostavimo da su se takvi rezultati mogli postići na nivou cjelokupne bh. dijaspore, a drugo da uspostavimo paradigmatski model koji treba biti uzor i podsticaj za druge.

 

Paradigma kanadske hronografije

Akademik Ramić je najzaslužniji što se temat genocida nad Bošnjacima izučava u kanadskim školama. Poslije pet godina intenzivnog lobiranja, Kanadski parlament je jednoglasno usvojio prvu, a nešto kasnije i drugu Rezoluciju o genocidu u BiH. Pušten je u parlamentarnu proceduru Zakon o genocidu u BiH (Bill-C-533), čime Kanada postaje  prva država u svijetu koja prava žrtava genocida u BiH, a koji žive u Kanadi, regulira državnim zakonom. Akademik Ramić je, potom, jedan od pokretača multidimenzionalnog, naučnoistračivačkog i lobističkog projekta, u cilju sankcioniranja negatora genocida, a u saradnji sa respektabilnim imenima:  Ljiljana Bulatović-Medić, Milivoje Ivanišević, Michael Parenti, Diane Johnstone, Kate Hudson, Marco Van Hees, Aleksandar Gavrilović, Stefan Karganović, James Byron Bissett, Michaela Averkoa, Edward Herman, Srđa Trifković, James Jatras, Nebojša Malić, David Binder, Julija Gorin, Jared Israel, George Bogdanich, Darko Trifunović, Alexandros Lykourezos, Thomas Deichmann, Peter Brock, Jurgen Elsasser, Noam Chomsky, Edward S. Herman, Nebojša Malić, James Luko.

Potom, bilježimo da je podržana inicijativa akademika Ramića za osnivanje Kluba prijatelja BiH u Kanadskom parlamentu. Organizator je stalne izložbene i edukativne postavke o genocidu u BiH u Kanadskom muzeju za ljudska prava, koji se nalazi u Winnipegu, glavnom i najvećem gradu u kanadskoj pokrajini Manitobi. Genocid u BiH prezentirao je u više navrata na kanadskim univerzitetima. Učestvovao u projektu izgradnje spomen-obilježja žrtvama genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, prvom takvom spomen-obilježju u dijaspori. Naučnoistraživačkim i lobističkim radom učinio da kanadska Vlada podrži Međunarodni dan bijelih traka. Uradio i prezentirao elaborat nadležnim kanadskim organima o priznavanju bosanskog jezika i nacionalnog imena Bošnjak u kanadskom kulturnom mozaiku. Svojim radom je uspio izdejstvovati da Kanada odlukom Vlade priznaje i obilježava Dan državnosti i Dan nezavisnosti BiH.

No, u kanadskoj misiji akademika Ramića nije sve teklo bez teškoća i bez konfliktnih situacija, što samo daje veću vrijednost svemu što je postignuto. Prisjećamo se sa koliko upornosti je akademik Ramić kontinuirano prozivao UN i druge međunarodne organizacije da ispitaju odgovornost kanadskog generala Lewisa MacKenzia za vrijeme njegove misije u BiH, u okviru UN-a, budući da postoje osnovane sumnje da je sudjelovao u ratnom zločinu silovanja zarobljenih Bošnjakinja. Prisjećamo se i hitre reakcije akademika Ramića na saznanje da je Kanadska vojska nabavila vojne mete za obuku pod nazivom „Bosanski čovjek“. Zahvaljujući oštrom protestu akademika Ramića, Vlada Kanade je izrazila žaljenje i izvinjenje za nabavku vojnih meta za obuku pod diskriminirajućim imenom „Bosanski čovjek“, te ih je povukla iz trenažnog procesa.

U kanadsku paradigmu pregnuća moglo bi stati još štošta, jer je u tih bezmalo 20 godina bilo mnoštovo promocija, besjeda, manifestacija, na kojima je akademik Ramić svjedočio uzorit nivo svijesti i savijesti, u odnosu na povijesni trenutak i njegove izazove, uspijevajući da uvijek bude korak ispred vremena, kao jedan od akademskih lidera bošnjačkog naroda.

 

Ekspert za oblast Holokausta i genocida

Iako se kanadska hronografija akademika Ramića multiplicira na cjelokupnom iskustvenom polju bh. dijaspore, a time i države Bosne i Hercegovine, koja je naslonjena na zapadne vlade i usmjerenja Vijeća za implementaciju mira – postoje oblasti djelovanja koji se odnose na cjelokupnu bh. zajednicu i bošnjački narod. Tu prije svega mislimo na činjenicu da je akademik Emir Ramić jedan od najistaknutijih  naših istraživača i naučnika iz oblasti istraživanja genocida. Iza akademika Ramića su konkretni rezultati naučnih istraživanja genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u BiH, ali i šire, ostvareni empirijskim istraživanjima, postulativnog značaja i karaktera, čime je dao doprinos u zasnivanju, konstituisanju i razvijanju nauke o genocidu u sistematici društvenih i humanističkih nauka. Domaći i strani analitičari uvrštavaju ga u jednog od istaknutih istaživača genocida. U tom smislu, akademik Ramić je ostvario saradnju sa brojnim značajnim ustanovama i institucijama u cijelom svijetu koje se bave istraživanjem Holokausta i genocida. Rezultate fundamentalnih naučnih istraživanja genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava prezentirao je u naučnim djelima, ali i na brojnim predavanjima. U  odnosu na istaknute autore iz naše zemlje, prvenstveno okupljene oko Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava pri Univerzitetu Sarajevu, akademik Ramić je više eksponiran na polju sociopolitičkih promišljanja uzroka i posljedica koje ostavlja genocid u realnosti i u memorijskom, transhistorijskom polju. Akademik Ramić je sačinio svojevrsne smrtopise genocida nad Bošnjacima, sa historijskog stanovištva je obradio najveća stratišta, ali, ono po čemu se on kao autor izdvaja, upravo jeste ova sociopolitička fenomenologija, koja dubinski uranja u polje uzroka i prašumu posljedica. U tom smislu njegova je ideja precizna – nemoguće je saniranje historijske cikličnosti tragičnog iskustva bez adekvatne, odlučne, rigorozne pravosudne konzekvence. Akademik Ramić poručuje – kazna za zločince mora biti maksimalna, kako bi bila adekvatan odgovor na brutalnost zločina. Svaka blagost, neprincipijelnost, dvoličnost u kažnjavanju zločina i zločinaca, zapravo su podstrek da se historija ponovi.

 

 

Jedan od lidera našeg doba

Na kraju ovog predgovora, evo nas na početku knjige akademika prof. dr. Emira Ramića. Valja primijetiti da u našim naučnim i publicističkim edicijama nismo imali ovakvu knjigu – da je na tako malo prostora kazano tako puno. Cilj nije bio da se predstave cjeloviti naučni radovi akademika Ramića – jer oni su dostupni na internetu -  već da se predstavi njegovo cjelokupno djelo i djelovanje u svim onim oblastima u kojima se iskazivao kao lider naučnih i nacionalnih projekata i organizacija, kao naučnik i hroničar, kao aktivista i borac za istinu i pravdu. Ova knjiga je zasad jedinstven objektiv kroz koji je moguće u cijelosti sagledati djelo akademika Emira Ramića, a što bi trebalo biti podsticajno za dalje čitanja, dočitavanja i tumačenja tragova koje je u našoj nauci i publicistici, u našoj memorijskoj praksi, u kulturi demokratskog i humanističkog aktivizma, ostavio jedan od najvažijih Bošnjaka našeg doba. 

Vijesti: