Bosna i Hercegovina i Bošnjaci nisu „povijesni višak“
POVODOM 11 JULA, DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE GENOCIDA U SREBRENICI U HAMILTONU ODRŽANA KOMEMORATIVNA AKADEMIJA, A U TORONTU ODRŽANA UMJETNIÄŒKA MANIFESTACIJA „ŠTO TE NEMA“
U organizaciji BošnjaÄkog islamskog centra Hamilton, a u saradnji sa bošnjaÄkim džematima u Kanadi i pod pokroviteljstvom Instituta za istraživanje genocida Kanada i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike dan nakon dženaze u PotoÄarima je održana komemorativna akademija povodom 19 godina od genocida u Srebrenici.
Akademiju je otvorila književnica Nejra Edrenić iz Toronta recitovanjem poeme o Srebrenici.
U ime domaÄina, BošnjaÄkog islamskog centra Hamilton akademiji se obratio imam Ismail e. Fetić koji je izmeÄ‘u ostalog rekao u svome govoru pod nazivom „Srebrenica i pravda“: „Za vrijeme genocida u Srebrenici, cijeli svijet je, kao bajagi, bio prijatelj muslimana Srebrenice, ali samo je jedan neprijatelj bio dovoljan da ubije život u tom muslimanskom mjestu. Ubijene nedužne muslimane Srebrenice njihovim majkama u život nikakakvi žalopojni govori ne mogu vratiti. One samo mogu gledati u bašluk i nišane na kojima su imena njihovih sinova, ali bašluk nije u stanju mijednu rijeÄ prozboriti. Bašluk šuti, nišan ne priÄa, ostala je samo tuga i nada u pravdu, onu Božiju, jer su Bošnjaci već odavno izgubili svaku nadu u onu ljudsku, meÄ‘unarodnu pravdu. I kada nas svi napuste, kao što su napustili Srebrenicu i njene stanovnike 1995. godine prošlog stoljeća, muslimanima ostaje Allah. Jedini, da se u Njega i Njegovu pravdu uzdaju, jer će On svima nama na Mizani-teraziji naša djela izvagati. I Kablima i Hablima, i žrtvama i koljaÄima, i ubijenim i ubicama. Tada će se i kadijama i sudijama suditi, mjerit će se da li su oni presude donosili onako kako to pravda zahtjeva. Ako se na ovome svijetu može nešto sakriti, na Ahiretu će sve izaći na vidjelo. Oni koji u Boga i Ahiret ne vjeruju, takvi rade ono što oni hoće i prave nered na Zemlji. Mi muslimani, u Boga Dragog vjerujemo, i nadamo se da će nas za sva naša dobra nagraditi, a molimo ga da nam grijehe oprosti. Allahu naš, smiraj nam podari, saburom nas okiti, u belaju i nevolji nam pomozi da se strpimo, u dobru ne dozvoli da se osilimo. Gospodaru naš, daj da ustrajemo na putu dini-islama, i budi nam milostiv na Danju sudnjem. Amin, ja Rabbel-alemin“.
U ime Instituta za istraživanje genocida, Kanada i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike Akademiji se obratio Emir Ramić, direktor Instituta govorom pod nazivom „Bosna i Hercegovina i Bošnjaci nisu „povijesni višak“, koga prenosimo u cjelosti.
Bosna i Hercegovina i Bošnjaci nisu „povijesni višak“
Brate i sestro,
Istina o genocidu u Srebrenici je dio istine ÄovjeÄanstva
Ove godine, šireći istinu o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovinu i tražeći pravdu za žrtve tih zloÄina, smo u Hamiltonu iz duga prema onima koje su otrgli iz naših života, koje su nevine pobili najstrašnijom smrću. Zato je naš bol je do neba veliki i u bolu provodimo ove dunjaluÄke dane. Nakon ovogodišnje dženaze, u PotoÄarima je konaÄan smiraj pronašlo 6.241 SrebreniÄanin, od ukupno 8.372. Do sada je pronaÄ‘eno 7.100 skeleta, dok se za 1.200 još traga. Ukupno 6.900 pronaÄ‘enih žrtava ima svoja imena i prezimena, a 200 još nije identificirano, jer nisu pronaÄ‘ene porodice i bliski Älanovi porodice od kojih bi se uzela krv za taj postupak. PotoÄari jesu smiraj žrtvama, ali i poziv da budemo u njihovoj blizini, da budemo jedinstveni.
Postiđeni smo zbog potpunog raspada svih obećanja
PostiÄ‘eni smo zbog potpunog raspada svih obećanja „novog svjetskog poretka“ u sluÄaju Srebrenice – prepuštanja „zaštićene zone“ Ujedinjenih nacija Mladićevim koljaÄima; iskljuÄive brige za „UN trupe na terenu“ bez i najmanje odgovornosti za nejaÄ Srebrenice; odbijanja da se izvedu traženi vazdušni udari u odbranu „zaštićene zone“ kako se ne bi narušavala atmosfera za diplomatske posjete meÄ‘unarodnih izaslanika Bildta i Akashija Slobodanu Miloševiću ili generala Janviera Ratku Mladiću. Ovo je poraz Äovjeka i civilizacije. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid protiv njenih graÄ‘ana su bili epskih razmjera. U tim najveÄim zloÄinima poslije Holokausta ideja Bosne i Bosanski duh, ne samo kao politÄka opcija, već prije svega kao najsnažniji samodefinirani, kulturni identite Bosne i Hercegovine i Bošnjaka su opstali. A Evropa i dalje samoživo strahuje za „jedinstvo” svoje kulture, paniÄno reagujuÄi na sve upade islamskih obilježija u njen prostor. Zato je Evropa mirno posmatrala zloÄin nad državom i zemljom Bosnom i Hercegovinom, dovodeći svoje proklamacije o multikulturalnosti i demokratiji do licemjerstva. Evropa problematizira i državotvornost bošnjaÄkog naroda kao veÄinskog muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini sa ciljem da se on iz državotvornosti svede na folklornu grupu. Karadžić i Tudžman su javno govorili opravdavajući rat koga su vodili i u skladu s tim djelovali kako oni u Bosni i Hercegovini stoje na braniku kršÄanske Evrope. Britanska i francuska zvaniÄna politka je podsticala zloÄin protiv Bosne i Hercegovine, posebno genocid protiv Bošnjaka. Evropa se nije zaustavila na tome, već ona priznaje i nagraÄ‘uje rezultate agresije i genocida. Zaslugom Evrope se masovne ukope identificiranih žrtava genocida u PotoÄarima „obezbjeÄ‘uje“ ista ona policija kao institucija i kao pojedinci, koja je uÄestvovala u tome genocidu. Masovne ukope nadgledaju isti oni monstrumi koji su masakrirali te ljude samo zato što su Bošnjaci, muslimani. Ratno i poratno prepuštanje srpskim Ä‘elatima bošnjaÄke žrtve, je svjesni Äin koji odreÄ‘uje odnos Evrope prema agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini.
Evropa je poslušala glas srpskih orjentalista
Evropa je poslušala glas srpskih orjentalista koji su pripremili ideološku platformu za agresiju i genocid. Ta idelogija je tumaÄila bosanskohercegovaÄku razliÄitost kao trajnu nepomirljivost sa konaÄnim ciljem uništavanja svega živog i mrtvog. Zato se sistematsko, institucionalno izvršenja zloÄina protiv Bosne i Hercegovine ne može samo preklapati sa individulanom odgovornošÄu. Postoji i nadindividualna odgovornost. Ti „ljudi“ nemaju grižu savjesti, nemaju kajanje za zloÄin. Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima je njihov cilj. To je s onu stranu razuma. RijeÄ je o najmonstruoznijem zloÄinu za rad “viših“ ciljeva. Uništiti sve živo i mrtvo u jednom prostoru od djeteta i Äovjeka preko njihove Äasti, bogomolja, instituta, knjiga do nadgrobnih spomenika. Ta ideologija je sva u krvi u najdubljem mraku mitskoga.
Zlo poslije zloÄina nad Bosnom i Hercegovinom dobiva na snazi u svijetu
Sada je samo oružije utihnulo. ZloÄini se nastavljaju na razini ideologija. Srpska i hrvatska agresija na Bosnu i Hercegovinu na nedužnost i mladost djece, na Äast žene, na biblioteke i institute je tragedija Äovjeka, civilizacije, svijeta. Zlo poslije zloÄina nad Bosnom i Hercegovinom dobiva na snazi u svijetu. Bosna i Hercegovina se brani oružijem, ali i kreacijom i tolerancijom. To je borba kreacije i rušilaštva u kojoj je Bosna i Hercegovina spašena i ako su joj velike sile namjenile smrt. U toj stalnoj borbi Bosna i Hercegovina i Bošnjaci nisu „povijesni višak“. Bošnjaci su ojaÄali kao državotvorni, politiÄki subjekat. A bosna i Hercegovina ostala zemlja i država.
Autoagresija sa suicidom genocidnog entiteta
ZloÄin protiv Bosne i Hercegovine još traje. Na djelu je autoagresija sa suicidom entiteta, posebno manjeg entiteta na bosanskohercegovaÄki jedinstven kulturni identite. Bošnjacima predstoji najvažnija bitka, bitka sa samim sobom. Bošnjaci još nisu prepoznali svoje prave vrijednosti i svoje autentiÄne interese. Sastavni dio bošnjaÄkih osnovnih vrijednosti i minimum zajedniÄkih bošnjaÄkih interesa je istina i pravda. Anuliranje rezultata agresije i genocida i nacionalno jedinstvo. U ime pobjede istine i pravde brate i sestro zapamti tužnu priÄu Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: "Sjedim ja meÄ‘u onim narodom u PotoÄarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teÄe, grÄ na licu. PriÄ‘em, pitam je šta joj je! Kaže: "RaÄ‘am!" "De sine", velim ja njoj, "ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu"… Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad Äetnik predame: "Spusti to dijete dolje!", veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano…Äetnik priÄ‘e, nogom stade djetetu na vrat... Crijeva izletiše…" Zapamtimo, tek roÄ‘eno dijete je u PotoÄarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oÄi njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zloÄina, na sve one koji su na bilo koji naÄin uÄestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu sprijeÄili zloÄin! Haram bilo onima koji zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine u Srebrenici ubijeno 8372 Bošnjaka, iza kojih je ostalo 10000 jetima, koji su izgubili: oÄeve, majke, sestre, braću, dajidže, dajidžiće, amidže, amidžiće, tetkove i tetiće. Haram bilo onima koji zaborave ubijene, silovane, muÄene u koncentracionim logorima smrti, na silu protjerane nedužne, dobre Bošnjane. Haram bilo onima koji zaborave agresiju, genocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, koncentracione logore smrti, uništene bogomolje, biblioteke, institute. Haram bio onima koji nisu u redovima borbe za istinu i pravdu.
Sjećanje na Srebrenicu jula 1995: UmjetniÄki projekat “Što Te Nema” u Torontu
Povodom 19. godišnjice najvećeg zloÄina poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, genocida u Srebrenici, pod pokroviteljstvom Instituta za istraživanje genocida iz Kanade (IGK), Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) i bošnjaÄkih organizacija i zajednica u Kanadi, umjetnica iz New Yorka Aida Šehović, inaÄe Älanica Internacionalnog ekspertnog tima IGK, a u saradnji sa Harisom ÄŒelićem iz Toronta, takoÄ‘er Älanom Internacionalnog eksertnog tima IGK, su organizovali u Torontu već meÄ‘unarodno afirmiranu umjetniÄku postavku pod simboliÄnim nazivom “Što Te Nema?”. Prijatelji istine o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida protiv njenih graÄ‘ana i prijatelji pravde
za žrtve tih najveÄih zloÄina poslije holokausta u Evropi na ulicama Toronta su dan nakon dženaze za 175 žrtava genocida u Srebrenici poredali fildžane u znak sjećanja na žrtve agresije i genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Fildžane su donirale bosanskohercegovaÄke porodice širom svijeta. Bosanska kahva je jedan od najvažnijih simbola bošnjaÄke i bosanskohercegovaÄke historije, tradicije i kulture. Dijeleći kahvu sa drugima Bosanci i Hercegovci podsjeÄaju na najuzvišenije principe Ideje Bosne i Bosanskog duha, priznavanje, prihvatanje, poštovanje, tolerisanje drugog i drugaÄijeg kao bitnog faktora egzistencije Äovjeka i civilizacije. Upravo su ti uzvišeni principi bili meta agresije i genocida. Sipanjem kahve u fildžane koji su poredani na ulici, graÄ‘ani Toronta su se simboliÄno sjetili žrtava genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Istovremeno ovim simboliÄnim, umjetniÄkim Äinom pokazana je KanaÄ‘anima i svijetu Ideju Bosne i Bosanski duh koji egzistiraju u Bosni i Hercegovini više od hiljadu godina. Fildžani su namijenjeni i posvećeni onima koji bi, da su danas živi, pili kahvu. Do sada je “Što Te Nema?” postavljen svakog 11. jula u Washingtonu, Njujorku, Istanbulu, Burlingtonu, Norrmalmstorgu, Hagu, Tuzli, Sarajevu.