Vijesti

BOÅ NJAÄŒKO NARODNO BIÄ†E JE TOK SVIJESTI KOJU TREBA STALNO SAZNAVATI, OBLIKOVATI I USMJERAVATI

BOŠNJAÄŒKO NARODNO BIÄ†E JE TOK SVIJESTI KOJU TREBA STALNO SAZNAVATI, OBLIKOVATI I USMJERAVATI

Profesor Emir RamiÄ‡

UVOD

UNUTARNACIONALNA DEMOKRATIZACIJA BOŠNJAÄŒKOG BIÄ†A

Na poÄetku XX stoljeÄ‡a Bošnjaci nemaju razvijenu drÅ¾avotvornu svijest. OsjeÄ‡aj posebnosti i razliÄitosti iskazivan u odnosu na Srbe i Hrvate, zasniva se na vjerskoj, a ne drÅ¾avotvornoj osnovi. Bošnjaštvo je tada domovinska, a ne drÅ¾avotvorna kategorija. Prerastanje domovinske u drÅ¾avotvornu svijest izostaje zbog nepostojanja društvenih snaga koje bi vodile i pomogle politiÄko okupljanje na osnovu bošnjaÄkih narodnih i bosanskohercegovaÄkih drÅ¾avnih interesa.

BosanskohercegovaÄki drÅ¾avni okvir, koji podrazumijeva oÄuvanje cjelovitosti i suvereniteta drÅ¾ave Bosne i Hercegovine, ultimativni je uslov opstanka Bošnjaka, ali u prvoj Jugoslaviji oni nemaju poloÅ¾aj drÅ¾avotvorne, nego vjerske zajednice. FiziÄka i imovinska nesigurnost Bošnjaka odraz je neravnopravnog poloÅ¾aja u Kraljevini SHS. Ipak, od tada polagano postaju svjesni da samo jaÄanjem politiÄke svijesti i upotrebom politiÄkih i drÅ¾avnih sredstava, mogu zadovoljiti svoje interese. Ali, gubitak ekonomske snage i samostalnosti, izveden u obliku nepovoljne pretvorbe zemljišnog vlasništva, proporcionalan je gubitku politiÄke samostalnosti i moÄ‡i. Ekonomsko osiromašenje Bošnjaka koÄi razvoj njihove politiÄke svijesti i tako uvodi pasivno politiÄko stajalište koje ih primorava da sudjeluju u svakakvoj drÅ¾avnoj vlasti.

BosanskohercegovaÄka politiÄka usmjerenost, ideja samostalnosti Bosne i Hercegovine, borba za bosanskohercegovaÄki drÅ¾avni okvir kao adekvatan bošnjaÄki okvir, postepeno postaje politiÄka ideja i odreÄ‘enje tadašnje politike. Ideju jugoslavenstva Bošnjaci prihvataju samo u ideološkoj ravni, iskljuÄivo kao taktiÄki instrument svojeg opstanka i oÄuvanja Bosne i Hercegovine. Jugoslavenstvo Bošnjaka je tada bilo brana agresivnom srpstvu i hrvatstvu, naÄin uklapanja i pokušaj zaštite bošnjaÄkih posebnosti i razliÄitosti.

Podjela i razaranje Bosne i Hercegovine se po pravilu priprema i izvodi u neuravnoteÅ¾enim internacionalnim prilikama. Tada Bosnu i Hercegovinu osporavaju spolja, iz Srbije i Hrvatske. Njihove nacionalistiÄke i velikodrÅ¾avne snage za takvu podjelu traÅ¾e podršku Srba i Hrvata unutar Bosne i Hercegovine i odreÄ‘enih internacionalnih subjekata. Podjela Bosne i Hercegovine sporazumom MaÄek–CvetkoviÄ‡, 1939. godine je rezultat srpsko-hrvatske nagodbe, usklaÄ‘ivanja srpskih i hrvatskih zahtjeva, koji osporavaju bosanskohercegovaÄku drÅ¾avu. Na suprot tomu, teritorijalna cjelovitost i politiÄka nezavisnost Bosne i Hercegovine, javlja se kao zajedniÄki imenitelj svih bošnjaÄkih zahtjeva. O tom pitanju sve politiÄke bošnjaÄke razliÄitosti su sloÅ¾ne. U prelomnim trenucima, interesi domovine u bošnjaÄkom narodu se uzvisuju iznad svih vlastitih nesuglasica, što odraÅ¾ava zrelost i jasnoÄ‡u bošnjaÄkog politiÄkog cilja u širokim narodnim masama. NaÅ¾alost, bošnjaÄko politiÄko vodstvo ne nalazi adekvatan odgovor na agresivnost Srba i Hrvata, te nespremno doÄekuje Drugi svjetski rat. Ali bošnjaÄka komunistiÄka inteligencija tada jedina doseÅ¾e svijest o bitnosti Bošnjaka i zasebnosti drÅ¾ave Bosne i Hercegovine, i poentira obnovom drÅ¾ave kao Republike Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci kao narod ne sudjeluju u Drugom svjetskom ratu. Nema jedinstvenog politiÄkog i vojnog djelovanja; oni su jedini narod u bivšoj Jugoslaviji koji nije imao vlastiti fašistiÄki pokret, niti fašistiÄku ideologiju. Komunisti su ti koji Bosni i Hercegovini tada vraÄ‡aju drÅ¾avnost, ali Bošnjacima ne uvaÅ¾avaju puna politiÄka prava.

Poslije Drugog svjetskog rata komunisti Bošnjacima ne priznaju politiÄki status naroda, a niti priznaju BosanskohercegovaÄku naciju kao stanovništvo Republike Bosne i Hercegovine, što je svim ostalim republikama priznato. Nespojivost njihovog ateizma s islamskim biÄ‡em, dodatno kod Bošnjaka proizvodi štetne uÄinke, uz istovremeno osiguranje i poboljšanje njihove fiziÄke i socijalne opstojnosti. Komunisti su Bošnjacima uzurpirali ustanove, politiÄki i materijalno obespravili gornje društvene slojeve, a svojim drÅ¾avnim represivnim sustavom pohapsili i kaznili grupe i pojedince.

Bošnjaci su u odbrambenom ratu od višestrukih agresora {1 dodatak } i otporu od višestranog zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i internacionalnog prava{ 2dodatak }, branili svoj narod, ali i sve graÄ‘ane Republike Bosne i Hercegovine. Branili su drÅ¾avu i njeno graÄ‘ansko društvo. Branili su internacionalni pravni poredak! U tom otporu višestrukim agresorima, planerima i izvršiocima strašnih zloÄina, Bošnjaci su prerasli u nezaobilaznu politiÄku Äinjenicu. Tako se nastavlja stupnjevit razvoj bošnjaÄkog biÄ‡a, s poÄetka stoljeÄ‡a kada nemaju ni vjersku samostalnost do kraja stoljeÄ‡a kada postaju politiÄki faktor; kada Bošnjacima postaje bolno jasno da je politika njihov usud i naÄin opstanka. Ulaze u fazu vlastitog politiÄkog prosvjeÄ‡ivanja i razvoja u kojoj politika postaje bitak opstojanja slobodnog Äovjeka. Zato je poznavanje i razumijevanje politike i svih asociranih disciplina, od prvorazredne vaÅ¾nosti za Bošnjake.

U odbrambenom ratu od više agresora, Bošnjaci su branili suverenu i cjelovitu Republiku Bosnu i Hercegovinu; identificirali se s tom drÅ¾avom kroz drÅ¾avnu zastavu, himnu i vojsku; utvrdili civilno, slobodno društvo kroz prihvatanje opÄ‡ih interesa, ravnopravnosti naroda, liberalne demokratije, ljudskih prava i sloboda; oÄuvali svoj bosanski jezik koji su normirali kroz izradu gramatike, rjeÄnika i pravopisa; napisali svoju historiju; štampali prvi kritiÄki pregled vlastite knjiÅ¾evnosti u 100 knjiga; povratili tradicionalno narodno ime. A kao BosanskohercegovaÄki graÄ‘ani, priznati od cijelog svijeta kao drÅ¾avotvorna nacija.

TRENUTNI TOK BOŠNJAÄŒKE POLITIÄŒKE SVIJESTI

Trenutni razvoj bošnjaÄkog naroda odreÄ‘uje: višestranaÄka politika, agresija protiv Bosne i Hercegovine, genocid nad Bošnjacima, dejtonska administracija pod kontrolom internacionalne zajednice, evropska ideja i ideja islamskog bratstva. Na sadašnjem stepenu razvoja, kod Bošnjaka je još prisutna unutarnja neraskidiva prepletenost narodnog profila i religije. Naime, religija je spoljni znak prepoznavanja i predstavljanja bošnjaÄkog kolektiviteta, a ne samo sredstvo njegove unutarnje mobilizacije i duhovne opstojnosti. NaÅ¾alost, bošnjaÄka politiÄka elita tu posebnost instrumentalizira u vlastite svrhe, deformirajuÄ‡i i oteÅ¾avajuÄ‡i obranu graÄ‘anske drÅ¾ave. Ona se, tako, bošnjaštvom legitimira pred Svijetom, dok u unutarnjoj komunikaciji oslonac za sebe traÅ¾i u protezanju kategorije vjerskog jedinstva na politiÄko. Usprkos tomu, kategorija drÅ¾ave u odbrambenom ratu postaje presudni element bošnjaÄkog identiteta. Ali se ona javlja u dva suprotna oblika:

- Jednom, kao nacionalna bošnjaÄka, monoetniÄka drÅ¾ava, i

- Drugom, kao graÄ‘anska bosanskohercegovaÄka drÅ¾ava u kojoj Å¾ivi više naroda.

Ideja uspostave bošnjaÄke nacionalne drÅ¾ave na dijelu teritorija BiH, poentirana je 1993. godine u vidu Owen-Stoltenberg, a kasnije i Kinkel-Juppe plana, koji traÅ¾e unutrašnju podjelu zemlje kao naÄin zadovoljavanja agresora. Jedan dio bošnjaÄke inteligencije i politiÄara, vidio je tu svoju priliku; i to sasvim osobnu. Stoga se nekritiÄki zagrijao za takvu moguÄ‡nost, i na tome planu radio. Kada je unutrašnja podjela zemlje u konaÄnici izvršena, rezultatima agresije u praksi se ova ideja svela na aboliranje kriminala po principu: ako oni ne procesuiraju svoje kriminalce, zašto bi to mi radili. Ali teritorijaliziranje etniÄkog identiteta, teritorijliziranje duhovnosti, koje vodi ka odvajanju Bošnjaka od cjelovitosti Bosne i Hercegovine, nisu bošnjaÄka politiÄka tradicija i interes. Postojanje ovakvih stremljenja u dijelu bošnjaÄke politike i danas, rezultat je oligarhijskih interesa onih koji svoje najprofanije materijalne poslove prikazuju kao brigu za narod.

BOGUMILSTVO JE TEMELJ BOŠNJAÄŒKOG IDENTITETA

BošnjaÄko razumijevanje srednjovjekovne bosanske drÅ¾ave i njene duhovnosti je temeljni kamen bošnjaÄkog identiteta. BošnjaÄko tematiziranje bogumilstva je potaknuto teÅ¾njom da svome današnjem identitetu daju što dublju vremensku dimenziju da ga na taj naÄin osiguraju od srpskog i hrvatskog osporavanja ukorjenjujuÄ‡i ga bez ikakve sumnje u bosanskohercegovaÄku zemlju. Kroz ponovno probuÄ‘eni interes za Crkvu bosansku, Bošnjaci nalaze svoje ravnopravno mjesto kao muslimani pored katolika i pravoslavaca u tradicionalnoj Bosni i Hercegovini, ali i istiÄu sebe kao odsudne graditelje savremene bosanskohercegovaÄke drÅ¾avnosti. MeÄ‘utim, bosanskohercegovaÄku drÅ¾avnost Bošnjaci sami niti mogu niti trebaju graditi i traÅ¾iti.

OPSTANAK BOŠNJAÄŒKOG NARODA JE JEDINO MOGUÄ† NA NAÄŒELU BOSANSKOHERCEGOVAÄŒKE NACIJE, A NE VJERSKE ZAJEDNICE

Na bošnjaÄkoj društvenoj sceni prisutna je instrumentalizacija religije. Ali je opstanak bošnjaÄkog naroda jedino moguÄ‡ na naÄelu BosanskohercegovaÄke nacije, a ne vjerske zajednice. Stoga je otvoreno pitanje koliko i kako koristiti islam u Bošnjaka. Naime, elementi navodne islamizacije bošnjaÄkoga društva se koriste kao instrument odrÅ¾anja vlastite politiÄke moÄ‡i uz naÄin zadovoljenja vjerniÄkih emocija najširih masa. Obnova vjerskih prava i sloboda nakon komunizma, pokazala je da kontinuitet vjerskog Å¾ivota Bošnjaka nije prekinut, ali da su se u svijesti njegovih nosioca nataloÅ¾ile praznine koje su ukazivale na djelomiÄni zaborav tradicijskih obrazaca vjere u Bosni i Hercegovini. I to je jedan od razloga da se otvorio prostor za nekritiÄko prihvatanje novih oblika vjerske prakse i politiÄke instrumentalizacije religije. Pad komunizma otvorio je Bosnu i Hercegovinu strujanjima iz tzv. islamskog svijeta, doprinoseÄ‡i njenom susretu s brojnim i raznovrsnim razumijevanjima islama. Vjerska dimenzija bošnjaÄke inteligencije, postala je njena dodatna, ali Äesto i odluÄujuÄ‡a preporuka i vrijednost. To principijelno nije sporno, ali u praksi loše funkcionira. Takvo ponašanje za posljedicu ima to da su prosjeÄnost i poslušnost postale osnovne kadrovske vrline meÄ‘u Bošnjacima. Ovom praksom, veliki broj kompetentnih i slobodnomisleÄ‡ih pojedinaca ostao je izvan politike.

ARGUMENTI ZA BOŠNJAÄŒKI STATUS Å½RTVE

Bošnjaci argumentiraju status Å¾rtve s više razloga. Oni su u raspadu Jugoslavije bili politiÄki nevini; a od srpskih i hrvatskih vojnih snaga su brutalno napadnuti. Poslije višestruke agresije i višestrukih zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i internacionalnog prava, internacionalna zajednica je zloÄine nad Bošnjacima nagradila zacrtavanjem Republike srpske, agresorsko-genocidne tvorevine.

BošnjaÄka Å¾rtva svakako putuje s Bošnjacima, u buduÄ‡nost, bez obzira da li je priznavali ili ne. BošnjaÄko okretanje glave od ubijenih Bošnjaka moglo bi Bošnjake koštati odsustva BoÅ¾ije Milosti. PrevazilaÅ¾enje pozicije Å¾rtve od naroda koji je u kontinuitetu Å¾rtva genocida, od Å¾rtve koja je i danas Å¾rtva, nije ništa drugo do bezboÅ¾niÄki kukaviÄluk. BošnjaÄka Å¾rtva je realnost, bošnjaÄka Å¾rtva treba Bošnjake da poduÄi opstanku.

BOŠNJAÄŒKO ISKUSTVO SA EVROPOM

BošnjaÄko iskustvo s Evropom u proteklom dvodecenijskom razdoblju je vrlo bolno, pa su se meÄ‘u njima izdiferencirala tri stava o evropejstvu. Prvi je nihilistiÄki, potaknut evropskim nezaustavljanjem genocida nad Bošnjacima, a manifestiran je folklorizacijom i prekomjernom islamizacijom svog identiteta. Drugi stav formiraju ¨turbo-Evropljani¨, a izraÅ¾en je u pretjeranom i nekritiÄkom odobravanju i prihvatanju svega što iz Evrope stiÅ¾e. TreÄ‡i stav je najzdraviji, a na svu sreÄ‡u, izraÅ¾ava ga veÄ‡ina, koja vidi Evropu kao svoju širu domovinu, jer sebe opravdano smatra, po kulturi, jeziku i porijeklu, jednim od starih, autohtonih, drÅ¾avotvornih evropskih naroda.

TRENUTNO BOŠNJAÄŒKO POLITIÄŒKO STANJE

Velikosrpska narav prve Jugoslavije, komunistiÄko idelogizirajuÄ‡a narav druge Jugoslavije, stalnost srpske i hrvatske agresije prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini; pogrešno komunistiÄko shvatanje nacionalnog pitanja, zapostavljanje nacionalnog pitanja kao politiÄkog pitanja u okviru bošnjaÄke politike, odstranjivanje i stoga nedostatak intelektualne snage koja bi odredila naÄela bošnjaÄke bitnosti, bitisanosti i opstojnosti i nedostatak slobodnog politiÄkog prostora za gradnju takvih naÄela su elementi trenutnog bošnjaÄkog politiÄkog stanja.VelikodrÅ¾avni ciljevi Srbije i Hrvatske nisu demontirani. Oni se ostvaruju u mirnodopskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. MeÄ‘unarodna zajednica, koja je u vrijeme agresije bila aktivni posmatraÄ‡ agresije i genocida, i danas vodi jednaku politiku. Cilj dejtonske agresije na Bosnu i Hercegovinu je da politiÄki, ekonomski i kulturno paralizira kritiÄnu masu Bošnjaka koja svjedoÄ‡i da je rijeÄ‡ o narodu, a ne o vjerskoj manjini. Jer, kad se bošnjaštvo, po drÅ¾avotvornoj potenciji, svede na manjinu, tada ce ova Bosna i Hercegovina biti samo geografski pojam, kojim Ä‡e vladati oni što imaju realnu snagu.

1.Trenutni bošnjaÄki politiÄki razvoj je odreÄ‘en trima znaÄajkama: prva, svoj poloÅ¾aj dijalektiÄki veÅ¾u sa bosanskohercegovaÄkom posredovanošÄ‡u; druga, nikada ne napuštaju ideju Bosne i bosanski duh; treÄ‡a, tok ustroja nacionalnih drÅ¾ava u bosanskohercegovaÄkom okruÅ¾enju vidi kao suprotnost bošnjaÄkim interesima.

2. BošnjaÄki odnos prema drÅ¾avi, naciji i vjeri nije još jasno odreÄ‘en na teoretskoj ravni.

3.Dejtonski sporazum je zaustavio agresiju i genocid protiv BiH i Bošnjaka, uspostavljajuÄ‡i nesposobnu drÅ¾avu i nepokretno društvo. Evropska unija i pored oÄitih nedostatak dejtonske drÅ¾ave, naloÅ¾e BiH iste standarde kao i svim ostalim kandidatima za EU.

BiH je nakon agresije i genocida trebala posebna paÅ¾nja i poseban pristup. Razorenost drÅ¾ave i društva bila je kataklizmiÄna, ni pribliÅ¾no porediva sa stanjem u ostalim zamljama u regionu. Stoga, EU je morala imati potrebnu snagu i iskoristiti pravo i moguÄ‡nost djelovanja u smu suštinu BiH, njene drÅ¾ave i društva, - njenu multikulturnost, svojstvo uvaÅ¾avanja razliÄitosti i sklonost intuitivnom razumijevanju drugih i drugaÄijih. BiH je s pravom od EU oÄekivala humanistiÄko-renesansni pristup.

Zaštita drÅ¾ave koja je kroz vijekove produkovala posebno društveno znanje o multikulturnosti, prihvatanju, priznavanju, poštovanju, toleranciji i uvaÅ¾avanju drugog i drugaÄijeg, to pravo ljudsko i civilizacijsko bogatstvo koje je moglo biti uzor okruÅ¾enju, trebala je biti zadaÄ‡a EU. Jedinstven susret monoteistiÄkih religija desio se upravo u BiH. Opisati BiH kao sloÅ¾enu drÅ¾avu s dva entiteta i jednim distriktom, tri naroda i Äetiri nivoa vlasti je protivno suštini ideje Bosne i bosanskog duha, to je zapravo novi zloÄin prema suštini bosanskohercegovaÄke bitnosti i bitisanosti.

Društvo u BiH je nastalo slobodnom voljom koje se moÅ¾e zašititi jedino drÅ¾avom.

NjemaÄka je do 1955. bila protektorat, kao protektorat ušla je u EU i tek poslije pada Berlinskog zida došlo je do promjena ustava. A do promjene ustava 1991. godine NjemaÄka je de facto i de jure bila protektorat. Pitanje je da li moÅ¾e neki protektorat dobiti status kandidata ili da li moÅ¾e postati Älan EU-a? Historija govori ne samo da moÅ¾e veÄ‡ se to i dogodilo u sluÄaju najveÄ‡e zemlje EU-a. Zato EU mora revidirati taj svoj stav i mora jasno reÄ‡i da BiH mora imati OHR, da on mora podrÅ¾avati BiH na putu ka EU do trenutka kad dobije status zemlje kandidata, a i poslije, do samog ulaska u EU. I taj OHR mora imati bonska ovlaštenja koja Ä‡e koristiti kad god se pojavi opasnost da BiH zastane. Evropljani koji se bave BiH ili po duÅ¾nosti ili za vlastiti profit, od pada Berlinskog zida slabo znaju šta su i sami, i nisu se zauzeli za minimum moralnosti ni u ratu ni poslije kada je trebalo uspostaviti trajno ureÄ‘enje ove zemlje. Europljani se štite od bosanskohercegovaÄke neÄistoÄ‡e zatvaranjem oÄiju pred zloÄinimaagresije i genocida, pred nepravdom i pred dijelom vlastite krivnje i odgovornosti pa Å¾ele sve brzo zaboraviti, ignorirati, lošu savjest zataškati i sloÅ¾ene probleme što brÅ¾e riješiti. U tome im pomaÅ¾u politiÄari i kriminalci koji pozivaju na zaborav prošlosti.

Cilj BiH je EU. Vrijednosti EU vrijednosti su BiH. Ali, zašto se uvijek oni koji problematiziraju buduÄ‡nost BiH unutar dijela EU establishmenta smatraju kljuÄnim, a oni koji potpuno znaju uzroke i posljedice njene patnje bivaju prešuÄ‡ivani. BiH su oduvijek trebali poznavaoci njenog kulturnog razvitka i društvene suštine. BiH se suoÄila s nejednakošÄ‡u svojih graÄ‘ana, koju su ishodili drugi. Liberalizacija se, via facti, na Balkanu provela ne prema drÅ¾avama, veÄ‡ prema etnicitetima. EU mora odgovoriti na pitanje: ako ne jedinstvena BiH, sa snaÅ¾nim drÅ¾avnim organima, multikulturna i multietniÄna, zasnovana na evropskim demokratskim principima izraÅ¾enim u njenom ustavu - onda šta.

U trenucima kada treba donijeti odluke o kljuÄnim pitanjima za buduÄ‡nost BiH BošnjaÄki lideri šute.

4. Nedostatak intelektualnog ustrojstva bošnjaÄke politike je bitna znaÄajka trenutnog bošnjaÄkog politiÄkog stanja i razvoja.

5. Vašingtonskim i Dejtonskim sporazumom, Bošnjaci su voljom internacionalne zajednice nagnuti Hrvatima i Hrvatskoj. Ako dodamo tome uspostavu Republike srpske, moÅ¾emo konstatovati da se Bosna i Hercegovina uneravnoteÅ¾ila. Stanje zbunjenosti i strepnje izazvane tim Äinom još traje i teÅ¾i ka sunovratu. Trenutna bošnjaÄka politika je odreÄ‘ena trima faktorima: tokovima evropskih integracija, bosanskohercegovaÄkim okruÅ¾enjem i unutarbošnjaÄkim prilikama. Bošnjaci, nosioci ideje Bosne i bosanskog duha, iako Å¾rtve agresije i genocida, najveÄ‡e su, i ciljane Å¾rtve aktuelnog dejtonskog anti-bosanskog, anti-civilizacijskog, protupravnog ustroja. Dejtonski sporazum je odvojenost afirmirao kao legalitet, što se u hrvatskoj i srpskoj zajednici razumjelo kao afirmacija demokratskog prava na povezanost sa tzv. nacionalnim maticama. Dejtonski sporazum je graÄ‘en po volji Hrvatske i Srbije, i on se ne obazire na povijesne Äinjenice, pa po prvi put u povijesti Hrvati i Srbi ostvaruju veÄ‡i stupanj prisnosti sa Zagrebom i Beogradom nego sa Sarajevom. Dejtonskim sporazumom unutarnje, društvene odnose u Bosni i Hercegovini odreÄ‘uju i ureÄ‘uju Hrvatska i Srbija, preko satelitskih nacionalnih politika, namjesto što su dosad to Äinili predstavnici sva tri naroda, u dogovoru, promišljajuÄ‡io svojoj Bosni i Hercegovini, zajedniÄkoj zemlji. Dejtonsko ustrojstvo omoguÄ‡ilo je da se rat protiv Bosne i Hercegovine nastavi u miru, drugim sredstvima, ali sa potpuno istim ciljevima, a jedan od njih je uništenje bošnjaÄkog naroda. Svjetske sile su Dejtonski sporazum iznudile toleriranjem višegodišnjeg genocida nad Bošnjacima, što je i dejtonsku realnost ustrojilo po mjeri dogovora iz KaraÄ‘orÄ‘eva o podjeli Bosne i Hercegovine. MeÄ‘unarodna zajednica je pod krinkom tzv. reformi u tranzicijskom procesu uspjela da Bošnjake razvlasti u svim bitnim institucijama sistema, tako da Bošnjaci više ne odluÄuju ni o jednoj vitalnoj funkciji svoga i bosanskohercegovaÄkog Å¾ivota. Danas ima više velikosrpskog i velikohrvatskog patriotizma u Bosni i Hercegovini, nego što ima bosanskog meÄ‘u Bošnjacima, a uzrok tome je bosnofobija dejtonskog sistema, koji je produkovan za sataniziranje Bošnjaka i vezivanjem ovdašnjih Srba za Srbiju i Hrvata za Hrvatsku. Bošnjaci su stjerani u tjesnac, opsjednuti sumnjom u sebe, u Bosnu i Hercegovinu, u svoje Å¾rtve. Sve je to medijski i sistemski proizvod, Äiji je cilj da se genocid zapeÄati, kroz progon bošnjaÄke Å¾rtve i kroz jaÄanje dejtonskih podjela, zaÄetih u KaraÄ‘orÄ‘evu. Krajnji cilj dejtonskog genocidnog projekta je da se Bosna i Hercegovina, u svojim civilizacijskim atributima tolerancije i zajedništva, priznavanja, poštovanja, prihvatanja i tolerisanja drugog i drugaÄijeg izbaci sa prostora na kojima su trenutno getoizirani Bošnjaci, a koji bi se vremenom mogli asimilirati u razbošnjaÄenu skupinu, koja bi za nekoliko decenija mogla posve nestati.

6. OkruÅ¾enje je antibosanski, antibošnjaÄki i antiislamski usmjereno. Nasrtaji na Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, Ä‡e stalno trajati ekonomskim, idejnim, kulturnim, politiÄkim, vojnim i drugim sredstvima. U razdobljima mira, Bošnjaci nemaju politiÄki odgovor na navedeno okruÅ¾enje i skloni su asimiliranju i uljuljkivanju. Unutarnje bošnjaÄke prilike Ä‡e najvaÅ¾nije odreÄ‘ivati poloÅ¾aj, stanje i razvoj bošnjaÄkog naroda u buduÄ‡nosti. Svijest o okrenutosti sebi, Bošnjaci još nisu dostigli. Još prevladava okrenutost izvanjskom.

7. Stradanje materijalne i biološke osnove bošnjaÄkog naroda je danas Äinjenica. Gubici Bošnjaka tokom agresije i genocida su veliki broj ubijenih, ranjenih i zdravstveno ošteÄ‡enih, traumiranih; polovina populacije je protjerana iz Bosne i Hercegovine, a ostatak jedva preÅ¾ivljava na Äetvrtini drÅ¾avne teritorije. Preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jaÄanje njihove drÅ¾avotvorne i teritorijalne svijesti i duha. Agresija i genocid ga nisu uništili, ali on još nije postao istinski bošnjaÄki Ävrsti faktor. Nizak stupanj nacionalne, drÅ¾avotvorne i teritorijalne svijesti, ni danas poslije agresije i genocida se nije podigao i promijenio. Jak osjeÄ‡aj Å¾rtve iz agresije i genocida nije prerastao u jaku svijest.

8. Bošnjaci na prostoru Bosne i Hercegovine gdje raspolaÅ¾u politiÄkom moÄ‡i moraju uspostaviti uzorit model ureÄ‘enja društva u skladu s najrazvijenijim naÄelima demokratije, liberalizma, ravnopravnosti i ljudskih prava i sloboda, te pokrenuti procese koji Ä‡e dovesti da se to rasprostre na cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine.

9. Umjesto bošnjaÄke deklarativne identifikacije sa drÅ¾avom Bosnom i Hercegovinom koju stvara sadašnja bošnjaÄka elita putem instaliranja primatnosti drÅ¾avnih, društvenih, opÄ‡ih interesa, ravnopravnosti naroda, liberalne demokratije i ljudskih prava i sloboda, kao navodnih osnova bošnjaÄkog preporoda, narodu treba unutarnja demokratizacija koja Ä‡e polaziti, ne od veÄ‡ih prava najbrojnijeg naroda, veÄ‡ od veÄ‡e odgovornosti veÄ‡ine. Stepen unutarnje demokratizacije bošnjaÄkog narodnog biÄ‡a, diktirati Ä‡e stepen demokratizacije bosanskohercegovaÄkog društva, brzinu uspostavljanja bosanskohercegovaÄke nacije u bosanskohercegovaÄkom makro društvu i razvoj nacionalne, teritorijalne i drÅ¾avotvorne svijesti unutar bošnjaÄkog narodnog mikro društva.

10. BošnjaÄko ne negira bosansko, samim tim što bez bosanskog nema ni bošnjaÄkog. Bosanski zajedniÄki imenitelj nije za nametanja, veÄ‡ je za prihvatanja, po[tovanja, priynavanja, tolerisanja. Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini Ä‡e bosanstva uzeti koliko oni hoÄ‡e, a ne koliko bi Bošnjaci Å¾eljeli. Bosne i Hercegovine i bosanstva jedino moÅ¾e nestati ako nestane Bošnjaka, a Bošnjaka nestaje i zbog toga što se bošnjaÄki lideri u ime brige za bosanstvo odriÄe brige za bošnjaštvo. Bošnjaci bosanstvo osjeÄ‡aju kao domovinsku, a Srbi i Hrvati kao teritorijalnu pripadnost. Ovi osjeÄ‡aji su se mijenjali, a danas su na najniÅ¾oj taÄki od poÄetka nacionalnog mjerenja vremena u 19. stoljeÄ‡u. Dejtonska rješenja, koja su uvaÅ¾ila postignuÄ‡a genocidne agresije, prije svega u vidu zaÅ¾ivljavanja Republike Srpske, legitimizirala su svesrpsku i svehrvatsku osjeÄ‡ajnost u domovinskom bosanskohercegovaÄkom biÄ‡u Srba i Hrvata, dok su Bošnjake u najmanju ruku dovela u sumnju spram odrÅ¾ivosti i smislenosti bosanskohercegovaÄkog identiteta. Bosanski Srbi i Hrvati ubrzano osnivaju nacionalne institucije, u nastojanju da izgrade nebosanskohercegovaÄki nacionalni identitet, a Bošnjaci prvi put u povijesti dobijaju priliku da sagledaju vlastiti identitet, njegove sloÅ¾enosti, i da tu traumatiziranu cjelinu pozicioniraju u okviru bosanskohercegovaÄkog identiteta, koji se stalno mijenja. Bosanski identitet je povijesna Äinjenica, koju je moguÄ‡e potvrditi na mnoštvu duhovnih postignuÄ‡a koja svjedoÄe da su ljudi u Bosni i Hercegovini svoja obzorja gradili potjeÄuÄ‡i iz bosanskohercegovaÄke obiÄajnosti i poniruÄ‡i u nju. BosanskohercegovaÄka obiÄajnost podrazumijeva model ponašanja, Äija je suština da se ne povrijedi drugi i drugaÄiji. Poštivanje i proslava drugosti ustoliÄena je kao centralna vrlina ubosanskohercegovaÄke obiÄajnosti.

11. Bošnjaci nemaju nacionalnih institucija što pojaÄava osjeÄ‡aj defetizma i izgubljenosti. BošnjaÄka politiÄka elita ne nastoji osloniti se na bošnjaÄke akademske potencijale u sagledavanju i moguÄ‡em prevazilaÅ¾enju sadašnjeg stanja. BošnjaÄka politika nije izradila strategiju bosnjacke buducnosti. Zato je BošnjaÄkom saboru potrebna poptuna sloboda jer se njegova misija tiÄe naroda kojemu prijeti nestanak. BošnjaÄki sabor treba biti koristan bošnjaÄkoj politici na taj naÄin što Ä‡e bošnjaÄka intelektuala elita uspostaviti okvire zaštite nacionalnog interesa koji Ä‡e vaÅ¾iti za sve Bošnjake, i koji polazi od toga da su bošnjaštvo i bosanska ideja dovedeni na jednaku ravan bošnjaÄkog politiÄkog ispoljavanja, djelovanja i organizovanja. Bošnjaka nema bez Bosne i Hercegovine, a Bosne i Hercegovine bez bošnjaÄkog istrajavanja na ideji Bosne i bosasnkom duhu. Bošnjacima su potrebne institucije, a ne program, jer program bez institucija i rada ne moÅ¾e riješiti ništa. BošnjaÄki sabor bi trebao biti osnova ustanovljavanja institucionalne brige za Bošnjake, Äime bi bio nadreÄ‘en prvenstveno bošnjaÄkoj politici koja je prijagmila sva prava, a zanemarila sve obaveze. Sve samodrÅ¾ive i zrele narode ne vode, veÄ‡ samo predstavljaju politiÄari, dok ih vode najumniji ljudi u narodu, obiÄno okupljeni u nacionalne akademije, centre za strateške studije i sliÄne nacionalne ustanove. To što bi o Bošnjacima brinula jedna nacionalna ustanova ni po Äemu nije u sukobu sa idejom Bosne i bosanskim duhom. Stabilni Bošnjaci zalog su jaÄanja ideje Bosne i bosanskog duha, buduÄ‡i da su bošnjaÄki i bosanskohercegovaÄki opstanak u uzajamnoj vezi. BošnjaÄki sabor ne odgovara nikome, izuzev bošnjaÄkom narodu i njegovoj neovisnoj inteligenciji, a radi se realnoj demokratskoj snazi koja Ä‡e biti u stanju da mijenja i razmješta politiÄke pozicije u Bošnjaka. Uzimanje naziva BošnjaÄki sabor implicira poštivanje historijskog autoriteta BošnjaÄkog sabora iz 1993. godine, odrÅ¾anog 27. i 28. septembra, kada je na skupu bošnjaÄkih intelektualaca i politiÄara u Sarajevu, bošnjaÄkom narodu vraÄ‡eno njegovo povijesno ime, a što je verificirano u aprilu 1994. usvajanjem amandmana na Ustav RBiH u Skupštini RBiH, te preneseno u Ustav BiH koji je proizišao iz Dejtonskog sporazuma. Sabor treba prekinuti i dokinuti stoljetnu samoÄ‡o bošnjaÄkog naroda. BošnjaÄki sabor bi morao predstavljati poÄetak procesa unutar nacionalne demokratizacije najnesretnijeg naroda u Evropi sa novom politiÄkom energijom, koja Ä‡e taj narod poÄastiti novim i bljom buduÄ‡nosti. BošnjaÄki sabor je nastavak kontinuiranog procesa konkretnog, neovisniog i suverenog bošnjaÄkog nacionalnog samodefiniranja. U povijesti nacionalnog organiziranja Bošnjaka nije bilo slobodoumnije i fleksibilnije nacionalne ideje od BošnjaÄkog sabora.

STRATEŠKA PODRŠKA OBNOVI BOŠNJAÄŒKOG NARODNOG BIÄ†A U SKLOPU POÅ½ELJNOG BOSANSKOHERCEGOVAÄŒKOG GRAÄANSKOG DRUŠTVA

Strateška podrška obnovi bošnjaÄkog naroda traÅ¾i:

Temeljit i objektivan prikaz aktuelnog stanja bošnjaÄkog naroda i predlaganje strategije za bolju bošnjaÄku buduÄ‡nost; stvaranje institucija koje Ä‡e sakupljati i rasporeÄ‘ivati bošnjaÄku energiju, podizati patriotsku bosansku svijest kod Bošnjaka - najveÄ‡e tekovine ostvarene u ratu; djelovati ka prekidu progona bošnjaÄke Å¾rtve, poništavanju dejtonskih podjela i rezultata agresije i genocida; pojaÄati odbranu BiH u njenim civilizacijskim atributima prihvaÄ‡anja, poštovanja, priznavanja, tolerisanja drugog i drugaÄijeg.

Strateška podrška obnovi bošnjaÄkog naroda podrazumijeva:

Oslonac na hiljadugodišnje neprekidno trajanje drÅ¾ave Bosne i Hercegovine i njezin internacionalni kontinuitet kao drÅ¾ave, isticanje da trenutno unutrašnje ureÄ‘enje Bosne i Hercegovine poÄiva na rezultatima politike agresije, ratnih zloÄina i zloÄina genocida; pozivanje na presudu Internacionalnog suda pravde od 26. februara 2007. godine, Internacionalnog kriviÄnog tribunala za bivšu Jugoslaviju o genocidu i drugim zloÄinima u Bosni i Hercegovini kao i na rezolucije i druge dokumente Ujedinjenih Nacija, AmeriÄkog Kongresa i Senata, VijeÄ‡a Evrope i Evropskog parlamenta, isticanje da postojeÄ‡i ustavnopravni sistem Bosne i Hercegovine nije u skladu s internacionalnim aktima o ljudskim pravima, a posebno s Poveljom OUN i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Povratak na primjenu Povelje UN, Internacionalnog prava, Konvencije o genocidu i Presude Internacionalnog suda pravde po Konvenciji o genocidu, te presuda Tribunala - u ime prestanka poniÅ¾avanja Å¾rtava, rastakanja drÅ¾ave, društva i graÄ‘ana, meÄ‘u kojima je najviše Bošnjaka - koji su izbaÄeni iz domena pravne zaštite i stoga Å¾rtve svakom onome ko ih nastoji ubijati, progoniti, pljaÄkati, terorizirati, a da nema Äak niti bilo kakvih negativnih konzekvenci.

Strateška podrška obnovi bošnjaÄkog naroda proklamuje:

Naše narodno ime je Bošnjak, naš jezik je bosanski jezik, naša domovina je drÅ¾ava Bosna i Hercegovina; naša nacionalnost je bosanskohercegovaÄka (skraÄ‡eno bosanska) - jednaka našoj drÅ¾avnoj pripadnosti. Naš cilj je postojanje nezavisne, samostalne, jedinstvene, suverene drÅ¾ave i otvorenog, slobodnog, civilnog društva u BiH kao uslova opstanka Bošnjaka BiH u okvirima internacionalno priznatih granica Republike Bosne i Hercegovine. Ta drÅ¾ava je dovoljna Bošnjacima; tuÄ‘e teritorije nas ne interesuju. Bošnjaci izvan BiH su neodvojivi dio Bosne i Hercegovine i bosanskog duha i bošnjaštva; svaki legalni stanovnik BiH Äini bosansku naciju; zakonom treba onemoguÄ‡iti dalje postojanje i funkcionisanje svih anti-bosanskih i anti-bošnjaÄkih organizacija; svu bespravno oduzetu imovinu treba vratiti pravim vlasnicima i ne dopustiti podjelu drÅ¾avne imovine BiH; iskoristiti treba sve postojeÄ‡e intelektualne i ekonomske potencijale za neideološko obrazovanje i ekonomski napredak; vratiti treba prognane u njihove domove; integrisati moramo BiH u evropske i svjetske organizacije i udruÅ¾enja pod uvjetom da ta Älanstva nisu iznuÄ‘ena po bilo kom osnovu; ne smijemo priznati nikakve vanjske politiÄke pritiske niti Äiniti ustupke koji štete interesu BiH; svi Bošnjaci koji se nalaze izvan granica BiH trebaju imati pravo da se nastane i Å¾ive u BiH bez ikakvih dodatnih uslova. Treba odbaciti ukidanje drÅ¾avljanstva BosanskohercegovaÄkim graÄ‘anima u dijaspori. Svaki Bošnjak, bilo gdje u svijetu, treba imati pravo na pasoš BiH.

BošnjaÄko nacionalno biÄ‡e se naÄazi u fazi krize bošnjaÄkog identiteta i krize kultura pamÄ‡enja. Radi se o kontinuitetu nastojanja da se Bošnjaci razbošnjaÄ‡e, razbosne, razmuslimane da se odrode od svoje nacije, tradicije, historije, kulture, jezika, vjere i od svoje zemlje, a što potpomognuto kukaviÄkim odnosom bošnjaÄke elite prema temeljnim interesima naroda kojeg predstavljaju.

BošnjaÄki identitet nikada nije uspostavljen kao Ävrsta konstanta, Äak i u pogledu temeljnih stubova na kojima poÄiva, ideja Bosne i bosanski duh, odnosno drÅ¾ava Bosna I Hercegovina, bosanski jezik, bošnjaÄka historija, kulturu, tradicija i vjera islama, prema kojima su Bošnjaci u razliÄitim vremenima iskazivali razliÄitu bliskost. Razlog tome je kontinuitet genocida nad Bošnjacima, koji se sprovodio i u vremenima zvaniÄnog mira, putem preseljavanja Bošnjaka, otimanja imovine, duhovne torture i prisilnog istjerivanja iz vjere, naroda i patriotizma, iz historijskog sjeÄ‡anja, te progona onih rijetkih Bošnjaka koji su dizali svoj glas protiv ugnjetavanja naroda. Ovo se dogaÄ‘a jer Bošnjaci nikad u posljednjih 130 godina, izuzev u jednom kratkom periodu rata i poraÄ‡a 90-tih, nisu imali vlast nad sobom, veÄ‡ su tu vlast uvijek uzurpirali drugi.

Danas su Bošnjaci jednako porobljeni kao i u prethodne dvije Jugoslavije, jer u krajevima sa bošnjaÄkom veÄ‡inom uglavnom sve vaÅ¾ne drÅ¾avne instance, kao i nauÄne, ekonomske, medijske i kulturne tokove, drÅ¾e Srbi, Hrvati i Bošnjaci po mjeri Srba i Hrvata. Kada govorimo o bošnjaÄkom identitetu i kulturi pamÄ‡enja, onda moramo biti svjesni presije nad bošnjaÄkom slobodom, gdje se bošnjaštvo smatra seljaklukom, a kultura pamÄ‡enja ekstremizmom.

Bošnjaci se moraju izboriti za politiÄke promjene i za novu generaciju bošnjaÄkih politiÄara koji Ä‡e se boriti za spas i afirmaciju Bošnjaka.

Bošnjaci nisu ni slutili do kakvog specijalnog rata moÅ¾e iÄ‡i nastavak genocidne agresije, da Ä‡e u njihovom narodnom biÄ‡u biti odgojeni njihovi progonitelji, koji Ä‡e za velikosrpske i velikohrvatske raÄune, kao nominalni Bošnjaci, širiti mrÅ¾nju prema bošnjaštvu, bosanstvu i islamu. BošnjaÄki prvi neprijatelji danas nisu velikosrpski i velikohrvatski agresori, veÄ‡ Bošnjaci Äije su duše porobljene. Tek ako odbranimo duhovno biÄ‡e u Bošnjaka, ljubav prema Bosnii Hercegovini i odanost islamu, mi Ä‡emo poraziti naše iskonske neprijatelje. Pred nama je borba za opstanak Bošnjaka, jer ako saÄuvamo narod, saÄuvat Ä‡emo i drÅ¾avu, a ako izgubimo narod, Bosna i Hercegovina Ä‡e postati samo geografski pojam u okviru velikosrpskog i velikohrvatskog Å¾ivotnog prostora.

Strateška podrška obnovi bošnjaÄkog naroda utvrÄ‘uje principe usmjerenja Bošnjaka u akciju:

- OÄuvanje i jaÄanje bošnjaštva kao narodne pripadnosti. Bošnjaci dijele zajedniÄke kulturne, historijske, obiÄajne, jeziÄke, duhovne, folklorne, biološke i druge osobine i interese, kao i suverenu osobnu svijest o pripadnosti svom bošnjaÄkom narodu. Nakon agresije i genocida, Bošnjaci dijele i duboke egzistencijalne interese i prioritete.

- JaÄanje bosanskohercegovaÄke nacije, kojom Bošnjaci obznanjuju svoje bosanskohercegovaÄko graÄ‘ansko, drÅ¾avotvorno, teritorijalno i evropsko opredjeljenje u jedinstvenoj, demokratskoj, nezavisnoj, suverenoj drÅ¾avi BiH i slobodnom civilnom društvu.

- Suverenitet drÅ¾ave BiH je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, uz norme Internacionalnog pravnog poretka o pravu na kontinuitet ustavnosti i ustavnih procedura i nepriznavanju rezultata diskontinuiteta (agresijom i genocidom), omoguÄ‡avaju legitimnu akciju Bošnjaka na poništavanju rezultata agresije i genocida u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovaÄkog drÅ¾avnog i društvenog tkiva i internacionalnog i lokalnog statusa.

- Za Bošnjake postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna drÅ¾ava Bosna i Hercegovina, a Republika srpska postoji samo kao dio ilegalnog, oktroiranog dejtonskog ustava, Aneksa 4.

- PrihvaÄ‡anje bilo kakvih amandmana na Dejtonski ustav {3. Dodatak }, znaÄi i prihvaÄ‡anje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu. To bi ujedno znaÄilo odustajanje od Presude Internacionalnog suda pravde od strane same Å¾rtve genocida, što niko u ime Å¾rtve nema pravo uÄiniti. Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa RS), Bošnjacima treba ustav drÅ¾ave Bosne i Hercegovine baziran na principima Povelje OUN, Internacionalnog prava i Evropskog ustava - od kojih niti jedan ne poznaje etniÄki ili entitetski princip podjele vlasti. GraÄ‘anin je temeljna Äestica univerzalnosti graÄ‘anstva iz koje logika jednakopravnosti svih graÄ‘ana u pravima i duÅ¾nostima ne moÅ¾e izuzeti ikojeg pojedinca, a kamoli vjerske, narodne i politiÄke grupe. U BiH je potrebno otkloniti ikakvu ulogu diktatora, pa pojavio se on iznutra ili bio delegiran izvana.

- Dejtonski poredak (ustav) je anti-bosanski, anti-graÄ‘anski, anti-civilizacijski postavljen, i kao takav uništava društvo, drÅ¾avu Bosnu i Hercegovinu i BosanskohercegovaÄke graÄ‘ane kao anti-nacistiÄki, anti-fašistiÄki skup, koji je postavljen prema civilizacijskom vrhunskom dosegu univerzalnosti graÄ‘anstva. Dejtonski ustav uništava temeljni princip i praksu univerzalnosti graÄ‘anstva u BiH, na kojem se bazira moderna civilizacija i svjetska zajednica.

- Bošnjaci ne smiju potpisati dokument kojim Bosna i Hercegovine gubi svoju historijski verifikovanu drÅ¾avnost na osnovu Internacionalnog prava i Povelje OUN.

- Bošnjaci se moraju uvijek pozivati na Povelju OUN, Internacionalno pravo, Konvenciju o genocidu i Presudu Internacionalnog suda pravde i Tribunala {4.dodatak} - te u svim relevantnim rješavanjima svojih problema koristiti naznaÄena akta Internacionalnog prava i pridodane dokumente.

- Bošnjaci u svojim temeljnim interesima trebaju djelovati drÅ¾avotvorno, teritorijalno, slobodno i podrÅ¾avati politiÄke faktore, poput stranaka, lidera, institucija i sliÄno, iskljuÄivo u danim konkretnim situacijama i u konkretnim djelima ako ti faktori Äine vidljivu, dokazivu korist, drÅ¾avotvornom, teritorijalnom, samoopstojnom interesu bošnjaÄkog naroda.

- Zbog stanja usporenosti pa Äak i zaustavljanja procesa unutarnje demokratizacije bošnjaÄkog narodnog biÄ‡a, potreban je BošnjaÄki sabor. To je demokratska institucija i visoki izraz volje bošnjaÄke inteligencije potekle iz naroda i odane narodu, sa obvezujuÄ‡im odlukama. BošnjaÄki sabor treba imati takvu konstituciju i organizaciono ustrojstvo gdje Ä‡e kroz demokratske procedure biti birani predstavnici bošnjaÄkog naroda u matici i dijaspori, sabor treba da je pokretaÄ inicijativa za programsko usmjerenje bošnjaÄkih intelektualnih potencijala u cilju unutar nacionalne demokratizacije bošnjaÄkog narodnog biÄ‡a i demokratizacije bosanskohercegovaÄkog društva i drÅ¾ave; sabor treba inicirati stvaranje ili obnovu bošnjaÄkih narodnih institucija; sabor treba analizirati rad bošnjaÄkih politiÄkih lidera; sabor treba kroz primjerene demokratske procedure verificirati ¨Bijelu knjigu¨ koja bi bila orijentacija rada i djelovanja Bošnjaka i njihovih organizacija u matici i dijaspori.

- TraÅ¾imo od svih Älanova Upravnog odbora VijeÄ‡a za implementaciju mira u BiH, koji su dobili mandat da upravljaju našom drÅ¾avom, da prestanu selektivno, neprihvatljivo diskriminatorski po Bošnjake upotrebljavati Dejtonski ugovor, da prestanu sa pokušajima revizije historije putem negiranja zloÄina agresije i genocida na razne naÄine kao što su upotreba termina ¨graÄ‘anski rat¨ i mnoge druge. ZloÄini agresije i genocida su dokazani na oba suda u Den Haagu. U sluÄaju da ne prihvati gornje navode, Bošnjaci ne prihvaÄ‡aju i ne priznaju odluke Älanica Upravnog odbora VijeÄ‡a za implementaciju mira u BiH.

- Bošnjaci i njihove organizacije u dijaspori su umorni od usko-interesnih kalkulisanja i prazne priÄe pojedinih uskih bošnjaÄkih politiÄkih, duhovnih, profiterskih i intelektualnih interesnih krugova, koji nikako da promjene naÄin rada kojim odrÅ¾avaju ¨privid borbe za BiH¨. BošnjaÄka dijaspora ne smije dozvoliti da je tkz. bošnjaÄki samoelitizirani, eskluzivistiÄki krugovi udalje od domovine, da bude poslušniÄki privjesak u ultimativnim reÅ¾ijama bošnjaÄke politiÄke, duhovne, profiterske ili intelektualne sfere.

-Bošnjaci moraju poništiti neljudsku podjelu Bosne i Hercegovine kao posljedicu agresije i genocida koje su izvršile Srbije, Crna Gora i Hrvatska, a legitimirao Dejtonski sporazum, nakon što su MeÄ‘unarodni kriviÄni sud i MeÄ‘unarodni tribunal za ratne zloÄine za bivšu Jugoslaviju proglasili vojsku i policiju Republike Srpske odgovornim za genocid u Bosni i Hercegovini, a pred sudom se sada nalazi Radovan KaradÅ¾iÄ‡, jedan od trojice glavnih ratnih zloÄinaca s prostora bivše Jugoslavije.

Dejtonskim sporazumom je priznata Republiku Srpsku koju su KaradÅ¾iÄ‡, MiloševiÄ‡ i MladiÄ‡ stvorili nakon zaposjedanja i etniÄkog ÄisÄ‡enja nesrpskog stanovnistva s prostora zaposjednutog teritorija i time onemoguÄ‡ili povratak 60% prijašnjega nesrpskog stanovnistva, te ponovno ujedinjenje zemlje koja je u ratu opustošena i razorena. Pod najteÅ¾im uvjetima u ta se podruÄja usudilo vratiti samo 6 % prognanika. Umjesto da je u Dejtonu ujedinjena Bosna i Hercegovina kao zemlja s hiljadu godišnjom mulitietniÄkom, multikulturnom i multireligijskom tradicijom, nagraÄ‘eni su zloÄinci odgovorni za agresiju i genocid.

U toboÅ¾e neovisnoj Republici Srpskoj, u institucijama vlasti, policiji, privatiziranim poduzeÄ‡ima, pravosuÄ‘u i vladi danas rade stotine osoba koje su poÄinile ratne zloÄine i koji su odgovorni za agresiju, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, masovna protjerivanja i progone nesrpskog stanovnistva, za masovna silovanja, koncentracione i zatoÄeniÄke logore smrti, logore u kojima su vršena silovanja, Ti ljudi su odgovorni i za brojne masakre, te za izgladnjivanje i bombardiranje šest zaštiÄ‡enih zona Ujedinjenih naroda.

Zato Bošnjaci zahtjevaju: da se ukine podjela Bosne i Hercegovine na Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine, te da se racionalnom podjelom na regije uredi zemlja prema ekonomskim, historijskim i geografskim kriterijama da se promjeni Izborni zakon tako da graÄ‘ani Bosne i Hercegovine ne budu prinuÄ‘eni birati samo predstavnike svoga naroda, da se ukine svaka podjela na etniÄkoj osnovi unutar jedinstvenog bosanskohercegovaÄkog drÅ¾avnog i društvenog tkiva na kome jedino treba bitisati ideja Bosne i bosanski duh, da se svi potencijalni ratni zloÄinci udalje iz pravosuÄ‘a, vojske, policije i organa vlasti i izvedu pred sud, da se konaÄno izvrši pritisak na Srbiju da uhapsi Ratka MladiÄ‡a i isporuÄ‡i ga Tribunalu za ratne zloÄine, da se inicira novi program povratka koji bi omoguÄ‡io svim izbjeglicama i prognanicima da se vrate na svoja ognjišta, da se ubrza proces prijema Republike Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

-Dejtonskim sporazumom Bošnjaci ostaju vezani sa Republikom Srpskom, genocidnom drÅ¾avicom koju su Bill Clinton i ostali dali MiloševiÄ‡u i KaradÅ¾iÄ‡u. Ova drÅ¾avica kontroliše 50% BiH i vodi je banda genocidnih zloÄinaca koji nikada nisu bili optuÅ¾eni niti gonjeni za veÄ‡inu zloÄina. Ova mala drÅ¾ava, Republika Srpska, je stvorena na genocidu, ratnim zloÄinima, zloÄinu protiv ÄovjeÄanstva, etniÄkom ÄišÄ‡enju, i masovnom silovanju Bošnjakinja. Ovdje nema nikakve moguÄ‡nosti da Evropska Unija i NATO prihvate BiH u Älanstvo sa Republikom Srpskom. Oni svi znaju da polovinom BiH rukovodi banda zloÄinaca. Dakle, buduÄ‡nost BiH, pa samim tim i buduÄ‡nost Bošnjaka zavisi od ukidanja Dejtonskog sporazuma i zahtjeva za ukidanjem Republike Srpske. Dejtonski ustav sa Republikom Srpskom, mora biti poništen. Bošnjaci trebaju staviti na suÄ‘enje Äitav genocid koji je nanesen graÄ‘anima BiH i staviti na suÄ‘enje Dejton kao rezultat genocida.

- U Washingtonu je marta 1994., a zatim i u Daytonu novembra 1995. godine, odstranjena svaka opcija stvaranja ¨Hrvatske Republike Herceg-Bosne¨ - da bi u Dejtonu, Aneksom 4 (ustavom), bila zacrtana privremena, labilna i nelegalna ¨Unija BiH¨; sastavljena od jedne drÅ¾ave u procesu legalizacije, RS, i jedne nestabilne federacije od 10 mini-drÅ¾ava, kantona, FBiH. Umjesto nepravednog i nepovoljnog ¨Dejtona¨, Bošnjaci trebaju traÅ¾iti obnovu cjelovite, jedinstvene drÅ¾ave Bosne i Hercegovine; na srednjem nivou podijeljene na geografski definirane regije sa jednakopravnošÄ‡u svih naroda, a ne na dejtonske tvorevine RS i FBiH.

Hrvatska federalna jedinica (drÅ¾ava!), ¨Herceg-Bosna¨, sa ¨hrvatskim stolnim gradom Mostarem¨, je kao i Republika Srpska i Federacija BiH protiv drÅ¾ave Bosne i Hercegovine i njenih Bh. graÄ‘ana: drÅ¾avi odanih Bosanaca i Hercegovaca, bilo koje etniÄke i vjerske pripadnosti. brojem najviše pripadnika bošnjaÄkog naroda, zatim izvjesnog broja pripadnika srpskog naroda i tzv. ¨ostalih¨, a posebno svih Hrvata, koji su niz godina u više navrata nudili pro-bosanske opcije. Hrvati su godinama otvoreno izricali formulaciju: - Da Ä‡e podrška bošnjaÄkih lidera Republici srpskoj odn. planovima Milorada Dodika, okrenuti Hrvate od ¨Plana A¨ kojim oni traÅ¾e ustav pravedne, reintegrirane drÅ¾ave Bosne i Hercegovine, ka hrvatskom ¨Planu B¨ kojim traÅ¾e hrvatsku federalnu jedinicu (drÅ¾avu) ¨Herceg-Bosnu¨ i ¨hrvatski stolni grad Mostar¨.

DODACI UZ TEKST

{1. DODATAK} VIŠESTRUKA AGRESIJA NA REPUBLIKU BIH – ZAJEDNIÄŒKI ZLOÄŒINAÄŒKI PODUHVAT PROTIV IDEJE BOSNE I BOSANSKOG DUHA

U velikom dijelu svoje dosadašnje historije Bosna i njeno stanovništvo, posebno Bošnjaci, bili su raspeti izmeÄ‘u krupnih ideoloških i politiÄkih podjela na Balkanu i evropskom kontinentu. Preko teritorije Bosne prolazile su granice izmeÄ‘u Zapadnog i IstoÄnog rimskog carstva (izmeÄ‘u Rima i Bizanta), zatim istoÄnog i zapadnog hrišÄ‡anstva, kao i one što su razdvajale Veneciju, Austriju i Austro-Ugarsku monarhiju i Osmansko carstvo.

U XIX i XX stoljeÄ‡u oko Bosne se sukobljavaju Srbija (sa istoka) i Hrvatska (sa zapada), dok su Bošnjaci element preko Äijih prava i interesa se namiruju teÅ¾nje i interesi ova dva faktora. Historijski gledano, od kraja osmanske vlasti 1878. godine, pa sve do danas, Bosna je glavno poprište i Å¾rtva suprotstavljenih srpskih i hrvatskih nacionalistiÄkih interesa. Radi se o programima i zahtjevima srpskih i hrvatskih nacionalo-politiÄkih planova da se Bosna inkorporira u Srbiju ili Hrvatsku, a muslimani istrijebe.

OsvajaÄke aspiracije genocidnog karaktera zapadnih i istoÄnih susjeda prema Bosni prisutne su i odraÅ¾avaju se i u djelima brojnih srpskih i hrvatskih historiÄara i politiÄara. Srpska i hrvatska nacionalistiÄka historiografija i politika negira postojanje Bosne kao drÅ¾ave i osporava postojanje Bošnjaka. Predstavnici takve “historijske” nauke i politike negiraju i njihovo domaÄ‡e etniÄko porijeklo i identitet i status posebnog naroda.

Na osnovi nacionalistiÄke ideologije i velikodrÅ¾avnih projekata u dosadašnjoj historiji nad Bosnom i Bošnjacima izvršeni su brojni zloÄini, Äija je kulminacija došla do izraÅ¾aja u XX stoljeÄ‡u.

Na osnovu brojnih relevantnih izvora razliÄite provenijencije, ukljuÄujuÄ‡i i dokumenta Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i Republike Hrvatske, visokog stepena povjerljivosti, pouzdano se, izmeÄ‘u ostalog, moÅ¾e utvrditi da je na kraju XX stoljeÄ‡a: - prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena klasiÄna oruÅ¾ana agresija, odnosno zloÄin protiv mira i sigurnosti ÄovjeÄanstva, što znaÄi da se radi o meÄ‘unarodnom oruÅ¾anom sukobu, i - drugo, na okupiranim teritorijama nezavisne i univerzalno priznate Republike Bosne i Hercegovine, Älanice Organizacije ujedinjenih nacija, kao i u gradovima pod opsadom, nad Bošnjacima je izvršen genocid i drugi masovni oblici zloÄina.

RijeÄ je o zloÄinima koji su nastali na temeljima dvije nacionalistiÄke ideologije, dvije agresivne i genocidne strategije, dvije zloÄinaÄke politike, dva velikodrÅ¾avna projekta, dva nacionalistiÄka pokreta, dviju drÅ¾ava, zatim dviju, odnosno triju kolaboracionistiÄkih tvorevina, dvije strane vojske, Äetiri kolaboracionistiÄke vojne formacije i više drugih oruÅ¾anih jedinica i grupa, ukljuÄujuÄ‡i i strane plaÄ‡enike (Ruse, Grke, itd.). Takva zloÄinaÄka ideologija, politika i praksa je, po uzoru na fašizam, imala za cilj - formiranje velikosrpske i velikohrvatske drÅ¾ave na raÄun samostalne i suverene, historijski trajne i jasno definirane drÅ¾ave Bosne i Hercegovine. Cilj te ideologije, politike i prakse bio je osvajaÄki rat za teritorije, za “Å¾ivotni prostor”, za otimanje tuÄ‘e - bosanske zemlje.

Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima Äine suštinu zajedniÄkog zloÄinaÄkog poduhvata drÅ¾ave Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, od septembra 1991. do kraja 1995, i drÅ¾ave Republike Hrvatske, od kraja 1991. do 18. marta 1994, njihovih drÅ¾avnih, vojnih i policijskih rukovodstava, te njihovih petokolonaša, kolaboracionista i plaÄ‡enika u Bosni i Hercegovini.

Namjera tog zloÄinaÄkog Äina imala je za cilj osvajanje, podjelu i uništenje Republike Bosne i Hercegovine kao drÅ¾ave, te “konaÄno rješenje” muslimanskog pitanja - istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svoÄ‘enje na beznaÄajnu etniÄku skupinu. Svi relevantni izvori potvrÄ‘uju da je prije izvoÄ‘enja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i izvršenja genocida nad Bošnjacima postojala dobro osmišljena namjera za izvršenje tih i drugih oblika zloÄina.

Radi ostvarivanja navedene genocidne namjere preduzete su sljedeÄ‡e aktivnosti: razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ; smanjena je i razoruÅ¾ana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i još nekih konstitutivnih elemenata Federacije; Jugoslavenska narodna armija je, od antifašistiÄke i multietniÄke oruÅ¾ane sile, transformisana u velikosrpsku vojsku; isprobani su klasiÄni napadaÄki planovi Vojske Kraljevine Srbije prema Bosni i Hercegovini; obnovljeni su i eskalirali srpski i hrvatski ekstremni nacionalistiÄki pokreti; utvrÄ‘eni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zloÄina; postignut je naÄelan dogovor o uništenju Bosne i Hercegovine izmeÄ‘u šefova susjednih drÅ¾ava - Pakt MiloševiÄ‡ - TuÄ‘man (marta 1991); omeÄ‘avane su granice Velike Srbije i Velike Hrvatske; organizovana je i naoruÅ¾ana peta kolona (velikosrpska i velikohrvatska) u Bosni i Hercegovini; komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama šefova susjednih drÅ¾ava - koje su se pojavile kao okupacione sile; zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zloÄinaÄke aktivnosti, koje omoguÄ‡avaju efikasnu agresiju i genocid nad Bošnjacima.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu isplanirana je (politiÄki, vojno, ekonomski, medijski, obavještajno, psihološki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem uništenja Bosne i Hercegovine. NareÄ‘eno je izvršenje ovog plana sa nadleÅ¾nih politiÄkih i vojnih mjesta i on je planski, organizovano i sistematski izvršen. Poznate su drÅ¾ave agresori, zatim ideolozi, planeri, organizatori, naredbodavci, izvršioci i saradnici ovog zloÄina.

Beogradski i zagrebaÄki reÅ¾imi, na Äelu sa Slobodanom MiloševiÄ‡em i Franjom TuÄ‘manom, planirali su, pripremali i organizovali agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, rukovodili i komandovali izvoÄ‘enjem agresije; operativno planirali, pripremali, koordinirali, usmjeravali i preko svojih oficira vodili borbene operacije protiv Bosne i Hercegovine; osiguravali Å¾ivu silu (starješinski i vojniÄki kadar), kompletnu logistiÄku podršku (tenkove, transportere, helikoptere, artiljerijsko i pješadijsko naoruÅ¾anje, radarsko-raÄunarska sredstva, minsko-eksplozivna sredstva, municiju, gorivo i mazivo i druge strateške sirovine; sanitetski materijal; zdravstveno osiguranje i svu drugu vojnu opremu, zatim plate i penzije, te tako neposredno uÄestvovali u izvršenju genocida i dugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava. Samo u periodu do 31. decembra 1994. Savezna Republika Jugoslavija je za izvoÄ‘enje agresije osigurala 89,4% pješadijske, 73% artiljerijske i 95,1% protivavionske municije. Navedene podatke je pravovremeno, još u toku sudskog procesa, posjedovao MeÄ‘unarodni sud pravde, ali ih, naÅ¾alost, kao i mnoge druge krucijalne dokaze o neposrednom uÄešÄ‡u i odgovornosti Savezne Republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima, nije uzeo u obzir.

OruÅ¾ana agresija, osvajaÄki rat protiv Bosne i Hercegovine, bila je sastavni dio MiloševiÄ‡eve i TuÄ‘manove drÅ¾avne politike, u Äije je ime najveÄ‡i dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bošnjaci ubijani, protjerivani i odvoÄ‘eni u koncentracione logore samo zbog njihove etniÄke i vjerske pripadnosti.

Nosilac velikosrpske ideologije, politike i prakse u Republici Bosni i Hercegovini je bila Srpska demokratska stranka, na Äelu sa ratnim zloÄincem Radovanom KaradÅ¾iÄ‡em, koju je, naÅ¾alost, prihvatio zaprepašÄ‡ujuÄ‡e veliki broj Srba. Još više zastrašuje i Äinjenica da su mnogi Srbi antifašisti iz Drugog svjetskog rata svoj radni i Å¾ivotni vijek na kraju XX stoljeÄ‡a završili kao fašisti. “Rukovodstvo bosanskih Srba”, taÄnije rukovodstvo Srpske demokratske stranke i srpske kolaboracionistiÄke tvorevine u Bosni i Hercegovini (Srpska republika Bosna i Hercegovina/Republika Srpska) bilo je ukljuÄeno u udruÅ¾eni zloÄinaÄki poduhvat pod direktnim politiÄkim i operativnim voÄ‘stvom Slobodana MiloševiÄ‡a, Äiji su cilj i namjera bili da se unište bosanski muslimani kao grupa.

{2.DODATAK} NEDOVRŠENI MIR – ZLOÄŒIN GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

Institut za zdravstvenu zaštitu u Sarajevu svake sedmice, za vrijeme agresije, genocida i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, objavljivao je “Å¾rtve rata u BiH” na podruÄju opÄ‡ina koje su bile pod kontrolom legalne vlasti meÄ‘unarodno priznate drÅ¾ave Republike Bosne i Hercegovine (61 opÄ‡ina). Institut je januara 1996. Objavio preliminarne podatke o “Å¾rtvama agresije na Bosnu i Hercegovinu” 156.824 ubijena i nestala osoba, a 25. marta 1996. konaÄni broj svih ubijenih, nestalih i “na drugi naÄin umrlih osoba” -278.800.

Prema istraÅ¾ivanjima profesora Ilijasa BošnjoviÄ‡a i Arifa SmajkiÄ‡a broj ubijenih i na drugi naÄin smrtno nastradalih i nestalih iznosi 258.000, od Äega 138.800 Bošnjaka.

Po prof. Muratu Praši, “od bruto manjka (2,07 mln) ubijeno je, smrtno stradalo ili nestalo oko 328 hiljada ljudi”, od Äega oko 218.000 Bošnjaka.

Vladimir Å½erjaviÄ‡ je objavio da je u Bosni i Hercegovini ubijeno 220.000 ljudi, od toga 160.000 Bošnjaka, 30.000 Hrvata i 25.000 Srba.

Komisija eksperata Ujedinjenih nacija za istraÅ¾ivanje povreda meÄ‘unarodnog humanitarnog prava u bivšoj Jugoslaviji (Bassionnijeva komisija) 1995. utvrdila je broj “ubijenih i nestalih” na oko 200.000, a MeÄ‘unarodni institut za istraÅ¾ivanje mira iz Štokholma 1993. godine na 169.100.

U Bosni i Hercegovini je, prema prof. Herbertu Hirschu (1995), ubijeno „oko 200.000 ljudi“.

Prof. Francis Boyl je 1997. godine iznio procjenu od 139.000 smrtno stradalih Å¾rtava.

Prema George Kenneyu (1995) broj “smrti vezanih za rat (iskljuÄujuÄ‡i prirodne smrti)” iznosi izmeÄ‘u 25.000 i 60.000.

Raju Thomas (1993) iznosi da je broj Å¾rtava u Bosni i Hercegovini izmeÄ‘u 40.000 i 70.000.

Benjamin A. Valentino izmeÄ‘u 25.000 i 155.000.

Prof. dr. Jean-Paul Sardon je 2001. objavio akademski Älanak o demografskim promjenama na Balkanu od kraja osamdesetih godina XX stoljeÄ‡a, u kome je, vršeÄ‡i procjenu broja Å¾rtava rata u Bosni I Hercegovini, pored ostalog, tvrdio da su “ratovi koji su pratili raspad bivše Jugoslavije” izazvali “stotine hiljada mrtvih”, od Äega “200.000-300.000 u Bosni i Hercegovini”, što je, po njemu, predstavljalo 5-7% stanovništva. Pet godina kasnije, 24. marta 2006, Sardon je, svjedoÄeÄ‡i u korist Srbije i Crne Gore pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde u Hagu, a sa osnovnim i glavnim ciljem da umanji broj Å¾rtava genocida u Bosni I Hercegovini, negirao vlastite rezultate istraÅ¾ivanja. Naime, on je tada, na unakrsno ispitivanje Joanne Korner, britanskog advokata iz Londona i Älana Pravnog tima Bosne i Hercegovine, izjavio da nije vršio “ni neposrednu, ni posrednu procjenu broja Å¾rtava u ratu koji je bjesnio Bosnom I Hercegovinom izmeÄ‘u 1992. i 1995.” i priznao da je, u vezi sa njegovom procjenom od 2001. godine o 200.000-300.000 mrtvih u Bosni i Hercegovini, u pitanju navodno greška, te da je “moÅ¾da to bila lakoumnost” s njegove strane (“... moÅ¾da sam tada djelovao lakoumno ...”).

Noel Malcolm tvrdi da je “ipak, moÅ¾da najbolji komentar taktike MiloševiÄ‡a i KaradÅ¾iÄ‡a, i onoga što su oni postigli u Bosni i Hercegovini više od 150.000 mrtvih, više od 2 milijuna ljudi protjeranih sa svojih ognjišta, popaljena i razorena sela i gradovi, i nekoliko stotina dÅ¾amija

i crkava namjerno dignutih u zrak”.

U BiH je, prema Izvještaju MeÄ‘unarodne komisije za Balkan (1996), “tokom sukoba 145.000 ljudi ubijeno ili umrlo, 174.000 ranjeno, 2 i po miliona je protjerano, a milion i stotinu hiljada otišlo je u druge zemlje.

Po dr. Ivi Goldsteinu (2003) “Äini se da je najrealnija procjena da je u Äitavom ratu /u Republici Bosni i Hercegovini (do 1995) poginulo oko 215.000 ljudi, od toga oko 160.000 Muslimana – Bošnjaka (8,4% ukupnog broja iz 1991), oko 30.000 Hrvata (4% broja iz 1991) i 28.000 Srba (2,1%)“.

“Rat u Jugoslaviji” je, po Bernardu Bruneteau, “donio 250.000 Å¾rtava, od kojih su dvije treÄ‡ine bili civili i 2,8 miliona izbjeglica i raseljenih osoba”.

Prema Rezoluciji Ujedinjenih nacija od novembra 2005. u Bosni i Hercegovini je ubijeno 260.000 ljudi.

Godine 1995. Fondacija Carnegie za meÄ‘unarodni mir i Aspen Institut iz Berlina, zajedno sa nekoliko drugih evropskih i ameriÄkih fondacija, 1995. Formirali su sliÄnu meÄ‘unarodnu komisiju pod nazivom “MEÄUNARODNA KOMISIJA ZA BALKAN“, sa sjedištem u Berlinu. Mandat Komisije je bio “da izradi izvještaj o situaciji na Balkanu i formulira dugoroÄne mjere koje bi mogle pridonijeti uspostavi trajnog mira na tom podruÄju“. Institucije koje su finansirale ovaj projekat “to su potakle zato što su bile uvjerene da su postojeÄ‡e poteškoÄ‡e i prevladavajuÄ‡i mentalitet na Balkanu trajna prijetnja miru, uÅ¾asavajuÄ‡i primjer netolerancije i sramota za Evropu. RezultatI projekta ‘Ljudski gubici u Bosni i Hercegovini ’91-95’”, po kojima je “ubijeno i nestalo 97.207 ljudi”, od Äega 39.684 civila i 57.523 vojnika.

Rony Blum, Gregory H. Stanton, Shira Sagi i Elihu D. Richter, na osnovu meÄ‘unarodnopravne literature, saopÄ‡enja za javnost Ujedinjenih nacija i podataka Amnesty Internationala i Human Rights Watcha, tvrde (2007) da je u Bosni u periodu od 1991. do 1995. izvršen genocid, u kojem je ubijeno 200.000 ljudi

Prema United Human Rights Council Srbi su u Republici Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995. izvršili genocide nad muslimanima, pri Äemu je sistematski ubijeno preko 200.000 muslimanskih civila.

OÄigledno je da se, prema navedenim rezultatima istraÅ¾ivanja, procjene o broju Å¾rtava u Bosni, uglavnom ubijenih, kreÄ‡u u rasponu od izuzetno niskih – 25.000, pa sve do 328.000. Ova pojava nije ni u kom sluÄaju specifiÄnost za genocid nad Bošnjacima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeÄ‡a, veÄ‡ je jedna od zajedniÄkih karakteristika svih dosadašnjih genocida, poÄev od genocida u Namibiji (1904), preko holokausta (1933-1945), do genocida u Darfuru (2003 - ). Problem utvrÄ‘ivanja broja Å¾rtava genocida predstavlja poteškoÄ‡e za istraÅ¾ivaÄe i akademski legitiman rad, s jedne strane, i širom otvara vrata manipulantima, falsifikatorima i onima koji poriÄu, kako sam zloÄin, tako i njegovu genocidnu namjeru, s druge strane. Primjera radi, procjene o broju Å¾rtava holokausta kreÄ‡u se u rasponu izmeÄ‘u pet miliona i šest miliona; u Ruandi izmeÄ‘u 500.000 i jednog miliona, a u koncentracionom logoru Jasenovac od 20.000 do 1.100.929.

Nekoliko Äinjenica Društvo za ugroÅ¾ene narode o genocidu u Bosni i Hercegovini:

U Bosni i Hercegovini osnovano je preko stotinu koncentracionih i zatoÄeniÄkih logora, kao i logora u kojima su vršena silovanja. Ukupno je bilo zateceno preko 200.000 civila.

Više hiljada zatoÄenika ubijeno je u koncentracionim logorima Omarska, ManjaÄa, Keraterm, Trnopolje, Luka BrÄko, Sušica i FoÄa.

Sustavno su hapšeni i ubijani pripadnici akademske i politiÄke elite.

Protjerano je preko 2,2 miliona Bosanaca, koji su se naselili na Äetiri kontinenta.

Ubijeno je više hiljada ljudi koje nije evidentirala ni jedna institucija i koji se ne vode ni u jednoj statistici. MeÄ‘u njima bili su i djeca, starci, bolesnici i ranjeni civili koji su umrli tokom bijega i nakon njega.

Za vrijeme gotovo Äetvorogodišnje blokade pola miliona Bosanaca je izgraÄ‘ivanoj i granatirano, a u znaÄajnom broju i izgubilo Å¾ivote u tzv. zaštiÄ‡enim zonama UN-a (Tuzla, GoraÅ¾de, Srebrenica, Å½epa, Cerska, BihaÄ‡).

U Äetverogodišnjem bombardiranju Sarajeva ubijeno je 11.000 ljudi, od toga 1.500 djece.

U mnogobrojnim opštinama i gradovima sjeverne, zapadne i istoÄne Bosne (Posavina, podruÄje Prijedora i Podrinje) poÄinjeni su masakri i masovna strijeljanja. 9. Sustavno je razoreno vise stotina sela i gradskih cetvrti.

Posve su uništena ili ošteÄ‡ena djela materijalne islamske kulture te ogromni dio graÄ‘evina katoliÄke kulture; meÄ‘u njima i 1189 dÅ¾amija medresa te oko 500 katoliÄkih crkava i crkvenih objekata.

Traga se za 15.000 nestalih osoba, a neophodna je i ekshumacija i identifikacija tih zrtava.

284 vojnika UN-a korištena su kao taoci i kao "Å¾ivi štitovi".

Silovano je vise od 20.000 Bošnjakinja u logorima za silovanja i izvan njih.

Po aktualnim saznanjima, ubijeno su 8.376 odrasla muškaraca i mladiÄ‡a iz grada Srebrenice i zakopana u masovne grobnice.

Po dr. Ivi Goldsteinu (2003) “ovo je najrealnija procjena koju prihvata i prof. Dr. Smail ÄŒekiÄ‡, direktor Instituta za istraÅ¾ivanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, Univerziteta u Sarajevu, u Äitavom ratu u Republici Bosni i Hercegovini (do 1995) poginulo oko 215.000 ljudi, od toga oko 160.000 Muslimana – Bošnjaka (8,4% ukupnog broja iz 1991), oko 30.000 Hrvata (4% broja iz 1991) i 28.000 Srba (2,1%).

RAZMJERE ZLOÄŒINA PROTIV ÄŒOVJEÄŒNOSTI I MEÄUNARODNOG PRAVA

Genocid nad Bošnjacima izvršen je u ambijentu agresije na nezavisnu, meÄ‘unarodno priznatu drÅ¾avu Bosnu i Hercegovinu, Älanicu Ujedinjenih nacija i putem troipogodišnje okupacije velikog dijela njene drÅ¾avne teritorije. OsuÄ‘eni ratni zloÄinac Biljana PlavšiÄ‡ je na 17. sjednici Skupštine Republike Srpske, odrÅ¾ane od 24. do 26. jula 1992, izjavila da je 70% teritorije Bosne i Hercegovine osvojeno. Radovan KaradÅ¾iÄ‡ je na 34. zasjedanju Skupštine Republike Srpske, odrÅ¾ane od 27. avgusta do 1. oktobra 1993, izjavio: “A saÄuvali smo 250.000 mjesta Å¾ivotnog prostora gdje su muslimani Å¾ivjeli”. Slobodan MiloševiÄ‡ je 15. aprila 1994, na sjednici Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije, pored ostalog, izjavio: “… naše snage kontrolišu 72% teritorije” Bosne i Hercegovine.

Genocid nad Bošnjacima je, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na fašizam, vršen u kontinuitetu do kraja 1995. Namjera da se Bošnjaci istrijebe postojala je od poÄetka i praktiÄno je provoÄ‘ena u toku cijelog trajanja agresije. Izvršioci genocida, imajuÄ‡i u vidu toleriranje njihovih akata od strane MeÄ‘unarodne zajednice, smatrali su da Ä‡e via facti doÄ‡i do legalizacije genocida kao politiÄke prakse.

Srbijansko-crnogorski agresor je na okupiranoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, posebno na podruÄju strateških prioriteta istoÄne i sjeverne Bosne, kao i Bosanske krajine, izvršio masovno uništavanje civila, uglavnom Bošnjaka. Najmasovniji pokolji bili su u regijama Bosanke krajine i doline rijeke Sane, u Bosanskoj posavini, Podrinju i Sarajevu.

Velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti likvidirali su desetine hiljada nevinih civila na podruÄjima: Trebinja, BileÄ‡e, Gacka, Ljubinja, Nevesinja, Kalinovika, FoÄe, GoraÅ¾da, ÄŒajniÄa, Rudog, Višegrada, Rogatice, Sokoca, Han-Pijeska, Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Zvornika, Bijeljine, BrÄkog, Bosanskog Šamca, Doboja, Bosanskog Broda, Dervente, TesliÄ‡a, Maglaja, ZavidoviÄ‡a, Prnjavora, Kotor-Varoši, Skender-Vakufa, Banje Luke, KljuÄa, Bosanskog Petrovca, Sanskog Mosta, Bosanske Gradiške, Prijedora, Bosanske Dubice, Bosanskog Novog, Bosanske Krupe, Kulen-Vakufa, Sarajeva i drugih mjesta, te nasilno protjerali ukupno stanovništvo sa veÄ‡ine tih prostora i zatrli sve tragove njihovog postojanja. Muškarci i Å¾ene su hapšeni, zatoÄavani, protjerivani, deportovani, izbacivani silom i prijetnjom iz svojih kuÄ‡a i stanova, odvajani jedni od drugih i odvoÄ‘eni u logore i druge zatoÄeniÄke centre, gdje su mnogi ubijani, teško prebijani, a Å¾ene i mnogi muškarci su silovani. Masovne grobnice i koncentracioni logori krucijalni su pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere - biološko i duhovno istrebljenje Bošnjaka, odnosno genocid nad tim narodom.

Skoro sva navedena podruÄja, od Trebinja na jugoistoku, preko Bijeljine na sjeveroistoku, Sarajeva u centralnoj Bosni, do BihaÄ‡ke krajine na sjeverozapadu, danas Äine Republiku Srpsku (entitet u okviru Bosne i Hercegovine), legalizovanu Dejtonskim mirovnim sporazumom, a koja je, kako se vidi iz podataka, nastala na genocidu i masovnim zloÄinima.

NaÄini i sredstva ubijanja Å¾rtava mogu se oznaÄiti monstruoznim. Å½ene, muškarci, djeca i starci ubijani su vatrenim oruÅ¾jem, noÅ¾evima, te posebnim spravama napravljenim i prireÄ‘enim u tu svrhu. Postoje dokazi da su ljudi Å¾ivi spaljivani, ubijani na zvjerski naÄin, a u nekim masovnim grobnicama otkrivene su i Äitave porodice.

U bezoÄnoj “operaciji ubijanja”, uglavnom za Äetiri dana, s namjerom i prema taÄno utvrÄ‘enom obrascu, u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenica jula 1995. likvidirano je preko 8.000 zarobljenih muslimana Bosne i Hercegovine, samo zbog toga što su bili muslimani i što su Å¾ivjeli na teritoriji koju je velikosrpski agresor Å¾elio da pripoji Srbij. Tri generacije muškaraca su istrijebljene. To je najveÄ‡i pojedinaÄni i u kratkom vremenu izvršeni masakr i totalni progon ljudi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Dokazano je da je zauzimanje Srebrenice, deportacija civila iz PotoÄara i operacija zarobljavanja, zatoÄenja i likvidacija Bošnjaka bio unaprijed isplanirani i planski proveden genocidni akt.

Broj ubijenih i kratkoÄ‡a vremena likvidacije govori da se u pripremi i izvršenju genocida radilo o veoma dobroj organizaciji sa mnogo organizovanih i disciplinovanih izvršilaca, zapravo cijeli politiÄki, upravni, policijski i vojni potencijal srpskih snaga. Ideološki i politiÄki nosilac genocida bio je srpski reÅ¾im Slobodana MiloševiÄ‡a, a glavni izvršioci Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine, te zakonodavna, izvršna i sudska vlast Republike Srpske.

Agresor je masovne zloÄine izvršio u Sarajevu i drugim gradovima u opsadi: u redovima za vodu, hranu, na trÅ¾nicama, u školama, bolnicama, na ulicama, u stambenim objektima, za vrijeme sahrana, itd. Samo na širem podruÄju Srebrenice od 1992. do 1995. ubijeno je preko 12.000 Bošnjaka. Ukupan broj umrlih na podruÄju Sarajeva u toku opsade u periodu od aprila 1992. do decembra 1995, prema rezultatima istraÅ¾ivanja ICTY-a, iznosi 18.888 lica.

U Tuzli je 25. maja 1995. izvršen masakr nad civilima, od Äije je granate ubijen 71 civil (izmeÄ‘u 15 i 25 godina) i ranjeno 200. Broj nestalih lica po MeÄ‘unarodnom komitetu crvenog krsta iznosi 21.621, a po Federalnoj komisiji za nestale osobe 27.734.

Od oko 18.000 ekshumiranih do 2006. godine 92% su civili, od Äega su 12% Å¾ene i 2-3% djece.

Srbijansko-crnogorski agresor izvršio je brojne zloÄine i nad djecom kao vitalnom skupinom od koje zavisi buduÄ‡i razvoj populacije. Mnoga su djeca ubijena i ranjena. Samo na podruÄju Sarajeva u opsadi je ubijeno preko 1.600 djece. Nakon zauzimanja sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995, ubijeno je oko 1.000 djece mlaÄ‘e od 18 godina, meÄ‘u kojima je oko 400 starosne dobi do 14 godina. Brojne su djevojÄice silovane i gledale su kako muÄe i siluju njihove majke. Na oÄigled djece zloÄinci su ubijali, muÄili i silovali njihove roditelje, itd. Oduzeli su im dom i djetinjstvo, a mnogima ubili jednog ili oba roditelja.

Postrojbe Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeÄ‡a obrane (HVO) u dolini Rame i Neretve, te u srednjoj Bosni, izvršili su brojne zloÄine nad bošnjaÄkim civilnim stanovništvom, kao što su: masovni pokolji, nasilna raseljavanja i nezakonita hapšenja civila, silovanja, napadi na gradove, te uništavanje sela i vjerskih objekata. To je, u skladu sa TuÄ‘manovim nacionalistiÄkim programom o formiranju “zajedniÄke hrvatske drÅ¾ave u njenim etniÄkim i povijesnim granicama”, dio smišljene i sistematske politike genocida, koji su HV i pripadnici HVO-a organizirano Äinili u spomenutim krajevima.

Ovakva politika provoÄ‘ena je u opÄ‡inama: Stolac, ÄŒapljina, Mostar, Jablanica, Prozor, Gornji Vakuf, Bugojno, Kiseljak, BusovaÄa, Usora, Å½epÄe, Vitez, Travnik i Vareš. Najeklatantniji primjeri zloÄina su pokolji u AhmiÄ‡ima, Stupnom Dolu i dr.

OruÅ¾ane formacije Fikreta AbdiÄ‡a, koji se stavio u sluÅ¾bu agresorâ, izvršile su brojne zloÄine, kao što su: ubistva ratnih zarobljenika i porodica pripadnika Petog korpusa, maltretiranje mnogih civila, posebno u logorima, zatim silovanja, pljaÄkanje i uništavanje stambenih i drugih objekata.

I jedan broj Bošnjaka je, u toku odbrane Republike Bosne i Hercegovine od agresije, izvršio odreÄ‘ene zloÄine nad Srbima i Hrvatima, a što obavezuje institucije sistema vlasti da i njihovi zloÄini moraju biti procesuirani. Protiv jednog broja takvih pojedinaca su još u toku agresije i genocida preduzete energiÄne mjere kriviÄnog gonjenja.

Republika Bosna i Hercegovina, meÄ‘unarodno priznata drÅ¾ava i Älanica Ujedinjenih nacija, za vrijeme agresije i genocida imala je ogromne Å¾rtve. Ukupan broj ubijenih, prisilno protjeranih, ranjenih i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini još uvijek nije konaÄno nauÄno utvrÄ‘en. U dosadašnjim istraÅ¾ivanjima samo broj ubijenih se kreÄ‡e u rasponu od 25.000 do 328.000. IstraÅ¾ivaÄi ICTY-a, temeljeÄ‡i svoje podatke i na rezultatima istraÅ¾ivanja Instituta za istraÅ¾ivanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, ocjenjujuÄ‡i ih kao pouzdane i vjerodostojne, a izvore relevantne, procijenili su 2003. godine minimalnu cifru “ukupnog broja direktno uzrokovanih ratom u Bosni i Hercegovini” na 102.622 osoba, od Äega 55.261 (54%) civila i 47.360 (46%) vojnika, naglašavajuÄ‡i da su ti podaci još uvijek nepotpuni. U njihovu analizu nisu ukljuÄeni podaci o svim sluÄajevima smrti direktno izazvanih ratom u Bosni i Hercegovini, kao ni smrtni sluÄajevi koji su bili rezultat teških Å¾ivotnih uslova.

Pored masovnih i pojedinaÄnih ubistava, izvršeni su i drugi brojni oblici zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, od kojih ovom prilikom navodimo:

-nekoliko stotina hiljada ranjenih, od Äega nekoliko desetina hiljada djece;

-više stotina hiljada zatoÄenih u preko 650 koncentracionih logora i drugih mjesta zatoÄenja;

-nekoliko desetina hiljada silovanih i seksualno zlostavljanih Å¾ena, djece pa i muškaraca;

-iz svojih domova je, u panici, strahu i haosu, protjerano sa svojih staništa oko 2.200.000 osoba (1.170.000 su izbjeglice i oko 1.030.000 raseljena lica), što Äini više od jedne polovine ukupnog stanovništva Republike Bosne i Hercegovine po Popisu od marta 1991;

-1.370.000 lica je sa teškim psihiÄkim povredama;

-velikosrpski agresor je u gradovima pod opsadom i sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, kao i mnogim naseljima u blizini fronta, nametnuo takve uslove Å¾ivota koji su imali za cilj potpuno ili djelimiÄno uništenje ciljne grupe;

-više desetina hiljada (lica) je, zbog teških uslova agresije i genocida, umrlo usljed poveÄ‡anog mortaliteta stanovništva;

-više desetina hiljada (lica) je, zbog teških uslova agresije i genocida, bitno i znaÄajno smanjeno usljed odsustva prirodnog priraštaja stanovništva;

-440.000 izbjeglica nije se ni nakon 12 godina vratilo u zemlju;

-agresor je u pojedinim mjestima i krajevima prisilno prevodio muslimane u pravoslavnu vjeru. O tome postoje svjedoÄenja graÄ‘ana iz KalimaniÄ‡a, Rogatice, BjelimiÄ‡a, FoÄe, Kozarca, Semberije i drugih mjesta;

-agresor je opljaÄkao, porušio, sistematski uništio i izbrisao tragove na oko 1.200 objekata islamske arhitekture, meÄ‘u kojima su brojne dÅ¾amije, mektebi, tekije, turbeta i druge sakralne graÄ‘evine, meÄ‘u kojima je i mnogo onih koje imaju neprocjenjivu historijsko-kulturnu, umjetniÄku i nauÄnu vaÅ¾nost i koje su nenadomjestive. Istovremeno, srpsko-crnogorski fašisti uništili su ili oštetili više od 500 vjerskih objekata katoliÄke crkve i nekoliko jevrejskih;

-agresor je opljaÄkao, porušio i popalio na stotine hiljada stambenih objekata. Procjenjuje se da je uništeno i ošteÄ‡eno izmeÄ‘u 60 do 70% ukupnog broja stambenih jedinica u Republici Bosni i Hercegovini. Razoreni su i uništeni mnogi infrastrukturni objekti u oblasti saobraÄ‡aja i veza (Å¾eljezniÄka i putna infrastruktura, PTT saobraÄ‡aj i RTV);

-agresor je opljaÄkao, razorio i uništio mnoge industrijske objekte, poljoprivredna dobra, hotele, motele i turistiÄke centre, te bezbroj malih zanatskih i trgovaÄkih radnji u privatnom vlasništvu. Procjenjuje se da je uništeno i ošteÄ‡eno izmeÄ‘u 50 do 60% industrijskih objekata;

-velikosrpski zloÄinci uništili su oko 55% zdravstvenih objekata, Äime je iz upotrebe izbaÄeno na hiljade bolniÄkih kreveta. Ubijeno je 349 ljekara i drugih zdravstvenih radnika, uglavnom na radnom mjestu (samo na podruÄju Sarajeva 47). Uništeno je oko 400 sanitetskih vozila;

-meÄ‘u najteÅ¾im rezultatima agresije je i razaranje i uništenje gotovo svih obrazovnih, nauÄnih, kulturnih i sportskih objekata. Dovoljno je u tom pogledu spomenuti Äinjenicu da je agresor granatirao i zapalio Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u Sarajevu (zbirku periodiÄnih publikacija sa više od 30.000 naslova iz svih oblasti nauke i ljudskog Å¾ivota uopÄ‡e. Periodika je imala blizu pola miliona tomova, a u VijeÄ‡nici je bilo i oko 850.000 monografskih publikacija). Agresor je potpuno spalio Orijentalni institut, ukljuÄujuÄ‡i arhiv i biblioteku, uništio gotovo sve objekte na kojima su odrÅ¾ane XIV Olimpijske igre 1984, te višestoljetno Jevrejsko groblje pretvorio u uporište sa kojeg je danonoÄ‡no ubijao civile Sarajeva u opsadi;

-agresor je u gradovima koji su bili pod opsadom, posebno u Sarajevu, onesposobio ili iz upotrebe iskljuÄio brojne vodoopskrbne objekte i uskratio vodu, elektriÄnu energiju, gas i telefonske komunikacije. Na taj naÄin agresor je namjerno podvrgavao civile Å¾ivotnim uslovima koji su trebali dovesti do njihovog potpunog ili djelimiÄnog fiziÄkog uništenja;

-srbijansko-crnogorski agresor i njegovi kolaboracionisti nisu poštovali nikakve ratne konvencije, te su protiv civilnog stanovništva koristili metode i sredstva koji su po svim meÄ‘unarodnopravnim i humanitarnim pravima i standardima zabranjeni. Tako je protiv civilnog stanovništva, stambenih, privrednih i bolniÄkih objekata koristio rasprskavajuÄ‡u i zapaljivu municiju, hemijske otrove, kasetne bombe, snajpere i dr. Iz svih je artiljerijskih oruÄ‘a vršio granatiranje po gradovima, naseljima i selima sa preteÅ¾no bošnjaÄkim stanovništvom;

-agresor je sistematski izgladnjivao civilno stanovništvo, posebno u Sarajevu, zatim onemoguÄ‡avao njihovo lijeÄenje i epidemiološku zaštitu, te onemoguÄ‡avao UNHCR-u i drugim meÄ‘unarodnim i lokalnim humanitarnim organizacijama da isporuÄuju hranu i lijekove. TakoÄ‘er, u okupiranim mjestima u kojima je ostao manji broj Bošnjaka i Hrvata agresor ih je otpuštao sa posla, izbacivao iz stanova, uz prethodno prisilno potpisivanje da se odriÄu svoje cjelokupne imovine, uskraÄ‡ivao im socijalnu i medicinsku zaštitu i drugo;

-u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu agresor je posebno koristio opsadni naÄin ratovanja i neselektivno i nesrazmjerno korištenje sile, što je karakteristiÄno za Sarajevo, GoraÅ¾de, Å½epu, Srebrenicu, BihaÄ‡ i druga mjesta u opsadi.

Sistematski obrazac u nasilnom preuzimanju vlasti; poÄinjeni zloÄini; razmjere i brazac napada; njihov intenzitet; veliki broj ubijenih Bošnjaka; protjerivanje, deportacija i okrutno postupanje prema njima u koncentracionim logorima i drugim mjestima zatoÄenja, te ciljni napadi na osobe kljuÄne za njihov opstanak kao grupe (istaknute intelektualne, politiÄke, duhovne i imuÄ‡ne Bošnjake) nedvosmisleni su dokazi o namjeri i izvršenom genocidu nad muslimanima. NaÅ¾alost, bosanski muslimani su na kraju XX stoljeÄ‡a djelimiÄno istrijebljeni. U mnogim krajevima, gdje su stoljeÄ‡ima Å¾ivjeli, danas ih više nema.

GENOCID NAD BOŠNJACIMA KROZ HISTORIJU

PRVI GENOCID

nad muslimanima dogaÄ‘a se 584 godine poslje prvog kriÅ¾arskog rata i trajao je od 1683. do 1699. godine. To je prvi genocid i prva prava, velika i kolektivna tragedija muslimana koja se dogaÄ‘a tokom i poslije velikog ili beÄkog rata izmeÄ‘u Turskog carstva i Austrije. Pošto su Turci u tom ratu izgubili sve posjede i vlast u MaÄ‘arskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji i Boki Kotorskoj, svi muslimani koji se iz ovih zemalja i krajeva nisu uspjeli pravovremeno povuÄ‡i u Bosnu i druge krajeve juÅ¾no od Save i Dunava bili su, vrlo brzo, kao i muslimani Španije prije dva stoljeÄ‡a, pobijeni, protjerani, asimilirani i prevedeni u katoliÄanstvo. Spiritus movens i osnovni agens svih ovih akcija bila je Crkva. Ona se pri tome vodila crkvenim dogmama extra ecclesiam nulla sallus - izvan Crkve nema spasenja i spasenje je samo unutar nje, i extra ecclesiam nullus propheta- izvan Crkve nema poslanika, istine, dobrote, pravde i pravog odnosa sa Bogom. To je crkveno-religijsko opravdanje kriÅ¾arskih ratova, Inkvizicije i genocida nad svim nekršÄ‡anima. Kao i dva stoljeÄ‡a ranije u Spaniji, svi objekti islamske materijalne i sakralne kulture i civilizacije: mezaristani, turbeta, tekije, kutubhane, hamami, bezistani, imareti, musfirhane, sahat-kule, dÅ¾amije, medrese, sebilji, karavan-saraji i hanovi na tlu MaÄ‘arske, Slavonije, Like, Udbine, Krbave, Dalmacije i Boke Kotorske bili su porušeni i uništeni. Muslimane i sve njihove sakralne objekte, za samo šesnaest godina kršÄ‡anske vasti (1683. - 1699.) nije mogla saÄuvati i spasiti Äinjenica da su oni prije toga što šezdeset godina, od 1526. do 1683. godine, dok su vladali istim zemljama i krajevima, kršÄ‡anima garantirali i omoguÄ‡avali sva ljudska, vjerska, kulturna i imovinska prava. Umjesto bilo kakve zahvalnosti i tolerancije prema muslimanima, kršÄ‡ani tih zemalja, u ime religije i ljubavi, dokraja i bez rezerve primjenjuju staro pagansko-faraonsko naÄelo cuius regio eius religio - Äija drÅ¾ava njegova je u njoj i religija, kao da su oni stvoritelji zemlje, a ne Bog.

O prvom genocidu nad muslimanima precizne, jasne i nepobitne podatke, posebno o pokrštavanju, pruÅ¾aju franjevaÄki arhivi u Dalmaciji, Slavoniji i Lici. Na muslimane u ovim zemljama i krajevima danas jedino podsjeÄ‡aju razliÄiti toponimi i prezimena (HadziÄ‡i, prezime HodÅ¾iÄ‡). Za prvi genocid nad muslimanima najbitnije je reÄ‡i da su ratovali Turska i Austija, a da su zrtve bili muslimani Bosnjaci.

DRUGI GENOCID

nad muslimanima dogaÄ‘a se na prijelazu iz 17. u 18. stoljeÄ‡e, taÄnije 1711. godine uoÄi Badnje veÄeri. Te noÄ‡i je izvršena takozvana "israga poturica", kada je pribliÅ¾no 1000 muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada Å¾ivjelo na podruÄju "Stare Crne Gore" koja se sastojala od svega Äetri nahije sa sjedištem u Cetinju, bilo pobijeno ili izbjeglo u NikšiÄ‡ i selo Tudemile kod Bara. Strateg, idejni promotor i agens drugog genocida nad muslimanima, sada na tlu Crne Gore, bila je opet Crkva, ali ne katoliÄka veÄ‡ pravoslavna. Za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svedoÄanstva: prvo, "istraga peturica", ustvari genocid nad muslimanima se dogaÄ‘a uoÄi Badnje veÄeri, dakle najveÄ‡eg i najsvetijeg hrišÄ‡anskog praznika, i drugo, taj dogaÄ‘aj, "istraga peturica" je opjevao vladika - najveÄ‡i crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar II PetroviÄ‡ Njegoš u Gorskom vijencu. On je time pruÅ¾io ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad muslimanima Srbije, SandÅ¾aka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Tako je Njegoš kao najveÄ‡i srpsko-crnogorski pjesnik i kao vladika, odnosno nosilac najvise vjerske i svjetovne vlasti, opjevao, posvetio i u najuzvišenije djelo pretvorio genocid ili meÄ‘unarodni zloÄin pod kojim se podrazumjeva svjesno, namjerno i plansko potpuno ili djelimiÄno uništavanje nacionalnih, etniÄkih, rasnih ili religijskih grupa. Motiv za izvršenje genocida su Å¾elje za pljaÄkom i porobljavanjem, rasna, nacionalna i vjerska mrÅ¾nja i predrasude. Svi ti motivi su opjevani u Gorskom vijencu, a vjersku mrÅ¾nju prema muslimanima Njegoš izriÄe rijeÄima "'odÅ¾a riÅ¾e na Cetinju" i tvdnjom o iskljuÄivosti izmÄ‘u lune (mjeseca, op. F.V.) i krsta.

TREÄ†I GENOCID

nad muslimanima, koji Ä‡e poznati srpski historiÄar i diplomata Stojan NovakoviÄ‡ oznaÄiti kao "generalno trebljenje Turaka - muslimana iz naroda" dogaÄ‘a se na tlu Srbije izmeÄ‘u 1804. i 1820. godine kao posljedica Prvog i Drugog srpskog ustanka. Naime, od samog poÄetka 19. stoljeÄ‡a Srbija i Crna Gora su ekstreminacijom, progonom i ubistvima muslimana, Å¾eljele stvoriti svoje nacionalne drÅ¾ave i stalno ih, na njihovu štetu, proširivati. Tako su genocid i devestacija u odnosu na muslimane konstantne i strateški cilj u politici Srbije i Crne Gore tokom cijelog 19. i 20. stoljeÄ‡a. Pored Pravoslavne crkve koja od drugog genocida igra kljuÄnu ulogu, u treÄ‡em genocidu nad muslimanima njoj se pridruzuju historiÄari i politiÄari, naravno uz pjesnike poput Njegoša.

ÄŒETVRTI GENOCID

nad muslimanima dogaÄ‘a se u periodu izmeÄ‘u 1830. i 1867. godine, kao posljedica Hati-š-Šerifa iz 1830. i njegova aneksa iz 1833. godine, kojima je Srbija stekla status vazalne autonomne kneÅ¾evine unutar Osmanskog carstva, ali i moguÄ‡nost da protjera muslimane iz UÅ¾ica, Šapca, Sokola i Beograda, što je i uÄinjeno od 1862. do 1867. godine. Sve prognane muslimane Porta naseljavaju u Bosnu i za njih se podiÅ¾u dva nova naselja - Gornju i Donju Aziziju, odnosno Bosanski Šamac i Orašje.

PETI GENOCID

nad muslimanima, uglavnom Albancima i Turcima, dogaÄ‘a se na tlu Srbije i Crne Gore izmeÄ‘u 1876. i 1878. godine. Poslije ustanka u Hercegovini, potaknutih i voÄ‘enih uz pomoÄ‡ Srbije i Crne Gore, dolazi do Berlinskog kongresa (1878. godine) na osnovu Äijih odluka, dotadašnje autonomne kneÅ¾evine Srbija i Crna Gora stiÄu potpunu drÅ¾avnu neovisnost, ali i uveliko proširuju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno proširila niškim, pirotskim, topliÄkim i vranjskim okruzima, a Crna Gora u Hercegovini. Iz svi tih okruga i regija muslimani su odmah potpuno istrijebljeni, uprkost Äinjenici da se Srbija, shodno odlukama Berlinskog kongresa, obavezala da Ä‡e poštivati slobodu vjeroispovijesti muslimana. Mada su predjeli današnje juÅ¾ne Srbije tim Äinom potpuno opustjeli i ostali bez stanovništva, što je dovelo u pitanje poljoprivredu zemlje i nanijelo joj veliku štetu, ipak je mrÅ¾nja prema muslimanima bila veÄ‡e i jaÄ‡a od svake koristi i interesa. U razdoblju od 1862. do 1878. godine, za svega šesnaest godina, nestalo je nekoliko stotina dÅ¾amija, mnoge sahat-kule, musafirhane, imareti, karavan-saraji, hanovi, bezistani, sebilji i kutubhane, u Beogradu, Šapcu, UÅ¾icu, Sokolu, Nišu, Pirotu i Vranju, kao što se, prije nepuna dva stoljeÄ‡a, desilo na tlu Ugarske, Like, Korduna, Udbine, Dalmacije i Boke. Dakle, dva genocida, od dva razliÄita dušmanina, sa potpuno istim posljedicama dogaÄ‘aju se u razliÄitom vremenskom periodu za svega šesnaest godina.

ŠESTI GENOCID

nad muslimanima poljedica je austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Mada je Austro-Ugarska posljednja pravna drÅ¾ava koja je vladala Bosnom unazad posljednjih 115 godina i koja je garantirala svim graÄ‘anima osnovna vjersko-duhovna, fiziÄko-biološka i materijalno-imovinska prava, muslimani su se u poÄetku svim raspoloÅ¾ivim sredstvima suprostavljali Austro-Ugarskoj okupaciji. Oni su se, odmah poslije, ali u toku okupacije, poÄeli iseljavati u Tursku, SandÅ¾ak, Kosovo i Makedoniju, gde je tada još uvijk bila Turska vlast. Tako dolazi do populacije i radikalnog smanjenja muslimaske populacije u ukupnom stanovnistvu Bosne i Hercegovine. Prema popisu iz 1879. godine, muslimani su cinili skoro 39% populacije Bosne i Hercegovine, dok je njihov udio u bh. stanovnistu 1910. godine opao na svega 32%.

SEDMI GENOCID

nad muslimanima SandÅ¾aka i Crne Gore, kao i pokušaj nasilnog pokrštavanja muslimana u Plavu i Gusinju, je direktna posljedica Prvog i Drugog balkanskog rata. To je bio sedmi genocid nad muslimanima Balkana, a prvi nad muslimanima SandÅ¾aka, zato što nije postojala vlast koja bi ih zaštitila.

OSMI GENOCID

nad muslimanima traje od osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Mada Å¾ivoti muslimana u prvoj Jugoslaviji nisu imali nikakvu vrijednost, ipak su bili sloÅ¾eni posebno muslimanima SandÅ¾aka i istoÄne Hercegovine. Tako je u selu ŠahoviÄ‡i, u Bjelopoljskom srezu u SandÅ¾aku, 7. Novembra 1924. godine oko 600 muslimana ubijeno bez ikakvog povoda, krivnje i razloga. U Hercegovini je od kraljevih komita tokom devedesetih godina po narudÅ¾bi, planu i sistemu, bilo preko tri hiljade vansudskih i neotkrivenih, a dobro poznatih ubistava, naravno poÄinjenih nad muslimanima. Ta ubistva i zastrašivanja uticali su na izmjenu etniÄke slike istoÄne Hercegovine na štetu muslimana, a u korist Srba i Crnogoraca.

DEVETI GENOCID

nad muslimanima traje od 1941. do 1945. godine. Prema dosadašnjim istraÅ¾ivanjima KocoviÄ‡a, ZerjaviÄ‡a, Dedijera i MiletiÄ‡a, sve nemuslimana, Drugi svjetski rat je odnio 103.000 muslimanskih Å¾ivota ili 8,1% ukupne tadašnje muslimanske populacije. Najviše je muslimana u tom ratu nastradalo od ÄetniÄkog, komšijskog, noÅ¾a što ih je stigao na kuÄ‡nom pragu, u avliji i na njivi. U prvih devet genocida muslimani se nikako nisu oruÅ¾jem suprostavili svojim koljaÄima i zlikovcima. Naprotiv, od 1683. do 1992. godine, dakle punih 309 godina, mi smo oÄekivali da koljaÄi i zlikovci kaÅ¾u: "mi Ä‡emo vam oprostiti što vas koljemo i ubuduÄ‡e Ä‡emo vam se smilovati." To se nije nikada dogodilo i to je bila naša najveÄ‡a iluzija, zabluda i samoobmana.

DESETI GENOCID

najokrutniji i najveÄ‡i genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini traje od aprila 1992. godine. Po mnogo Äemu je on izniman od ostalih devet. Okrutniji je, suroviji, širi i dublji po razmjerama od svih dosadašnjih. On je najavljen pola godine unaprijed i sada se, evo, odvija na oÄigled cijelog svijeta pod pokroviteljstvom Ujedinjeni Naroda, organizacije za evropsku sigurnost (OESS) pod štafetnom palicom Evropske Zajednice. Ovo je prvi genocid nad muslimanima u kome istovremeno i, na neki naÄin, uÄestvuje Srbija, Crna Gora i Hrvatska. U predhodnih devet genocida Srbija i Hrvatska nikada nisu istovremeno i zajedniÄki Äinile genocid nad muslimanima. MeÄ‘utim, pored svih stradanja, progona i klanja muslimani su u ovome, desetom genocidu, po prvi puta, kao narod, organizirano, kroz vojsku, policiju, politiku i drÅ¾avu svim sredstvima bore i suprostavljaju ÄetniÄ‡ima i ustašama, dakle jedinim argumentima koji oni razumiju i uvaÅ¾avaju.

Planirani genocid - planirana smrt za Bošnjake i BiH

Da je u Evropi ili USA kojim sluÄajem za par dana ubijeno 10.000 ili 12.000 zeÄeva, Äaplji ili nekih drugih ptica – zasigurno bi se (da li od strane “Zelenih” ili nekih drugih) proglasila ekološka katastrofa.

Ali posto se pobilo, poklalo, na najsvirepiji naÄin ubilo 8,10,12 ili više hiljada nekih Bošnjaka, a uz to muslimana, “evropskih uljeza” i “opasnih elemenata” po kršÄ‡ansku Evropu – onda koga je briga. Najlakše je reÄ‡i: Tamo je bio graÄ‘anski, Äak i plemenski rat, vjerski rat. Balkanu je svojstveno da tamo teÄe krv, da mu je svojstvena i vandeta i omerta, da se kolju i meÄ‘usobno istrebljuju.To je podruÄje mješavina meda i krvi, što je po staroturskom izvorni prijevod bugarske planine Balkan. IzuzimajuÄ‡i Äasne izuzetke poput Tilmana Culha, Normana Cigara, Tadeusza Mazowieckog, Aloisa Mocka, Susan Sontag, Vaclava Havela, Worena Zimermmana, Fracisa Boylea, Noela Malcolma i desetine drugih Äasnih i poštenih nauÄ‡nika i politiÄara – dobro osmišljeni i sistematski provoÄ‘en zloÄin genocida nad Bošnjacima muslimanima se namjerno zataškavao minimizirao ili jednostavno predstavljao neminovnošÄ‡u, “omjerom snaga” i “realnošÄ‡u na terenu”- a ovu su floskulu najradje spominjali lord Owen i norveški diplomata Torvald Stoltenberg.

Osnovano je pitanje: Kako su Evropa, USA i tzv. demokratski svijet gotovo pet godina (raÄunajuši i agresiju na Hrvatsku) mogli ravnodušno gledati zloÄin genocida, masovne progone, etniÄka ÄišÄ‡enja, prisilna iseljavanja, konclogore, bestijalna divljanja, kolektivna silovanja, paljenja i uništavanja gradova, sela i naselja?! Kako se to moglo desiti na kraju 20. stoljeÄ‡a, u vrijeme euforije o novom svjetskom poretku, i globalizaciji i papagajskim priÄama o novoj demokraciji, ljudskim pravima i slobodama?!

Glavni svjetski i evropski politiÄki moÄ‡nici uglavnom nisu shvatili pravu bit BiH, Äinjenicu da su se na tom malom prostoru, u srcu Evrope, susrele i ispreplele tri velike civilizacije i kulture svijeta: orijentalno – islamska, bizantijsko – pravoslavna i zapadno – kršÄ‡anska i da je BiH bila u duÅ¾em periodu Äak duhovno i civilizacijski nadmoÄ‡nija u odnosu na samoljubivu i etnocentristiÄku Evropu, koja je rodno mjesto rasizma, antisemitizma, fašizma i nacizma i Evropu koja je porodila klanice oba svjetska rata.

Kada je brutalna agresija na BIh veÄ‡ otpoÄela, veÄ‡ina zapadnih politiÄara je samo indiferentno pratila simptome te agresije, ne nastojeÄ‡i otkriti njene zbiljske uzroke. Oni nisu htjeli da shvate osnovne ciljeve i narav TuÄ‘manove politike i velikohrvatskih planova. Da bi paradoks bio veÄ‡i, u jednom periodu Slobodana MiloševiÄ‡a tretirali su kao mirotvorca i kao kljuÄnu figuru koja moÅ¾e da donese mir na ovom dijelu Balkana.

Silni zapadni emisari i mirovni posrednici su tvrdoglavo slijepo agresiju i rat u BiH uglavnom tretirali kao vojni i humanitarni, a ne kao bitno politiÄki problem. Tako su u datom momentu, ovisno od toka ratnih operacija, odgovornost ili krivnju jednostavno odreÄ‘ivali tako da “okrive one koji pucaju”. S obzirom da se pucalo sa svih strana, onda je najednostavnije bilo ustvrditi da su podjednako krive sve strane. Tako je Å¾rtva izjednaÄena sa zloÄincem, agresor izjednaÄen sa onim kojim se brani.

S primjetnom zluradošÄ‡u ustvrdili kako se u BiH radi o sukobu divljih plemena. S obzirom da je od strane srpskog agresora u BiH srušeno preko hiljadu dÅ¾amija, stotine muslimanskih sakralnih objekata, porušeno i preorano stotine muslimanskih grobalja, te da su na mnogim ubijenim i masakriranim Å¾rtvama utiskivani krstovi, pravoslavni “ocili” i sliÄno, mnogi su odmah rekli da se u BiH zapravo radi o vjerskom ratu.

Licemjerje meÄ‘unarodne zajednice spram bosanske tragedije posebno je izraÅ¾eno u njenom odbijanju da se ukine embargo na uvoz oruÅ¾ja BiH onim snagama koje su branile njenu slobodu. Taj embargo su uveli Ujedinjeni narodi u septembru 1991. godine , ali on se odnosio na prostor Äitave, tada jos formalno jedinstvene SFRJ. Iako su UN priznali BiH i kao nezavisnu drÅ¾avu primili je u svoje Älanstvo 22. maja 1992. godine, oni, kao da se ništa nije promijenilo i kao da agresija na jednu suverenu i meÄ‘unarodno priznatu drÅ¾avu uopÄ‡e nije izvrsena – i dalje insistiraju na embargu. ObrazloÅ¾enje je da bi skidanje embarga na uvoz oruÅ¾ja za BiH samo doprinijelo intenziviranju ratnih sukoba. Dodatni kvaziargument je bio da se taj embargo odnosi i na Srbiju, odnosno Jugoslaviju, zanemarujuÄ‡i Äinjenicu da su se tamo, kao i u zaposjednutim dijelovima bosanske teritorije, nalazili ogromni stokovi oruÅ¾ja i artiljerijskih oruÄ‘a iz arsenala JNA. Tako je embargo za Srbiju , zapravo bio planirana smrt za Bošnjake i BiH. Butrosa Galija kao ni Busha, Mitteranda, Hurda i ostale ni najmanje nije bilo briga što se tim Äinom na najdrastiÄniji naÄin krši Povelja UN-a (Älan 51), odnosno pravo svake suverene i meÄ‘unarodno priznate drÅ¾ave da se u sluÄaju agresije na nju brani, odnosno da joj UN obezbijedi pomoÄ‡ i garanciju njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

iuako je Evropska zajednica priznala BiH, a Ujedinjene nacije je primile u svoje Älanstvo, oni su je ostavili samu, na milost i nemilost agresoru koji je veÄ‡ jasno iskazao svoju namjeru da potre njenu nezavisnost, da je vojno pregazi, uništi, za sebe cijelu osvoji ili pak podijeli.

Samo zahvaljujuÄ‡i herojskom otporu i natÄovjeÄanskim naporima stasajuÄ‡e bosanske Armije, kao i otporu i akcijama koje je HVO, pogotovu u Hercegovni, vodio u prvom Å¾estokom naletu agresora, BiH je ipak, sve do januara 1993. godine bila saÄuvana, iako na znatno reduciranom teritoriju.

Posljedice embarga na uvoz oruÅ¾ja, te politiÄke igre oko BiH iskazane i u razliÄitim mirovnim planovima (Vens – Ovenov, Oven – Stoltenbergov plan) znatno su oslabili vojni otpor koji se do tada pruÅ¾ao KaradÅ¾iÄ‡evim Srbima. Ohrabrenje agresoru posebno je dolazilo zbog pasivnog, pa Äak i sramnog odnosa takozvanih zaštitnih snaga UN-a, što Ä‡e kasnije biti iskazano u najveÄ‡oj ratnoj tragediji i zloÄinu genocida izvršenim u Srebrenici. Ponašanje ne samo holandskog bataljona veÄ‡ i cijele meÄ‘unarodne zajednice uoÄi i poslije pada Srebrenice bilo je sramno. Tu se pokazala sva besÄ‡utnost, beskrupuloznost i licemjerstvo meÄ‘unarodne zajednice. Tragedija BiH i posebno bošnjaÄkog naroda u njoj jeste golema i nesaglediva.

Tu nisu djelovale samo puke pljaÄkaške divljaÄke Atiline horde. To je bio cjelovito razraÄ‘en i proveden zloÄin genocida najviše nad Bošnjacima, pa onda Hrvatima i nad dijelom Srba i nad samom BiH kao zemljom. Trebalo je uništiti i satrijeti sve sto na tu hiljadugodišnju zemlju i njen narod podsjeÄ‡a. Trebalo je uništiti civilizacijske i kulturne tragove. Satrijeti duh Bosne, njen ponos, njen etnos, njen osoben i neponovljiv Å¾ivot. Sve je to kazna za one koji su se drznuli da mirno Å¾ive i da budu svoji na svome.

Broj pobijenih Bošnjaka, onih koji su umrli u konclogorima, od batinjanja, gladi i bolesti penje se na preko dvjesto hiljada. To je više od deset posto ukupne bošnjaÄke populacije u BiH. Bošnjacima je ugroÅ¾ena sama biološka supstanca, jer najviše ubijenih je u najvitalnijoj Å¾ivotnoj dobi muškaraca od 18 do 40 godina. Cvijet bošnjaÄke mladosti je satran od strane zloÄinaÄke ruke. Desetine hiljada su i danas kao izbjeglice rasuti širom svijeta.

Ali, u svoj toj “planetarnoj katastrofi” i tragediji koju je BiH doÅ¾ivjela, ima i neÄ‡eg dobrog: jaÄao je duh Bosne i Bošnjaka, svijest o njenoj samosvojnosti, nedjeljivosti i njena iskonska Å¾elja za slobodom. JaÄ‡ao je i inat Bosne koja je doista u gotovo Äetverogodišnjem pustošenju “i posna i bosa i hladna i gladna”, ali i “prkosna od sna “ za slobodom koju nikakva sila i nikakav genocid neÄ‡e moÄ‡i uništiti.

{3. DODATAK} DEJTONSKI SPORAZUM

PrihvaÄ‡anje bilo kakvih amandmana na Dejtonski ustav, znaÄi i prihvaÄ‡anje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu

Dejtonskim sporazumom stvorene su pretpostavke za prestanak agresije na BiH i zaustavljanje strašnih zloÄina genocida nad Bošnjacima. MeÄ‘utim Dejtonskim sporazumom su produkovane strateške politiÄke neravnoteÅ¾e. Srbija je dobila više vlasti u susjednoj drÅ¾avi, BiH, nego na uslovno reÄeno vlastitom teritoriju – Crna Gora i Kosovo. U BiH na osnovu Dejtonskog sporazuma entiteti upravljaju drÅ¾avom i institucijama drÅ¾ave, dok istovremeno drÅ¾ava ne postoji u entitetima. DrÅ¾avom BiH upravlja VijeÄ‡e za implementaciju mira pod upravom SAD i EU, koje opet svaka za sebe i svoj interes imaju razliÄita mišeljenja o buduÄ‡nosti BiH. Istovremeno produkuje se paradoks da BiH samo uz pomoÄ‡ SAD moÅ¾e pristupiti EU i NATO. Suverenitet drÅ¾ave BiH je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, uz norme Internacionalnog pravnog poretka o pravu na kontinuitet ustavnosti i ustavnih procedura i nepriznavanju rezultata diskontinuiteta (agresijom i genocidom), omoguÄ‡avaju legitimnu akciju Bošnjaka na poništavanju rezultata agresije i genocida u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovaÄkog drÅ¾avnog i društvenog tkiva. Za Bošnjake postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna drÅ¾ava BiH, a RS postoji samo kao dio ilegalnog, oktroiranog dejtonskog ustava, Aneksa 4. PrihvaÄ‡anje bilo kakvih amandmana na Dejtonski ustav, znaÄi i prihvaÄ‡anje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu. To bi ujedno znaÄilo odustajanje od Presude Internacionalnog suda pravde od strane same Å¾rtve genocida, što niko u ime Å¾rtve nema pravo uÄiniti. Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa RS), Bošnjacima treba potpuno novi ustav drÅ¾ave BiH, koji Ä‡e nastati na principima Povelje OUN i Evropskog ustava - od kojih niti jedan ne poznaje etniÄki ili entitetski princip podjele vlasti. GraÄ‘anin je temeljna Äestica univerzalnosti graÄ‘anstva iz koje logika jednakopravnosti svih graÄ‘ana u pravima i duÅ¾nostima ne moÅ¾e izuzeti ikojeg pojedinca, a kamoli vjerske, narodne i politiÄke grupe. U BiH je potrebno otkloniti ikakvu ulogu diktatora, pa pojavio se on iznutra ili bio delegiran izvana. Dejtonski poredak (ustav) je anti-bosanski, anti-graÄ‘anski, anti-civilizacijski postavljen, i kao takav uništava društvo, drÅ¾avu BiH i bosanskohercegovaÄke graÄ‘ane kao anti-nacistiÄki, anti-fašistiÄki skup, koji je postavljen prema civilizacijskom vrhunskom dosegu univerzalnosti graÄ‘anstva. Dejtonski ustav uništava temeljni princip i praksu univerzalnosti graÄ‘anstva u BiH, na kojem se bazira moderna civilizacija i svjetska zajednica. Bošnjaci ne smiju potpisati dokument kojim BiH gubi svoju historijski verifikovanu drÅ¾avnost na osnovu Internacionalnog prava i Povelje OUN.

Mi odbacujemo nelegitimni i nelegalni dejtonski ustav i dejtunsku vlasti u BiH. Mi se borimo za RBiH i elemente drÅ¾avotvorne i teritorijalne svijeti bosanskog naroda. Istovremeno mi smo protiv Federacije BiH i RS, to jeste daytonske podjele BiH. Mi se borimo za vraÄanje i sporovoÄ‘enje Ustava RBiH, koji je garantovao sve elemente drÅ¾ave BiH, njeno otovreno, slobodno, civilno društvo, ideju Bosne i bosanski duh, njenu samostalnost, nezavisnost i teritorijalni integritet u meÄ‘unarodno priznatim granicama. Mi se borimo za vraÄ‡anje meÄ‘unarodnog prava u BiH po kojem se ne moÅ¾e priznati okupacija ni stope teritorije BiH, niti priznati i legalizirati rezultati agresije i genocida, odnosno ne mogu se priznati RS, FBiH i podjela BiH

Prihvatanje rezultata genocida u Dejtonu je poziv za još jedno novo rušenje Bosne i Hercegovine i još jedan novi pokušaj uništenja Bošnjaka kao naroda. Potpis u Dejtonu i zakoni koji se danas izvode iz dejtonskih potpisa mogu biti legalni isto toliko koliko je 'legalna' agresija i genocid.

Dejtonskim sporazumom BiH je podijeljena na dva tzv. entiteta: Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Ti entiteti mogu izravno stupati u medjunarodno pravne odnose sa drugim drzavama pa cak i u takve drzavnopravne odnose, kao sto je konfederacija. Drzavljani BiH mogu imati dvojno drzavljanstvo. Ovlasti BiH su samo simbolicne, a stvarno sva vlast, pa i vojna, je u djelokrugu entiteta. Granica izmedju entiteta povucena je tako, da podrucja tzv. Republike Srpske sacinjavaju pretezno bas oni dijelovi BiH, u kojima su Bosnjaci i Hrvati imali izrazitu apsolutnu vecinu i u kojim su bili vecinski vlasnici zemljista. Dejtonski sporazum je medjunarodni ugovor i po hijararhiji pravnih propisa ima polozaj zakona i mora biti u skaladu sa Ustavom Republike BiH.MeÄ‘utim njime su poÄinjene mnoge povrede tog Ustava:

Prema clanku 3. Ustava BiH zajamcena je ravnopravnost svih naroda na podrucju cijele Bosne i Hercegovine. Medjutim, Republika Srpska postaje maticni entitet srpskoga naroda, u kojem su Srbi konstitutivni narod, pa su time Bosnjaci, Hrvati u neravnopravnom polozaju u odnosu na njih. Stoga je Dejtonski sporazum suprotan clanu 3. Ustava Republike BiH.

Prema clanu 5. Ustava Republike BiH, teritorij, odnosno granice BiH i njenih regija i opcina mogu se mijenjati samo odlukom Skupstine BiH, ali samo u skladu s izrazenom voljom stanovnistva odgovarajuceg podrucija I opcim interesima Republike. Dejtonskim sporazumom ona je podijeljena na dvije drzave po zakonodavnoj, izvrsnoj i sudskoj vlasti, kao i po ustroju vojske i policije, a narod je na referendum prvog marta 1992.godine dvotrecinskom vecinom se izjasnio za cjelovitu, jedinstvenu I nedjeljivo BiH kao drzavu. Stoga je opci dejstonski sporazum u protivnosti s izrazenom voljom apsolutne vecine stanovnistva drzave BiH, suprotan opcim interesima Republike BiH, pa predstavlja najgrublju povredu clana 5. Ustava Republike BiH.

Prema clanu 352. Ustava Republike BiH, Predsjednistvo BiH bira se na cetiri godine. Jednako tako se prema clanu 144. Ustava Republike BiH na cetiri godine bira njezina Skupstina. Istekom cetiri godine od dana izbora jednome I drugome tijelu prestaju sve ovlasti, da bilo sta cine u ime republike BiH, te da je bilo cime obvezu. Poslanici i clanovi Predsjednistva BiH bili u zabludi prilikom usvajanja dejtonskog sporazuma jer nisu bili upoznati sa svim posljedicama toga povijesnoga Dokumenta, izmjene Ustava Republike BiH prema kojemu je BiH bila medjunarodno priznata drzava. Dakle, Dejtonski sporazum nisu ni potpisali ni potvrdili ovlasteni predstavnici Republike BiH. Stoga je taj Opci sporazum suprotan clanku 144. i clanku 352. Ustava Republike BiH.

Dioba Bosne i Hercegovine na entitete predstavlja ozakonjenje agresije na suverenu i medjunarodno priznatu Republiku BiH i legalizaciju genocida nad bosnjackim I hrvatskim narodom. Stoga je Opci okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini od 14. prosinca 1995. godine najgrublja povreda medjunarodnog prava.

Dejtonski sporazum je suprotan medjunarodnom pravu i clanu 3., clanu 5., clanu 144., i clanu 352. Ustava Republike BiH, pa je prema tome nistavan i

bez obaveze za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Pravna posljedica prihvatanja Dejtonskog sporazuma je je legitimitet ubica na zemlji i imovini ubijenih kao da ubijeni u ratu nisu nikada ni zivjeli i nisu nikada ni bili popisani. Prava ubijanih prelaze iz pravnih u povjesne knjige a zemlja koju su naseljavali prelazi u legitimno vlasnistvo njihovih ubica. Medjunaradna zajednica automatski mora da stiti novo pravno (a ne povjesno) stanje i nove drzave koje je i sama zrtva dobrovoljno prihvatila, prihvatanjem Dejtonskog sporazuma.

DEJTONSKA PRIVREMENA UNIJA BOSNA I HERCEGOVINA

Prema Dejtonskom ustavu (Aneks 4 Dejtonskog mirovnog ugovora), Bosna i Hercegovina nije drÅ¾ava, unija jedne drÅ¾ave u procesu legalizacije, Republike srpske (RS), i jedne nestabilne federacije od 10 mini-drÅ¾ava (kantona), Federacije BiH. Unija drÅ¾ava nije drÅ¾ava. Unija ima zajedniÄke, dok drÅ¾ava ima jedinstvene organe. Ovakvo nefunkcioniranje Unije BiH, omoguÄ‡ava jedino Ured Visokog Predstavnika organ Dejtonskog sporazuma zaduÅ¾en za njegovu implementaciju koja se zove Dejtonski proces. Prevara da je Dejtonska BiH drÅ¾ava sluÅ¾i da Republika srpska neometano dobije sve svoje drÅ¾avnost prije nego što se istina objelodani. Popis stanovništva i podjela drÅ¾avne imovine RBiH su neki od zadnjih koraka u tom pravcu. Kada se podjeli imovina RBiH, kada Unija BiH ostane bez imovine, a na pola BiH je daju RS, tada Ä‡e proces biti okonÄan. Republiku srpsku, nazivaju ¨entitet¨ , rijeÄ ne postoji u Povelji UN i MeÄ‘unarodnom pravu ni u teoriji drÅ¾ave. Tu rijeÄ koriste za prikrivanje istine da je prema Dejtonskom ustavu, ¨entitet Republika srpska¨, ništa drugo nego drÅ¾ava. U Dejtonu je uspostavljena specijalna procedura koja diktira da RS postane potpuno legalna drÅ¾ava tek na kraju Dejtonskog procesa. U Dejtonu je ¨Zapad¨ svoje MeÄ‘unarodno pravo zaštitio tako što nije ozakonio Republiku srpsku, nego je samo zacrtao Aneks 4 (ustav) i Dejtonski proces - u kojem Ä‡e je ozakoniti upravo lideri i parlamentarci toboÅ¾e ¨ispred graÄ‘ana RBiH¨. VeÄ‡ 14 godina traje postupna legalizacija Republike srpske. Svake se godine mogao napraviti spisak dodatnih drÅ¾avotvornih elemenata koje je RS dobila od ¨predstavnika¨ svoje Å¾rtve. Evo sada RS traÅ¾i i drÅ¾avnu imovinu RBiH na svojoj teritoriji i popis stanovništva koji Ä‡e poništiti popis iz 1991. godine i tako ozakoniti ¨realno stanje¨ stvoreno genocidom u BiH, a time ozakoniti i RS. Poslije popisa nema niti priÄe o genocidu ili povratku. Ono što se naziva ¨entitetska linija¨, nije linija razgraniÄenja ¨dva entiteta¨, nego Ä‡e to nepovratno postati svjetski ozakonjena drÅ¾avna granica dvaju drÅ¾ava, Republike srpske i Federacije BiH - ukoliko se Dejtonski proces privede kraju. Oni koji Å¾ele drÅ¾avu BiH, moraju odbiti legalizaciju Dejtonskog ustava, jer bi Republika srpska konaÄnim aktima legalizacije postala samostalna drÅ¾ava, amnestirana od svih zloÄina i svih presuda (poput Presude Svjetskog suda od 26. februara 2007). Kao takva, ona se Äak ne bi niti morala odvajati od Unije BiH, nego bi uvelike kontrolirala i Federaciju BiH preko svojih bošnjaÄkih posluÅ¾itelja, što veÄ‡ godinama Äini - posebno jer dejtonska Unija BiH nema nikakvog veta i nikakve vlasti nad Republikom srpskom, dok Republika srpska ima veto i znatnu vlast nad Unijom BiH.

Organizacija Ujedinjenih Nacija (OUN), Evropska Unija (EU) i sve njene Älanice, Sjedinjene AmeriÄke DrÅ¾ave (SAD) i preko stotinu drÅ¾ava širom svijeta, ukljuÄujuÄ‡i sve velike sile, priznale su Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH) 1992. godine kao suverenu, jedinstvenu, graÄ‘ansku, parlamentarnu demokratsku drÅ¾avu - punopravnu Älanicu internacionalne zajednice. Svi graÄ‘ani RBiH su tako postali subjektom internacionalnog pravnog poretka, priznati kao BosanskohercegovaÄka nacija (svi graÄ‘ani jedne republike su njena nacija, jer se nacija u biti poistovjeÄ‡uje sa drÅ¾avom). U 'Završnom dokumentu Helsinške konferencije' iz 1975. godine, osigurano je pravo na samoodreÄ‘enje bosanskohercegovaÄke nacije, kojega je ona iskoristila, a što je njoj priznato po obavljenom graÄ‘anskom Referendumu od 29. februara i 1. marta 1992. godine. Nije priznato pravo na samoodreÄ‘enje narodnim skupinama i narodnostima – nego nacijama, koje se poistovjeÄ‡uju sa drÅ¾avama. To je vrijedilo za sve drÅ¾ave koje su proizašle iz raspadnutog Sovjetskog Saveza, sve drÅ¾ave koje su osloboÄ‘ene raspadom Varšavskog pakta i sve drÅ¾ave raspadnute Jugoslavenske federacije, SFRJ. GraÄ‘ani, Bosanci i Hercegovci, su jedini subjekt internacionalnog pravnog poretka. SamoodreÄ‘enje RBiH, njezino svjetsko priznanje i Älanstvo u OUN utemeljeno i na 'Helsinškoj konferenciji', moramo tretirati tako da graÄ‘anski Referendum i svjetsko priznanje RBiH Ävrsto Äuvamo kao neponištivo, neponovljivo, nezanemarivo. Republika Bosna i Hercegovina je i danas jedina priznata i legalna drÅ¾ava na ovom tlu. Naše metode trebaju iÄ‡i za tim da se u pravnom domenu savladaju vanjski agresori i njihova unutarnja iredenta-surogati, koji su poÄinili neoprostive i u više sluÄajeva presuÄ‘ene zloÄine. Zato u narednom razdoblju trebamo od svjetske zajednice zatraÅ¾iti povrat ilegalno suspendiranog Ustava Republike BiH, na temelju Internacionalnog prava, svoga svjetskog priznanja - a ne odobriti legalizaciju agresorskih, ratno-zloÄinaÄkih, genocidnih, separatistiÄkih zlodjela i tvorevina koje su naÄinili u BiH. Treba da ostane jedino nezavisna Republika Bosna i Hercegovina, te bosanskohercegovaÄka nacija kao realizacija univerzalnog principa graÄ‘anstva na kojem Ä‡e biti nadograÄ‘ivani i unutrašnji i vanjski odnosi drÅ¾ave. Taj status ni u kojem sluÄaju ne zadire u interese i ne Äini štetu narodnim skupinama unutar drÅ¾ave, hrvatskoj, srpskoj, bošnjaÄkoj, i ostalim.

ZatraÅ¾en od Pravne komisije EU, poznate pod imenom Badinterova komisija, proveden pod nadzorom eksperata EU na terenu, potvrÄ‘en kao legalan i priznat graÄ‘anski Referendum od 1. marta 1992. godine, je dokaz i platforma na kojoj je bosanskohercegovaÄkoj naciji priznata njena suverena, jedinstvena, nezavisna drÅ¾ava, Republika Bosna i Hercegovina. Taj pravni fakt je neponištiv, neponovljiv i nezanemariv. Za razliku od dosadašnje prakse, mi ga moramo uvijek drÅ¾ati i nametati kao nezaobilazan. Stoga su naši putokazi:

JaÄanje BosanskohercegovaÄke nacije Bosanaca i Hercegovaca, kojom graÄ‘ani obznanjuju svoje bosanskohercegovaÄko graÄ‘ansko, drÅ¾avotvorno, teritorijalno, svjetsko opredjeljenje u jedinstvenoj, demokratskoj, nezavisnoj, suverenoj drÅ¾avi BiH i slobodnom civilnom društvu;

Nedjeljiv, neprenosiv i neupitan suverenitet, pravo na kontinuitet ustavnosti i ustavnih procedura i nepriznavanju rezultata diskontinuiteta (agresijom i genocidom), omoguÄ‡avaju legitimnu akciju BosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana na poništavanju rezultata agresije i genocida u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovaÄkog drÅ¾avnog i društvenog tkiva.

Za BosanskohercegovaÄke graÄ‘ane postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna drÅ¾ava, Republika BiH, a dejtonska tvorevina Republika srpska postoji samo kao dio oktroiranog Dejtonskog ustava iz Aneksa 4.

Amendiranje dejtonskog ustava znaÄi prihvaÄ‡anje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu, što ujedno derogira Presudu MeÄ‘unarodnog suda pravde od 26. februara 2007., od strane same Å¾rtve genocida; a to niko u ime Å¾rtve nema pravo uÄiniti. Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa Republikom srpskom), nama treba povratak Ustava RBiH iz suspenzije. Ustav RBiH je priznat u skladu sa Poveljom OUN. Taj Ustav ne poznaje niti etniÄki, niti entitetski princip podjele vlasti, nego uzima graÄ‘anina kao temeljnu jedinku univerzalnosti graÄ‘anstva iz koje logika jednakopravnosti svih graÄ‘ana u pravima i duÅ¾nostima ne moÅ¾e izuzeti ikojeg pojedinca, a niti vjerske skupine i narode.

BosanskohercegovaÄki graÄ‘ani ne smiju potpisati dokument kojim BiH gubi svoju historijski i pravno verificiranu drÅ¾avnost na osnovu MeÄ‘unarodnog prava i Povelje OUN.

Usprkos Dejtonskom ustavu postoji samo Republika BiH, a Republika srpska postoji samo kao dio mirovnog ugovora, što je nelegalno.

MeÄ‘unarodni sud u Hagu je 26. februara 2007. godine presudio da je RS rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruÅ¾enoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput tvorevine Republike srpske, smatra ništavnim. Zbog toga se strana kojoj se sudi na sudu i presudi, ne treba pitati za pravni sistem drÅ¾ave, za kršenje kojeg agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo. Nije bitno šta o ustavu BiH misli bilo ko iz Republike srpske, nego šta o buduÄ‡nosti BiH i njenom ustavu misle stvarni subjekti prava, a to su samo lojalni graÄ‘ani drÅ¾ave, tj. graÄ‘ani drÅ¾ave BiH koji je Å¾ele.

Umjesto pregovora i fraza o ¨ustavu kojega Ä‡e svi prihvatiti¨ - što stavlja ¨Dejton¨ na stol kao pravni osnov i pregovora i veta RS nad BiH - predstavnici BosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana, a time i onih iz bošnjaÄkog naroda, na pregovorima se moraju vratiti iz dogovornog u pravni prostor u kojemu postoji kontinuitet Republike BiH a ne postoji niti ¨Dejtonski ustav¨ a time niti RS, pogotovo ne kao ¨pravni osnov¨ RS. Po objavi Presude MeÄ‘unarodnog suda o agresiji i genocidu, svaki poslanik i svaki parlament, pa i onaj Dejtonski, treba zatraÅ¾iti primjenu odluke Suda, a to nije samo novÄana naknada nego brisanje rezultata genocida, Republike srpske, jer bez toga neÄ‡e biti niti novÄane naknade. Ako se od bilo kojeg pojedinog ustavnog predlagaÄa ne zatraÅ¾i primjena odluke MeÄ‘unarodnog suda u smislu ukidanja RS, to Ä‡e znaÄiti suprotstavljanje odluci Suda u smislu odustajanja od Presude i priznavanje RS.

Donošenjem pravosnaÅ¾ne odluke MeÄ‘unarodnog suda, prihvaÄ‡anje bilo kakvih amandmana na Dejtonski ustav, znaÄi i prihvaÄ‡anje onoga na šta se amandmani daju, tj. samog Dejtonskog ustava kojem se implicite presudilo 26. februara 2007, a i prije, kao ustavu nastalom na agresiji, ratnim zloÄinima i genocidu. PrihvaÄ‡anje dejtonskog ustava (Aneksa 4) bi ujedno znaÄilo odustajanje od Presude od strane dejtonskih predstavnika same Å¾rtve genocida, što niko u ime Å¾rtve nema pravo uÄiniti. Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa RS), imperativ opstanka drÅ¾ave BiH je povratak Ustava RBiH iz njegove ilegalne 14- godišnje dejtonske suspenzije - a zatim eventualnog amendiranja tog Ustava RBiH, da bi ono bilo u kontinuitetu sa tim zadnjim i jedinim legalnim ustavom, kakav je bio u trenutku kada je Republika BiH priznata (te kao takva napadnuta). Umjesto amandmana na dejtonski ustav (Aneks 4), amandmane treba donijeti na Ustav RBiH, i to na principima Povelje UN, Evropskog ustava i Ustava RBiH, od kojih niti jedan ne poznaje etniÄki ili entitetski princip podjele teritorija i vlasti.

Professor Francis A. Boyle o Dejtonskom sporazumu

Uvod

1. Upravo sam prostudirao Dajtonske dokumente. Jasno je da ce Bosna izgubiti 49% svoje teritorije u korist srpskih agresorskih snaga. Da bude jos gore, 30% Bosne koje je sada slobodna teritorija pod kontrolom Vlade i Armije, ce predati svoju nezavisnost u ruke NATO-a. NATO ce postati okupaciona sila koja ce potpuno kontrolisati teritoriju na kojoj je stacionirana. Jos i mogu shvatiti da dajete 49% BiH koje ne kontrolisete. Medjutim, potpuno je neshvatljivo zasto bi ste zeljeli da date 30% Bosne koje sada potpuno kontrolisete. U sustini, 30% BiH koje sada kontrolisete ce postati zatvor pod kontrolom NATO-a. Necete imati apsolutno nikakve nezavisnosti. Komandant NATO-a ce imati apsolutnu diktatorsku vlast i vojnu silu koja ce biti u stanju da namece odluke. Predsjednik, Predsjednistvo i Vlada ce postati nista vise od marioneskog rezima koji ce izvrsavati sta god im NATO kaze.

2. Dakle, poslije svih ovih godina, poslije svih vasih patnji, poslije svih vasih uspjeha, vi predajete 49% vase teritorije Srbima, 20% Tudjmanu, a 30% NATO-u. Naravno, samo vi donosite tu odluku, nikako ja. Medjutim, vasa Armija nije porazena u bitci. Ona kontrolise 30% teritorije Bosne i Hercegovine. Potpuno je nerazumno da se vasa Armija preda kako je predvidjeno prema uslovima Dajtonskog sporazuma. Ovi zakljucci postaju jasni poslije analize slijedecih elemenata Dajtonskog sporazuma.

Direktni mirovni pregovori, Wright-Peterson vazduhoplovna baza, Dayton, Ohio, 1.-21. Novembra 1995.

Opsti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini

3. U Opstem okvirnom sporazumu se spominje "Federalna republika Jugoslavija", a ne Federalna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora). Ovo je jos jedna koncesija krnjoj Jugoslaviji koja prakticno znaci da je FRJ zakoniti nasljednik bivse SFR Jugoslavije.

4. Vec u Clanu I se pominje "Bosna i Hercegovina" umjesto Republika Bosna i Hercegovina. Iz te terminologije proizlazi da ce Republika Bosna i Hercegovina nestati da bi nastalo nesto sto se zove "Bosna i Hercegovina". Drugim rijecima, Srbi ce postoci svoj cilj razbijanja Republike Bosne i Hercegovine i dobijanja zvanicnog priznanja Republike Srpske.

5. U Clanu III eksplicitno se uvodi termin Republika Srpska. Ovo je bio drugi srpski cilj, zvanicno priznanje Republike Srpske.

6. Clan V. Cudno je i bez presedana da Republika Hrvatska i Federalna Republika Jugoslavija "potpuno podrzavaju i pospjesuju ispunjenje obaveza" iz novog Ustava Bosne i Hercegovine. Drugim rijecima, Hrvatska i krnja Jugoslavija su postali garanti Ustva Bosne i Hercegovine. Ovo je slicno slucaju Kipra, gdje su Turska, Britanija i Grcka bili garanti. Naravno, uslijedio je rat.

7. Clan X kaze da Federalna Republika Jugoslaavija i Bosna i Hercegovina "priznaju jedna drugu kao suverene, nezavisne drzave u njihovim internacionalnim granicama". Medjutim, ova terminologija ne predstavlja zvanicno diplomatsko priznanje. To moze biti ucinjeno jedino kada se dogovore dvije vlade i razmijene ambasadore. Ovo je potvrdjeno slijedecim rijecima, koje nalazimo u Clanu X: "Dalji aspekti medjusobnog priznanja ce biti predmet buducih pregovora." Dakle, jos nema zvanicno uspostavljenih diplomatskih odnosa izmedju Bosne i Hercegovine i Federalne Republike Jugoslavije. Ozbiljno sumnjam da ce Milosevic ikada razmijeniti ambasadore, tj. zvanicno priznati, Bosnu i Hercegovinu, koja ce se raspasti po ovim uslovima Daytonskog sporazuma.

8. Clan XI. Cinjeniaca da ovaj sporazum stupa na snagu odmah po potpisivanju pokazuje da je Holbrooke odlucio da ga progura odmah i onda ga predstavi kao svrsen cin Skupstini Republike Bosne i Hercegovine.

Anexi:

Anex 1-A: Dogovor o vojnoj strani mirovnog ugovora.

Clan I. Opste obaveze.

9. Ocito je da je ovaj dogovor pokusaj da se NATO tretira kao "dogovorena regionalna organizacija" u skladu sa Poglavljem 8 Povelje Ujedinjenih Nacija. Ali jasno je da NATO ovo nije. Zapravo, NATO je obrambeni savez organizovan pod Clanom 51 te Povelje, koji je sadrzen u Poglavlju 6. Po uslovima Povelje Ujedinjenih Nacija ili NATO Pakta NATO nema autoritet da se umjesa u neku vrstu medjunarodne operacije nametanja mira kao sto je ovdje opisano.

10. Organizacija Ujedinjenih Nacija ima autoritet da napravi takvu operaciju cuvanja mira kao sto je UNPROFOR, ali NATO nema.

11. 2(a). "Ni jedan Entitet ne smije zaprijetiti ili koristiti silu protiv drugog Entiteta, i ni pod kojim uslovima naoruzana sila jednog entiteta ne smije uci ili odsjesti na teritoriji drugog entiteta bez pristanka vlade te druge strane i Predsjednistva Bosne i Hercegovine." U drugim rjecima, Bosanska Armija ne moze napasti Armiju Republike Srpske ni pod kojim uslovima.

12. 3. "Oba Entiteta ce biti jednako odgovorna za ispunjenje ovog...". Drugim rijecima, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska se tretiraju kao da su de fakto nezavisne drzave. Republika Bosna i Hercegovina se ovdje nigdje ne spominje.

Clan II. Obustava neprijateljstava Clan III. Povlacenje stranih vojnih jedinica.

13. Izgleda kao da se ovdje zahtijeva povlacenje vojnih snaga Republike Hrvatske i krnje Jugoslavije. Medjutim, ni Republika Hrvatska ni krnja Jugoslavija nisu potpisnici ovoga Anexa. Jedini potpisnici ovoga Anexa su Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosna i Hercegovina i Republika Srpska. Osim toga, postoje druge posljedice ovog cina koje ce biti prodiskutovane kasnije.

14. Ovdje je uspostavljena zona separacije izmedju vojnih snaga koja je 4 km siroka, po dva na obje strane od dogovorene linije prekida vatre. Samo IFOR-u je dozvoljen u ovoj dogovorenoj zoni separacije. Drugim rijecima, ovo je de fakto podjela Republike Bosne i Hercegovine duz linije prekida vatre koju ce IFOR policijski kontrolisati.

III. Faza II, strana 7

15. Ovdje dokument uvodi "granicnu liniju izmedju Entiteta". Dakle, jasno se govori o granici. Drugim rijecima, oba Enititeta se tretiraju kao da su de fakto drzave pa trebaju imati obiljezenu granicnu liniju.

16. 4. Opste, strana 8. Uocimo ovdje da ce IFOR izvrsiti demarkaciju granicne linije izmedju dva Entiteta. Dakle, jos jednom, imate NATO/IFOR-ovo formalno obiljezavanje granice, tj. imate kreiranje dvije de fakto nezavisne drzave.

V. Faza III, strana 9

17. 6. "...IFOR ima pravo i nadleznost da prisili uklanjanje, povlacenje ili preseljenje oruzane sile i da naredi obustavu bilo koje aktivnosti na bilo kojoj lokaciji u Bosni i Hercegovini. Ostatak paragrafa 6 daje IFOR-u pravo da upotrijebi vojnu silu u tom cilju.

18. Uglavnom, dakle, IFOR ce biti u vlasti nad cijeom drzavom, sa pravom da upotrijebi vojnu silu bilo gdje to zazeli. Tesko je vidjeti da ce ostati nesto od formalne nezavisnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a da i ne govorimo o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine.

Clan VI. Razmjestanje Snaga za provodjenje sporazuma, strana 11

Savjet Bezbjednosti UN moze uspostaviti IFOR koji djeluje u skladu sa Poglavljem 7 Povelje UN, koje se bavi akcijama uspostavljanja mira. Medjutim, NATO nema ni ovlastenja niti kompetencija da to ucini. To je samo odbrambeni pakt organizovan prema Clanu 51., Glave 6. Povelje UN.

IFOR moze biti pozvan da pomogne u provodjenju slobodnih i fer izbora, da pomaze humanitarnim organizacijama, da radi sa izbjeglicama itd. (Strana 12.) Drugim rijecima, izgleda da ce IFOR biti uvucen da obezbijedi vojnu snagu neophodnu da se uradi bilo sta u Bosni i Hercegovini. (Ovo je direktno u kontradikciji sa onim sto Clinton govori javno o ogranicenoj ulozi NATO-a).

21. 5. Uglavnom, IFOR-ov komandant moze uraditi u Bosni i Hercegovini sta god zazeli. Paragraf 6. daje mu za pravo da upotrijebi i vojnu silu. Drugim rijecima, cijela Bosna i Hercegovina ce biti pod vlascu IFOR-a.

22. Strana 13. Dakle, IFOR ce postati vojni okupator Bosne i Hercegovine, sa svim pravima, privilegijama i imunitetom. Komandant IFOR-a ima pravo da upotrijebi vojnu silu prema svom nahodjenju.

23. Stoga, pod ovim uslovima, ne razumijem kako IFOR nece biti umijesan u tzv. izgradnju nacije Bosne i Hercegovine.

24. Dakle, pod uslovima ovoga sporazuma NATO ce postati vojni okupator Bosne i Hercegovine. Zato ce prema Haskim pravilima imati obavezu da odrzava zakon i red. Prema tome, bosanske vlasti odustaju od one nezavisnosti koju imaju na 30% teritorije koju sada kontrolisu, a osim toga, permanentno predaju kontorolu nad 49% Bosne i Hercegovine, dijelom nazvanim Republika Srpska. Pod ovim okolnnostima, Predsjednik, Predsjednistvo i Skupstina ce postati samo lutke na koncu, rezim koji ce morati da radi sta god mu je naredjeno od IFOR-a.

Clan VIII. Uspostavljanja Zajednicke vojne komisije.

25. Izgleda da ce zajednicka vojna komisija postati de fakto vlada Bosne i Hercegovine. Uocimo medjutim da ce komisija funkcionisati nista vise nego samo kao konsultativno tijelo za IFOR-ovog komandanta. Prema tome, IFOR-ov komandant upravlja cijelom Bosnom po svim osnovama i svrhama.

Clan XII. Konacni tumac sporazuma

26. Uglaavnom, IFOR-ov komandant ima zakonsku vlast da uradi sto god zeli. Dakle, u biti ovaj sporazum uspostavlja vojnu diktaturu u Bosni pod kontorolom IFOR-ovog komandanta.

Dodatak B Anexu 1-A: Sporazum izmedju Republike Bosne i Hercegovine i Sjevernoatlanskog odbrambenog saveza (NATO) u vezi statusa NATO-a i njegovog osoblja.

27. Uglavnom, NATO osoblje ce biti imuno u odnosu na pravni sistem Bosne i Hercegovine sta god da urade. Ova NATO operacija je zakon za sebe.

Anex 1-B. Sporazum o regionalnoj stabilnosti

30. Ovaj sporazum je izmedju Republike Bosne i Hercegovine, Republie Hrvatske, Federalne Republike Jugoslavije, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Clan II (1)

31. Primjetimo da se ovdje govori samo o misiji vojnog priblizavanja izmedju sefova vojnih snaga Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Drugim rijecima, nestaje Armija Bosne i Hercegovine. Armije Federacije i Srpske se tretiraju kao armije de fakto nezavisnih drzava. Ne postoji zajednicka komanda, samo koordinacija, koja se nikada nece ostvariti.

32. Clan VI, strana 4. Odnosi naoruzanja su potpuno nepravedni. Uglavnom, krnja Jugoslavija ce imati 75% plus 10% na Republiku Srpsku. Ne vidim kako taj omjer moze kreirati stabilan mir u Bosni ili na Balkanu.

Anex 2. Sporazum o granicnoj liniji izmedju entiteta i srodni problemi

Clan V. Arbitraza za podrucje Brckog

33. Uglavnom, ovim se stavlja podrucje Brckog na led za slijedecu godinu. Ponovo, cijela svrha Daytonskog sporazuma je da Clinton dobije nesto napismeno tako da ce on moci staviti cijelo Bosansko pitanje na led za slijedecu godinu da bi nastavio sa svojom predsjednickom kampanjom bez uticaja Bosne.

35. Takodjer, mislim da sada nije vjerovatno da ce Predsjednik Medjunarodnog suda pravde naimenovati trecega sudiju dok Bosna vec ima jedan slucaj u toku na Svjetskom slugu protiv Krnje Jugoslavije. Naravno, ako i kada Bosna bude prinudjena da da povuce tu parnicu, onda ce mozda Predsjednik Suda biti voljan da izvrsi tu obavezu. Ovdje bi trebali obezbijediti neku alternativu Predsjedniku Medjunarodnog suda pravde.

Anex 3. Sporazum o izborima

36. Strana 2. Da budem iskren ja ne vidim kako se taamo mogu odrzati realni izbori za devet mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma pod sadasnjim uslovima. Taj zahtjev je smijurija. Sve sto Srbi trba da urade je da nista ne mijenjaju. Ko ce glasati u Republici Srpskoj pod pod ovim uslovima.

Clan III. Privremana komisija za izbore.

37. Komisija treba da kazni "svaku osobu ili tijelo koje krsi propise". Medjutim, to nista ne znaci bez IFOR-ove prisile.

Clan IV. Pravo ucesca na izborima

38. "Do dana izbora, povratak izbjeglica bi trebalo da bude obavljen, tako da bi mnogi mogli ucestvovati licno na izborima u Bosni i Hercegovini. Ovo je smijesna recenica. Kako je iko mogao uzeti je zdravo za gotovo.

39. Apsolutno nema nacina da bilo ko organizuje demokratske izbore u Bosni u slijedecih deset mjeseci.

Anex 4. Ustav Bosne i Hercegovine

40. Ustav. Iz jezika upotrijebljenog ovdje cini se da se nastavlja postojanje Bosne kao medunarodnog subjekta kao i njeno clanstvo u Orgaanizaciji Ujedinjenih Nacija. Naravno Srbi ce biti u stanju da tvrde da "Republika Bosna i Hercegovina" vise ne postoji i da ovaj Sporaazum explicitno priznaje Republiku Srpsku. Ali za razliku od ranijeg jezika, izgleda da ovaj jezik stiti pravno postojanje drzave i njeno UN clanstvo. Prema jezik u prvom nacrtu kojeg je Holbrooke dao Izetbegovicu dne 5. Novembra 1995. Republika Bosna i Hercegovina bi odmah dozivjela disloluciju kao drzava prema medjunarodnom pravu. Toliko o njegovim dobrim namjerama. To je bilo isto toliko lose kao sto je pokusao Owen da ucini na Owen-Stoltenbergovim pregovorima.

Clan III. Duznosti i Relacije izmedju institucija Bosne i Hercegovine i Entiteta.

41. Ocigledno, sa ove liste je namjerno izostavljena Odbrana. Dakle, centralne institucije nece imati nikakvih kompetencija u pitanjima vezanim za odbranu Drzave. Stoga prema Paragrafu 3, koji slijedi, dva entiteta imaju odgovornosti za "odbranu". dakle, dva entiteta - Federacija i Srpska - ce postati de facto nezavisne drzave.

42. Efektivno institucije sada postojece Republike Bosne i Hercegovine ce prestati da postoje, i ogranicen broj institucija sa ogranicenim ovlastenjima ce ih mozda zamijeniti. Sve druge institucije moraju biti usaglasene sa Republikom Srpskom, sto se nece nikada dogoditi.

43. Clan IV. Skupstina. Tijelo koje predstavlja narod, Vijece naroda, nikada nece proraditi jer ce blok delagata iz Republike Srpske sam sebe iskljuciti prema instrukcijama sa Pala. Buduci da paljanski Srbi mogu staviti veto na odluke Vijeca naroda, onda oni mogu staviti veto i na odluke cijele Skupstine.

44-45. Buduci da paljasnski Srbi mogu narediti svojim delegatima da se iskljuce iz rada skupstine, to nikada nece biti qvoruma u Vijecu narod. Buduci da nikada nece biti qqvoruma, Vijece naroda ne moze odlucivati pravosnazno, pa stoga ni cijela Skupstina ne moze djelovati zakonito. Dakle, nista ne moze biti ucinjeno protiv zelja paljanskih Srba.

46. Svi drugi propisi ne mijenjaju situaciju. Buduci da paljanski Srbi imaju pravo da sprijece qvorum, onda nikakav posao ne moze biti obavljen protivno njihovim zeljama.

47. Jos jednom, glasajuci kao blok, delegati ili clanovi iz Republike Srpske mogu efektivno sprijeciti da bilo kakav posao bude obavljen na zasjedanju Skupstine, ako je suprotan njihovim zeljama.

48. Paragraf 4. Ovlastenja. Primjetimo da Skupstina nema nadleznost da vrsi mobilizaciju, prikuplja i odredjuje porez ili skuplja prihode. Skupstina moze samo "odlucivati o izvorima i iznosima prihoda za (svoje) djelovanje...". Drugim rijecima, Skupstina nema nezavisan izvor prihoda. Zbog toga ce biti potpuno bez-znacajna. To ce biti vrlo slicno prvom Clanu Konfederacije ovdje u Amerika koji nije uspio upravo iz ovog razloga. Bio je zamijenjen Ustavom Sjedinjenih Americkih Drzava koji daje Federalnom kongresu pravo da skuplja novac pomocu oporezivanja, obaveznih davanja, carina itd. Bez prava da skuplja porez, ova Skupstinaa nece iamti nikakve stvarne vlasti.

49. Predsjednistvo. Odjeljak 2(d) efektivno daje paljanskim Srbima pravo veta nad odlukama Predsjednistva. Drugim rijecima, Predsjednistvo nece biti u stanju da uradi bilo sta protivno njihovim zeljama. Ono naprosto nece biti u stanju da radi.

50. Stoga ce Serbi sa Pala biti u stanju da sprijece Predsjednistvo u sprovodjenju spoljne politike BiH. Prema tome, cak i limitirana ovlast ce biti sputavana od strane Srba s Pala.

5. Zasjedajuci Komitet

51. Ova provizija daje bosnjackom clanu Predsjednistva kontrolu nad Bosanskom Armijom. Hrvatski clan Predsjednistva ima kontrolu nad HVO-om, a srpski clan Predsjednistva ima kontrolu nad Srpskom Armijom. Ne izgleda da ce uopce biti neke zajednicke komande ili glavnog staba ove tri armije. Stoga, Srpska Armija ce ostati upravo onakva kakva je sada. U tom slucaju, to ce omesti garancije koje su na papiru date izbjeglicama i razseljenim osobama da ce se vratiti svojim kucama. Zasto bi se Bosnjak ili Hrvat zelio vratiti svojoj kuci koja se nalazi pod okupacijom Srpske Armije kojom komandiraju nasljdnici Mladica i Karadzica? Ta izbjeglica bi trebala biti luda da na to pristane. Ostatak teksta u 5(a) je tako srocen da garantira de facto podjelu BiH. Zasjedajuci Komitet za Vojna Pitanja ima jedino autoritet da "koordinira" a ne da komandira. Zato ce tri armije (Bosanska Armija, HVO i Srpska Armija) ostati upravo onakve kakve su i sada.

Clan VI – Ustavni Sud

54. Ova tzv. zastita koja ovdje daje Ustavnom Sudu jurisdikciju (pravnu snagu) da odlucuje o "specijalnim odnosima" nije od neke pomoci. Ustavni Sud bi svakako dozvolio "specijalni paralelni odnos" izmedju Republike Srpske i Republike Srbije, koji je identicak Ugovoru o Konfederaciji izmedju Republike Hrvatske i Federacije BiH. Ali, krajnji rezultat takvog Ugovora o Konfederaciji izmedju Republike Srpske i Republike Srbije bice jednak de facto, ali ne i de jure, absorpciji (prisajedinjenju) Republike Srpske Republici Srbiji. Drugim rijecima, imacete de facto, ali ne i de jure, Veliku Srbiju koja bi u sebi ukljucivala i 49% teritorija RBiH.

55. Isto tako je jasno da Ustavni Sud nema autoriteta (punomoci) da intervenira onda kada Srbi sa Pala odluce da izostanu sa nekog sastanka onda kada odluce da sprijece postojanje kvoruma na zasjedanju Doma Naroda ("House of Peoples"). Stoga, nema nacina na koji bi Ustavni Sud primorao Dom Naroda, a prema tome i Skupstinsku Asembleju da funkcionira i djeluje protiv zelja Srba sa Pala.

Clan VVII – Centralna Banka

56. Ova tacka kaze da ce o odgovornosti/duznosti Centralne Banke "biti odlucivane/odredjivane na Skupstinskoj Asembleji". Ali, posto Srbi sa Pala imaju mogucnost da stave veto na djelatnosti Skupstine, ova Centralna Banka nece nikada imati prilike da nesto efikasno odradi. To je jasno jos vise kada se procita naredna recenica, koja jasno kaze da Centralna Banka ne moze u toku sest godina "davati kredit na taj nacin da stampa novac/monetu". I moze dobiti dozvolu da to ucini jedino onda kad joj Skupstina to odobri, sto se nece nikada dogoditi, jer Srbi sa Pala imaju mogucnost da stave na to veto (tj. da to sprijece svojom jednostranom odlukom). Stoga ce Centralna Banka postojati samo kao ime, ali ne i kao stvarnost.

Clan VIII – Finansije

U osnovi, Skupstina nece imati efikasnog autoriteta da skuplja porez, ako to Srbi sa Pala ne dozvole. Slicno tomu, Srbi sa Pala mogu jednostavno odbiti da daju jednu trecinu poreza Skupstini. Cinjenica da Skupstina mora zavisiti od Federacije i Republike Srpske da bi skupila porez, jeste fatalna slabost ove odluke. Da napomenem, ovo je slicno Americkim Paragrafima o Konfederaciji po kojima je Centralna Vlada morala da zavisi od pojedinih drzava da joj daju poreski prilog – sto se nikada nije dogodilo – pa su te "Paragrafime" zamjenili Americkim Ustavom.

Clan XII -- Stupanje (ovog Ustava) na snagu

58. "Ovaj Ustav ce stupiti na snagu nakon potpisivanja General Framework Agreement-a (prevod: Opceg Okvirnog Dogovora) kao ustavni akt koji ce nadopuniti i nadjacati Ustav Republike Bosne i Hercegovine."

Ova procedura je ocigledno protu-ustavna prema trenutno vazecem (1974/1990, medjunarodno priznatom 1992) Ustavu Republike Bosne i Hercegovine. Doista, ovaj novi Ustav ne treba cak ni da se podnese Skupstini Republike Bosne i Hercegovine na glasanje odn. na odobrenje. Po svim namjerama i ciljevima, ovaj novi Ustav stupa na snagu odmah, po svim svojim clanovima, i to bez odobrenja Skupstine Republike Bosne i Hercegovine. Drugim rijecima, po onome sto pise u ovom novom Ustavu, Republika Bosna i Hercegovina, njena Skupstina, i sve njene institucije su u osnovi potpuno unistene na dan 22. Novembra, 1995. Zato su odmah u Clanu I odbacili ime "Republika Bosna i Hercegovina".

Anex II -- Prelazni Sporazumi

1. Zajednicka Prelazna Komisija

Pimjetite da su "Strane" uspostavile Zajednicku Prelaznu Komisiju da primjene Ustav Bosne i Hercegovine. Ali, "Strane" su ustvari Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, i Federalna Republika Jugoslavija. Zasto bi Hrvatska i krnja Jugoslavija imale ikakvu moc odlucivanja o implementaciji (primjeni) Ustava za Bosnu i Hercegovinu ?

4. Uredi

60. Iz ovog teksta se moze protumaciti da se dozvoljava nastavak rada "vladinim uredima, institucijama i ostalim tijelima Bosne i Hercegovine" da funkcioniraju "prema primjenljivim zakonima" dok ne budu zamjenjene. Primjetite, medjutim, da ovi uredi i ove institucije ne rade vise po Ustavu Republike Bosne i Hercegovine. Takodjer, nije jasno da ce ova prelazna shema biti primjenljiva na Skupstinu Republike Bosne i Hercegovine. Naslov "uredi" ne indicira na to da je Skupstina u to ukljucena.

Anex 5 – Dogovor o Arbitraciji

61. U osnovi, ovaj Dogovor zahtjeva arbitraciju izmedju Federacije BiH i Republike Srpske. Republika Bosna i Hercegovina nema nista s time. Prema tome, Federacija BiH i Republika Srpska se tretiraju kao da su de facto neovisne drzave.

Anex 6 -- Dogovor o Ljudskim Pravima

62. Clan I tretira Federaciju BiH i Republiku Srpsku kao da su de facto neovisne drzave sa obavezama prema medjunarodnim ugovorima o ljudskim pravima.

63. Clan III (2): "Plate i troskovi Komisije i njenih zaposlenih ce zajednicki odrediti strane, a placat ce ih Bosna i Hercegovina". Drugim rijecima, Srbi sa Pala imaju snagu veta nad radom Komisije za Ljudska Prava. Stoga doista ozbiljno sumnjam da ce ta Komisija za Ljudska Prava biti ikada i formirana. Sto vise, jasno je da plate i troskove nece placati Federacija BiH i Republika Srpska, nego se kaze "da ce ih placati Bosna i Hercegovina" – koja nemoze sakupljati porez. Da su doista ozbiljno namjeravali da stvore tu Komisiju, trazili bi da troskove plate Federacija BiH i Republika Srpska.

64. Zato ovaj cijeli Anex o Primjeni Ljudskih Prava i Organi (za primjenu) izgleda solidno na papiru. Ali, kada se vidi da nije nista obezbjedjeno da se sve to efikasnofinansira, onda doista sumnjam da ce bilo kada to efikasno i osmisljeno da proradi.

Anex 7 -- Dogovor o Izbjeglicama i Razseljenim Osobama

65. Clan I. Ovaj clan ne kaze nista o tome ko ce biti zaduzen da plati nadoknadu stete izbjeglicama za "imovinu koja im ne moze biti nadoknadjena".

Komisija za Izbjeglice i Razseljene Osobe

66. "2. Plate i troskovi Komisije i njenih zaposlenih ce zajednicki odredjivati Strane i od njih jednako placane." Evo, ovdje se trazi da Federacija i Republika Srpska plate troskove, a ne "Bosna i Hercegovina" -- kao sto se trazi za Komisiju o Ljudskim Pravima. Ali, ove pojedinosti "moraju odrediti Strane (Parties)". Drugim rijecima, Srbi sa Pala su dobili pravo veta nad uspostavljanjem i radom Komisije. Zato veoma ozbiljno sumnjam da ce ta Komisija biti u stanju bilo kada da efikasno proradi.

67. Clan XII (2) – Komisija ima ovlasti da uruci "pravednu kompenzaciju, kako je Komisija utvrdi". Ali, nema efektivnog mehanizma da se ta kompenzacija plati. Na primjer, nema uslova da Federacija, a posebno Republika Srpska isplati takvu kompenzaciju. Ako bi ova provizija imala bilo kakvo primjenljivo znacenje, jasno je da bi Republika Srpska trebala platiti "pravednu kompenzaciju" za svu imvinu koju je unistila.

68. Paragraf 6. Ovdje spomenute kompenzacione dionice (bonds) ne znace nista. Niko ovdje nije obavezan da ispostuje ove kompenzacione dionice.

69. Clan XIV -- Imovinski Fond. Jos jednom, nema ustanovljenog doprinosa kapitalu koji bi trebao imati ovaj Fond. Stoga ozbiljno sumnjam da ce se od toga bilo sto ostvariti, a da i ne govorimo o tzv. kompenzacionim dionicama.

70. Ustvari, ovaj Fond ce zavisiti od doprinosa medjunarodne zajednice.

Anex 8 – Dogovor o Komisiji za Zastitu Nacionalnih Spomenika

71. Clan III "Plate i troskovi Komisije i njenih zaposlenih zajednicki ce odrediti Entiteti koji ce ih ujedno i ravnomjerno snositi."

Drugim rijecima, jos jednom Srbi sa Pala imaju mogucnost stavljanja veta na rad Komisije. Stoga se moze zakljuciti da je u rukama Srba sa Pala da li ce se ta Komisija ikada i uspostaviti, a kamo li uspjesno raditi.

72. Sadrzaj ove tacke se moze protumaciti kao "crni humor": Republika Srpska se obavezuje da zastiti nacionalne spomenike, i to nakon sto je ucinila sve sto je mogla da ih unisti sirom Bosne. Ovaj Anex ugovora je vrhunac licemjerstva i apsurdnosti.

Anex 9 – Dogovor o Uspostavi Javnih Preduzeca Bosne i Hercegovine

73. U Preambuli mozete primjetiti da se Republika Bosna i Hercegovina vise i ne spominje. Pod novim rezimom, Republika Bosna i Hercegovina nestaje. Stoga se Federacija i Republika Srpska tretiraju kao da su neovisne drzave.

74. Clan II (5) "30 dana nakon sto ovaj Dogovor stupi na snagu, Strane ce se dogovoriti o svotama novca koje ce dati Saobracajnom Preduzecu, za njegov pocetni budzet …"

Drugim rijecima, ponovno Srbi sa Pala imaju pravo veta (tj. ovisi o njihovoj volji) na rad ovog Saobracajnog Preduzeca, sto moze da znaci da to preduzece nece nikada niti proraditi. Ovo Preduzece je samo prazno slovo na papiru.

75. Clan II – Druga Javna Preduzeca. Ovaj clan predstavlja vrhunac cinizma. Ovaj clan kaze da je jedino javno preduzece ovo gore pomenuto Saobracajno Preduzece – koje postoji samo na papiru. Nema cak niti obaveze da se osnuju bilo kakva druga javna preduzeca koja se u svim drzavama bave npr. Elektroprivredom, vodovodima, PTT saobracajem, komunalijama, radio i ostalim vezama, itd. Osnivanje ovih javnih preduzeca mogu sprijeciti Srbi sa Pala svojim pravom veta, tj. ako im je volja da to sprijece onda to mocu i uciniti. Zato se moze zakljuciti da se javna preduzeca vjerovatno nikada nece niti uspostaviti.

Anex 10 – Dogovor o Civilnoj Primjeni Mirovnog Dogovora

Clan V -- Vrhovni autoritet za tumacenje dogovora. "Visoki Predstavnik je vrhovni autoritet na terenu; on ce tumaciti ovaj Dogovor po pitanjima civilnog djela implementacije morovnog dogovora."

Drugim rijecima, dato je Visokom Predstavniku puno pravo da upravlja Bosnom i Hercegovinom kako mu je volja -- po svim pitanjima (osim vojnih). IFOR ce imati ovlasti da radi sto god zeli po vojnim pitanjima. Zato niti Federacija BiH niti upravno tijelo za "Bosnu i Hercegovinu" nece imati nikakve suverene kontrole ili autoriteta. Predsjednik, Predsjednistvo, Vlada i Skupstina ce biti samo lutke na koncu koje nece imati nikakve neovisnosti od NATO-a.

Anex 11 – Dogovor o Medjunarodnim Policijskim Trupama

77. Po ovom Aneksu izgleda da ce Ujedinjene Nacije ustvari preuzeti nadzornicko pravo nad unutrasnjim stvarima policijskog tipa, tj. sprovodice zakon u zemlji. Stoga je jasno da ce Bosanska Vlada izgubiti kontrolu i nad ovim osnovnim elementom drzavnog suvereniteta.

Dogovor o Uspostavi Opceg Okrirnog Dogovora za Mir u Bosni [Agreement on Initialing the General Framework Agreement for Peace in Bosnia]

Pismo Mate Granica Klausu Kinkelu od 21. Novembra, 1995:

78. Primjetite kako u ovom pismu Republika Bosna i Hercegovina ne postoji. U ime Hrvatske, Granic ne uvazava "suverenitet, teritorijalni integritet i politicku neovisnost" Republike Bosne i Hercegovine. Isti stav Granic zauzima i u druga dva pisma koje je napisao.

Pismo Milutinovica Kinkelu, 21. Novembar 1995.

79. Primjetite da Savezna Republika Jugoslavija ne uvazava "suverenitet, teritorijalni integritet i politicku neovisnost" Republike Bosne i Hercegovine.

81. Komentar o pismu kojega je Granic uputio Boutrosu Ghaliju 21. Novembra, 1995: Ozbiljno sumnjam da ce se Republika Hrvatska pridrzavati obaveze iz ovog pisma da "striktno sprijeci upad svojih vojnih snaga u BiH i odustati od toga da u BiH drzi bilo kakve vojne snage koje su pod njenom komandom". Prekrsaj ove obaveze od strane Republike Hrvatske bi znacio prekrsaj Dajtonskog sporazuma – pa bi na osnovu toga Republika Bosna i Hercegovina mogla da odbaci Dajtonski sporazum. Ovaj isti argument se odnosi i na drugo Granicevo pismo.

82. Komentar o pismu kojega je Milutinovic poslao Boutrosu Ghaliju 21. Novembra, 1995: Ozbiljno sumnjam da ce "Savezna Republika Jugoslavija striktno sprijeciti upad svojih vojnih snaga u BiH i odustati od toga da u BiH drzi bilo kakve vojne snage koje su pod njenom komandom". Vjerovatno ce Jugoslavija prekrsiti ovo obecanje, sto ce biti prekrsaj Dajtonskog Sporazuma – sto bi opravdalo odustajanje Republike Bosne i Hercegovine od Dajtonskog Sporazuma. Isto vazi i za ostala Millutinoviceva pisma.

83. Komentar o pismu kojeg je Izetbegovic uputio Christopheru, 21. Novembra 1995. Primjetimo iz Izetbegovicevog pisma da Republika Bosna i Hercegovina vise ne postoji.

84. Primjetimo da se Izetbegovic ne obavezuje da izgradi mjere za poboljsanje medjusobnog povjerenja izmedju Savezne Republike Jugoslavije i Republike Bosne i Hercegovine.

85. Primjetimo da se uspostavljanje zvanicnih diplomatskih odnosa ne trazi u ovom Sporazumu. Ta uspostava bi zahtjevala razmjenu Ambasadora izmedju SR Jugoslavije i Republike Bosne i Hercegovine. Ustvari, kada se pazljivo pogleda, vidi se da ovaj Dajtonski Sporazum niti ne zahtjeva razmjenu Ambasadora izmedju SR Jugoslavije i "Bosne i Hercegovine". Dakle, drugim rijecima, Milosevic nije priznao cak niti ovu novu tvorevinu koju Dajtonski Sporazum naziva "Bosna i Hercegovina", a kamo li Republiku Bosnu i Hercegovinu. Doista, ne postoji niti jedan jedini dobar razlog da to Milosevic ucini, jer ce Republika Bosna i Hercegovina odmah nakon potpisivanja ovog Sporazuma prestati pravno da postoji, a ova nova tvorevina, "Bosna i Hercegovina" nece funkcionirati kao jedna drzava. Prema tome, zasto bi Milosevic priznao i jednu od te dvije tvorevine ? Milosevic je dobio ono sto je zelio – a to sadrzi i pola Bosne i Hercegovine (49%).

Rezolucija 1021 (1995) Savjeta Bezbjednosti Ujedinjenih Nacija

86. Primjetimo kako se u drugoj preambuli nigdje ne spominje potreba da se ocuva teritorijalni integritet i politicka neovisnost Republike Bosne i Hercegovine.

87. Primjetimo takodjer kako se u trecoj preambuli oslovljava "Savezna Republika Jugoslavija" umjesto "Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora)".

88. Terminologija ove dvije gore navedene preambule/paragrafa predstavlja znacajnu pobjedu krnje Jugoslavije. Drugim rijecima, Republika Bosna i Hercegovina nestaje, a Savezna Republika Jugoslavija postaje pravni nasljednik bivse Jugoslavije (SFRJ).

89. Primjetimo da paragraf 1(b) kaze da ce embargo na dostavu teske artiljerije, municije, vojnih aviona, helikoptera "biti nastavljen dok ne stupi na snagu sporazum o kontroli naoruzanja – spomenut u Aneksu 1b …". Drugim rijecima, dostava teskog naoruzanja Bosanskoj Vladi ce biti zabranjena do unedogled. Prema tome, embargo na naoruzanje ce se nastaviti sprovoditi protiv Bosanske Vlade u nedogled. Prema tome, Bosanska Armija ne moze nabavljati tesko naoruzanje koje joj je potrebna da brani Narod i Zemlju.

90. Pod-paragraf "c" je tako bremenit uslovima da sumnjam da ce se ikada skinuti embargo na tesko naoruzanje Bosanske Armije. Pod-paragraf je potpuno bezvezan. Po ovoj rezoluciji, embargo na tesko oruzje protiv Bosanske Vlade, bice produzen do unedogled. Nema nikakve obaveze koja daje datum kada ce se taj embargo skinuti.

91. Rezolucija 1022 (1995) Savjeta Bezbjednosti UN: Primjetimo da u drugom preambularnom paragrafu nema tradicionalnog pomena o tome da se mora sacuvati teritorijalni integritet i politicka neovisnost Republike Bosne i Hercegovine. Taj pomen obaveze ocuvanja teritorijalnog integriteta i politicke neovisnosti Republike Bosne i Hercegovine (koji je bio prisutan u predjasnjim Rezolucijama) sasvim je iscezao.

93. Primjetimo u cetvrtom preambularnom paragrafu, da se vise ne spominje "Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), nego jednostavno "Savezna Republika Jugoslavija". Drugim rijecima, Savezna Republika Jugoslavija se tretira kao pravni nasljednik bivse Jugoslavije (SFRJ), uprkos tome sto je Skupstina Ujedinjenih Nacija to rezolucijama i djelom odbacila.

94. Jos jednom, sve ove promjene u terminologiji, predstavljaju pobjede za Milosevica. Drugim rijecima, Milosevic je dobio sto je trazio od Savjeta Bezbjednosti isto kao sto je dobio u Dajtonu.

95. Pod paragrafom 1, ekonomske sankcije protiv krnje Jugoslavije se "odmah ukidaju …". Dakle, dok imamo slucaj da se embargo na tesko naoruzanje Bosanskoj Vladi i dalje sprovodi, dok se krnjoj Jugoslaviji ukidaju ekonomske sankcije (paragrafi 2-5). Drugim rijecima, Milosevic dobija sve sto zeli, a Bosanci ne dobijaju nista, nego samo neka obecanja, sto je prljavi posao Savjeta Bezbjednosti.

96. Provizije da se i dalje nastavi sa sankcijama protiv Bosanskih Srba ne znace nista, jer sva prinuda je isla preko Milosevica i Srbije – a ta prinuda je ukinuta.

97. Paragraf 5 Rezolucije oslobadja zaledjena sredstva koja Srbija ima po cijelom svijetu, da bi ih Milosevic pokupio.

Zakljucak

98. Gore navedeni komentari govore sami za sebe i ne traze da ih dalje objasnjavam. Na Vama je da odlucite gdje nakon ovoga, da li da prihvatite Dajtonski Sporazum ili da ga odbijete. U slucaju da odlucite da odbijete Dajtonski Sporazum, ja sam potpuno spreman da se vratim na Medjunarodni Sud, da bi zatrazio od Suda zvanicni nalog da se sprijeci cijepanje Republike Bosne i Hercegovine i da se skine embargo na tesko oruzje koji je nametnut protiv Bosanske Armije – embargo koji ce se jos neko vrijeme nastaviti. Ja o ovome ne mogu odluciti u Vase ime. Vasa buducnost je u pitanju. To je Vasa Drzava. To je Vasa Sudbina. Vasa ce djeca i unuci morati da snose konsekvence Vase odluke.

{4. DODATAK} MEÄUNARODNI SUD PRAVDE

MeÄ‘unarodni sud pravde je koristio selektivnu, negativnu selekciju i pogrešnu metodologiju

U procesu tuÅ¾be BiH za genocid protiv Srbije pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde {MSP}, Sud je koristio selektivnu, negativnu selekciju i pogrešnu metodologiju, uzimajuÄ‡i samo ono što je išlo u korist da se ne dokaÅ¾e genocid. Presuda TadiÄ‡u i 19 priznanja za genocid na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunalu {MKTJ} nisu korištena. MSP je našao presudu KrstiÄ‡u na MKTJ ispod koje nije mogao iÄ‡i, presudio je genocid, ali ne i direktnu odgovornost Srbije. Pri tome je koristio presude i odreÄ‘ene Äinjenice koje su njiemu išle u prilog da zakljuÄi da nije SRJ, odnosno Srbija i Crna Gora, direktno umiješana u genocid u BiH. Sve ono što je Bošnjacima išlo u prilog, MSP je stavio ad acta, Äak neke notorne Äinjenice nije ni razmatrao, a neke koje je razmatrao, stavio je u negativan kontekst, posebno Škorpione. Dokumente koje je BiH prezentirala govorili su da je ta jedinica bila sastavni dio MUP-a Srbije od 1991, ali MSP je smatrao da dokumenti koje BiH posjeduje nisu validni.

BiH politiÄki lideri, posebno bošnjaÄki politiÄki lideri nisu shvatili problem ograniÄenja meÄ‘unarodnog prava u meÄ‘unarodnoj zajednici

PolitiÄari u BiH, posebno bošnjaÄki politiÄki i drugi lideri nisu shvatili da postoje znaÄajne razlike u postupku pred MKTJ i pred MSP. MKTJ ima tuÅ¾iteljstvo koje po sluÅ¾benoj duÅ¾nosti utvrÄ‘uje poÄinjenje zloÄine i trebao bi utvrditi i genocidnu namjeru kada je u pitanju taj najstrašniji zloÄin. U sporovima izmeÄ‘u drÅ¾ava za koji je nadleÅ¾an MSP toga nema - tu se vode sporovi gdje su tuÅ¾itelji i tuÅ¾ena strana jednaki. BiH na podruÄju Srbije nije imala pravo istraÅ¾ivati genocidnu namjeru, a nije bilo tuÅ¾iteljstva koje bi to moglo uÄiniti. Ni za Srebrenicu se ne bi mogla dokazati genocidna namjera da nije bilo dvije presude MKTJ koji je utvrdio genocid u Srebrenici i genocidnu namjeru u predmetima “KrstiÄ‡ i BlagojeviÄ‡“. Postupak pred MSP je vrlo teÅ¾ak, BiH nije imala moguÄ‡nosti da dokaÅ¾e genocid. Problem je ograniÄenja meÄ‘unarodnog prava u meÄ‘unarodnoj zajednici.

Presuda MSP je morala utvrditi zloÄine protiv ÄovjeÄ‡nosti i ratne zloÄine poÄinjene u logorima koji su postojali u BiH

Ovdje dolazimo do jednog apsurda, presuda MSP konstatira da je republika srpskog naroda proglašena 1992. godine, da nije bila meÄ‘unarodno priznata tvorevina, da je

imala vlast na jednom dijelu BiH i da je uÅ¾ivala podršku znaÄajnog broja Srba. UoÄljiv je jedan kontinuitet u odnosu njenog nastanka i zloÄina koji su poÄinjeni. Ako je to bila de facto tvorevina, onda je ta de facto tvorevina de facto odgovorna za sve zloÄine koje MSP u presudi konstatira. Ispalo je, meÄ‘utim, da nije primjereno da Srbija plaÄ‡a bilo kakvu odštetu, a da Republika Srpska zbog toga što nije meÄ‘unarodni subjekt nije odgovorna. Ispalo je kao da se zloÄini nisu dogodili.

Trebalo je dosuditi odštetu SrebreniÄanima i njihovim nasljednicima za genocid

Presuda je dokazala genocid u Srebrenici i postojanje genocidne namjere uSrebrenici. To jeste jako vaÅ¾no, ali ja sam oÄekivao da Ä‡e MSP to isto dokazati barem i za neke logore u sjevernoj Bosni, posebno u mom rodnom gradu Prijedoru u kome su fašistiÄko – nacistiÄkim metodama kakve su upotrebljavali fašisti i nacisti u Drugom svijetskom ratu protiv Jevreja i drugih naroda, osnovani strašni koncentracioni logori smrti Omarska, Tropolje i Keraterm, u kojima je na kraju 20. stoljeÄ‡a u eri zaštite ljudskih prava i sloboda, muÄeni Bošnjaci samo zato što su muslimani, graÄ‘ani, nosioci ideje Bosne i bosanskog duha {to se nije desilo. Ovakvom presudom Sud je prihvatio restriktivno tumaÄenje Konvencije o genocidu - on je utvrdio sve zloÄine koji su se dogaÄ‘ali na podruÄ‡ju BiH tokom rata, a ja sam, ipak, oÄekivao da Ä‡e Sud biti malo širi u svojim tumaÄenjima. On se, meÄ‘utim, striktno drÅ¾ao definicije genocida iz Kovencije, ali to je nešto na šta sud ima pravo. Sud je dakle konstatirao da je odgovornost Srbije što nije sprijeÄila genocid u Srebrenici, a to je taÄka koju najviše kritiziram. Smatram da je trebalo dosuditi odštetu SrebreniÄanima i njihovim nasljednicima {to se, naÅ¾alost, nije dogodilo}.

Presudi li MKTJ Jovici StanišiÄ‡u, Frenkiju SimatoviÄ‡u I MomÄ‡ilu PerišiÄ‡u zbog uÄešÄ‡a u genocidu u Srebrenici, BiH moÅ¾e i mora obnoviti tuÅ¾bu protiv Srbije za genocid

Kada bi MKTJ u Hagu završio postupke i utvrdio direktnu odgovornost, prvenstveno šefova srbijanske drÅ¾avne bezbednosti, Jovice StanišiÄ‡a i Frenkija SimatoviÄ‡a, te generala MomÄila PerišiÄ‡a za genocid u Srebrenici, kada bi se njihova odgovornost utvrdila na temelju takve pravomoÄne presude, ali prije isteka deset godina od presude izrešene 2007. godine, BiH bi zaista pred MSP mogla pokrenuti postupak za reviziju te presude. Jedino na temelju naknadno utvrÄ‘enih podataka, na temelju presuda MKTJ, BiH bi mogla ponovo pokrenuti proces pred MSP.

Hrvatska se trebala pridruÅ¾iti tuÅ¾bi BiH za genocide protiv Srbije

Hrvatska loše vodi taj postupak koji Ä‡e, mislim, izgubiti. Smatram da u Hrvatskoj genocida nije bilo niti sa jedne strane, ni srpske, ni hrvatske. Hrvatska se trebala pridruÅ¾i tuÅ¾bi koju je pokrenula BiH. Pokojnom hrvatskom predsjedniku Franji TuÄ‘manu to, meÄ‘utim, nije bilo bitno, nije mu iz nekih razloga odgovaralo, pa je mnogo kasnije Hrvatska samostalno podnijela tuÅ¾bu koju, ne moÅ¾e dokazati.

Mi se borimo za sprovoÄ‘enje Presude MSP po kojoj je RS - njena vojska i milicija - odgovorna za genocid - te na osnovu Presude traÅ¾imo ukidanje RS i FBiH, a uspostavu RbiH

Konvencija o genocidu Ä‡e jedino biti primjenjena ako postoji dovoljan meÄ‘unarodni politiÄki pritisak da natjera vlade da ispune svoje obaveze prema ovoj konvenciji. Vlade moraju znati da Ä‡e platiti politiÄku cijenu za njihove propuste da sprijeÄe genocid. Kada smo suoÄeni sa kršenjem ljudskih prava, mi imamo izbor. Mi moÅ¾emo stajati po strani. Ili, moÅ¾emo zagovarati provoÄ‘enje meÄ‘unarodnih zakona i konvencija, koje osiguravaju zaštite i obaveze globalnog graÄ‘anstva. Moramo govoriti o genocidu, ukoliko ga zaboravimo, to znaÄi da smo ga mi ponovo poÄinili. Onima koji su poÄinili uÅ¾asne zloÄine agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima jasno poruÄujemo da Ä‡e biti kaÅ¾njeni i da Ä‡e pravda biti zadovoljena. Jer Å¾rtve nose u sebi zahtjev za rijeÄju istine i pravde, bez Äega se ne mogu oporaviti poslije genocida, a sa Äime se mogu osloboditi strašnog tereta nepopravljive prošlosti, ne morajuÄ‡i pribjegavati osveti, u ime pobjede ljubavi, a ne mrÅ¾nje, mira, a ne rata, suÅ¾ivota, a ne nasilja, pravde, a ne krivde za zajedniÄki spas ideje Bosne i bosanskog duha, tog jedinog zajedniÄkog spasa, zajedniÄke sreÄ‡e, zajedniÄkog prava, zajedniÄke obaveze i zajedniÄke blagodati bosanskohercegovaÄkog Äovjeka i nacije. Sve dok drÅ¾ave meÄ‘u svoje prioritete ne upišu borbu protiv nekaÅ¾njivosti, potencijal odvraÄ‡anja meÄ‘unarodne pravde bit Ä‡e ograniÄen. Pravda mora oÄistiti prošlost Å¾rtve Nema istinske pravde, a samim tim i istinske drÅ¾ave i društva u Bosni i Hercegovini bez poštivanja i realizovanja presude meÄ‘unarodnog suda pravde, presude koja negira genocid i paradrÅ¾avnu tvorevinu zasnovanu na njemu. Priznavanje Republike Srpske je negiranje genocida. Nema istinske pravde, a samim tim i istinske drÅ¾ave i društva u Bosni i Hercegovini bez usvajanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine rezoluciju o genocidu.

MeÄ‘unarodni sud pravde u Hagu smatra da se Srbiji i Crnoj Gori ne moÅ¾e pripisati uÄešÄ‡e u genocidu na cijeloj teritoriji BiH. Sudije su ocijenile da nema dovoljno dokaza da je genocid poÄinjen na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, ali je potvrÄ‘en stav da se genocid ipak dogodio na ograniÄenom podruÄju Srebrenice. Ocijenjeno je da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu jer nije sprijeÄila masakr u Srebrenici. Ipak, sud je presudio da zvaniÄni organi SRJ nisu planirali ni poÄinili genocid u Srebrenici. Nije dokazano da je armija SRJ uÄestvovala u genocidu, niti da su politiÄki organi SRJ planirali, pripremali ili sproveli genocid u Srebrenici. MeÄ‘unarodni sud pravde je zakljuÄio i da odgovorna drÅ¾ava nije bila u zavjeri da poÄini genocid, niti je poticala njegovo izvršenje. UtvrÄ‘eno da ne postoji meÄ‘unarodna odgovornost Srbije i Crne Gore za genocid i sauÄesništvo u genocidu, ali da je ova drÅ¾ava propustila da sprijeÄi i kazni poÄinitelje genocida.

Ali, kroz presudu Srbiji kako nije sprijeÄila i kaznila genocid, Sud je ujedno izrekao i presudu svim Älanicama UN koje su znale, a nisu sprijeÄile genocid. Tu je dobra strana presude i BiH bi je trebala iskoristiti i tuÅ¾iti sve drÅ¾ave koje nisu sprijeÄile genocid. Iz Presude proizilazi da je RS genocidna tvorevina i da treba sve poduzeti na njenom rušenju, odnosno vraÄ‡anju na ustavno pravni-poredak RBiH prije genocida. Sada za to postoji i sudska podloga jer je Sud potvrdio da se genocid dogodio, da je Srbija kriva što ga nije sprijeÄila. Republika srpska je kriva za genocid. Sudije su rekle da je genocid u potpunosti dokazan u Srebrenici. Sud je amnestirao Srbij osuÄ‘ujuci Srbiju za masovna ubojstva, ali ne i za genocid u Srebrenici i Äitavoj BiH.

Kako je moguÄ‡no da sudije priznaju da se dogodilo masovno ubijanje na mnogim, mjestima BiH, masovno silovanje, zatvaranje u koncentracione logore smrti, da su dogodili svi oblici ubijanja i muÄenja ljudi, ali da nije bilo namjere to uÄiniti. Organizirani su koncetracioni logori smrti, masovno su ubijani ljudi, masovno silovani, masovno i nasilno protjeravani, izvrena je agresija i genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid ali sudije su presudile da nije bilo namjere u tim zlocinima.

Najvaznija tacka presude je Genocid se dogodio u Srebrenici, pa prema tome Republika Srpska je produkt genocida. Stoga Bosnjaci trebaju traÅ¾iti njeno ukidanje, jer je nastala na genocidu. Bosnjacima je dato pravo da izvrše restituciju prethodnog stanja prije agresije i genocida, a to je restituciju ustava Republike BiH.

MEÄUNARODNI KRIVIÄŒNI TRIBUNAL ZA PODRUÄŒIJE BIVŠE JUGOSLAVIJE

OptuÅ¾eno je politiÄko i vojno rukovodstvo i Srba i Hrvata

Imaju Äetiri presude koje se odnose na tmeÄ‘unarodni konflikt i agresiju Hrvatske na BiH: Zlatko Aleksovski, Tihomir BlaškiÄ‡, Dario KordiÄ‡, Mladen NaletiliÄ‡ Tuta i Vinko MartinoviÄ‡ Štela. Peti proces ide protiv PrliÄ‡a i ostalih i ponovo se utvrÄ‘uje meÄ‘unarodni konflikt, odnosno agresija Hrvatskena BiH , zšto je šansa da se u sluÄaju KaradÅ¾iÄ‡ dokaÅ¾e genocid koji nije potvrÄ‘en u sluÄaju Krajišnik. U sluÄaju Krajišnik bitno je da je pravosnaÅ¾no potvrÄ‘en zloÄinaÄki poduhvat i rasprostranjenost zloÄina na teritoriji BiH. U toj presudi sudije su smatrale da nije poÄinjen genocid. Zbog toga su Å¾rtve nezadovoljne. Svi tuÅ¾ioci od prvog do zadnjeg zastupaju poziciju da je u BiH nad nesrbima poÄinjen genocid i da se sve odvijalo u uslovima meÄ‘unarodnog konflikta, a to znaÄi agresija Hrvatske i Srbije. Nemojte misliti da neko ne bi dokazivao nešto drugo da postoje neki drugi dokazi. Dokazan je genocid u Srebrenici u sluÄaju KrstiÄ‡, sad ide nova presuda za srebreniÄku šestorku, oÄekujemo da Ä‡e genocid biti proširen osim presude KrstiÄ‡u i na druge. Imamo silovanje nad Bošnjakinjama, po prvi put u historiji dokazano kao ratni zloÄin, zatim udruÅ¾eni zloÄinaÄki plan u obje varijante, Srbija i Hrvatska. Presude za agresiju Srbije, posebno presuda TadiÄ‡. ZnaÄi, optuÅ¾eno je i politiÄko i vojno rukovodstvo i Srba i Hrvata i to ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj i u Srbiji. BošnjaÄke Å¾rtve i njihovi potomci neÄ‡e dobiti zadovoljeni samim priznavanjem zloÄina putem rezolucija, dok oni koji su kreirali i izvršili namjeru agresije i genocida budu na slobodi, nedostupni MKTJ koga se hoÄ‡e prije vremena zatvoriti, dok je onoga {Srbija, Crna Gora} koji je dijelio tu namjeru i od nje napravio politiku, krivnje oslobodio MSP, dok se nedostatna presuda MSP ne ispoštuje i dok pravo Å¾rtava da imaju svoja prava, meÄ‘u kojima i pravo da se vrate svojoj kuÄ‡i, još uvijek ovisi od volje njihovih krvnika, uz pristanak velikihsila.

RESURSI

Prof dr. Francis Boyle, tekstovi o TuÅ¾bi BiH za genocid protiv Srbije, tekstovi o agresiji na BiH, tekstovi o genocidu nad Bošnjacima

Prof. dr. Smail ÄŒekiÄ‡, IstraÅ¾ivanje Å¾rtava genocida sa posebnim osvrtom na BiH

Prof. dr. Smail ÄŒekiÄ‡, Agresija na RBiH, Planiranje, Pripreme, izvoÄ‘enje

IstraÅ¾ivaÄki projekti Instituta za istraÅ¾ivanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava

NauÄnoistraÅ¾ivaÄki projekt Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991-1995. je osnov za longitudinalno i panel istraÅ¾ivanje Instituta i osnova za dugoroÄno istraÅ¾ivanje.

IstraÅ¾ivaÄki projekt Genocid nad Bošnjacima sigurne zone UN Srebrenica jula 1995. Godine

IstraÅ¾ivaÄki projekt ZloÄini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991-1995.

IstraÅ¾ivaÄki projekt ZloÄini nad djecom

Prof. dr. ŠaÄir Filandra, BošnjaÄka politika u XX stoljeÄ‡u

Prof. dr. Nijaz DurakoviÄ‡, više nauÄno istraÅ¾ivaÄkih radova o agresiji na BiH i zloÄinu genocida nad Bošnjacima