Tribute and tears for the victims of the Srebrenica genocide
Jolie: This country will always be close to my heart
The genocide in Srebrenica and Bosnia and Herzegovina is a testament to the man, nation, civilization, truth and justice, that after the Holocaust did not crime and criminals.
Srebrenica Genocide is judicial fact recognized first by the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia {ICTY} and subsequently by the International Court of Justice {ICJ}
1. The Srebrenica Genocide is the largest mass murder in Europe since World War II.
2. In 2004, in a unanimous ruling on the “Prosecutor v. Krstić” case, ICTY ruled that the massacre of the enclave’s male inhabitants constituted a crime of genocide.
3. Theodor Meron, the presiding judge, stated: “By seeking to eliminate a part of the Bosnian Muslims, the Bosnian Serb forces committed genocide. They targeted for extinction the 40,000 Bosnian Muslims living in Srebrenica, a group which was emblematic of the Bosnian Muslims in general. They stripped all the male Muslim prisoners, military and civilian, elderly and young, of their personal belongings and identification, and deliberately and methodically killed them solely on the basis of their identity”.
4. In February 2007 ICJ concurred with the ICTY judgement that the atrocities committed at Srebrenica constituted a genocide, stating: The ICJ concludes that the acts committed at Srebrenica falling within Article II (a) and (b) of the Convention were committed with the specific intent to destroy in part the group of the Muslims of Bosnia and Herzegovina as such; and accordingly that these were acts of genocide, committed by members of the VRS in and around Srebrenica from about 13 July 1995.
Three years before the 1995 Srebrenica Genocide, Serbs torched Bosniak villages and killed at least 3,166 Bosniaks around Srebrenica. In 1993, the UN described the besieged situation in Srebrenica as a “slow-motion process of genocide.” In July 1995, Serbs forcibly expelled 25,000 Bosniaks, brutally raped many women and girls, and systematically killed 8,000+ men and boys (DNA confirmed).
PoÄast i suze za žrtve genocida u Srebrenici
Jolie: Ova zemlja će uvijek biti bliska mom srcu
Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini je dokaz da Äovjek, nacija, civilizacija, istina i pravda i poslije holokausta nisu pobjedili zlo i zloÄince.
Genocid u Srebrenici nije stvar niÄijeg mišljenja. To je sudski priznata i dokazana Äinjenica od strane MeÄ‘unarodnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju i MeÄ‘unarodnog suda pravde.
Genocid u Srebrenici je najveće masovno ubojstvo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon pada Srebrenice u ruke srpskih agresorskih vojnih i policijskih snaga, iste su tom prilikom masakrirale više od 8.000 nenaoružanih muškaraca iz oblasti Podrinja koji su tragajući sa spasom od agresora mislili da su našli utoÄište u Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici. Srpske agresorske i zlocinacke snage su preuzele kontrolu nad tom navodno zaštićenom zonom i nasilno deportovale žene, djecu i starije osobe, a zarobile Bošnjake muškarce starije od 16 godina i sve ih likvidirali i pokopali u masovne grobnice. U mnogo sluÄajeva su masakrirana tijela raznosili na razliÄita mjesta da bi prekrili tragove genocida. Internacionalna komisija za nestale osobe koristi DNK testiranje u svrhu identificiranja tih žrtava i do sada je pozitivno identificirala više od 6.490 osoba.
U jednoglasnoj presudi u sluÄaju Krstić, 2004. godine, Internacionalni kriviÄni tribunal za podruÄje bivše Jugoslavije (nadalje, Tribunal) presudio je da masakr nad Bošnjacima u enklavi Srebrenica predstavlja genocid. Theodor Meron, predsjednik Tribunala, tada je rekao: ¨Nastojeći nasilno eliminisati bošnjaÄku populaciju, vojno-policijske snage Srba su poÄinile genocid. Njihov cilj je bio da potpuno eliminišu vjersko nacionalnu grupu od 40.000 Bošnjaka koji su živjeli u Srebrenici i koja je bila simbol Bošnjaka u BiH. Oni su zarobili sve muškarce, vojnike i civile, stare i mlade, uništili njihove liÄne stvari i elemente njihove identifikacije, i namjerno i sustavno ubili samo na temelju njihovog nacionalno–vjerskog identiteta.¨
U februaru 2007. se Internacionalni sud pravde, organ Ujedinjenih nacija poznat i kao Svjetski sud, u svojoj presudi složio sa presudom Tribunala i potvrdio genocid u Srebrenici, obrazlažući: ¨Internacionalni sud pravde zakljuÄuje da zloÄinaÄka djela poÄinjena u Srebrenici spadaju pod Älanak II (a) i (b) Konvencije o sprjeÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida. ZloÄini su uraÄ‘eni sa specifiÄnom namjerom da se potpuno uništi nacionalna grupa Bošnjaka u BiH kao takva, i u skladu s tim da su djela genocida poÄinjena od agresorskih, vojno–policijskih snaga Srba u Srebrenici oko jula 1995.¨
Tri godine prije genocida u Srebrenici, Srbi su uništili 296 muslimanskih sela i pobili najmanje 3.166 Bošnjaka, ukljuÄujući žene, djecu i starce, u Srebrenici i okolnim opštinama Bratunca, Vlasenice, Rogatice i Višegrada. Već 1993, U.N. je zakljuÄio da se odvija usporeni proces genocida u Srebrenici. U julu 1995, Srbi su sistematski strijeljali preko 8,000 bošnjaÄkih djeÄaka i muškaraca, a na stotine žena i djevojÄica brutalno silovali.