Vijesti

AKTIVNOSTI 02 - 09

 

 

SADRŽAJ AKTIVNOSTI 02 – 09

 

REZOLUCIJA O GENOCIDU U SREBRENICI I BIH U KANADSKOM PARLAMENTU 

 

DODIKA TREBA SMIJENITI 

ARHIV MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG TRIBUNALA SMJESTITI U SARAJEVU 

 

ZABRANITI DJELOVANJE SRPSKOG FAŠISTIČKO-TERORISTIČKOG RAVNOGORSKOG ČETNIČKOG POKRETA 

KAKVA ĆE ZORA BOSNI SVANUTI, TI ODLUČI 

 

KANADSKE VLASTI DE FACTO STAVLJAJU DRŽAVU BiH U KANDŽAMA “VELIKE SRBIJE” 

MEĐUNARODNI SUD PRAVDE DONIO PRESUDU KOJA NIJE UTEMELJENA NA MEĐUNARODNOM PRAVU 

PISMO VISKOM PREDSTAVNIKU 

NAPADI NA BOŠNJACI. NET JE NAPAD NA SVE AMERIČKE BOŠNJAKE 

 

NE ZASTUPAJTE ENTITET KOJI JE KREIRAN PUTEM AGRESIJE, GENOCIDA I ZLOCINA 

 

DIREKTAN TV PRENOS RASPRAVE PO PITANJU TUZBE BIH ZA GENOCID SUDSKE  

 

PREDUZETI ZAKONSKE MJERE PROTIV NEGATORA GENOCIDA 

 

HILLARY CLINTON: SRETNA SAM ŠTO JE REZOLUCIJA O SREBRENICI PROŠLA U AMERIÈKOM SENATU 

POCINIOCI GENOCIDA U SRERBENICI MORAJU STATI PRED LICE, ISTICU VODECI KANADSKI POLITICARI 

GOSPODINE MEKENZI POÈINILI STE ZLOÈIN SILOVANJA I NAPALI STE NA SVIJETLI OBRAZ ŽENE BOŠNJAKINJE 

SPISAK ZRTAVA GENOCIDA U SREBRENICI NOSEN RUKAMA KANADSKIH BOSNJAKA ULICAMA OTTAWE

 

 

STATEMENT BY MINISTER PETTIGREW ON 10th ANNIVERSARY OF SREBRENICA MASSACRE 

GOV GOVOR HON. JEAN AUGUSTINE U KANADSKOM PARLAMENTU POVODOM 10. GODIŠNJICE SRERBENIÈKOG GENOCIDA 

AMERICKA LEGIJA CASTI NAGRAÐUJE CETNIKE 

 

PAPA JE BIO DOKAZANI PRIJATELJ JEDINSTVENE BOSNE I HERECGOVINE

 

 

CESTITKE POVODOM PRIZNAVANJA BOSANSKOG JEZIKA U CANADI 

 

BOSANSKI JEZIK PRIZNAT U KANADI KAO WORLD HERITAGE LANGUAGE 

 

U FEDERALNOM PARLAMENTU I PARLAMENTIMA PROVINCIJA I TERITORIJA U KANADI FORMIRA SE GRUPA BOSANSKOHERCEGOVACKIH PRIJATELJA

 

 

BIH TREBA BITI DOKAZ DA NAUKA NIJE NIKAKAV MORLANO NEUTRALNI LARPURLARTIZAM I DA JE MORAL PRETPOSTAVKA ISTINE 

 

BOSNJACI, BOSANCI I HERCEGOVCI I BOSNA I HERCEGOVINA DOBILI JAKI GLAS U KANADSKOM PARLAMENTU 

IME BOSNJAK JE HISTORIJSKI I ETNICKI TERMIN KOJI SIMBOLIZUJE KULTURU, TRADICIJU I JEZIK 

BOŠNJACI SU PONOSNI NA SVOJ BOSANSKI JEZIK 

 

PO DRUGI PUT POZVAN U KANADSKI PARLAMENT 

 

BEZ BOSNJAKA NEMA BIH 

HITNO HAPSENJE RATNIH ZLOCINACA 

POBRATIMLJENJE SREBRENICE I NEW YORK-A 

 

POPIS STANOVNISTVA U KANADI 

NAŠ UŽAS I STRAH OD ZABORAVA JE DALEKO VECI OD ONOG ŠTO SMO PRISILJENI PAMTITI SVAKOG DANA 

BORBA ZA BOSNJACKO JEDINSTVO I DEMOKRATSKU BIH 

 

SLOŽNA BRACA DŽAMIJU GRADE 

POMOZIMO BOSNI I HERCEGOVINE 

DELEGACIJA KBSA UCESTVOVALA NA PANEL DISKUSIJI SA PREMIJEROM KANADE PAUL MARTINOM 

PREDSJEDNIK NARODNE SKUPŠTINE SRBIJE ODGOVARA KONGRESU BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE 

POZIVAMO MEDJUNARODNU ZAJEDNICU NA ODLUÈNIJU AKCIJU 

 

NE MOŽEMO MISLITI O BUDUCNOSTI, AKO SE JASNO NE ODREDIMO PREMA PROŠLOSTI 

 

ISPUNITE OBECANJE I KONACNO FORMIRAJTE MINISTARSTVO ZA DIJASPORU 

 

SRAMNI ODGOVOR GEORGA COPLEYA  

NASTAVLJAMO  SURADNJU SA POLITIÈKIM PREDSTAVNICIMA KANADE 

 

BOŠNJACI NISU TERORISTI 

ZASTO SE TREBA OGLASITI NA NAGRADJIVANJE CAVICA? 

 

PLODNA GODINA BOŠNJAÈKOG LOBIRANJA U KANADI 

 

U KANADI KONGRES BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE LOBIRA ZA BOSNU I BOŠNJAKE MEDJU VISOKIM DRŽAVNIM DUŽNOSCIMA 

 

U KANADI SE LOBIRA ZA BOSNU I BOŠNJAKE MEDJU VISOKIM DRŽAVNIM DUŽNOSCIMA 

 

VRATITI BOSNI DRZAVNOST 

URUCENE DONACIJE BIG ZA MEMORIJALNI CENTRA SREBRENICA – POTOCARI 

 

ZAHTIJEVAMO BEZ UVJETNO DA SLUZBENA PODGORICA PRIZNA I UPISE U USTAV R CG POVIJESNO NACIONALNO IME BOSNJAK 

 

ODGOVOR JEFFREY KUHNERU 

10 GODINA OD POVRATKA POVIJESNOG IMENA BOSNJAK 

 

POZIVAMO SVE DEMOKRATSKE SNAGE KOJE SE BORE ZA JEDINSTVENU, DEMOKRATSKU I PROSPERITETNU BIH NA ZAJEDNICKU AKCIJU 

 

NISTE SAMI, IAKO SMO FIZICKI DOSTA UDALJENI OD VAS, MI BOSNJACI SJEVERNE AMERIKE SMO SA VAMA SRCEM I DUSOM 

 

BOLJE JE IZGUBITI SVE RATOVE I SVE BITKE NEGO IZGUBITI JEZIK 

 

U PARLAMENTU ONTARIA SASTANAK EMIRA RAMICA I DAVIDA CHRISTOPHERSONA 

 

AMBASADOR BIH U CANADI VJEKOSLAV DOMLJEN NE STITI INTERESE DRZAVE BOSNE I HERCEGOVINE I SVIH NJENIH NARODA 

GOSPODO, VI FINANSIRATE ZLOCINACK0 TERORISTICKE CETNICKE ORGANIZACIJE 

 

EMIR RAMIC NA POZIV FRANKA D’AMICO POSJETIO CITY HALL OF HAMILTON 

 

U KANADI ZIVI BOSNA 

NISAM POBORNIK JALOVIH DISKUSIJA 

NEGATORI OVIH NAVODA SU ZALUTALI BOSNJACI I BOSANCI 

 

POVODOM HAPSENJA NASERA ORICA LEGENDARNOG KOMANDANTA ODBRANE SREBRENICE 

 

REKTORU CARLETON UNIVERSITETA U OTTAWI 

 

DONIRALI RAVNOGORSKOM CETNICKOM POKRETU 75.000 DOLLARA 

 

STOTINU GODINA OD BOŠNJAČKE NACIONALNE POLITIČKE IDEJE - STOTINU GODINA BORBE BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE PROTIV NEGATIVNE ASIMILACIJE U AMERIČKOM MELTING POTU I KANADSKOM KULTURNOM MOZAIKU SU PRILIKE ZA STVARNO DEFINIRANJE SLOBODNOG BOŠNJAČKOG BIĆA 

 

BOŠNJAČKI DIJALOG –  10 GODINA OD BOŠNJAČKOG PREPORODA 

 

BOSNJACI NE ZABORAVITE 

PRVI EKONOMSKI FORUM SJEVERNOAMERICKE BOSNJACKE DIJASPORE  -  KUPUJMO DOMACE - POMOZIMO SAMI SEBI

 

SK SVEBOSANSKI ANTIFASISTICKI FRONT

 

SKOLA BOSANSKOG JEZIKA HAMILTON, ONTARIO, KANAD

 

SVEBOSANSKI ANTIFASISTICKI FRONT 

 

BOŠNJACI. NET SU BOŠNJAČKI BREND 

 

GENOCID NAD BOŠNJACIMA IZUČAVAT ĆE SE U KANADSKIM ŠKOLAMA 

 

BOŠNJAČKA BITKA ZA DOMOVINU 

BOŠNJACI HAMILTONA ZA JEDNU NOĆ DONIRALI 80 HILJADA ZA NOVU DŽAMIJU 

 

SVJEDOČANSTVO O TRAGOVIMA AGRESIJE NA BiH I GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA 

 

NEODGOVORAN ODNOS BOŠNJAČKIH POLITIČARA PREMA VITALNIM INTERESIMA NACIJE 

 

REGISTRUJTE SE I POŠALJITE JASNU PORUKU SVIM UBICAMA BOSNE I HERCEGOVINE 

 

POZIV BOŠNJACIMA  U DIJASPORI U BORBU ZA OPSTANAK BOŠNJAKA KAO POLITIČKOG FAKTORA U ENTITETU REPUBLIKA SRPSKA

 

 

DA LI DRŽAVA BiH ZNA GDJE JOJ JE DIJASPORA I ŠTA RADI? 

NE SMIJE BITI ZIDOVA KOJI DIJELE BOŠNJAKE 

 

OMALOVAŽAVANJE DIJASPORE – ZLOČIN PREMA DRŽAVI 

 

ODLUČIO SAM DA PREĐEM U OFANZIVU

 

Postovani prijatelji istine i pravde u Kanadi,

 

U akciji Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanudu i “Instituta za istrazivanje zlocina genocida Kanada” koja se vodi zdruzeno sa svim bosnjackim i bosanskohercegovackim organizacijama u Kanadi pod nazivom: “Pomozimo da se Rezolucija o genocidu u Srebrenici i BiH usvoji u kanadskom Parlamentu” do sada je 40 clanova Parlamenta dalo svoj glas za Rezoluciju, za istinu i pravdu. Svakako, to je rezultat veoma aktivnog djelovanja mnogih organizacija i pojedinaca.

 

Vi koji se jos niste obratili svome lokalnom clanu Parlamenta imate jos sansu da se ukljucite u do sada najvecu i najvazniju akciju kanadskih Bosnjaka.

 

Ne propustite priliku da i vi budete ucesnik historijskog usvajanja Rezolucije u Parlamentu. Dajte svoj doprinos na taj nacin sto cete odvojiti 2 minute vremena i poslati pismo svome lokalnom clanu Parlamenta. Sve informacije kako to uraditi imate u ovoj email poruci. UO KBSA Ogranak za Kanadu i “Institut za istrazivanje zlocina genocida Kanada” se zahvaljuju svim organizacijama i pojedincima na ucescu u ovoj akciji.

 

Posjetite i pridruzite se nasoj grupi na Facebook pod nazivom:

 

 “HELP MAKE JULY 11TH SREBRENICA REMEMBRANCE DAY IN CANADA”

 

This is a group specifically created to unite all people lobbying to make July 11th Srebrenica Remembrance day and Bosnia- Herzegovina Tribute Week in Canada.

 

Over the last few months I’ve been doing everything I could to promote this through e-mails however at times it’s been tough. So I think this is a great way to keep you all up to date and send new information on how you can make a difference. This is a very SERIOUS cause that I passionately believe in and I can’t stress how much support this resolution needs. So I ask all of you who care to invite all your friends and support this resolution.

 

THIS IS THE FIRST BREAK FOR BOSNIAN CANADIANS SO LETS NOT MISS THIS OPPORTUNITY TO LEAVE A STRONG MEMORY FOR ALL THOSE WHO ARE NOT FAMILIAR WITH THIS GENOCIDE.

 

By joining this group you will be: 

1. notified about any new rallies, lobbies press conferences taking place in Canada and around North America. 

2. contributing to make this resolution pass in Canadian parliament. (you are the only way this will pass) 

3. getting latest updates on the status of this resolution and what politicians in Canada and in the US are doing regarding the Srebrenica Resolution. 

4. able to get answers to all of your questions. 

Each individual in this world has the power to create a change for the better….this is your chance. 

***keep in mind this group is not only open to Bosnian-Canadians but also other Canadians who want to help this resolution pass. US residence are also welcome and can make a change by e-mailing the Canadian parliament and the US senate to push this resolution through. In other words this group is for anyone who strongly believes in making this possible. 

We endorse the Help Make July 11th Srebrenica Remebrance Day and Bosnia-Herzegovina Tribute Week Petition to Canadian Parliament

 

IMPORTANT!!!! PLEASE SIGN ONLINE PETITION, http://www.petitiononline.com/july09/petition.html

 

To:  Canadian Parliament 

To: House of Commons, Canadian Parliament - Members

 

Requesting House of Commons, Canadian Parliament - Members recognition of 11 July as the day of commemoration of the Srebrenica genocide in Canada.

 

having regard to U.S. H. Res. 199 on Genocide in Bosnia-Herzegovina6/22/2005, and U.S.S. Res. 134 on Genocide in Bosnia-Herzegovina2/11/2005;

 

having regard to European Parliament resolution of 15 January 2009 on Srebrenica;

 

having regard that the State of Canada is a member of the Steering Board of the Peace Implementation Council;

 

having regard that Canadian Bosniaks would like to see Canadian Parliament working together toward recognition of 11 July as the day of commemoration of the Srebrenica genocide in Canada

 

Whereas in July 1995 the Bosnian town of Srebrenica, which was at that time an isolated enclave proclaimed a Protected Zone by a United Nations Security Council Resolution of 16 April 1993, fell into the hands of the Serbian militias led by General Ratko Mladic and under the direction of the then President of the Republika Srpska, Radovan Karadžic;

 

Whereas, during the several days of carnage after the fall of Srebrenica, more than 8 000 Bosniak men and boys, who had sought safety in this area under the protection of the United Nations Protection Force (UNPROFOR), were summarily executed by Bosnian Serb forces commanded by General Mladic and by paramilitary units, including Serbian irregular police units which had entered Bosnian territory from 

Serbia;

 

Whereas nearly 25 000 women, children and elderly people were forcibly deported, making this event the biggest war crime to take place in Europe since the end of the Second World War;

 

Whereas this tragedy, declared an act of genocide by the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY), took place in a UN-proclaimed safe haven, and therefore stands as a symbol of the impotence of the international community to intervene in the conflict and protect the civilian population;

 

Whereas multiple violations of the Geneva Conventions were perpetrated by Bosnian Serb troops against Srebrenica’s civilian population, including deportations of thousands of women, children and elderly people and the rape of a large number of women;

 

Whereas there cannot be real peace without justice and whereas full and unrestricted cooperation with the ICTY remains a basic requirement for further continuation of the process of integration into the EU for the countries of the western Balkans;

 

Whereas the institutionalisation of a day of remembrance is the best means of paying tribute to the victims of the massacres and sending a clear message to future generations;

 

1. Entirely Canadian Bosniak Community and non-Bosniak supporters of this resolution call on the Canadian Parliament for recognition of 11 July as the day of commemoration of the Srebrenica genocide in Canada.

 

2. Entire Canadian Bosniak Community and non-Bosniak supporters of this resolution call for further Canadian efforts to bring the remaining fugitives to justice, expresses Canadian full support for the valuable and difficult work of the ICTY and stresses that bringing to justice those responsible for the massacres in and around Srebrenica is an important step towards peace and stability in the region; reiterates in that regard that increased attention needs to be paid to war crimes trials at domestic level.

 

Procitajte kako kanadski Cetnici pokusavaju sprijeciti usvajanje rezolucije u Parlamentu: 

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=35554 

http://www.bosniak.org/bosanski/kampanja-cetnika-protiv-kadadske-rezolucije-o-genocidu-u-srebrenici-i-bih/#more-2514 

http://www.chicagoraja.net/Ramic-Kome%20smeta%20Brian%20Masse.htm

 

Procitajte sta Glas srpski pise o usvajanju Rezolucije u Parlamentu: 

http://www.glassrpske.com/vijest/2/novosti/29022/cir/Bosnjaci-potplatili-Masija-za-rezoluciju.html 

http://www.teleklik.net/index.php?akcija=vijesti&rubrika=10&vijest=42754&meni=Vijesti 

http://www.sandzakchat.org/news.php?readmore=1772

 

POMOZIMO DA KANADSKI PARLAMENT USVOJI REZOLUCIJU O GENOCIDU U SREBRENICI I BOSNI I HERCEGOVINI

 

Dajmo svoj doprinos da genocid postane rijec kojom Kanadski Parlament putem Rezolucije naziva politiku agresije u Bosni i Hercegovini.

 

Dajmo svoj doprinos da Kanadski Parlament putem rezolucije posalje jasnu poruku da zlocin mora biti kaznjen te da ce Kanada nastaviti podrzavati nezavisnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. 

Dajmo svoj doprinos da Kanadski parlament putem Rezolucije oda duboku pocast svim zrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini.

 

Dajmo svoj doprinos da Kanadski parlament putem Rezolucije poruci Ujedinjenim nacijama i njenim zemljama clanicam da bi zbog svog neodlucnog i neblagovremenog djelovanja trebale dijeliti odgovornost zbog dopustanja masakra u Srebrenici i genocida u BiH.

 

Dajmo svoj doprinos da nacionalni interes Kanade bude da sve osobe odgovorne za ratni zlocin, genocid i zlocin proiv covjecnosti snose odgovornost za svoje postupke i budu privedene pred lice pravde.

 

Pozivamo sve Kanadske Bosnjake, Bosance i Hercegovce i sve prijatelje istine i pravde sirom Kanade, da kontaktirate svoje clanove Kanadskog parlamenta, pozovite ih da podrze Rezoluciju o genocidu u Srebrenici i BiH i tako daju svoj doprinos da Kanada bude upisana u zemlje koje ce podrzati istinu o agresiji na BiH i zlocinu genocida nad Bosnjacima.

 

SVE POTREBNE INFORMACIJE ZA UCESCE U AKCIJI

 

Kao sto vam je poznato, gospodin Brian Masse je sponsor Rezolucije o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini u Parlamentu Kanade. Dakle, prvi korak je vec savladan samim njenim uvodjenjem u parlamentarnu proceduru. Drugi korak je rasprava o njenom sadrzaju u Parlamentu. Ovo je ujedno i najkriticnija faza u kojoj je utjecaj protivnickih lobija najprisutniji. Treci korak je glasanje kada se odluka donosi nadpolovicnom vecinom.

 

Kako bi Rezolucija sigurno bila izglasana, potrebno je osigurati sto vise clanova Parlamenta Kanade koji ce ovu Rezoluciju podrzati i dati svoj glas za njeno usvajane. U svemu ovome, uloga dijaspore u Kanadi je od presudnog znacaja.”

 

Stoga se ovom prilikom obracamo bosanskohercegovackoj  dijaspori u Kanadi, odnosno svakom pojedincu posebno, da uzme aktivno ucesce u donosenju ove izuzetno vazne rezolucije za Bosnu i Hercegovinu, tako sto ce kontaktirati svog predstavnika u Parlamentu Kanade i traziti od njega/nje da podrze  rezoluciju.

 

Dolje ispod Vam nudimo Upustvo kako kontaktirati vaseg predstavnika u Parlamentu Kanade.

 

UPUSTVO:

 

1.     Saznajte ime vaseg clana Parlamenta, i njenu/njegovu “Constituency Offices” adresu, broj telefona i fax-a kao i njenu/njegovu email adresu koja je ispod zaglavlja “Hill Office”, klikom misa OVDJE: http://webinfo.parl.gc.ca/MembersOfParliament/MainMPsCompleteList.aspx?TimePeriod=Current&Language=E

 

2.      Napisite pismo vasem clanu Parlamenta trazeci da podrze rezoluciju. Dole ispod je nas uzorak pisma kojeg mozete iskoristiti u cijelosti (copy/paste) ili mozete napisati novo pismo svojim rijecima, vodeci pri tome racuna da sacuvate sustinu poruke.

 

3.      Posaljite pismo emailom (i tzv. “carbon copy” nama, tj. cc:  CNAB@bosniak.org postom ili faxom vasem clanu Parlamenta na adresu njegovog/njenog “Constituency Office” (za slanje postom ili fax-om).

 

Sve ovo zahtjeva samo malo truda a od neprocjenjive je koristi za Bosnu i Hercegovinu.

 

NAPOMENE:

 

Vazno je ostati ustrajan pa vam s toga preporucujemo da uradite “follow up”  telefonom na vase prethodno poslano pismo ili fax, kako biste bili sigurni da je uredno primljeno.

 

Pismo zahvale ili telefonski poziv vasem predstavniku nakon pristanka na ko-sponzorstvo i podrzavanje ove rezolucije treba da stigne upravo od vas. Time stavljate do znanja koliko vam je, kao njegovom/njenom potencijalnom glasacu, stalo do pitanja vezanih za Bosnu i Hercegovine.

 

Molimo obavijestite nas, email-om ili telefonom, nakon sto kontaktirate vaseg clana Parlamenta kako bismo mi sa nase strane mogli izvrsiti dodatni “pritisak”  na njega/nju. To je najjednostavnije odraditi u slucaju email korespondencije, stavljanjem uvijek cc: CNAB@bosniak.org

 

Jedna od prakticnih mogucnosti slanja pisma clanu Parlamenta je da se organizujete u vasim lokalnim zajednicama i posaljete jedno grupno pismo sa vasim imenima, potpisima, brojem telefona i adresama stanovanja.

 

Postoji mogucnost da vam pomogne jedan od nasih strucnih saradnika ako nam se obratite na CNAB@bosniak.org

 

UZORAK PISMA NA ENGLESKOM JEZIKU

 

(Date) 

RE: Co-sponsor Brian Masse motion SREBRENICA REMEMBRANCE DAY

 

Honourable (puno ime i prezime clana Parlamenta), MP 

[ adresa clana Parlamenta – “Constituency Office”  ]

 

Dear (puno ime i prezime), MP

 

As your constituent, I would kindly ask you to support  of MP Brian Masse’s motion SREBRENICA REMEMBRANCE DAY.

 

Being a supporter of this motion will help demonstrate that you deeply care about issues important to your Bosnian-Canadian constituents. There are about 50,000 Bosnian-Canadians, and as you know, many of them live in your riding.

 

There are many most serious aspects directly implicating, involving, and connecting Canada to the events and issues leading to, and in the aftermath of, Srebrenica and many other atrocities in the war aggression and genocide on the sovereign state and UN Member the Republic of Bosnia and Herzegovina (RBiH) and its People. In asking you to co-sponsor and support this motion, let me stress one aspect which is less known to Canada’s public, and that is international responsibility and privilege from Canada being a member of the UN Security Council’s Chapter VII Executive Governing Body of Bosnia and Herzegovina - the Steering Board of the Peace Implementation Council (SB PIC), sitting together with its closest allies and international partners, US and European Union, which have already adopted similar resolutions (European Parliament resolution of 15 January 2009 on Srebrenica; US S. RES. 134 and H.Res. 199). Further details and thoughts from us, Bosnian-Canadian community can be found at these links:

 

By passing Mr. Masse’s motion, Canada will benefit in many ways: 

- If support, Canada’s international image will be respected as it was in the past; 

- If support, Canada will send a clear message to all abusers of power that we will always stand for peace through justice; 

- If support, Canada will serve as the model and guidance to other countries to follow its path in acknowledging the genocide of innocent Bosnians; and 

- If support, Canada will give hope to those whose hope was taken from them; 

 - If support, you are demonstrating that all Parties and Members of Parliament can work together in a non-partisan way on such fundamental issue of our human race. 

I trust that I can count on you as a committed supporter of a free, democratic, and sovereign Bosnia and Herzegovina, of the victims and survivors of the genocide and the Canadian-Bosniak community in large (who still face overt and subtle threats and intimidation here in Canada without protection of the local and other authorities).

 

Thank you very much for your time and urgent attention to this matter.

 

Sincerely,

 

(Svojerucni potpis) 

(Vase puno ime i prezime) 

(Vasa puna adresa stanovanja, telefon i, ako imate, email adresa ) 

cc: CNAB@bosniak.org

 

UZORAK PISMA NA FRANCUSKOM JEZIKU 

Madame, Monsieur, 

  

Nous vous prions de bien vouloir soutenir, et devenir un co-parrain de la motion du député Brian Masse « Jour du Souvenir de Srebrenica »

 

Être un co-parrain et partisan de la motion vise à démontrer que vous vous sentez profondément concerné sur des questions importantes concernant vos électeurs  Bosno-Canadiens. Il ya environ 50.000 Bosno-Canadiens, et comme vous le savez, beaucoup d’entre eux vivent dans votre circonscription. 

  

Il ya beaucoup d’aspects les plus graves mettant en cause directement, impliquant, et reliant le Canada aux événements qui ont précédé, et au lendemain de, Srebrenica et de nombreuses autres atrocités dans l’agression de guerre et génocide sur l’Etat souverain et membre de l’ONU de la République de Bosnie et Herzégovine (RBiH) et son peuple. En vous demandant de parrainer et de soutenir cette motion, je voudrais souligner un aspect qui est moins connu au peuple canadiens, que c’est une responsabilité internationale et le privilège du Canada étant membre du Conseil de sécurité de l’ONU de Chapitre VII exécutif d’administration d’Organe de la Bosnie-Herzégovine - Les dirigeants du Peace Implementation Council (Conseil d’exécution de la Paix), siégeant ensemble, avec ses plus proches alliés et partenaires internationaux, États-Unis et l’Union européenne, qui ont déjà adopté des résolutions semblables (Résolution du Parlement européen du 15 Janvier 2009 sur Srebrenica , US S. RES. 134 et H. Res. 199). De plus amples détails et nos pensées ,de la communauté Bosno-Canadienne se trouvent en suivant ces liens: 

  

  Avec la motion Canada profitera de plusieurs façons:  

  

- L’image internationale de Canada sera respectée 

comme il était dans le passé; 

  

- Le Canada enverra un message clair à tous les abuseurs de pouvoir que nous serons toujours aux côtés de la paix passant par la justice; 

  

- Canada servira de modèle et de mentor aux autres pays à suivre son chemin en reconnaissant le génocide des innocents Bosniaques et 

  

- Canada donnera espoir à ceux dont l’espoir a été enlevé. 

  

- Vous démontrez que toutes les Parties et les membres du Parlement peuvent travailler ensemble dans une manière non partisane sur cette question fondamentale de notre race humaine. 

  

Nous sommes convaincus que nous pouvons compter sur vous comme un fervent défenseur d’une Bosnie et Herzegovine libre, démocratique et souveraine, des victimes et des survivants du génocide et de la communauté canado-bosniaque dont il ya grand nombre au Canada (qui font toujours face aux  menaces subtiles et d’intimidation ici au Canada sans la protection des autorités locales et les autres). 

  

Je vous remercie beaucoup pour votre temps et votre attention urgente à ce sujet 

  

Je vous pris de bien vouloir agréer, Madame, Monsieur, mes salutations les plus distinguées.

 

(Svojerucni potpis) 

(Vase puno ime i prezime) 

(Vasa puna adresa stanovanja, telefon i, ako imate, email adresa ) 

cc: CNAB@bosniak.org

 

Vise informacija mozete dobiti na: www.bosniak.org 

email adresa za informacije: CNAB@bosniak.org

 

Šta je do sada KBSA uradio kod članova kanadskog Parlamenta po pitanju Rezolucije

 

Brian Masse Motion M –  416

 

M-416 — September 10, 2009 — Mr. Masse (Windsor West) — That, in the opinion of the House, the government should declare the day of July 11 as Srebrenica Remembrance Day and the week of July 11 as Bosnia and Herzegovina Tribute Week in memorial of the Srebrenica Massacre of July 1995, in which more than 8,000 Bosniak civilians were executed under the policy of ethnic cleansing, the worst act of genocide in Europe since the Second World War, and 30,000 others were expelled from their homes by Serbian forces. 

 

 

M – 416 Seconded 

 

M 416 Mr. Masse (Windsor West) — Srebrenica massacre — Notice — September 10, 2009

 

Pursuant to Standing Order 86(3), jointly seconded by: Mr. Siksay (Burnaby—Douglas) and Ms. Charlton (Hamilton Mountain) — October 6, 2009 

 

M – 416 Supporters from Government of Canada {Ministry of Foreign Affairs}, Office of Prime minster, General Governor   and Conservative  party of Canada 

 

The Honourable Lawrence Cannon, P.C., M.P. Minister of Foreign Affairs

 

-----Original Message----- 

From: min.dfaitmaeci@international.gc.ca [mailto:min.dfaitmaeci@international.gc.ca]  

Sent: December 4, 2009 10:26 AM 

To: remir@mountaincable.net 

Subject: A16983-2009 IN REPLY TO YOUR EMAIL OF SEPTEMBER 16, 2009

 

Professor Emir Ramic

 

President

 

Congress of North American Bosniaks, Canada

 

remir@mountaincable.net

 

Dear Professor Ramic:

 

Thank you for your email of September 16, 2009, in which you inform me

 

of the campaign for a Srebrenica Remembrance Day in Canada and request

 

support for the motion put forward by Mr. Brian Masse, Member of

 

Parliament, declaring July 11 as Srebrenica Remembrance Day.

 

The Government of Canada would support a motion designating a Srebrenica

 

Remembrance Day. Any motion which the government would support should be

 

based on a factual description of the events that is supported by

 

reliable sources such as the International Criminal Tribunal for the

 

former Yugoslavia.

 

As indicated in my letter of July 23, 2009, Canada mourns the terrible

 

loss of life and condemns the atrocities committed at Srebrenica.

 

Thank you again for writing to me on this matter.

 

Sincerely,

 

The Honourable Lawrence Cannon, P.C., M.P.

 

Minister of Foreign Affairs 

-----Original Message----- 

From: min.dfaitmaeci@international.gc.ca [mailto:min.dfaitmaeci@international.gc.ca]  

Sent: July 23, 2009 12:34 PM 

To: remir@mountaincable.net 

Cc: pm@pm.gc.ca 

Subject: A10517-2009 IN REPLY TO YOUR EMAIL OF MAY 29, 2009

 

Mr. Emir Ramic

 

remir@mountaincable.net

 

c.c.  pm@pm.gc.ca

 

Dear Mr. Ramic:

 

Thank you for your email of May 29, 2009, concerning the Srebrenica

 

massacre in 1995. The Office of the Right Honourable Stephen Harper,

 

Prime Minister, and the Office of the Honourable Beverley J. Oda,

 

Minister of International Cooperation, as well as the Honourable Peter

 

Milliken, Speaker of the House of Commons, have also forwarded to me

 

your emails on this matter.

 

I have taken note of your suggestion that Canada consider adopting a

 

measure to recognize a Srebrenica Remembrance Day.

 

The House of Commons has now adjourned for the summer recess. Please be

 

assured, however, that when Parliament resumes in the fall there will be

 

an opportunity to give consideration to this important issue.

 

Canada mourns the terrible loss of life and condemns the atrocities

 

committed at Srebrenica.

 

I appreciate you bringing your views on this matter to my attention.

 

Sincerely,

 

The Honourable Lawrence Cannon, P.C., M.P.

 

Minister of Foreign Affairs 

Office of the Minister of Public Works and Government Services

 

Dear Members of Bosniak Community in Canada

 

On behalf of the Honorable Christian Paradis, Minister of Public Works and Government Services

 

I would like to acknowledge receipt of your correspondence of October 28, 2009, regarding Srebrenica Remembrance Day

 

Motin. Please be assured that your correspondence will be given every consideration.

 

Yours sincerely,

 

Marc Vallieres, Chief of Staff 

 

 

Office of the Prime Minister 

-----Original Message----- 

From: Prime Minister/Premier ministre [mailto:pm@pm.gc.ca]  

Sent: July 29, 2009 2:10 PM 

To: remir 

Cc: Lawrence Cannon 

Subject: Office of the Prime Minister / Cabinet du Premier ministre

 

July 29, 2009

 

Emir Ramic

 

President

 

Congress of North American Bosniaks, Branch of Canada

 

remir@mountaincable.net

 

Dear Mr. Ramic:

 

On behalf of the Prime Minister, thank you for your e-mail of June 20.

 

We have taken the liberty of forwarding your correspondence to the Minister of Foreign Affairs, the Honourable Lawrence Cannon.  We would encourage you to dialogue with his office, as he is best equipped to address your concerns regarding a motion for a day of remembrance for Srebrenica.

 

Once again, thank you for taking the time to write. 

 

Sincerely,

 

Salpie Stepanian

 

Assistant to the Prime Minister

 

cc The Hon. Lawrence Cannon, P.C., M.P., Minister of Foreign Affairs

 

From: Prime Minister/Premier ministre [pm@pm.gc.ca] 

Sent: June 5, 2009 9:04 AM 

To: Emir Ramic <remir@mountaincable.net> 

Cc: Lawrence Cannon, P.C., M.P. 

Subject: Office of the Prime Minister / Cabinet du Premier ministre 

 

Dear Mr. Ramic: 

On behalf of the Right Honourable Stephen Harper, I would like to acknowledge receipt of your e-mail, with which you attached a resolution of the Congress of North American Bosniaks Canadian Division. 

You may be assured that the views expressed in the resolution have been carefully considered. I have taken the liberty of forwarding your correspondence to the Honourable Lawrence Cannon, Minister of Foreign Affairs, who, I am certain, will also appreciate receiving this information. 

Thank you for writing to the Prime Minister. 

M. Bredeson 

Executive Correspondence Office for the Prime Minister's Office 

Agent de correspondance de la haute direction pour le Cabinet du Premier ministre 

 

Terence Young, MP Oakville

 

-----Original Message----- 

From: YoungT1A@parl.gc.ca [mailto:YoungT1A@parl.gc.ca]  

Sent: September 24, 2009 11:28 AM 

To: CNAB@bosniak.org 

Subject: RE: Please sponsor motion Srebrenica Remebrance Day in Canada 

Dear Professor Emir Ramic, 

Thank you for your e-mail. All correspondence directed to Terence Young is read and reviewed. I will bring your request to support the motion regarding Srebrenica Remebrance Day in Canada to Mr. Young's attention for action, following which we will attempt to provide a more detailed response in the coming days. 

Kim Blain 

Constituency Assistant 

Office of Terence Young, MP Oakville

 

From: Oda, Bev - M.P. [OdaB@parl.gc.ca] 

Sent: June 9, 2009 12:53 PM 

To: Emir Ramic <remir@mountaincable.net> 

Cc: 'lawrence.cannon@international.gc.ca' 

Subject: RE: Resolution commemorating the victims and declaring July 11 as Srebrenica Remembrance Day in Canada 

  

Bev Oda, M.P. Durham 

 

Dear  Emir 

This serves to acknowledge receipt of your correspondence of 30 May 2009 with regard to a request for recognition of Srebrenica Remembrance Day. 

I am taking the liberty with this message of referring your request to the Honourable Lawrence Cannon, Minister of Foreign Affairs. I am confident that your request will be 

considered and that you will be provided with a response. 

Please accept my best wishes on behalf of the Honourable Bev Oda, P.C., M.P. 

Sincerely, 

Tara Nabi 

Parliamentary Assistant for 

Bev Oda, M.P. Durham 

Minister of International Cooperation 

Tel: 613-992-2792 

Fax:613-992-2794 

Email: odab@parl.gc.ca 

Wallace, Mike - M.P 

From: Wallace, Mike - M.P. [WallaM@parl.gc.ca]  

Sent: June 5, 2009 3:09 PM 

To: 'remir@mountaincable.net' 

Subject: Re: Resolution commemorating the victims and declaring July 11 as Srebrenica Remembrance Day in Canada

 

Dear Emir,

 

Thank you for your email and I will pass this information on to the Minister of Foreign Affairs.

 

Mike Wallace, MP 

Sweet, David - M.P 

From: Sweet, David - M.P. [SweetD@parl.gc.ca]

 

Sent: June 2, 2009 12:30 PM 

To: 'remir' 

Subject: RE: Resolution commemorating the victims and declaring July 11 as Srebrenica Remembrance Day in Canad

 

Dear Emir, Thank you for contacting us and bringing this to our attention.  I will raise your request with Mr. Sweet and will be in touch shortly as per future action.

 

Kind Regards,

 

Alicia Wiersma  

Executive Assistant to David Sweet, M.P.  

Ancaster-Dundas-Flamborough-Westdale  

www.davidsweet.ca 

the Right Honourable Michaëlle Jean 

 

From: Info [mailto:Info@GG.CA]  

Sent: November 3, 2009 9:54 AM

 

To: Emir Ramic 

Subject: RE: HELP MAKE JULY 11TH SREBRENICA REMEMBRANCE DAY IN CANADA

 

Dear Mr. Ramic,

 

On behalf of Her Excellency the Right Honourable Michaëlle Jean, I am responding to your e-mail below.

 

While the Governor General appreciates your request, she feels that this issue would be best addressed by members of Parliament. I understand from your letter that you have already contacted various government representatives, which was the appropriate step to take. 

 

I wish you the very best. Thank you for writing.

 

Yours sincerely,

 

Yonatan Lew, INFO

 

Rideau Hall

 

1 Sussex Drive / 1, promenade Sussex

 

Ottawa ON K1A 0A1

 

www.gg.ca

 

e-mail / courriel: info@gg.ca  

 

M – 416 Supporters from Liberal Party Canada 

 

Rae, Bob - M.P 

From: JenniM8@parl.gc.ca [mailto:JenniM8@parl.gc.ca]  

Sent: December 14, 2009 11:25 AM 

To: CNAB@bosniak.org 

Cc: RaeB@parl.gc.ca; CotleI@parl.gc.ca 

Subject: RE: LETTER OF THE CONGRESS OF NORTH AMERICAN BOSNIAKS TO HONORABLE MEMBERS OF THE HOUSE OF COMMONS 

 

Dear Professor Ramic:

 

On behalf of the Honourable Marlene Jennings, M.P. for Notre-Dame-de-Grâce - Lachine, I acknowledge receipt and thank you for your e-mail. As you know, Madame Jennings is in support of the motion below. I am also forwarding your e-mail to the Hon. Bob Rae, M.P., who is the Liberal Critic for Foreign Affairs, as well as to the Hon. Irwin Cotler, M.P., who is the Liberal Special Counsel on Human Rights and International Justice.Thank you again for your correspondence

 

Sincerely,

 

Dominic M. DiFruscio

 

Adjoint législatif / Legislative Assistant

 

Bureau de l'hon. Marlene Jennings, C.P., députée /

 

Office of the Hon. Marlene Jennings, P.C., M.P. 

 

 

From: Rae, Bob - M.P. [mailto:RaeB@parl.gc.ca]  

Sent: June 23, 2009 2:11 PM 

To: 'remir' 

Subject: RE: Srebrenica Remembrance Day

 

Dear Emir,

 

Thank you very much for your email. As you may be aware, our office put forward a unanimous consent motion in the House of Commons last week to commemorate the events of Srebrenica, and honour July 11th as Srebrenica Remembrance Day.  Unfortunately, not all other parties agreed to the statement and so blocked its passage in the House.

 

The Liberal Party stands firmly with Canadian Bosniaks and others who were affected by the events and will continue to try and push this initiative forward when we return in the fall.

 

Thank you once again and please do not hesitate to contact our office again in the future for any reason.

 

Sincerely,

 

Jennifer Ehrlich

 

Legislative Assistant

 

Office of the Hon. Bob Rae

 

Confederation Building, Ottawa

 

613-992-5234

 

raeb@parl.gc.ca

 

 

From: RaeB@parl.gc.ca [mailto:RaeB@parl.gc.ca]  

Sent: October 9, 2009 12:05 PM 

To: remir@mountaincable.net 

Subject: RE: HELP MAKE 11 JULYTH SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA 

Dear Professor Ramic 

I am writing in response to your recent correspondence to Mr. Rae, regarding the introduction of a Srebrenica Remembrance Day. 

As you point out, it is never too late to start officially remembering the awful atrocities that took place in Bosnia and Herzegovina between 1992 and 1995. Understanding the importance of such a remembrance day to Canada, and especially its Bosniak community, Mr. Rae will be happy to support the motion in Parliament. 

I would like to thank you for bringing this to our attention, and hope you will not hesitate to contact us again on this, or any other issue. 

Yours Sincerely 

Christopher Leslie 

Parliamentary Assistant 

Office of the Hon. Bob Rae 

613-992-5234 

raeb@parl.gc.ca 

 

From: Rae, Bob - M.P. [RaeB@parl.gc.ca]

 

Sent: June 3, 2009 4:22 PM 

To: 'remir' 

Subject: RE: Resolution commemorating the victims and declaring July 11 as Srebrenica Remembrance Day in Canada

 

Dear Mr. Ramic,

 

Thank you very much for your email and request for a resolution commemorating the events of Srebrenica. 

We will take your request under consideration as we move forward and will keep you posted on any developments.

 

We are hopeful that this imitative will be welcomed by our party and others.   

 

Please do not hesitate to contact our office again in the future for any reason. 

 

All the best,

 

Jennifer Ehrlich

 

Legislative Assistant

 

Office of the Hon. Bob Rae

 

Confederation Building, Ottawa

 

613-992-5234

 

raeb@parl.gc.ca

 

Ken Dryden 

From: DrydeK@parl.gc.ca [mailto:DrydeK@parl.gc.ca]  

Sent: October 29, 2009 9:47 AM 

To: remir@mountaincable.net 

Subject: RE: HELP MAKE JULY 11TH SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA

 

Dear Professor Ramic,

 

Thank you for your letter.  The events that took place in Srebrenica, Bosnia during the summer of 1995 must never be forgotten.  I will be supporting Mr. Masse’s motion to declare July 11 Srebrenica Remembrance Day and the week of July 11 Bosnia and Herzegovina Tribute Week.

 

Sincerely,

 

Ken Dryden 

Bernard Patry, M.P. 

From: PatryB@parl.gc.ca [mailto:PatryB@parl.gc.ca]  

Sent: October 29, 2009 9:48 AM 

To: CNAB@bosniak.org 

Subject: RE: PLEASE SPONSOR MOTION SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA

 

Good day,

 

Thank you for your message.

 

Be assured that I will take good note of your request when the time will come to discuss this important matter at the House of Commons.

 

Sincerely yours,

 

Bernard Patry, M.P. 

Hon. Marlene Jennings, P.C., M.P 

 

From: JenniM8@parl.gc.ca [mailto:JenniM8@parl.gc.ca]  

Sent: November 4, 2009 11:31 AM 

To: CNAB@bosniak.org 

Subject: RE: PLEASE SPONSOR MOTION SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA

 

Good morning,

 

I would like to inform you that Ms. Jennings would be in favour of this motion.

 

Sincerely,

 

Dominic M. DiFruscio

 

Adjoint législatif / Legislative Assistant

 

Bureau de l'hon. Marlene Jennings, C.P., députée /

 

Office of the Hon. Marlene Jennings, P.C., M.P.

 

Notre-Dame-de-Grâce--Lachine

 

Tél. / Tel. : 613-995-0596

 

Téléc. / Fax : 613-996-1481 

Robert Oliphant, M.P.  

From: Oliphant.R@parl.gc.ca [mailto:Oliphant.R@parl.gc.ca]  

Sent: Tuesday, November 17, 2009 1:37 PM 

To: CNAB@bosniak.org 

Subject: RE: PLEASE SPONSOR MOTION SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA

 

November 17, 2009

 

To the Congress of North American Bosniaks:

 

Thank you for your email regarding the introduction of a Srebrenica Remembrance Day.

 

As you rightly point out, it is never too late to start officially remembering the horrendous atrocities that took place in Bosnia and Herzegovina between 1992 and 1995. Following in the steps of the European Parliament and the U.S. Senate, I believe it is fitting to commemorate the lives of the thousands of men, women, and children who were killed in this terrible massacre. Understanding the importance of a Srebrenica Remembrance Day to Canada, and especially to its Bosniak community, I  support this  motion.

 

I would like to thank you again for bringing this issue to my attention. If you have any further questions or concerns, please do not hesitate to contact me again.

 

Sincerely,

 

Robert Oliphant, M.P.

 

Don Valley West 

Jim Karygiannins, MP 

From: jim@karygiannismp.com 

To: remir 

Subject: RE:  

Date: Tue, 29 Sep 2009 14:25:24 -0400 

Dear Professor Emir Ramic, 

Thank you for your email and concerns raised. I am aware of the campaign which is been done in order to recognize SREBRENICA REMEMBRANCE DAY. 

I wish to extend to you and the people working on this campaign the best of luck with this endeavour. I will be watching the Motion closely and when and if it makes its way to the house of commons for a vote I will give it full consideration. 

Thank you again for bringing this issue to my attention. 

Regards, 

Hon. Jim Karygiannis M. 

 

Hon. Irwin Cotler, MP, P.C., O.C. / C.P., O.C. 

 

From: CotleI@parl.gc.ca [mailto:CotleI@parl.gc.ca]  

Sent: September 18, 2009 2:14 PM 

To: remir@mountaincable.net 

Subject: RE: MAKE JULY 11TH SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA 

Dear Professor Emir Ramic, 

Prof. Cotler acknowledges receipt of your email and pledges his support for this motion.  

Best, 

Timothy Wood 

Parliamentary Assistant / Adjoint Parlementaire 

Office of / Bureau de 

Hon. Irwin Cotler, P.C., O.C. / C.P., O.C. 

 

 

Derek Lee, MP 

From: LeeD9@parl.gc.ca 

To: remir 

Date: Fri, 18 Sep 2009 11:29:48 -0400 

Subject: Re: Please Co-sponsor Brian Masse's motion 

Thank you for your September 14th letter promoting support for Srebrenica Remembrance Day as outlined in Bill C-416. The Bill also describes a Bosnia-Herzegovina Tribute Week. 

I support efforts to remember the Srebrenica massacre, whether that remembrance be in Europe, or multinationally and here in Canada. I am not certain that the Canadian Parliament is the right place to initiate a tribute week for another country but I would be open to consider this if this Bill successfully reaches the Order of Precedence. 

I commend you for engaging in this human rights initiative, in the memory of those who were killed in this horrible criminal act. 

Yours truly, 

Derek Lee, M.P. 

 

Marlene Jennings, MP 

I acknowledge receipt and thank you for your recent correspondence in which you express your desire to have Canada declare July 11, “Srebrenica Remembrance Day”. I surely understand your views and concerns. Without hesitation, we Liberals have labelled these massacres as genocides because. For racial, ethnic, religious or political reasons, certain countries sought to annihilate these populations in violation of their right to live. Canadians lost family members in these genocides. It is our responsibility to recognize the memory of these victims as well reflects on the senselessness of these sadistic atrocities. Canada must serve as an example to the world that all peoples, regardless of their colour, ethnicity, or religion can live with dignity and respect. Under previous Liberal governments, Canada was able to establish itself as a respected leader in the protection of human rights internationally and let me reassure you that the  Liberal Party of Canada stands committed to protecting humans rights worldwide.   In this spirit, let me reiterate you my support for this initiative to have Canada recognize and declare July 11th, Srebrenica Remembrance Day.  

 

 

Megan Leslie, MP 

From: Leslie.M@parl.gc.ca [mailto:Leslie.M@parl.gc.ca]  

Sent: November 9, 2009 3:03 PM 

To: CNAB@bosniak.org 

Subject: RE: PLEASE SPONSOR MOTION SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA

 

Good afternoon,

 

Thank you for taking the time to contact the office of Megan Leslie regarding the support for MP Brian Masse’s motion.

 

Ms. Leslie has asked me to respond on her behalf and relay that she does intend to fully support Brian Masse’s motion Srebrenica Remembrance Day. 

 

Thank you for your request on this most important issue.

 

Best regards,

 

Danielle

 

Danielle Derochie

 

Member's Assistant to Megan Leslie, MP Halifax

 

519 Confederation Building, House of Commons

 

Ottawa, ON  K1A 0A6

 

Ph: (613) 995-7614 / fax: (613) 992-8569

 

website: meganleslie.ca 

M – 416 Supporters from NDP 

 

Chris Charlton, MP 

From: CharlC0@parl.gc.ca [mailto:CharlC0@parl.gc.ca] On Behalf Of CharlC@parl.gc.ca 

Sent: October 5, 2009 1:23 PM 

To: remir@mountaincable.net 

Subject: RE: HELP MAKE JULY 11TH SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA 

Dear Professor Emir Ramic, 

I just wanted to let you know that I have sent a letter to the Clerk of the House of Commons asking that my name be placed as a seconder of Mr. Masse’s motion. 

All the best, 

Chris 

Chris Charlton, MP 

Hamilton Mountain 

 

Libby Davies, MP 

Thank you for your letter regarding the motion for Srebrenica Remembrance Day, submitted by my colleague, Brian Masse, MP for Windsor West. I will be supporting the motion and hope we can get it passed. 

 

Paul Dewar, MP 

From: DewarP@parl.gc.ca [mailto:DewarP@parl.gc.ca]  

Sent: September 28, 2009 1:39 PM 

To: remir@mountaincable.net 

Subject: RE: HELP MAKE JULY 11TH SREBRENICA REMEBRANCE DAY IN CANADA 

Dear Professor Emir Ramic, 

Paul Dewar, MP is happy to support this. 

Phyllis Larsen 

Member's Assistant 

Assistant Du Député 

Paul Dewar, MP | Député Ottawa Centre 

NDP Foreign Affairs Critic 

Porte-parole du NPD pour les affaires étrangères 

Tel: 613.996.5322 www.pauldewar.ca 

CEP 232 

 

Dewar, Paul - M.P

 

From: Dewar, Paul - M.P. [DewarP@parl.gc.ca] 

Sent: June 12, 2009 10:41 AM 

To: Emir Ramic <remir@mountaincable.net> 

Subject: RE: Resolution commemorating the victims and declaring July 11 as Srebrenica Remembrance Day in Canada 

Dear Emir, 

Thank you for writing me about this important issue. I want to let you know you have my full support for the declaration of July 11 as Srebrenica Remembrance Day and for the resolution as you have presented it. 

Please feel free to contact me if you any other questions or concerns. 

Sincerely,   

Paul Dewar, MP | Député Ottawa Centre 

NDP Foreign Affairs Critic 

Porte-parole du NPD pour les affaires étrangères 

Tel: 613.996.5322 www.pauldewar.ca 

CEP 232 

 

M – 416 Supporters from the Bloc Quebecois 

 

 

Gilles Duceppe, MP 

Statement from Gilles Duceppe, Member of Parliament for Laurier—Sainte-Marie and Leader of the Bloc Quebecois, MP

 

Your comments have been conveyed to the appropriate members of our research service and to our party’s critic for Foreign Affairs, and the MP for La Pointe-de-I’lle, Mrs. Francine Lalonde, who will give them all the required attention. Please rest assured that the Bloc Quebecois will continue to take responsible approach and act at all times with the greatest respect for Canadian people as well as  in the best interests of Quebec. Once again thank you for sharing your concern with us.  

 

Jean Dorion, MP 

Monsieur Emir Ramic

 

Je vous remercie de votre correspondance portant sur la motion du député Brian Masse pour faire du 11 juillet la journée commémorative des événements tragiques qui se sont déroulés en juillet 1995 à Srebrenica.

 

Plusieurs tentatives ont été faites en ce sens à la Chambre des communes et le Bloc Québécois a toujours été favorable à cette demande. Par conséquent, nous appuierons  toute initiative en ce sens.

 

Veuillez agréer, Monsieur, mes salutations distinguées.

 

Le député de Longueuil—Pierre-Boucher,

 

Jean Dorion 

 

 

Thierry St-Cyr, MP  

From: StcyrT0@parl.gc.ca [mailto:StcyrT0@parl.gc.ca] On Behalf Of StcyrT@parl.gc.ca 

Sent: October 29, 2009 3:53 PM 

To: CNAB@bosniak.org 

Subject: RE: S'il vous plaît motion sponsor Srebrenica Remebrance Day in Canada

 

Bonjour,

 

Au nom du député de Jeanne-Le Ber et porte-parole en matière de Citoyenneté et d’Immigration, j’accuse réception de votre courriel.

 

Votre message sera soumis à l’attention de Monsieur Thierry St-Cyr, afin qu’il puisse en prendre connaissance.

 

Nous vous prions d’accepter nos salutations distinguées.

 

Elise Gingras 

Adjointe parlementaire 

Bureau de Thierry St-Cyr 

Député de Jeanne-Le Ber 

Bloc Québécois 

Édifice de la Justice, Pièce 09 

Tél: 613-995-6403 

 

Dear professor Emir Ramic

 

Like you, the Bloc Québécois recognizes the importance both for Quebec, Canada, for the international community to commemorate the horrific and tragic events in Srebrenica in July 1995. Nearly 8,000 Bosnian Muslims were killed there summarily executed by members of the Bosnian Serb militias and paramilitary units. Many violations of the Geneva Conventions were perpetrated there, particularly the deportation of thousands of women, children and elderly persons and the rape of many women.

 

Any process of healing and reconciliation begins first and foremost duty of memory. The international community has a responsibility to learn from these events, described as "genocide" by the International Court of Justice in order to prevent their recurrence and to enable to realize the necessary national reconciliation Bosnia-Herzegovina. That is why the Bloc Québécois supports the establishment of a Day of Remembrance events in Srebrenica.

 

More than 60 years after the Universal Declaration of Human Rights and the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide, ratified by the General Assembly of the United Nations on 9 and December 10, 1948, the international community must continue to ensure that full light be shed on the events in Srebrenica. This review atrocities committed during the conflicts in former Yugoslavia is still not completed but it is essential to any lasting peace in the region and essential for the establishment of a genuine process of justice.

 

Please be assured that the Bloc Québécois will continue to monitor this issue and seek to ensure that the Harper government contributes to ongoing efforts by the international community for stability, peace and lasting reconciliation in this region the heavy past.

 

Please accept, Excellency, our best regards

 

The member for La Pointe-de-l'Île Spokesperson of the Bloc Québécois Foreign Affairs, 

 

 

 

Kako je počelo lobiranje za bošnjačke i bh interese u Kanadi 

 

Statement from The Hon. Jean Augustine, former, MP

 

 

Enclosed is a statement I made in Parliament today to ensure that the Resolution of the Srebernica genocide is on the table in Parliament. 

July 11 is a day that all Canadians will remember. Standing Order 31 in the House where The Hon. Jean Augustine have raised the issue of the Resolution of Srebrenica genocide on the floor of the House. Mr. Speaker, this July 11 will mark the 10th anniversary of the massacre in Srebrenica, Bosnia and Herzegovina in which almost 8,000 men and boys were meticulously and methodically separated from their daughters, mothers, sisters and wives and then killed by Serb forces, buried in mass graves and then reinterred in secondary graves to cover up the crimes. Srebrenica fell to invading Serb forces on July 11, 1995, which at the time had been declared a UN \" safe area\" under the protection of the international community. The Srebrenica massacre was the worst genocidal atrocity in Europe since World War II. The Resolution of the Congress of North American Bosniaks commemorating the 10 year anniversary of the Srebrenica genocide states that the policies of aggression and genocide as implemented by Serb forces in Bosnia and Herzegovina from 1992 and 1005 meet the terms defining the crime of genocide in Article 2 of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide, created in Paris on December 9, 1948, and entered into force on January 12, 1951. The memory of those atrocities are still very much alive in the minds and hearts of many of my constituents. Srebrenica marked the climax of the war in Bosnia-Herzegovina. The Red Cross estimated that between 8,000 and 10,000 innocent people were either executed or listed as missing. Throughout the three year war, tens of thousands were deprived of the fundamental democratic principles of peace, stability and safety. This July let us remember the individuals who suffered because of hatred and intolerance. Let us assure the Canadian-Bosniak community and all communities that aggression, ethnic cleansing, genocide and all such evils be not repeated and that Canada and Canadians stand ready to uphold democratic principles and the rule of law. I have written to the Honourable Pierre Pettigrew, Minister of Foreign Affairs, The Honourable William Graham, Minister of National Defence and Dr.Senad Patry, Chair of the Standing Committee on Foreign Affairs and International Trade requesting their support for Resolution of the Congress of North American Bosniaks regarding the Srebrenica genocide. Canadians are marking this anniversary year from January to December. July 11 is a day that all Canadians will remember.

 

Statement by former minister Foreign Affairs Pettigrew on 10 th  anniversary of Srebrenica massacre

 

Foreign Affairs Minister Pierre Pettigrew today extended his condolences and sympathies to the families and friends of the more than 8,000 Bosnians who were killed in the Bosnian town of Srebrenica on July 11, 1995. 

"The killings marked one of the darkest points of the war in Bosnia and Herzegovina and constitute the worst crime committed in Europe since World War II. 

"The most appropriate way to honour those murdered at Srebrenica is for the leaders of the region to bring to justice all of those indicted by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, particularly Radovan Karadzic and Ratko Mladic, the architects of the Srebrenica massacre. 

"Canada welcomes the recent commitments by the Serbian government to arrest Ratko Mladic and other indictees, and hopes that these commitments will be acted upon soon. 

"We cannot undo the tragedy of Srebrenica but it is important that the right lessons be learned and applied to the future. In this regard, leaders of the region must acknowledge the atrocities committed in Srebrenica and elsewhere in the Balkans. Canada welcomes the announcement of Serbian President Boris Tadic's intention to attend the commemoration ceremony as a step toward full recognition of the horror of this crime." 

This year marks the 10th anniversary not only of the Srebrenica massacre but also of the signing of The General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, known as the Dayton Accords, which ended the conflict in Bosnia and Herzegovina. Since the early 1990s, Canada has been committed to supporting peace, stability and reconstruction in the Balkans. In successive UN, NATO and EU missions, more than 40,000 Canadian Forces members have served in the Balkans. 

The Canadian International Development Agency (CIDA) has disbursed more than $500 million toward humanitarian assistance and development goals. Canada accepted tens of thousands who fled the former Yugoslavia in the 1990s. Canada is a member of the Peace Implementation Council, which provides political advice to the High Representative of the International Community in Bosnia and Herzegovina in overseeing the civilian implementation of the Dayton Accords. 

Canada will be represented at the Srebrenica commemoration ceremony by Canadian Ambassador to Bosnia and Herzegovina, Shelley Whiting.

 

 

The Green Party of Canada

 

OTTAWA--The Green Party of Canada urges the Government of Canada to declare July 11th as Srebrenica Remembrance Day in recognition of the 14th anniversary of the Srebrenica genocide in Bosnia and Herzegovina in July of 1995.Elizabeth May, Leader of Canada’s Greens, said, "We must remember and grieve the 7,000 Muslim men who were forcefully removed from the U.N. sanctuary at Srebrenica and murdered during the last Balkan War.  We must also remember how and why the international community failed to protect them in order to understand why the principle of Responsibility to Protect (R2P) - properly applied rather than misused - can save many lives and avoid much heartbreak."On January 15, 2009, the European Parliament adopted a resolution commemorating the victims and declared July 11th as Srebrenica Remembrance Day throughout the European Union. The U.S. Senate and House of Representatives also adopted resolutions in 2005 commemorating the victims.Joe Foster, Human Rights Critic for the Greens, stated, ”It is hoped that this act of remembrance will lead to greater efforts being made through diplomatic sources to avoid confrontations of this nature that always result in innocent people being victimized leaving scars on all sides of the conflict which take generations to heal.”

 

Contact: 

Michael Bernard 

Communications Officer 

Green Party of Canada 

613-562-4916 ext. 244 

(c) 613-614-4916 

michael.bernard@greenparty.ca

 

Pismo Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike Časnim Članovima Kanadskog Parlamenta

 

December 3, 2009

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), koji predstavlja interese više od 350.000 Bošnjaka u Sjevernoj Americi, a više od 50.000 kanadskih Bošnjaka, poziva sve pripadnike kanadskog parlamenta da podrže M-416 rezoluciju o genocidu u Bosni i Hercegovini (BiH).

 

Ovo rješenje je od najveće važnosti kao sredstvo dovođenja pravde za žrtve genocida. Podržavajući ovu rezoluciju, sa vasom pomoći osiguraćete da svijet sazna istinu o agresiji i genocidu u Bosni, te da takvi zločini nikada ne budu ponovljeni drugdje u svijetu. Ako mi formalno ne priznamo što se dogodilo, ponovićemo istu grešku i dozvoliti sa se takvi zločini ponove.

 

Zahvaljujemo svim članovima kanadskog Parlamenta, koji su već izrazili podrsku za ovu rezoluciju. Za sve one članove koji se još nisu pridružili, molimo vas da razmislite o signalima koje dajete državljanima Bosne i Hercegovine koji očajnički čekaju pomirenje i život u miru. Trajni mir i pomirenje u Bosni i Hercegovininisu mogući, bez podrške međunarodne zajednice kako bi se poduzeli sljedeći koraci prema euro-atlantskim integracijama. Također Vas molimo da razmislite da li je to rješenje u najboljem interesu kanadskih građana koji su često pokazivali solidarnost s bošnjačkim narodom kako ovdje tako i u inozemstvu.

 

Kanadski Bošnjaci su se uspješno integrirali tokom godina te su model građana Kanade, radeći za poboljšanje svoje novo-izgradjene zajednice. Oni su lokalno zastupljeni putem kanadskog ogranka KBSA, koji brižno rade sa kanadskim paralamentarcima kako bi se osiguralo ispravno rješenje i izglašavanje istog do kraja godine. Bošnjačke zajednice u Kanadi bi cijenile vašu pomoć u ovoj akciji.

 

Hvala vam jos jednom za vašu paznju u ovoj vrlo važnoj stvari.

 

S poštovanjem,

 

Haris Alibašić, MPA

 

Predsjednik Upravnog odbora KBSA

 

Kampanja Četnika Protiv Kanadske Rezolucije o Genocidu u Srebrenici i BiH

 

October 6, 2009

 

Emir Ramic

 

POVODOM POČETKA KAMPANJE KANADSKOG ČETNIČKOG RAVNOGORSKOG POKRETA PROTIV REZOLUCIJE O GENOCIDU U SREBRENICI I BOSNI I HERCEGOVINI KOJA TREBA BITI USKORO USVOJENA U KANADSKOM PARLAMENTU

 

Kanadski četnički ravnogorski pokret je započeo kampanju među kanadskim Srbima protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, koja se nalazi u parlamentarnoj proceduri.

 

U organizaciji Kongresa Bošnjaka za Kanadu, Instituta za istraživanje genocida Kanada i Bosanskohercegovačke zajednice Windsor u subotu 29. augusta u Windsoru, tačno na 820. godišnjicu Povelje Kulina bana koja je potvrdila samostalnost i nezavisnost države Bosne i Hercegovine, održana je konferencija na kojoj je član Parlamenta Kanade Brian Masse javno obznanio svoje sponzorstvo nad Rezolucijom o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. U međuvremenu se Brian Masse pridružilo više od četrdeset članova Parlamenta u smislu podrške Rezoluciji. Tako je na pomolu krunisanje petogodišnje aktivnosti kanadskih Bošnjaka, čiji cilj je usvajanje Rezolucije o genocidu u Bosnu i Hercegovinu od strane Vlade i Parlamenta Kanade, kao moralnog duga jedne razvijene, zapadne demokratije prema žrtvama zločina dopuštenog od razvijenih, zapadnih demokratija.

 

Genocid u Srebrenici, tadašnjoj zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija, počinjen je od 11. jula 1995. godine, kada su snage pod komandom Ratka Mladića zauzele to područje. Mladić se još uvijek nalazi u bjekstvu mada već 14 godina postoji optužnica protiv njega. U julu 1995. godine, nakon pada Srebrenice, više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su zaštitu pokušali pronaći kod snaga UNPROFOR-a, pogubili su bosanski Srbi pod Mladićevom komandom i uz pomoć  paravojnih jedinica, uključujući nelegalne policijske snage Srbije i Crne Gore.

 

Aktivnost kanadskih Bošnjaka je počela 2005. godine na desetogodišnjicu genocida u Srebrenici kada se Jean Augustine, tadašnji član Parlamenta Kanade obratila istom sa izjavom u kojoj je tražila očitovanje Kanade kao demokratske zemlje po pitanju agresije i genocida u Bosni i Hercegovini.

 

Akcija kanadskih Četnika predvođena Ravnogorskim četničkim pokretom Kanade {kanadski Bošnjaci su više puta tražili da se zakonom zabrani djelovanje fašističke organizacija, Srpski ravnogorski četnički pokret u Kanadi, jer isti djeluje antidejtonski, protuustavno i militantno, što je velika prijetnja ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za širu regiju}, je usmjerena prema kanadskoj srpskoj zajednici u smislu mobilizacije i aktiviranja iste za zaustavljanje procesa usvajanja Rezolucije u kanadskom saveznom Parlamentu. U letcima koje Četnici dijele širom Kanade negira se postojanje kanadske bošnjačke zajednice, Bošnjaka uopšte i države Bosne i Hercegovine. Posebno se negira agresija na Bosnu i Hercegovinu i zločin genocida nad Bošnjacima. Kanadski Četnici obmanjuju kanadsku javnost o navodnom postojanju samo genocida nad Srbima u Prvom i Drugom svijetskom ratu, izvršenih od strane Bošnjaka i Hrvata.

 

Trenutna akcija kanadskih Četnika nije ništa novo. Ista se pojavljivala redovno kod svih značajnijih akcija kanadskih Bošnjaka. Tako je bilo kod:

 

- akcije priznavanja bosanskog jezika u Kanadi,

 

- akcije priznavanja imena Bošnjak u službenim, političkim i statističkim dokumentima Kanade,

 

- reakcije kanadskih Bošnjaka na sramno dodjeljivanje 75.000 dolara od strane Trilium fondacije kanadskom Ravnogorskom četničkom pokretu od kojih je izrađena bista Draži Mihajloviću u njegovoj prirodnoj veličini, zločincu čiji sljedbenici su zlostavljali kanadske vojnike kako u Drugom svijetskom ratu, tako i prilikom zadnje agresije na Bosnu i Hercegovinu,

 

- uspješne akcije kojom je spriječena akcija tadašnjeg ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Mladena Ivanića. On je u Kanadi 2003. godine privatno boravio koristeći ministarske ovlasti, neovlašteno, a uz pomoć  ambasadora Bosne i Hercegovine u Ottawi, dr. Vjekolsava Domljana napravio kontakt sa zvaničnicima uglednog Carleton Univerziteta iz Ottawe, kojom prilikom je ugovarao saradnju zasnovanu na principima “multikulturalizma”  između rečenog, stvarno multikulturalnog Univerziteta iz Ottawe i Univerziteta u Banja Luci, koji nema ni “m” od multikulturalizma, jer je taj univerzitet skoro 100 posto etnički srpski i identifikuje se sa pojmovima vjerske i nacionalne diskriminacije i aparthejda izraslih iz srpsko crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida koji su počinili Srbi i Crnogorci nad Bošnjacima,

 

- reakcije kanadskih Bošnjaka na seriju članaka u kanadskoj štampi koji afirmišu pretpostavljenu srpsko-hrvatsku podjelu države Bosne i Hercegovine. Tada se u kanadskoj brošuri “Cantiki” pojavila i karta gdje je preko Bosne i Hercegovine napisano Croatia.

 

- reakcije kanadskih Bošnjaka na priznavanje poštanskih maraka genocidnog entiteta. Poštanski sistem Kanade zaračunava određenu svotu na svako pismo, paket i bilo kakvu pošiljku u genocidnom entitetu. Isto važi i u obratnom smislu gdje poštanski sistem genocidnog entiteta zaračunava takse na sve pošiljke u Kanadu. To znaći da postoje ugovori o međusobnom plaćanju između Kanade i genocidnog entiteta, što je neprihvatljivo sa aspekata međunarodnog prava po kome su jedino države subjekti poštanskog saobračaja,

 

- permanentnom radu kanadskih Bošnjaka na objelodanjivanju zločinaćkih radnji kanadskog generala u penziji Lewis MacKenzie. Navedeni general prilikom svoje misije u Bosni i Hercegovini u funkciji komandanta Mirovnih snaga UN je više puta u logoru “Kod Sonje” silovao Bošnjakinje koje su svoje svjedočenje zapisale u knjizi “Oficir sa ruzom”, otvoreno se svrstao na stranu agresora i obmanjivao svijetsku javnost o stvarnoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Na žalost bosasnkohercegovačko pravosuđe nije voljno pokrenuti tužbu protiv generala. Silovane Bošnjakinje su spremne doći u Kanadu i javno svjedočiti o zločinama generala. Inaće general u penziji i sada vojni savjetnik i analitičar je redovan gost svih skupova kanadskih Srba. Akcijom kanadskih Bošnjaka spriječeno je imenovanje generala u Senat saveznog parlamenta Kanade.

 

Kanadska važna ulogu u međunarodnoj zajednici i kanadsko članstvo u Upravnom odbor Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini nije spojivo sa odnosom Vlade Kanade prema kanadskim Bošnjacima i prema Bosni i Hercegovini. Kanada zbog svog neodlučnog i neblagovremenog djelovanja, i dopuštanja agresije na Bosnu i Hercegovinu kao i genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, sada ima šansu da ukaže počast žrtvama genocida, i da u interesu sadašnjih i budućih generacija istraje u pobjedi istine i pravde za Bosnu i Hercegovinu.

 

Kanada treba prvo da ispravi svoje grijehe iz prošlosti kad nije htjela priznati glas većinskog izbornog bosanskohercegovačkog tijela, kad se postavila na pogrešne stvari umjesto na principe demokratije i glasa naroda kojega je trebalo poštivati i braniti. U kritično doba agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, Kanada je bila vođena premijerom koji je dozvolio da se etnički interesi iz njegove lične familije umiješaju u vanjsku politiku zemlje.

 

Kroz Rezoluciju o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini koja je u parlamentarnoj proceduri, Vlada Kanada može ispraviti greške iz prošlosti prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini, može popraviti svoju reputaciju na internatcionalnom planu, može poslati jasne poruke svim onim koji rade na zločinima da će uvjek podržavati mir kroz pravdu i istinu, može služiti kao model drugim zemljama da prate put u utvrđivanju genocida nad nevinim Bošnjacima, može dati nadu onima koji su je izgubili – kanadskim Bošnjacima, žrtvama zločina genocida, tako da se ovaj genocid nikad ne zaboravi, da ljudi žive zajedno u miru, poslije pobjede istine i pravde i da se nikad nikome ne ponovi ono što se desilo Bošnjacima.

 

I na kraju poruka kanadskim Četnicima: kanadski Bošnjaci ići će do kraja u svojoj najvažnijoj i največoj akciji, akciji usvajanja Rezoloucije o genocidu. To je naš mali ali obavezujući dug prema mrtvim i živim žrtvama smišljene i organizovane srpsko crnogorske agresije i zločina genocida. U ova nemirna vremena nema te sile koja će biti na putu borbe kanadskih Bošnjaka za pravdu i istinu o zločinu, ne u ime osvete koja je strana bošnjačkoj duhovnoj tradiciji, već  u ime brige za budućnost čovjeka i civilizacije, koja se između ostalog zasniva i na dubokim korijenima ideje Bosne i bosanskog duha kroz priznavanje, poštovanje, prihvatanje i tolerisanje drugog i drugačijeg, kroz kažnjavanje zločinaca, što se sve pokušalo poništiti zločinom prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Kanadski Bošnjaci će bez obzira na prijetnje i pritiske učiniti sve u svojoj moći da genocid postane riječ  kojom Kanadski Parlament naziva politiku agresije u Bosni i Hercegovini i da nacionalni interes Kanade bude da sve osobe odgovorne za ratni zločin, genocid i zločin protiv čovjećnosti snose odgovornost za svoje postupke i budu privedene pred lice pravde.

 

Poruka dobronamjernim kanadskim Srbima: odbacite akciju kanadskih četnika, ne dozvolite da još jednom, po ko zna koji put podržite nacionalističke ekstremiste iz vlastitih redova koji vas stalno dovode na osuđeničku klupu međunarodne zajednice i permanentan sukob sa komšijama.

 

Prijedlog rezolucije o genocidu je najbolji način da se oda moralna, pravna i osjećajna odgovornost prema žrtvama i pošalje jasna poruka budućim generacijama - istina je da je bila agresija na Bosnu i Hercegovinu, istina je da se desio zločin genocida, istina i pravda su dokučivi. Usvajanjem Rezolucije Kanada će se konačno priključiti “svjetskim akcijama borbe za istinu i pravdu”. Kanada ne smije posustati pod pritiskom četničkog lobija. U interesu je svakog kanadskog Bošnjaka, Bosanca i Hercegovca, svakog Kanađanina, prijatelja istine i pravde da ova Rezolucija bude usvojena.

 

Zašto Kanada treba podržati rezoluciju o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini?

 

September 9, 2009

 

Imam Dr. Zijad Delić, Izvršni direktor Islamskog kongresa Kanade

 

Bosna i Hercegovina! Sjeća te li se?

 

Bosna i Hercegovina je bila predivno mjesto gdje su ljudi svih religija uživali u predivnim blagoslovima. Bez odlaganja ja mogu opisat ovo mjesto u svijetu kao zemaljski raj dok psihopate kao Radovan Karadžić nisu pokazali svoje lice. Pojavili su se među nama s njihovim čudnim fašističkim idejama, gdje su koristili taktike da manipulišu mišljenjima drugih Srba. Radi ovog došlo je do bijesa i mržnje protiv Bošnjaka i drugih etničkih grupa u Bosni i Hercegovini. Raj je brzo posto pakao na svijetu. Bosna i Hercegovina!

 

Za većinu svijeta, ime ove zemlje neposredno posjeti na period između 1992-e i 1995-e godine, gdje su hiljade i hiljade nevinih Bošnjaka ubijeni - etnički “očišćeni”—samo što su muslimani. Životi mladih su izbrisani i sav njihov potencijal izgubljen zauvjek, streljani, ubijeni, zakopani sa bagerima, bez ikakve ceremonije, i ovo sve u srcu civilizirane Evrope. Koncentracioni logori, brutalna ubistva, isplanirana silovanja nad bošnjačkim curicama i ženama (svaka od njih je nečija kćerka, supruga, mati), hiljadama djece ispripadane, ljudi ranjeni bez nade za oporavak. Srbi iz Bosne i Hercegovine i Srbijanci iz Srbije sa podrškom srpske vlade ubili su oko 250, 000 muslimana, silovali preko 50,000 muslimanki, zatvorili hiljadama u logore, osakatili i ranili hiljadama i hiljadama. Čitav spisak groznih zločina je predugačak da se izlista ovdje. U sada poznatom bosanskom gradu Srebrenica, što je navodno bio poznat kao “sigurna zona”—Srbi su ubili preko 8,000 muškaraca i dječaka, zločin samo što su muslimani. Šta su Srbi uradili nevinim Bošnjacima pripada definiciji genocida kao što je potvrđeno u drugom članu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koja je usvojena u Parizu 9. decembra 1948. godine i koja je stavljena u praksu 12. januara 1951. godine.

 

Traumatične memorije što su proizvedene kroz namjernu patnju Bošnjaka, i sada su veoma žive u srcima i dušama preživljelih. Iako ima više od deset godine poslije ovog pokolja, nije kasno da svijet kolektivno ustane i osudi sve zlo što je urađeno nad ljudima u Bosni i Hercegovini. Do sad su američki Senat i Kongres usvojili rezolucije kao i Evropski Parliment ranije ove godine. Sad čekamo na kanadski Parlament.

 

Ove jeseni član kanadskog parlamenta Brian Masse planira da predstavi prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. On namjerava pokrenuti kampanju za obilježavanje dan Srebrenice i Bosne i Hercegovine u Kanadi. Brian Masse tako daje Kanadi priliku da se pridruži drugim zemljama u solidarnosti protive zločina, genocida i da pokaže svoju reputaciju kao zemlja koja se zalaže za mir, istinu i pravdu i štiti ljudska prava i slobode.

 

a) Kanadska reputacija na internatcionalnom planu će ovom rezolucijom biti poštovana kao što je bila i u prošlosti. 

b) Kanada će poslati jasne poruke svim onim koji zloupotrebljavaju vlasti da će uvjek podržavati mir kroz pravdu i istinu. 

c) Kanada će služiti kao model i mentor drugim zemljama da prate put u utvrđivanjima genocida nad nevinim Bošnjacima; i 

d) Kanada će dati nadu onima koji su je izgubili.

 

Ovi su samo neki razlozi zašto Islamski kongres Kanade i kanadski muslimani daju podršku Brian Masse za sponzorstvo rezolucije o genocidu u Bosni i Hercegovini. Mi vjerujemo da svi kanađani trebaju podržati ovu rezoluciju, tako da se ovaj genocid nikad ne zaboravi, da ljudi žive zajedno u miru, poslije pobjede istine i pravde i da se nikad ne ponovi ono što se desilo Bošnjacima.

 

Islamski kongres Kanade i kanadski muslimani se zahvaljuju Brian Masse što je prepoznao najgori genocid koji je izvršen protiv civila od Drugog svijetskog kada su nedužni bošnjački muškarci, žene, djeca, bolesni i stari podnijeli naveći teret smišljene i organizovane srpske agresije. Mi pozivamo sve predstavnike kanadskog parlamenta i sve svjesne Kanađane da podrže ovaj hrabri korak da se usvoji rezolucija o genocidu u Bosni i Hercegovinin, te da se tako nađe pravda za sve one koji su brutalno masakrirani. Kanađani trebaju da budu zahvalni što je Brian Masse u ime pravde i istine prihvatio ovaj zadatak u ova uznemirena vremena. Kanadski Bošnjaci su ponosni na Brian Masse jer on poštuje čestitost, ispravnost i pravdu za svakog čovijeka. Za mene, kao duhovnog lidera i ljudsko biće, filozofija poštovanja pravde i istine počinje od tri faktora:

 

a) Moje vjersko porijeklo, koje je zasnovano na jakim principima pravde, jednakosti i brige za čovjećanstvo. Intelektualna tradicija u islamu ostavlja upečatljiv ožiljak na moj lični izbor po ljudskom pitanju. Muhammad a.s jednom reče; “ Najbolji od svih ljudi su oni koji benificiraju (sve) druge ljude”,

 

b) Moja familija i korijeni Bosanske kulture, kroz koje sam ja naučio različitost u ranoj mladosti da brinem za sve druge ljude, i

 

c) Moja nova domovina Kanada, gdje je svako nepostiđeno slobodan i ohrabren da živi svoju vjeru, gdje ljudi mogu otvoreno potvrditi Božiju ljubav za sve čovjećanstvo, gdje je vjera agenat za ozdravljene, pomirenje i mir, gdje vjernici i institucije ohrabruju razumijevanje, saradnju i poštovanje, gdje vjera promoviše sigurnost, dostojanstvo, slobodu i potencijal za svaku osobu kao i za čitavo čovječanstvo.

 

Kanada je mjesto gdje je svima data mogućnost da pomognu sami sebi i za uzvrat da pruže ruku pomoći drugima, bližnjim i daljim, uključujući one koje nikada nećes ni vidjeti ni sresti. Za mnoge Kanađane, Bošnjaci su nepoznati ljudi sa potrebom, ljudi sa dobrotom, zaboravljeni od svojih komšija u srcu Evrope, zaboravljeni samo zato što pripadaju različitoj vjeri. Naša molba Kanadi: Nemojte zaboraviti ljude sa potrebom!

 

Kanada ima šansu da popravi grešku i prepozna genocid u Srebrenici

 

September 4, 2009

 

Bošnjaci.Net: U ime Bošnjaci.Net, najpopularnijeg web magazina na bosanskom jeziku, koji predstavlja izvor najnovijih i najrelevantnijih vijesti vezanih za Bošnjake u BiH i dijaspori hvala Vam što ste pristali na interview.

 

Brian MASSE: Nema na čemu.

 

Borim se za prava i ravnopravnost ugroženih naroda

 

Bošnjaci.Net: Vaše ime i vijest vezana za vaše sponzorstvo rezolucije o Srebrenici u kanadskom Parlamentu su se proširli bošnjačkim i drugim medijima nekoliko minuta nakon održane press konferecije u subotu 29. aug. u Windsoru. Možda sada možemo da se malo osvrnemo u vašu prošlost i da našim čitaocima kažete ko je Brian Masse, šta je Vaš  fokus u životu i za šta se zalažete Vi i vasa stranka NDP?

 

Brian MASSE: Ja sam obični građanin odnosno Kanađanin kao svi ostali. Prvi put sam se uključio u kanadsku politiku kada sam se sa svojim komsijama borio za prava na lokalnom/općinskom nivou gdje sam se borio protiv odluke općine koja bi bila negativna za naše naselje i naše porodice. Kasnije sam postao glasnogovornik za našu asocijaciju, te gradski vijećnik. Na parlamentarnom nivou sam se uključio nešto kasnije nakon izbora 2002.g.

 

Razlog zašto sam se kandidirao kao Novi demokrata je zbog mojih principa vezanih za ljudska prava. Jedan od glavnih razloga koji me privukao toj stranci je to što sam pisao jednom Novom demokrati o genocidu koji se tada dešavao u East Timoru. On mi je odgovorio i taj članak je kasnije objavljen u novinama Peace Magazine.

 

Kanada nije bila aktivna, niti je osporavala akcije vlade u ovom slučaju i to mi je smetalo kao čovjeku čiji principi i vrijednosti ne dozvoljavaju da budem pasivan. Uključio sam se u tzv. mrežu East Timor Society gdje sam učvrstio znaje o genocidu, vladi, politici i socijalnoj pravdi. Kasnije sam radio sa ljudima sa fizičkim invaliditetom, kao i sa imigrantima. U oba slučaja sam se borio za prava i ravnopravnost ugroženih naroda, kao i za promjene u državnim zakonima koji su preventirali ili ugrožavali ta prava.

 

Kanada ima priliku da popravi grešku i prepozna ovo što su prepoznali mnogi drugi na internacionalnoj sceni

 

Bošnjaci.Net: Šta Vas je motiviralo da postanete sponsor Rezolucije o genocidu Srebrenici, šta to znači za Vas a šta za Kanadu?

 

Brian MASSE: Ovo elementi o kojima sam govorio su važni za moj život kao i domaću i interancionalnu politiku. Tako da mi je bilo lahko prihvatiti prijedlog da Kanada usvoji Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Ja na to gledam kao činjenicu da se genocid desio prije 14 godina, a da Kanada nije obratila dovoljno pažnje tom genocidu niti je prepoznala znake i posljedice tog genocida. Zato Kanada ima priliku da popravi tu grešku i prepozna ovo što su prepoznali mnogi drugi na internacionalnoj sceni. 

Drugi razlog je to što žrtve ovog genocida zaslužuju podršku i pomoć, i što svi treba da naučimo lekcije od ovog slučaja jer u suprotnom mogli bi ponovo da se nađemo u situaciji gdje naš glas nije dovoljno jak da spriječimo ovakve grozne gubitke ljudskih života. Zato oni koji ne žele da se ovakve stvari događaju moraju raditi na jačanju glasa protiv genocida, ali i na tome da proces oporavka može da se nesmetano odvija, i da se kvalitet života žrtava vrati na jedan normalan nivo.

 

Moramo pokazati solidarnost jedni prema drugima

 

Bošnjaci.Net: Sada kada je kampanja odpočela možete li nam reći kakve su Vaše impresije sa održanog skupa u subotu, 29. augsta, i kada namjeravate da predložite rezoluciju u Parlamentu? 

Brian MASSE: Skup je bio odličan i bio sam ponosan na bosansku zajednicu kao i druge zajednice koje su podržale ovu akciju kao što su Ukrajinci, Ruanđani, Šri Lančani, Palestinci, Pakistanci i naravno Kanađani. To dokazuje da ovo nije samo slučaj jedne nacije nego čitavog čovječanstva. U Windsoru smo stajali zajedno na trgu Carlsa Klarka koji je također bio borac za ljudska prava. Stojali smo do spomenika koji promovira mir u svijetu. Zastave su se ponosno viorile. Zato moramo pokazati solidarnost jedni prema drugima i pokazati da mi kao društvo ubjedljivo govorimo i radimo na razumjevanju, prepoznavanju i sprječavanju genocida.

 

Rezolucija će biti pročitana u Parlamentu kad se vratim krajem septembra. Već  imam podršku jednog člana Parlamenta koji će podržati rezoluciju. On je član druge partije i to je vaoma važno, jer treba da stvorimo alijansu kako bismo predstavili rezoluciju u nestranačkom duhu i koja bi kao takva trebala biti jednoglasno usvojena. Ovo nije samo slučaj Bosanaca, Bošnjaka i muslimana, niti je ovo samo moja rezolucija; krajnji rezultat je vazan tj. da ljudski rod prepozna potrebu da spriječi genocid ma gdje se on dešavao. To je ono što me čini ponosnim na bosansku zajednicu, ta njihova otvorenost i progresivna priroda da surađuju sa drugima i rade ka generalnom poboljšanju uslova života svih ljudi. To garantuje da će posao biti odrađen kao treba.

 

Istina nekog može da zaboli

 

Bošnjaci.Net: Uzimajući u obzir da je genocid u Srebrenici sudski dokazan od strane Međunarodnog suda pravde i Tribunala u Den Haagu, zatim da je usvajanjem rezolucije prepoznat od američkog Kongresa i Senata, Evropske Unije i drugih, da li predviđate ikakav otpor usvajanju ove rezolucije u Kanadi.

 

Brian MASSE: Kada govorite istinu onda to nekog može i da zaboli tako da možemo očekivati neznatan otpor. Međutim, Srebrenica je fakt koji nije otvoren za debatu. Pošto je Kanada ta koja je primila hiljade Bosanaca i drugih imgranata, ona ima i obavezu da bude u toku dešavanja u svijetu i da pomogne tim ljudima u očuvanju njihove tradicije ali i u zalječivanju njihovih rana. Ova rezolucija bi upravo mogla da pomogne Kanadi da se izjednači i ne kasni za drugima na međunarodnoj sceni.

 

Bošnjaci.Net: Govorili smo prije da bi pored rezolucije bilo moguće i predstavljanje prijedloga za usvajanje Zakona (bill) koji će u Kanadi proglasiti Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Šta bi taj projekat zahtjevao?

 

Brian MASSE: Rezolucija koju smo mi kreirali je drugačija od onih UN-a, SAD-a, EU-a itd, morali smo je uskladiti sa Kanadskom parlamentarnom procedurom i manje je opširna/kompleksna i manje obavezujuća od Zakona. Međutim ova rezolucija je bazirana na činjenicama, koja govori istinu i koja je progresivna, te je moguće da bude jednoglasno usvojena.

 

Prva opcija je usvajanje rezolucije, a druga opcija, koja zahtjeva više napora je usvajanje zakona. Krajnji rezultat je u oba slučaja isti, a to je prepoznavanje i obilježavanje dana i sedmice u julu mjesecu koji će služiti kao edukacijsko sredstvo svim Kanađanima. Mislim da su obije opcije moguće, ali ćemo zavisno od političke situacije u Kandskom parlamentu raditi na onoj koja ima bolje šanse u datom trenutku. U svakom slučaju se nadamo skorom usvajanju. Spremni smo raditi u svakom slučaju.

 

Klub prijatelja BiH u kanadskom Parlamentu

 

Bošnjaci.Net: KBSA - Ogranak za Kanadu pokušava već nekoliko godina da kreira Klub prijatelja u Kandskom parlamentu. Šta mislite o toj ideji i da li biste predvodili jedan takav Klub? 

Brian MASSE: To je odlična ideja koja bi kreirala centar gravitacije koji bi privlačio članove Parlamenta koji gravitiraju međunarodnim problemima i solucijama; i ja bih se rado prihvatio da radim sa takvim kolegama. To bi trebalo da bude nestranačka grupa koja bi bila centar edukacije pogotovo za institucinalno znanje o historiji. Naravno ta grupa bi bila tu za sva buduća pitanja vezana za Bosnu i njene napore ka poboljšanju kao što su trgovina, kultura, ekonomija itd. Tako bi pojačali odnose između dvije države.

 

Humanitarne inicijative me privlače

 

Bošnjaci.Net: Sljedeće godine Institut za istraživanje gonocida organizuje trodnevnu konferenciju u BiH. Konferencija je zakazana za 9., 10. i 11. jula 2010.g., dobili smo oficijelnu informaciju da je vaše ime na listi onih koji će biti pozvani na tu konferenciju. Vaše mišljenje?

 

Brian MASSE: Bio bi priviligovan da prisustvujem takvoj konferenciji. Ako mi vrijeme dozvoli sigurno ću se odazvati pozivu. Nadam se da bi u tom slučaju sa ponosom mogao reportirati da je Kanada usvojila Rezoluciju o Srebrenici jer u suprotnom bi mi bilo teško doći pred narod u Srebrenici. 

Sa personalnog aspekta bila bi mi to prilika da naučim još od drugih ljudi koji se bave problemom genocida. Takve humanitarne inicijative me privlače i bila bi mi čast da budem na takvom mjestu i u takvom društvu.

 

Prilika da se povežemo da budemo dio solucije u preventiranju onih koji i dalje čine nered po zemlji

 

Bošnjaci.Net: Koju poruku upućujete građanima i prijateljima Bosne i Hercegovine u dijaspori, posebno Kanadi?

 

Brian MASSE: Dok smo u utrci sa vremenom, preporučjem da pomno partite vijesti i da aktivno lobirate članove Parlamenta Kanade kroz e-mailove, telefonske pozive, pisma itd. Ovo je pitanje socijalne pravde, ljudskog roda i humanosti i svi moramo stati iza toga. Ovo je prilika da se povežemo i da budemo dio solucije u preventiranju onih koji i dalje čine nered po zemlji. Moramo se ujediniti da izvršimo pritisak na takve vlade i organizacije širom svijeta tako da nam ovo bude prilika da naučimo i apliciramo lekcije preventiranja genocida. Također, moramo da se sjećamo.

 

Član Parlamenta Kanade Brian Masse sponzor Rezolucije o genocidu u Srebrenici i BiH

 

August 31, 2009

 

U organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, ogranak za Kanadu, Instituta za istraživanje genocida Kanada i Bosanskohercegovačkog kluba Windsor u subotu 29. augusta, tačno na 820. godišnjicu Povelje Kulina bana koja je potvrdila samostalnost i nezavisnost države Bosne i Hercegovine, u Windsoru je održana konferencija na kojoj je član Parlamenta Kanade Brian Masse javno obznanio svoje sponzorstvo nad Rezolucijom o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini.

 

Tako je krunisana petogodišnja aktivnost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike čiji cilj je bio verifikacija agresije na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima od strane Parlamenta Kanade. Aktivnost je počela 2005. godine na desetogodišnjicu genocida u Srebrenici kada se Jean Augustine, tadašnji član Parlamenta Kanade obratlia istom sa izjavom u kojoj je tražila očitovanje Kanade kao demokratske zemlje po pitanju agresije i genocida u Bosni i Hercegovini.

 

Manifestaciji u Windsoru su prisustvovali: Brian Masse, član Parlamenta Kanade, dr. Zijad Delić, direktor Islamkog kongresa Kanade, Tajib Pašanbegović, glavni imam Bošnjačke dijaspore za Kanadu, Haris Alibašić, predsjednik UO KBSA, Ferid Sefer, sekretar UO KBSA, Mirsad Smajić, član UO KBSA, Emir Ramić, predsjednik UO KBSA - Ogranak za Kanadu i mnogi predstavnici nevladinih i organizacija za zaštitu ljudskih prava Kanade, te mnogi građani BiH koji žive u Kanadi.

 

MASSE: DOŠLO JE VRIJEME DA KANADA PROGLASI 11. JULI - DANOM SJEĆANJA NA GENOCID U SREBRENICI

 

Na kraju konfernecije i predtsvaljanja Rezolucije poslanik doma kanadskog Parlamenta Brian Masse je izjavio: Sa ovom Rezolucijom Kanada priznaje važnost događaja

 

Došlo je najzad vrijeme za Kanadu da proglasi 11. juli - Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Ova godišnjica povećava svijest o tragičnom stradanju naroda Bosne i Hercegovine i odaje čast i poštovanje onima koji su ubijeni kao rezultat genocidne politike, etničkog čišćenja i ratnih zločina izvršenih u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.”  - rekao je Masse, ističući: “Sa ovom rezolucijom - deklaracijom, Kanada priznaje važnost ovog događaja u pomaganju bošnjačkom narodu da se stavi tačka na ovaj događaj samo kroz istinu i pravdu. Institucionalizacija Dana sjećanja na Srebrenicu svakog 11. jula će da pomogne u informisanju budućih generacija kao i svima nama da radimo u pravcu mirne koegzistencije. Nakon pada Srebrenice 11. jula 1995, vojska bosanskih Srba, kojom je komandovao Ratko Mladić (optužen za ratne zločine), i druge paravojne jedinice su brzo pogubili više od 8,000 Bošnjaka (Muslimana), muškaraca, mladića, i starih osoba, koji su tražili sigurnost u tom području. Osim toga, oko 30,000 je prisilno prognano u etničkom čisćenju uz pomoć UN-a. Rezolucija Evropskog parlamenta je prozvala masakr u Srebrenici “najvećim ratnim zločinom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”. Ovaj zločin je proglašen aktom genocida od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Predstavnički dom i Senat Sjedinjenih Američkih Država su 2005. godine usvojili Rezolucije o genocidu u Srebrenici i za sve zločine koji su se dogodili tokom rata u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine. Evropski parlament je usvojio svoju rezoluciju 15. januara 2009. godine time utemeljujući 11. juli kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, istako je kanadski parlamentarac Masse, sponzor Rezolucije o genocidu u Srebrenici.

 

Senad Alićehajić  u uvodnim napomenama je izložio historijski put kanadskih Bošnjaka, predvođenih KBSA koji je rezultirao današnjim historijskim događajem za njih. Haris Alibašić je potvrdio riješenost KBSA u aktivnostima oko istine o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima, te pravde za žrtve. U veoma nadahnutom govoru, često prekidanim aplauzima, dr. Zijad Delić je govorio o značaju ovog velokog trenutka ne samo za kanadske Bošnjake i Kanadu, već za cijeli svijet. Brian Masse je naglasio da Kanada kao demokratska zemlja mora učiniti više napora da se u budućnosti izbjegnu zločini genocida. Rezolucija koju on sponzoriše u parlamentu je na tom tragu.

 

U rezoluciji se predviđa da Vlada i Parlament Kanade proglase 11. juli - danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici; i da se uvede sedmoca o BiH u Kanadi. 

Na kraju je članu kanadskog parlamenta Brian Masse uručena Plaketa zahvalnosti za sve što čini za BiH i Bošnjake, za istinu i pravdu u svijetu. Također je Emiru Ramiću uručena Plaketa za dugogodišnju borbu da se istina o agresiji na BiH i zločinu genocida nad Bošnjacima čuje u Parlamenu Kanade, te da se zadovolje pravda prema žrtvama zločina.

 

Nakon održane konferencije rekli su za javnost:

 

Wahida Valiante, CIC Nacionalni predsjednik,: Nad nevinim Bošnjacima srpske snage su počinile genocid

 

“Ono što je urađeno nad nevinim Bošnjacima od strane srpskih snaga spada u definiciju genocida kao što je navedeno u članu 2. Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja je osnovana u Parizu 9. decembra 1948, a stupio na snagu 12 januara 1951″ - istakla je gospođa Valiante.

 

Senad Pašalić  dipl.ecc.: Bošnjaci Kanade neće odustati od istine i pravde

 

Nakon ovog historijskog skupa u Windsoru, u Kanadi, neće više nikada biti isto. Sa ovim činom Bošnjaci Kanade su dokazali da nikada neće odustati od pravde i istine ma gdje oni živjeli. S obzirom na jačinu poruke koja je 29. avgusta 2009. godine odaslana iz Windsora, nema sumnje da će kanadski Parlament ovu Rezoluciju i prihvatiti.

 

Senad Alićehajić: Važno je da se osudi ideologija genocida

 

“Ovdje smo danas da prepoznamo činjenicu da su počinjena ova užasna nedjela, ali da su ideologije genocida, etničkog čisćenja, fašizma, rasne i kulturne diskriminacije, nacizma i mržnje omogućili da se izvrše ovi zločini. Dok počinioci ovih zločina moraju biti izvedeni pred lice pravde, podjednako je važno da se osude i ove lažne ideologije. Dan sjećanja na Srebrenicu će upravo pružiti takvu mogućnost” - rekao je Alićehajić.

 

Mr. Haris Alibašić: Hrabar čin Briana Masse

 

U ime članova KBSA i UO KBSA, krovne organizacije američkih i kanadskih Bošnjaka, zahvaljujem se se svim kanadskim Bošnjacima, KBSA - Ogranku za Kanadu, Centru za istraživanje ratnih zločina i genocida u BiH - Kanadski odjel i drugim organizacijama, koji su na bilo koji neki način učestvovali i pomogli ovu inicijativu vezanu za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici i sedmice počasti BiH u Parlamentu Kanade. Posebnu zahvalnost upućujem članu kanadskog Parlamenta, Brianu Masse, zbog njegovog hrabrog čina u borbi za istinu o agresiji na BiH i pravdi za žrtve genocida i etničkog čišćenja u BiH. Velika je čast biti sa Bošnjacima i drugim gostima u ovakvom veoma važnom i historijskom trenutku, jer ovo pokazuje snagu KBSA ali i snagu bošnjačke dijaspore. Mi nećemo stati na ovome, nego ćemo nastaviti na širenju istine o agresiji na BiH, i još jače ćemo raditi na jačanju BiH i njezinog uključivanja u euroaatlantske integracije, te zaštiti interesa Bošnjaka ma gdje u svijetu se oni nalazili, rekao je mr. Alibašič, predsjednik UO KBSA.

 

Prof. Emir Ramić: Veliki čin za Kanadu i Kanađane

 

Ovo je historijski trenutak za Kanadu, Kanađane - posebno kanadske Bošnjake i za Bosnu i Hercegovinu. Rezolucija člana kanadskog parlamenta Brian Masse kojom se 11. juli proglašava danom sjećanja na najveći zločin protiv čovjeka i civilizacije u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, te u Kanadi uvodi sedmica sjećanja na žrtve zločina je veliki korak u pobjedi istine o agresiji na Bosnu iHercegovinu i istine o zločinu genocida nad Bošnjacima, veliki korak u pobjedi pravde za žrtve.

 

Mr. Ferid Sefer: Imamo obavezu da svijetu kažemo istinu o genocidu

 

Srebrenica je simbol genocida koji se desio u Bosni i Hercegovini. Mi kao KBSA, koji zastupa interese svih probosanskih snaga, imamo obavezu da svijetu kažemo istinu šta se desilo ne samo u Srebrenici nego u cijeloj Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini uz genocid, dogodio se i etnocid, urbicid i kulturocid. I zbog toga je milion građana BiH raseljen po svijetu. Genocid je širok pojam, a i mi ga trebamo tako gledati, zbog svi onjih koji su stradali u proteklom ratu, a i zbog generacija koje dolaze. KBSA je uvijek bio, a i ostati će na braniku zaštite svih Bošnjaka, Bosanaca i Hercegovaca, i svih probosanskih snaga. I sigurno je da ćemo ispuniti svoju historijsku zadaću da demokratskim putem predočimo svijetu istinu o BiH. Prijatelji BiH, kao što su gospodin Brian Masse i mnogi drugi koji stoje iza demokratije i istine, će nam u tome pomoći, - izjavio je sekretar KBSA.

 

Prijedlog Rezolucije za Dan sjećanja na genocid u Srebrenici

 

Da, po mišljenju Doma, Vlada treba da proglasi 11. juli kao Dan sjećanja na Srebrenicu i narednu sedmicu odavanja počasti Bosni i Hercegovini, kao spomen na masakr u Srebrenici 11. jula 1995., u kojem je ubijeno više od 8,000 bošnjačkih civila u okviru politike etničkog čišćenja, kao najgori akt genocida u Evropi od Drugog svjestkog rata, i u kojem je protjerano iz svojih domova više od 30,000 od strane srpskih snaga.

 

DODIKA TREBA SMIJENITI

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike krovna organizacija koja zastupa 350.000 Bošnjaka nastanjenih u SAD i Kanadi vam piše sa velikom zabrinutošću za budućnost Bosne i Hercegovine. Pozdravljamo uhićenje ratnog zločinca Radovana Karadžića i njegovo brzo izručenje Haškom tribunalu. Ovo predstavlja jedan od mnogih prijeko potrebnih koraka ka poboljšanju stanja u BiH. Uprkos tome, sve učestalije se pojavljuju znakovi nedemokratskih procesa koji se dešavaju u BiH. 

Najnoviji napadi na principe slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda i slova zakona su prošli neopaženo od strane međunarodne zajednice. Dodatno, unutarnje snage u Republici Srpskoj, manjem entitetu kreiranom krvavom kampanjom genodica i etničkog čišćenja Miloševića i Karadžića, rade punom parom na uništenju BiH i rezultata dugogodišnjeg rada i milijardi uloženih dolara u BiH od strane međunarodne zajednice. Htjeli bismo Vam skrenuti pažnju na neke od zabrinjavajućih pojava do kojih je došlo zbog toga što se politika Milorada Dodika ne kontroliše.  Kršenje suvereniteta BiH, njenih institucija, simbola i historije.

 

 

Premijer manjeg entiteta, gospodin Milorad Dodik i njegova nacionalistička retorika su van kontrole. Njegove izjave po pitanju suvereniteta BiH, njenih institucija, historije, i uvredljivi komentari o žrtvama i preživjelima genocida su de facto uništili dekade reformi. Dodik je uspio zaustaviti jedini istinski valjan pokušaj reforme policije ponuđen od strane g. Lajčaka, Visokog predstavnika. Dodik je uspostavio paralelne organe vlasti unutar Republike Srpske da bi na taj način uništio suverenitet BiH na tom dijelu teritorije. Koristi svaku priliku koja mu se pruži da podriva BiH. Dodikovi komentari i izjave su trebali biti dovoljan povod za njegovo smjenjivanje sa položaja i to nekoliko puta. Ali, do to toga nije došlo zbog toga što Visoki predstavnik nije reagovao u dotičnom trenutku, bez obzira na Bonske ovlasti kojima se Visoki predstavnik može koristiti za smjenjivanje Dodika. Umjesto toga, Lajčak je ažurno radio na tome da se vrate putni dokumenti članovima porodice zločinca Karadžića.  Povrede ljudskih prava i prava na okupljanje.

 

 

U nekoliko navrata, policijski aparat g. Dodika je spriječio građane, preživjele jedne od najbrutalnijih agresija i genocida nad civilima, da posjete mjesta gdje su članovi njihovih porodica bili mučeni, ubijeni i pokopani. Ukidanje prava na komemoraciju umrlih od agresije je u biti duplo ubistvo. Poricanje Holokausta je prekršaj koji se kažnjava; isto tako bi poricanje genocida koji se dogodio u BiH trebao biti kažnjiv kao krivično djelo. Povrede vjerske slobode i propust u štićenju historijskih i svetih objekata.

 

 

Desili su se mnogi napadi na povratnike izbjeglice, ispadi vandalizma i napadi na džamije u Republici Srpskoj i prijetnje imamima. Pravo na vjersku molitvu je jedno od najosnovnijih prava koje postoji i koje se mora zaštiti. BiH se dokazala kao partner EU-a i SAD-a u njihovim akcijama u Afganistanu i Iraku i po pitanju antiterorizma. Vi, vođe slobodnoga svijeta i predstavnici mira i stabilnosti u ovom regionu bi se trebali založiti da međunarodne investicije kao i da sloboda i demokracija u BiH budu zaštićene. Dodatno, stabilnost je ključni faktor budućnosti BiH i njenog članstva u EU i NATO-u. Premijer Dodik bi trebao odmah biti smijenjen sa njegove funkcije i paralelne institucije koje je on kreirao bi trebale odmah biti ukinute.

 

 

Nama je potrebno sveobuhvatno, podržano, i dugoročno zalaganje za ispunjenje međunarodnih obaveza naspram BiH. Sa Dodikom na vlasti u manjem entitetu razvijanje mira i napretka u Bosni su spriječeni. Međunarodna zajednica je zakazala i nije zaštitila Bosnu u toku rata; da li će opet zakazati i propustiti priliku da Bosni pruži šansu da ostvari svoje pravo i postane demokratska, multietnička država sa centraliziranom vladom? 

Zahtjevamo Vaše ažurno obraćanje pažnje po ovom pitanju.

 

ARHIV MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG TRIBUNALA SMJESTITI U SARAJEVU

 

Obzirom da postoji otvoreno pitanje gdje će biti smještena arhiva Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugosalvije {MKTJ}, nakon zatvaranja Tribunala, te imajući u vidu rezolucije UN-a 1503 i 1504 koje predviđaju okončanje rada MKTJ 2010. godine i osnivanje "UN Advisory commision on the courts archive", Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, krovna organizacija koja zastupa interese više od 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka, uglavnom žrtava agresije na Bosnu i Hercegovinu {BiH} i zločina genocida nad Bošnjacima, traži da se arhiva MKTJ smjesti u BiH u grad Sarajevo. Grad Sarajevo ima moralnu obavezu da preuzme i smjesti arhivu MKTJ

 

KBSA smatra da grad Sarajevo ima moralnu obavezu da preuzme i smjesti arhivu MKTJ, kao grad stradalnik u proteklom ratu i agresiji koja je izvršena na BiH. Svjesni smo činjenice kakva se kampanja vodi oko toga koji grad i država će nakon zatvaranja Tribunala u Hagu preuzeti njegovu dokumentaciju. Nije potrebno podsjećanje na to šta su ovaj grad i država preživjeli, a što gradu Sarajevu daje veliku prednost da preuzme, arhivira i čuva ovu dokumentaciju. 

 

Grad Sarajevo kao centar države BiH i njenih institucija ima moralnu obavezu da preuzme i smjesti arhivu MKTJ iz više suštinskih razloga: kao grad u kojem je u proteklom ratu stradalo više od 14.000 građana Sarajeva, ima obavezu ćuvati sjećanje na sugrađane, ali i ostale nastradale građane BiH; Sarajevo je grad koji može ispuniti veoma visoke tehničke kriterije zaštite, ponuditi adekvatne prostore, obezbijediti kadrove i adekvatan način upravljanja i postupanja sa takvom vrstom arhive, a u skladu s kriterijima i pravilima koji budu utvrđeni. 

 

KBSA posebno naglašava važnost arhiva u procesu uspostavljanja zajedničkog memorijalnog prostora u kojem će, pored arhiva MKTJ, biti smješten i niz drugih dokumenata koji će nastati tokom sudskih postupaka pred domaćim sudovima. Stoga, cijenimo da bi memorijal bio jedinstveno mjesto okupljanja i podsjećanja, izvor neospornih činjenica o događajima koje bi doprinijele ostvarenju pravde, izgradnji povjerenja i dugoročnog i stabilnog mira u cijeloj BiH.

 

Poklanjanje povjerenja gradu Sarajevu, gradu heroju, bila bi historijsko-moralna odluka UN

 

KBSA je svjestan da se transfer arhive MKTJ u Sarajevo, projekat smještaja, čuvanja, upotrebe i korištenja arhive, zasigurno ne bi mogao realizovati bez direktne i bezuslovne pomoći i saradnje UN, a posebno bez saradnje sa predstavnicima MKTJ.

 

Ovim pismom KBSA upućuje zahtjev UN da se arhiv MKTJ, nakon okončanja rada Tribunala, preda gradu Sarajevu. Smatramo da grad Sarajevo posjeduje sve pretpostavke da se arhiv MKTJ bezbijedno smjesti i čuva, te stavi na ravnopravno raspolaganje svim zainteresovanim, a prevashodno tužilačko-istražnim organima, naučnim institucijama, žrtvama, kao i budućim generacijama, sve u cilju ostvarivanja pravde, povjerenja, edukacije i prevencije. 

 

KBSA ne prihvata tumačenje da bi smještaj arhiva MKTJ u BiH, odnosno Sarajevo, bio uzrok bilo kakve nestabilnosti i sukoba, već, naprotiv, smatra da takva tumačenja imaju za cilj prekid progona zločinaca, nanošenje novih trauma žrtvama i stvaranje uslova za nove nestabilnosti u regionu. 

 

KBSA smatra da bi poklanjanje povjerenja gradu Sarajevu, gradu heroju, bila historijsko-moralna odluka UN, kojom bi se na najbolji način pokazala jasna opredijeljenost da arhiva MKTJ ne završi u rukama struktura koje, osim profitabilnih i političkih razloga, nemaju druge razloge zbog kojih žele arhivu MKTJ. 

 

KBSA koji zastupa interese žrtvava zločina genocida i etničkog čišćenja vjeruje da će Vaša odluka o budućnosti arhiva MKTJ biti u interesu žrtava, progona zločinaca, stabilnosti i mira u regionu, kao i u interesu budućih generacija koje će izučavajući ovu problematiku, biti u poziciji da grade bolju budućnost za sve narode i države na prostorima bivše Jugoslavije, kaže se u pismu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike koje je potpisao predsjednik Emir Ramić.

 

OBRAZLOŽENJE

 

 

Priča ili "briga"o sudbini arhive Međunarodnog krivičnog tribunala MKTJ je pokrenuta izvan BiH. Nije imala za cilj da arhiv bude smješten u BiH. BiH je zvanično pokušala biti aktivni sudionik ranije započete priče,ali je srpskim vetom u Predsjedništvu BiH zaustavljen pokušaj da arhiv MKTJ bude smješten u BiH. Apsolutno treba biti protiv ideje izmještanja arhiva ispod okrilja UN-a i dislokacije u bilo koju državu ili intituciju,osim u BiH nakon završetka rada MKTJ. 

 

Dražva BiH treba da bude zvanični prihvatilac arhive MKTJ uz fleksibilni međunarodni ugovor sa UN, gdje bi arhiva MKTJ za pošetak bila pod jurisdikcijom i upravljanjem UN-a. 

Ova opcija je sasvim realna ne samo iz razloga koji su svima poznati kada je u pitanju obim i količina zločina počinjenih u BiH ,zbog čega je između ostalog i osnovan MKTJ, nego zbog žrtava zločina koji su nažalost najbrojniji u BiH. Bilo bi profesionalno utemeljeno i moralno da UN Komisija na čelu sa Goldstonom predloži ovu opciju Savjetu bezbjedosti UN. 

 

Danas je prisutan paradoks da se sudbina arhive MKTJ veže sa koriščenjem i upotrebom arhive MKTJ,pa čak se i minimizira značaj lociranja arhive MKTJ u BiH. Upotreba i koriščenje MKTJ arhiva je odvojeno pitanje,formalno i suštinski od smještaja arhive,pitanja lokacije, posjeda arhive, upravljanja i na kraju vlasništva nad arhivom MKTJ. Koriščenje i upotreba arhiva MKTJ je danas rak rana MKTJ. Koriščenje je limitirano na učesnike kako van tako i unutar MKTJ,arhiva i dokumentacioni fondovi su u ogromnoj mjeri nepopunjeni sa materijalima sa kojim ukupno raspolaže MKTJ, a posebna tema su zaštitne mjere koje su uspostavljenje nad određenim dokumentima što od strane sudskih vijeća, što primjenom Statuta i Pravilnika o postupku i dokazima MKTJ. Pitanja koristenja takvih dokumenata ili skidanje zaštite sa tih dokumenata se može realizirati isključivo primjenom unutrašnje procedure unutar MKTJ(VIjeća-tužilaštvo-odbrana) i to kroz sudske postupke, a ne nikako izvansudskim pritiscima ili bilo kakvim vezivanjem za sudbinu arhiva MKTJ kako to neki predlažu. Već sada, a ne nakon zatvaranja MKTJ, se mora sve uraditi da arhive i dokumentacioni fondovi MKTJ budi dostupni u punom kapacitetu(fizički i elektronski) ne samo istražno-tužilačko-sudskim organima u regiji,nego i prevashodno žrtvama koje bi se mogle uključiti u krivične procedure i pokretati građanske procedure u cilju obeštečenja, naknade štete i dr. Naravno,pitanje lociranje izvorne arhive nakon završetka rada MKTJ podrazumjeva i nastavak rada na sistematizaciji arhive dugi niz godina, jer ogroman broj od ukupnog materijala MKTJ nije adekvatno arhiviran,posložen u dokumentacione fondove, pa čak ni upotrebljen u postupcima.Da bi se navedeno moglo realizirati,jer je očigledno da MKTJ neće moći to završiti u svom mandatu proceduru ukupnog arhiviranja,a da bi arhiva MKTJ bila "živa" i operativna i nakon rada MKTJ, ona mora ostati određeno vrijeme pod okriljem UN.Ako arhiva ode u sjedište UN ili ako bude prebačena u bilo koju državu mimo BiH ovakav nastavak rada na arhivi MKTJ biće zaustavljen. 

 

Zbog toga,krucijalno je ne samo pitanje gdje će biti izvorna arhiva MKTJ i u kakvoj formi,nego BiH mora i osujetiti i svaki pokušaj da se arhiva izmjesti ispod formalnog i suštinskog okrilja UN-a kako to neki danas zagovaraju i predlažu da se arhiva prebaci u grad Hag, Beć ili Budimpeštu. 

 

ZABRANITI DJELOVANJE SRPSKOG FAŠISTIČKO-TERORISTIČKOG RAVNOGORSKOG ČETNIČKOG POKRETA

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} koji zastupa interese više od 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka još jednom Vas poziva da korištenjem bonskih ovlasti hitno zakonom zabranite djelovanje fašističko-terorističkoj organizaciji srpskom Ravnogorskom četničkom pokretu u Bosni i Hercegovini {BiH}.

 

 

KBSA Vas podsjeća da Ravnogorski četnički pokret, što je potvrđeno i u američkom Kongresu, djeluje antidejtonski, protuustavno i militantno. Takvo djelovanje navedene fašističko-terorističke organizacije je velika prijetnja ne samo za BiH, već i za širu regiju. Posebno je važna činjenica da Srpski ravnogorski četnički pokret organizovanim i združenim napadima na bošnjačke povratnike u manjem entitetu (Republika Srpska {RS}), ne samo da čine zločin protiv čovječnosti, već  i zločin prema realizaciji odredaba Dejtonskog mirovnog ugovora o slobodnom, neometanom i sigurnom povratku svih prognanih na svoja ognjišta, kao osnovnom uslovu održanja jedinstvenog državnog i društvenog tkiva BiH, načetog u agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima. Zato je djelovanje Ravnogorskog četničkog pokreta direktan udar na Dejtonski mirovni ugovor i Ustav BiH, a samim tim na mir u regionu, Evropi i Svijetu.

 

 

KBSA smatra da je Vaša dužnost da upotrebom svih dozvoljenih sredstava zaštitite osobnu i imovinsku sigurnost bošnjačkih povratnika u RS. 

KBSA Vas još jednom podsjeća da će toleriranje djelovanja navedene fašističko-terorističke organizacije i nacionalističke retorike u BiH dovesti do ozbiljnog ugrožavanja mira, što se već događa eskalacijom ozbiljnih prijetnji, u okolini Gacka, u kojima se najavljuje da će bošnjački povratnici ponovo biti ubijani po scenariju iz vremena agresije na BiH i zločina genocida nad Bošnjacima. 

 

KAKVA ĆE ZORA BOSNI SVANUTI, TI ODLUČI

 

Veliko-srpske snage nastavljaju genocidnu agresiju drugim sredstvima nad Bošnjacima i u Bosni i Hercegovini, kako bi totalno promijenili nacionalnu strukturu. Naporedo s time, na različite načine vrši se blokada bošnjačkog povratka i ulaska u institucije sistema Republike Srpske. Ali, najtragičnija pojava je nezainteresovanost Bošnjaka iz dijaspore sa porijekolm iz dijela BiH koji su srpske vlasti u genocidnoj agresiji etnički očistili. Zatom pozivamo prvo njih da se registraju kako bi mogli glasati na lokalnim izborima 2008. U ovom kontelstu želimo naglasiti da bošnjačke institucije nemaju nikakvu strategiju povratka i podrške povratnicima. 

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike je pokrenuo akciju pod nazivom Kakva će zora Bosni svanuti ti odlući sa ciljem da se najmanje 50.000 sjevernoameričkih Bošnjaka registruje i glasa na lokalnim izborima i sa konačnim ciljem da se spriječi otimanje Bosne i Hercegovine od njenog naroda, i od njenih žrtava. Ta akcija će biti izgubljena već u jesen, i Republika Srpska će zauvijek postati totalno srpska, ukoliko svi građani Bosne i Hercegovine iz dijaspore ne razumiju svoju ličnu odgovornost, što podrazumijeva njihovu obavezu da se prijave u mjestu svoga rođenja, da izvade ličnu kartu i da glasaju na jesenjim lokalnim izborima. 

 

U predstojećim mjesecima Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, razumjevajući važnost očuvanja bosanskohercegovačke vlasti u Republici Srpskoj, organizirat će nekoliko značajnih akcija kako bi se svakome objasnio značaj registracije i glasanja na lokalnim izborima. Svima treba jasno reći da će Republika Srpska postati totalno srpska sa totalnom srpskom vlašću, ukoliko sami Bošnjaci demokratskim putem ne odbrane Bosnu i Hercegovinu u Republici Srpskoj na predstojećim lokalnim izborima. A ako u Republici Srpskoj definitivno zasjedne srpska vlast, tek tada život Bošnjaka u njoj gubi svaki smisao i postati će zapušteno i napušteno mjesto izumrlog sjećanja. 

 

KANADSKE VLASTI DE FACTO STAVLJAJU DRŽAVU BiH U KANDŽAMA “VELIKE SRBIJE” 

Visoko uvaženi Stephen Harper, Prvi Ministar Kanade,

 

Želio bih prvo da se u ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) zahvalim  Uredu Prvog ministra Kanade, za ažurnu potvrda primitka našeg pisma od 22. avgusta 2007., pažljivog pregleda istog kao i potvrdu da će to isto biti urađeno od strane Uvaženog Maxime Bernier-a. Uredu Ministra vanjskih poslova, koji je zatražio od g. Leigh Sarty-a da odgovori na naše pismo.

 

KBSA nije zadovoljan sa odgovorom Kanadske vlade na prvo pismo

 

Međutim, odgovor koji smo konačno dobili od g. Leigh Sarty-a ostavio nas je u nelagodi, i još  jednom potaknuo duboke zabrinutosti zbog onoga što smo mi, kanadski državljani, već suviše dugo svjedoci da dolazi od strane naših odgovarajućih federalnih organa i svemoćne državne uprave zadužene za državne smjernice.

 

 

Naše pismo, priložena "Nota o osnovama kršenja UPU Konvencije", kao i priloženi eksponati, su jasno, nedvojbeno iznijeli i obrazložili problematiku, pitanja i što mi tražimo od naše federalne državne vlasti shodno našim kanadskim najozbiljnijim obvezama koje dolaze sa našim kanadskim insistiranjem da budemo u PIC SB (dodatno uz Veliku Britaniju), i koje su, u ovom slučaju, komplementarne obvezama prema UPU Konvenciji gdje su isti problemi vezani za PIC SB samo izbili na površinu.

 

Kanada ima dužnost da reaguje protiv napada na suverenitet, ustavni poredak, teritorijalni integritet međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine

 

 

Mi cijenimo jamstvo iz 2. stavka u pimu g. Sarty-a, da Canada Post jedino održava službene odnose sa  

BiH poštanskom organizacijom određenom na državnom nivou. Međutim, ono što slijedi u 3. stavku njegovog pisma je: 

 

a) ponavljanje informacija koje mi sami ne samo da već dobro poznajemo već smo ih mi sami napisali/izložili u našem pismu u uvodu i opisu problema (šta je određeno na državnom nivou BiH, nadležnost/ovlast, unutarnja organizacija itd., prema međunarodnoj i unutarnjoj/domaćoj poštanskoj službi a koja potiće iz BiH entiteta RS); 

 

b) 'čudan', da tako kažemo, 'zaokret od 180 stupnjeva' (skretanje s tračnica, zbunjivanje?) u vezi što je 'smjer' problema, pišući o Kanada-prema-BiH poštanskom saobraćaju, dok naši priloženi "Nota o osnovama krsenja UPU Konvencije" i eksponati jasno i nedvojbeno koji drsko sabotira suverenitet, ustavni poredak, teritorijalni integritet međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. 

da je riječ o BiH (iz entiteta RS)-za-Kanadu međunarodnom poštanskom saobraćaju i gdje Kanada (Canada Post), potpisnica UPU Konvencije ne reaguje na kršenje Konvencije, a kršenja se odnose na egzaktno onu materiju na koju Kanada ima dužnost da reaguje shodno želji da bude u PIC SB (ne dozvoljavanje akata protiv/napada na suverenitet, ustavni poredak, teritorijalni integritet međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine). 

 

c) u potpunosti ignoriranje/ne pominjanje onoga što smo tražili u našem pismu (str.1, t. 1-3), a koje mi vidimo kao namjerno ne obaziranje na još jednu perfidnu, sistematsku sabotažu, poniženje itd. ne samo BiH i njenog naroda već, što bi se očekivalo da bude (?), i PIC SB i njegovog Visokog predstavnika (osim ako …?). I pri tome je ovaj slučaj jasan i jednostavan da se na nj reagira i ispravi. 

 

Imajući u vidu gore navedeno, nadam se da ćete razumjeti našu ozlojeđenost prema slijedećoj završnoj opaski iz pisma g. Sarty-a: 

 

"Nadam se da ovo razjašnjava situaciju i pomaže izbjegavanju ma koje buduće zabune" 

 

Mi smo, kao dobro informirani kanadski građani, kao i iz našeg vlastitog iskustva na, i o, Parliament Hill-u/Ottawi, dobrano svjesni da federalna tijela/agencije i državne uprave zadužene za državne smjernice, naimenovani u prošlosti sa očevidnim ideološkim i drugim 'neslužbenim' interesima, ili stavovima, izgledaju kao da su de facto saboteri naše legalne političke/izvršne fedralne vlade - na krajnje zaprepaštenje nas građana. 

 

Na osnovi onoga što smo napisali u našem pismu (str. 1, t. 3): 

 

"… 3) Objasnjenje uloge Poštanska korporacija Kanade u ovim UPU kršenjima, imajući u vidu da je Canada Post Pravni Tim upućen u materiju u punoj mjeri od aprila 2007.g." 

 

i imajući u vidu jedini izvor naveden u odgovoru ("FAIT se konzultirao sa Canada Post …"), čini se da prvi dio onoga što zapravo jeste ovdje 'zabuna' je u Canada Post, počevši sa onima koji su bili uključeni u aprilu 2007. Mi ne možemo prihvatiti ovakvo po nama očevidno ignoriranje punog postupanja, bez zbunjivanja, prema jasno i precizno formuliranom problemu, u njihovom (Canada Post) području odgovornosti. Naše kontaktiranje UPU Međunarodnog biroa u Bernu samo je potvrdilo da Canada Post ima obvezu da pokrene postupke i/ili mehanizme koji postoje unutar UPI i/ili njenog primjeti Međunarodnog biroa kada primjeti i/ili ima uvid u kršenje/nepridržavanje UPU Konvencije od neka druge strane. 

 

S druge starne, mi vidimo glavni dio onoga što zapravo jeste ovdje 'zabuna' u namjernom ignoriranju izloženih problema, a od strane FAIT/EEBD i/ili onoga ko instruira našeg kanadskog Političkog direktora pri PIC SB i našeg Ambasadora u BiH, ovog drugog za njegove sastanke sa OHR i drugim PIC SB Ambasadorima u BiH.

 

Vanjsko-političke smjerenice Kanada de facto stavljaju BiH u 'Veliku Srbiju', ratnog agresora i vinovnika/izvršioca genocida/ratnih zločina/zločina protiv čovječnosti na BiH

 

Ovo samo dodaje našim pitanjima od duboke zabrinutosti koja su, kao što smo uputili u našem prvom pismu, navedena u Saopćenju KBSA od 19. januara 2007. povodom sastanka kojeg je naše delegacije imala 8. januara 2007. sa tadašnjim EEBD Direktorom i tadašnjim Višim službenikom EEBD odjela za BiH. Pitanja se množe: 

 

- Zašto je, od svih dijelova bivše Jugoslavije, samo BiH 'grupisana' sa Srbijom i Crnom Gorom pod jednim Odjelom kojim rukovodi jedan Viši službenik, dok su svi ostali (Hrvatska, Kosovo [plus Albanja ?!], Makedonija) pod drugim Odjelom kojim rukovodi drugi Viši službenik, a imajući u vidu da je, npr., i Hrvatska takođet potpisnik Sporazuma u Dejtonu (cf. Canada's PIC SB), kao i Srbija, a Kosovo je još formalno dio Srbije? Zašto BiH mije grupisana sa Hrvatskom, a Kosovo, Makedonija jesu? 

 

- Kako su gore navedeni EEBD Odjeli i njihovi Viši službenici pod FAIT/"Bilateralni Odnosi", to onda znači da su BiH 'bilateralna' pitanja jedino znana/razmatrana u grupisanju sa 'bilateralnim' pitanjima prema Srbiji i nikako ne mogu biti znana/razmatrana u kontekstu 'bilateralnih' pitanja prema Htvatskoj, premda je Hrvatska postpisnica Dejtona! 

 

- Ko je/su točno Autor(i) ove FAIT vanjsko-političke smjerenice kojom Kanada de facto već stavlja BiH u 'Veliku Srbiju', ratnog agresora i vinovnika/izvršioca genocida/ratnih zločina/zločina protiv čovječnosti na BiH, 'odvaja' BiH od Hrvatske i krši jednako pravo Hrvatske pod Dejtonom vis-à-vis BiH, i čak izvlači Kosovo izvan Srbije ..., i sve to dok Kanada sjedi u PIC SB. Koja dvostrukost! 

 

Još jednom, KBSA i njegovi kanadski građani/državljani traže od nase Vlade Kanade:  

 

1) Da bez odlaganja pokrenu unutar UPU i njenog Međunarodnog biroa u Bernu raspoložive procedure/resurse protiv kršenja Konvencije od strane operatora Preduzeće za poštanski saobraćaj RS u državi-članici BiH, a po prethodno podnesenoj dokumentaciji (Dodatni eksponati postoje i mogu takodje biti proslijeđeni. Mi smo na raspolaganju za pitanja/asistenciju). 

 

2) Da upute 

našeg kanadskog Ambasadora u BiH (za njegove sastanke sa OHR i drugim PIC SB Ambasadorima u BiH) i 

kanadskog Političkog direktora pri PIC SB (za predstojeći kvartalni sastanak Političkih Direktora PIC SB) da, zajedno sa ostalim članicama PIC SB, traže od OHR da: 

 

i) povuče 2004, 2006, 2007 serije maraka (i odredi rekonfiguriranje elektronskih/elektro-mehaničkih ekvivalenata) izdatih od strane operatora Preduzeće za poštanski saobraćaj RS u državi-članici BiH, koji očigledno krši UPU Konvenciju (Član 8, par. 2.2; 3; 3.1; 8.3, 8.5), i koji drsko sabotira suverenitet, ustavni poredak, teritorijalni integritet međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. 

 

ii) osigura da su nove serije maraka (i rekonfiguriranje elektronskih/elektro-mehaničkih ekvivalenata) u skladu sa UPU Konvencijom (Član 8, par. 2.2; 3; 3.1; 8.3, 8.5) i time i suverentitetom, ustavnim poretkom, teritorijalnim integritetom međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, tj.: 

 

i) Jedino "Bosna i Hercegovina" može i mora pisati na markama (i ekvivalentima). Trenutno, to je odsutno u 2004 seriji i elektro-mehaničkim ekvivalentima, a u 2006/07 serijama je štampano u manjem fontu i manje masnom fontu, tj. subordinirano večem i masnijem tekstu "Republika Srpska"; 

 

ii) Tekst "Republika Srpska" ne može biti prisutan, shodno UPU Konvenciji; 

 

iii) Jedino što je dopušteno po UPU Konvenciji je već prisutno: mali grafički simbol (<< <<) i tekst u malom fontu (Pošte Srpske) koji upućuje, u skraćenoj formi, na operatora. 

 

iv) Sve gore navedeno u “.. latiničnom alfabetu” shodno Članu 8, par. 3.1. 

 

3) Da odvoji FAIT/EEBD BiH 'bilateralni predmet' iz Odjela Srbija i Crne Gora, u smislu napred navedenih razloga (ponovno, mi smo na raspolaganju za dalja naša pojašnjenja, ako je potrebno). 

 

4) ljubazno, sastanak sa Političkim Direktorom pri PIC SB, i razgovor o otvorenim pitanjima kandskog mjesta u PIC SB koja nas duboko brinu. 

 

Na kraju, mi ponavljamo naše razumijevanje za ono što izgleda de facto sabotiranje legalne, izabrane izvršne vlasti, od strane federalnih tijela/agencije i državne uprave zadužene za državne smjernice, naimenovanih u prošlosti sa očevidnim 'Njihovim' ideološkim i drugim 'neslužbenim' interesima, ili stavovima, ali bi 'Oni' trebali znati da mi i mnogi drugi željno očekujemo federalne izbore što je prije moguće. 

 

Međutim, ako napred navedene stavke ne mogu, da tako kažemo, 'prodrijeti' do 'Njih', mi nećemo imati izbora već da uskoro počnemo međunarodnu političku aktivnost i kampanju za uklanjanje Kanade iz PIC SB.  

 

U iščekivanju Vašeg odgovora, ja Vam se veoma zahvaljujem na Vašoj pažnji i razmatranju. 

 

PISMO IZ UREDA MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA KANADE ZA KBSA

 

Ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne trgovine Kanade

 

Ottawa, Ontario

 

Canada K1A OG2 

21. novembar 2007

 

Profesor Emir Ramić, Predsjednik

 

Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 

 

Dragi profesore Ramić: 

Ured Ministra vanjskih poslova je zatražio od mene da Vam odgovorim na vašu korespondenciju od 22. avgusta 2007, a u vezi problematike koja se tiće članova KBSA.

 

Izražavam žaljenje za kašnjenje u odgovoru Vama. 

 

Ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne trgovine Kanade se konsultovalo sa Canada Post po problematici koju ste podnijeli. Ja Vas mogu uvjeriti da Canada Post jedino održava službene odnose sa BH Poštom, pošto su obje određene kao poštanske organizacije na državnim nivou koje su potpisnice Konvencije o Međunarodnoj poštanskoj uniji. 

 

Želim da potvrdim da je Ministarstvo komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine, državni organ odgovoran za poštanski servis u BiH, odredilo BH Poštu u Sarajevu kao odgovorne za poštanski servis na međunarodnom nivou. Unutar BiH, tri organizacije rade sa poštom: BH Pošta u Sarajevu, Hrvatska Posta Mostar d.o.o., i Preduzeće za poštanski saobračaj Republike srpske A.D., Banja Luka. Pošta iz Kanade stiže u BH Poštu u Sarajevu, i onda je, prema entitetu svoje konačne destincije, dalje distribuirana od strane BH Pošte, Poštanskog Saobračaja Republike Srpske, ili Hrvatske Pošte Mostar. 

 

Nadam se da ovo razjašnjava situaciju i pomaže izbjegavanju bilo kog budućeg pogrešnog razumijevanja. 

Iskreno Vaš, 

Leigh Sarty, Direktor

 

Odjel za Istočnu Evropu i Balkan 

 

PISMO IZ UREDA KANADSKOG PREMIJERA ZA KBSA 

 

Ured Prvog Ministra Kanade

 

Ottawa, Canada K1A OA2 

31. avgust 2007 

Profesor Emir Ramić

 

Predsjednik

 

Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 

 

Dragi prof. Ramić: 

U ime Visoko uvaženog Stephen Harpera, želim da potvrdim primitak Vaše korespondencije od 22. avgusta u vezi problematike koje se tiću članova KBSA. 

Molimo budite uvjereni da su Vaše primjedbe pažljivo pregledane. Pošto je kopija Vašeg pisma poslana i Uvaženom Maxime Bernier, Ministru vanjskih poslova, ja sam siguran da će on također biti zahvalan za primitak ovih informacija. 

Hvala Vam što se pisali Prvom ministru. 

 

Iskreno Vaš, 

M. Bredeson

 

Službenik Izvršne korespodencije 

MEĐUNARODNI SUD PRAVDE DONIO PRESUDU KOJA NIJE UTEMELJENA NA MEĐUNARODNOM PRAVU

 

Presuda Međunarodnog suda pravde (MSP) protiv Srbije je najteža osuda jedne države od postojanja MSP. Presudom MSP, Srbija je proglašena krivom po dva osnova.  

Prvi osnov odgovornosti Srbije je nesprječavanje genocida u Bosni i Hercegovini. 

Drugi osnov je nekažnjavanje genocida i s tim u vezi, Srbija je proglašena odgovornom za kontinuirano kršenje Konvencije o genocidu zbog odbijanja da Međunarodnom krivičnom tribunalu za područje bivše Jugoslavije {MKTJ} izruči optužene za genocid na čelu sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem.

 

Srbiji presuđeno po dva osnova tužbe, država BiH kao podnosilac tužbe ne može biti u potpunosti zadovoljna

 

Od 26.02. 2007. godine, datuma donošenja Presude pa do danas, Srbija je nastavila kršiti Konvenciju o genocidu, a garant izvršenja presude je Vijeće sigurnosti UN-a. 

 

Iako je Srbiji presuđeno po dva osnova tužbe, država BiH kao podnosilac tužbe ne može biti u potpunosti zadovoljna. Nezadovoljstvo se očituje u dva pravca. Dijelom Presude i djelovanjem MSP u ovom slučaju. Naime, MSP je pored utvrđivanja dva nivoa odgovornosti Srbije, oslobodio Srbiju direktne odgovornosti za genocid u BiH, ali i direktne odgovornosti za genocid u Srebrenici. MSP je presudio da se zločin genocida desio samo u Srebrenici i nigdje više u BiH, a odgovornost za genocid u Srebrenici je prebacio na Republiku Srpsku (RS), odnosno na vojsku i policiju RS.  

 

Drugi osnov nezadovoljstva BiH je pasivan, zbunjujući, licemjeran i ničim objašnjiv odnos MSP u odnosu na znanje o postojanju za postupak izuzetno bitnih skrivenih "zaštićenih" dokumenata na MKTRJ i u arhivama Srbije. Naime, MSP, u situaciji kada su svjetska javnost i mediji bili upoznati o postojanju tajnih i skrivenih dokumenata, nije ništa samostalno uradio da dođe u posjed navedenih dokumenata, pa čak i u situaciji kada je BiH strana zvanično zahtijevala reakciju MSP u cilju pribavljanja takvih dokumenata. 

 

Ne prejudicirajući moguću drugačiju presudu MSP u slučaju da je MSP raspolagao navedenom dokumentacijom, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike,(KBSA), krovna organizacija koja zastupa interese više od 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka smatra da je sam postupak pred MSP bio bitno narušen što je rezultiralo i donošenjem neodgovarajuće presude.

 

MSP povrijedio međunarodno pravo

 

KBSA smatra da je MSP donio presudu koja nije utemeljena na međunarodnom pravu i međunarodnim standardima i propisima koji reguliraju rad MSP. 

 

KBSA traži od državnih organa BiH da pokrenu proceduru utvrđivanja i obavještavanja UN-a da li je MSP povrijedio međunarodno pravo, ignorišući i odbijajući pokrenuti inicijativu za dolazak u posjed skrivenih dokumenata za koje je znala i svjetska javnost da su sakriveni i zaštićeni na MKTJ i u Srbiji i to upravo zbog postupka pred MSP. 

 

KBSA traži od državnih organa BiH da u tekućem periodu moguće revizije postupka pred MSP preduzmu sve mjere da se dođe u posjed dokumentacije koja je sakrivena i zaštićena u Srbiji i na MKTJ, ali i druge dokumentacije koja bi bila relevantna za pokretanje revizije. 

 

KBSA traži od organa BiH da se od Vijeća sigurnosti UN-a zatraži hitna reakcija imajući u vidu da Srbija već godinu dana krši naloge iz Presude odnosno i dalje krši Konvenciju o genocidu nehapseći Mladića i druge optužene od strane MKTJ. 

 

KBSA traži da Predsjedništvo BiH uputi pismo predsjedniku MKTJ i Glavnom tužiocu MKTJ da se u narednim postupcima i suđenjima protiv Perišića, Šešelja, Stanišića i drugih u pravno propisanoj proceduri skine oznaka tajnosti sa dokumenata kojima je MKTJ dao zaštitu, a vode porijeklo iz arhiva Srbije. Posebna odgovornost je na Predsjedniku MKTJ i na Glavnom tužiocu od kojeg očekujemo inicijativu u svim postupcima i podnošenje zahtjeva za skidanje oznaka tajnosti i zaštite.

 

Trajno brisanje i ukidanje naziva MUP RS

 

KBSA zahtjeva od Predsjedništva BiH da se presuda MSP hitno objavi u službenom glasniku BiH na engleskom jeziku i na jezicima konstitutivnih naroda BiH. 

 

KBSA traži od Predsjedništva BiH da pokrene proceduru u okviru UN i EU za trajno brisanje i ukidanje naziva MUP RS i da se trajno zabrani postojanje zločinačke organizacije pod nazivom MUP RS-a, kao organizacije odgovorne za genocid u Srebrenici, što je utvrđeno presudom MSP i presudama MKTJ. Osnova Konvencije o genocidu iz 1948. je primarno kažnjavanje genocida, ali i sprječavanje genocida sa idejom da se nikada više ne ponovi holokaust. Trajnim ukidanjem MUP RS i trajnim brisanjem naziva MUP RS mi zapravamo tražimo poštovanje dijela konvencije koji podrazumijeva sprječavanje i prevenciju genocida. 

 

KBSA traži od Predsjedništva BiH pokretanje inicijative da se, na osnovu presude MSP, svim pripadnicima MUP RS i VRS iz 1995. godine trajno zabrani rad u svim siguronosno-obavještajnim strukturama BiH i budućoj policiji BiH, kao i u radu Oružanih snaga BiH. 

 

KBSA traži od Predsjedništva BiH da utvrdi koliko je presuda izrečeno za zločin genocida u Srebrenici od strane pravosudnih organa BiH i da se zatraži odgovornost svih nadležnih zbog propusta u nekažnjavanju zločina genocida u Srebrenici. 

 

Od izricanja Presude Međunarodnog suda pravde (MSP) za genocid počinjen u Srebrenici prošlo je skoro godinu dana, ali u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji zvanični prijevod Presude. Prema postojećim propisima u BiH, da bi neki dokument bio obavezujući, mora proći proceduru i biti objavljen u Službenim novinama/glasniku Bosne i Hercegovine. Tek se u tom slučaju na prijevod Presude mogu pozivati domaće institucije i sudovi prilikom donošenja eventualnih odluka. 

 

Presuda MSP je dokument od državnog interesa i rasprava o tome u čijoj je nadležnosti njegovo prevođenje nije u skladu sa interesima države Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je ratificirale status MSP, i to joj daje obavezu da treba imati prevedene i u Službenim novinama/glasniku objavljene odluke, jer se odluke MSP direktno tiću države Bosne i Hercegovine i obavezne su za nju.  

Zbog toga je skandalozno da Presuda nije prevedena na zvanične jezike u Bosni i Hercegovini, kao što ni aktuelni Ustav Bosne i Hercegovine nikada u autentičnom bosanskom, hrvatskom i srpskom tekstu nije dobio potvrdu u Parlamentarnoj skupštini BiH. Isto tako ne postoji zvanični prijevod Dejtonskog sporazuma, potpisanog 1995. godine. Izvorni tekst Dejtonskog sporazuma je na engleskom jeziku i ne postoji zvaničan prijevod na bilo koji od jezika koji se koriste u Bosni i Hercegovini. Ovo jasno pokazuje da Bosna i Hercegovina ne funkcioniše kao država, te da ona ne vodi računa o patnjama kroz koje su prošli njeni građani. 

 

Polazeći od toga da je nadležnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine za iniciranje prijevoda Presude MSP, koju je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine dobilo od Zastupnika Bosne i Hercegovine na MSP, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, krovna organizacija sjevernoameričkih Bošnjaka koja zastupa interese više od 350.000 američkih i kanadsih Bošnjaka poziva Predsjedništvo Bosne i Hercegovine da odmah pokrene inicijativu za zvaničan prevod Presude MSP i objavljivanje iste u Služebnim novinama/glasniku Bosne i Hercegovine.

 

Zločinci još uvijek na slobodi 

 

Prvi osnov odgovornosti Srbije je nesprječavanje genocida u Bosni i Hercegovini.

 

Drugi osnov je nekažnjavanje genocida i s tim u vezi, Srbija je proglašena odgovornom za kontinuirano kršenje Konvencije o genocidu zbog odbijanja da Međunarodnom krivičnom tribunalu za područje bivše Jugoslavije {MKTJ} izruči optužene za genocid na čelu sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem. Ukidanje MUP RS i trajno brisanje naziva MUP RS. KBSA traži od Predsjedništva BiH da pokrene proceduru u okviru UN i EU za trajno brisanje i ukidanje naziva MUP RS i da se trajno zabrani postojanje zločinačke organizacije pod nazivom MUP RS-a, kao organizacije odgovorne za genocid u Srebrenici, što je utvrđeno presudom MSP i presudama MKTJ. Osnova Konvencije o genocidu iz 1948. je primarno kažnjavanje genocida, ali i sprječavanje genocida sa idejom da se nikada više ne ponovi holokaust. Trajnim ukidanjem MUP RS i trajnim brisanjem naziva MUP RS mi zapravamo tražimo poštovanje dijela konvencije koji podrazumijeva sprječavanje i prevenciju genocida. 

PISMO VISKOM PREDSTAVNIKU

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA}, zastupajući interese više od 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka, poziva Vas da učinite dodatni napor i aktivnost u skladu sa Vašim ovlastima kako bi se realizovalo pravo da kriterij učešća u vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini {BiH} bude prema popisu stanovništva iz 1991 god. Obrazac P-2, omogućio je građanima BiH da mogu glasati za vlast u mjestu privremenog boravka, a ne za vlast u mjestu gdje su živjeli do 1991 godine. Ta podvala je dala rezultate, tako da srpska strana ima 100% vlasti u mjestima gdje su Bošnjaci bili čak sa apsolutnom većinom: Zvornik, Doboj, Prijedor, Bijeljina, Višegrad, Foča …itd.

 

 

U ime sjevernoaameričkih Bošnjaka KBSA je tražio od Predjsedništva BiH, Parlamentarne Skupštine BiH, Vijeća ministara BiH i Izborne Komisije BiH poništenje efekata obrasca P-2 koji stvara etnički čiste prostore u državi BiH.

 

 

Pošto navedeni politički subjekti nisu odgovorili zahtjevu KBSA, a polazeći od ustavnih odredbi po kojima su Bošnjaci, Hrvati i Srbi ravnopravni u njenim entitetima Federaciji BiH i Republici Srpskoj, isto tako kao i u državi BiH, tražimo od Vas da upotrijebite Vaše ovlasti u cilju izmjena Izbornog zakona BiH u cilju da se osigura ravnopravnost sva tri naroda u Republici Srpskoj, što do sada nije bio slučaj. Ključne odredbe važećeg Izbornog zakona BiH štitile su i štite rezultate agresije, genocida i krše osnovne postulate Konvencije o ljudskim pravima.

 

 

Rezultati kršenja međunarodnog humanitarnog prava mogu biti anulirani ako učinite napor da struktura političke vlasti na svim nivoima u BiH bude proporcionalna strukturi stanovništva BiH prema popisu stanovništva 1991. godine.

 

 

Najveći dio bh dijaspore čine žrtve temeljnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Njihovo stradanje se nastavlja sve dok im se ne zaštite i priznaju njihova prava da budu ravnopravni građani svoje matične države. U suprotnom oni će biti definitivno odrezani od bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva. 

Usmjeravajući ovaj zahtjev u pravcu jačanja države BiH i njenog društva, u ime 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka molimo Vas da upotrijebite Vaše ovlasti u pravcu omogućavanja glasanja u Diplomatsko konzularnim predstavništvima BiH, te registraciju i glasanje elektronskim putem. 

NAPADI NA BOŠNJACI. NET JE NAPAD NA SVE AMERIČKE BOŠNJAKE

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} koji zastupa interese više od 350.000 sjevernoameričkih Bošnjaka informiše vas da su u toku teroristički elektronski napadi na web portal Bosnjaci.net.

 

 

Napadi su uslijedili poslije pisma KBSA organizatorima 11. Kongresa Evropske policije u kome se trazilo izuzeće dr. Darka Trifunovića sa Kongresa zbog kontinuiranog nanošenja štete državi BiH i njenom najmnogobrojnijem narodu, Bošnjacima, zbog izjednačavanje države BiH sa leglom terorista, zbog kontinuiranih konstatacija da je bošnjačko političko rukovodstvo u vezi sa Al Qaidom i Globalnim džihadskim pokretom i zbog negiranja zločina genocida nad Bošnjacima, posebno negiranje zločina genocida u Srebrenici.

 

 

Akciju KBSA su prihvatile mnoge nevladine organizacija, intelektualci i prijatelji istine i pravde.

 

 

Pošto je Dr. Trifunoviću zabranjeno učešće na Kongresu evopske policije uslijedili su napadi na Bošnjaci.net.

 

 

KBSA smatra da su navedeni napadi na Bosnjaci.net napadi na sve američke Bošnjake i naročito napad na jednu od najsvijetlijih tekovina američkog demokratskog društva, slobodu riječi.

 

 

U ime američkih Bošnjaka molimo vas da preduzmete sve mjere iz vaše nadležnosti. 

 

NE ZASTUPAJTE ENTITET KOJI JE KREIRAN PUTEM AGRESIJE, GENOCIDA I ZLOÈINA

 

 

Slobodan sam da Vas kontaktiram u ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, krovne organizacije koja zastupa interese veæine od 350.000 Bošnjaka koji žive u Sjevernoj Americi, najviše u Sjedinjenim Amerièkim Državama. Mi smo zapazili da ste meðu Vašim klijentima izlistali i entitet zvani \"Republika Srpska\".

 

 

Ne sporeæi Vaš prerogativ, pravo i slobodu da obavljate Vaše poslovne djelatnosti prema najboljim interesima Vaših vlasnika, zabrinutost izaziva èinjenica da grupa ljudi, impresivnih autoriteta kao što su oèigledno Vaši, zalaže svoj ugled i pozicije u zastupanju entiteta kreiranog putem zloèina agresije i genocida, i koji nema leaglno-pravne/ustavne provizije da vodi izvanteritorijalne, meðunarodne i, u tom kontekstu, pravne aktivnosti, ukljuèujuæi netaèno predstavljanje da djeluje sa nivoa države Bosne i Hercegovine, što definitivno nije.

 

 

Kao prilog dostavljamo Vam nekoliko izvadaka iz Odluke Meðunarodnog suda pravde od 26. februara 2007., koji govore o samo nekim od zloèina poèinjenih u ime Vašeg klijenta, za koje Vaš klijent nema osjeèanje krivnje.

 

 

Ponekad viši principi etike, moralnosti i civilnosti obvezuju na prevagu nad svim i bilo kojim finansijskim razlozima. Ja Vas pozivam da preispitate promovisanje onih koji ne prihvataju te principe.

 

 

Molim osjeèajte se slobodnim da me kontaktirate ako bi trebali više informacija. 

 

DIREKTAN TV PRENOS RASPRAVE PO PITANJU TUZBE BIH ZA GENOCID SUDSKE  

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA}, www.bosniak.org, koji zastupa interese amerièkih i kanadskih Bošnjaka, pažljivo prati sva dogaðanja oko predstojeæeg sudskog procesa pred Meðunarodnim sudom pravde u Den Hagu, koji je zakazan za kraj februara 2006. godine. Tužba BiH protiv SiCG je sudbosno pitanje buducnosti ne samo za BiH, vec za pravdu i istinu u svijetu.

 

 

KBSA poziva sve državne strukture BiH da obezbijede i pruže maksimalni doprinos i pomoæ bh predstavnicima koji zastupaju Tužbu BiH protiv SiCG pred Meðunarodnim sudom pravde. Pozivamo Predsjedništvo BiH, Vijeæe ministara BiH i Parlamentarnu Skupštinu BiH, da svako iz svoje nadležnosti pruži maksimalnu pomoæ zastupnicima BiH u navedenom procesu. Historijska je odgovornost svih oni koji uèestvuju u navedenom procesu, te svaka neodgovornost ili opstrukcija bilo kojeg organa ili pojedinca, sa strane KBSA smatrati æe se veleizdajom.

 

 

KBSA smatra da zbog izuzetne važnosti {buduènost države BiH zavisi od Tužbe}, predstojeæe suðenje pred Meðunarodnim sudom pravde u Den Hagu se mora televizijski, direktno prenositi u cijeloj BiH.

 

 

S tim u vezi KBSA poziva nadležne strukture u BiH da pokrenu inicijativu kako bi se osigurala televizijska slika iz najveèeg svijetskog hrama pravde, tako da bh javnost u matici i dijaspori neposredno bude ukljuèena u najvežniji sudski proces od postanka BiH. 

 

Odgovor Amira ZukiÆa ,  

 

I ako smo u jako teškoj finansijskoj situaciji, BHT1 je veæ osigurao prijenos iz Haga, jer je to najvažniji proces za našu zemlju koji je ikad voðen. Obavjestite naše drage Bosance i Hercegovce o ovome. 

 

Pozdrav. Amir Zukiæ.

 

Odgovor gospodinu Amiru Zukiæu  

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA}, www.bosniak.org; info@bosniak.org, se zahvaljuje na vašem odgovoru povodom zahtjeva za direktnim TV prenosom sudske rasprave na Meðunarodnom sudu pravde u Hagu povodom Tužbe BiH za agresiju i genocid protiv SCG.

 

 

KBSA odgovornim u TV BIH još jednom želi poruèiti da bh državljani u dijaspori traže direktni prenos sudske rasprave na Meðunarodnom sudu pravde u Hagu, od njenog poèetka do kraja. Mi nismo zadovoljni ako TV BiH pošalje tv ekipu u Hag samo za povremena reportažna izvještavanja. 

Mora se omoguèiti da cijela dijaspora može preko satelita gledati TV BiH i prenos kompletnog toka rasprave po Tužbi. Isto tako od velike je važnosti da cijela BiH prati tok rasprave na Meðunarodnom sudu pravde u Hagu.

 

 

Kljuèno je da se javnost u BiH direktno i izravno obavijesti o svim aspektima optužbi, ali i odbranom i argumentima protivnièke strane. Takoðe cjenimo bitnim da se meðunarodna javnost putem slike i tona (sve je na engleskom jeziku ) najdirektnije \"vrati\" u vrijeme najveæe sramote meðunarodne zajednice, te da javnost zapadnih država direktno i neposredno vidi šta se dešavalo u BiH i kako je organizovan genocid i agresija. Meðunarodna zajednica æe imati svoje \"predstavnike\", sada i zvanièno na srpskoj strani, koji æe se pojaviti kao svjedoci u korist srpske strane, kao što su general Rouz, Nambijar, Mc Kenzi, i drugi, koji su \"uspostavljali mir\" u BiH, a sada se javljaju kao srpski svjedoci. Dobro je da javnost Velike Britanije, Francuske, Kanade i drugih zemlaja, pogledaju \"svoje predstavnike\" koji zastupaju zvanièno srpsku stranu.

 

 

KBSA takodje smatra da je dobro (neophodno) da se javnost upozna direktno sa radom Meðunarodnog suda pravde u Hagu, što se može najefektnije postiæi direktnim tv prenosom kompletnog toka sudske rasprave.

 

 

Na kraju KBSA smatra da æe u sluèaju direktnog tv prenosa cijelog toka rasprave svaki svijedok morati dobro razmislirti da li æe se pojaviti i šta æe prièati. 

Direktnim tv prenosom, prevashodno Bošnjaci æe vidjeti šta su njihovi struènjaci radili i tako æe se izbaciti bilo kakave špekulacije. 

U ime svega gore nabrojanog, KBSA smatra da se otvorenost i transparetnost sudskog procesa može obezbjediti jedino direktnim tv prenosom kompletnog procesa, od njegovog poèetka do kraja.

 

 

Nakon 10 nekažnjenih genocida, Bošnjaci trebaju obezbjediti da cijeli svijet gleda šta je dopustio. Razmjere zloèina ne zaslužuju tretman tv reportaža. 

Slika sa direktnog tv prenosa sudskog procesa u Hagu treba biti opomena svijetu da više nikada ne dopusti zloèin genocida i agresiju na jednu meðunarodno prizantu državu. 

 

PREDUZETI ZAKONSKE MJERE PROTIV NEGATORA GENOCIDA 

 

Negiranje Holokausta je zakonski kažnjivo u Kanadi. Negiranje Srebrenièkog genocida bi takoðer trebalo biti zakonski kažnjivo u Kanadi. 

Gospodin Dimitri Diamant negira Srebrenièki genocid nazivajuæi ga \"alleged massacre\", minimizarajuæi broj pobijenih. Informacije možete proèitati na:  

www.globalresearch.ca 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA www.bosniak.org), oštro osuðuje tekstove Dimitri Diamanta. Ukoliko se Dimitri nastavi oglašavati putem navedene web site, negirajuæi genocid u Srebrenici, KBSA æe preduzeti i druge mjere dozvoljene kanadskim zakonom. Genocid u Srebrenici je veæ sudski ustanovljen i potvrðen, te negiranje istog je potrebno zaustaviti raspoloživim zakonskim sredstvima, što æe KBSA i uèiniti. 

Slijedi Pismo Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike Kanadskoj \"International Development Agency\" koju financira Kanadska vlada, a koja troši pare da financijski suportira web stranice koje negiraju genocid u Srebrenici.

 

 

Dear Canadian International Development Agency; 

 

The Congress of North-American Bosniaks (CNAB, www.bosniak.org), is shocked to learn that you financially support IWPR (Institute for War and Peace Reporting) website ( http://www.iwpr.net/index.php?apc_state=hen&s=o&o=top_supporters.html ). 

 

This website denies and minimizes that Srebrenica genocide ever happened. You\'re directly supporting genocide denial website and the Congres of North-American Bosniaks holds you directly responsible for your misguided actions.  

 

Denial of genocide is no different than holocaust denial. Both denials are considered crime in Canada and your support for such website is direct support for genocide deniers worldwide. 

 

IWPR website contains numerous articles written by Serb and pro-Serb apologists and nationalists in which Srebrenica genocide is doubted, questioned, or flatantly denied (example - articles published by Serb nationalist Nebojsa Malic). IWPR website also contains various links linking to other Srebrenica genocide denial websites such as links to \"Emperors Clothes\" website.  

 

On 2 August 2001, the Trial Chamber found Serb General Radislav Krstic guilty of genocide, persecutions for murders, cruel and inhumane treatment, terrorizing the civilian population, forcible transfer and destruction of personal property of Bosniak civilians and murder as a violation of the Laws and Customs of War, and sentenced him to 46 years\' imprisonment. On 4 April 2004, the Appeals Chamber handed down judgment and confirmed the finding that acts of genocide had taken place in Srebrenica.  

 

The Congress of North American Bosniaks demand you stop financialy supporting IWPR as soon as possible. 

Please let us know if you would like to meet with us to learn the actual truth on this matter.  

 

HILLARY CLINTON: SRETNA SAM ŠTO JE REZOLUCIJA O SREBRENICI PROŠLA U AMERIÈKOM SENATU

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerke je inicirao novu metodu u procesu lobiranja za oèuvanje i jaèanje bošnjaèkog biæa i demokratske, jedinstvene i prosperitetne države BiH. Gospodin Stockwell Day, zadužen za meðunarodne odnose u kanadskoj zvaniènoj opoziciji (Konzervativna partija Kanade), na osnovu pismenih i usmenih konatakata sa predstavnicima Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike, pismeno se obratio Premijeru Kanade, gospodinu Paul Martinu, sa pitanjem o ulozi Kanade u procesu stabilizacije držve i društva u BiH. Kanadski premijer je pismeno odgovorio gospodinu Stockwell Day. 

U odgovoru se istièe: 

1. Kanada je jedan od osnivaèa Meðunarodnog tribunala za podruèije bivše Jugoslavije sa sjedištem u Hagu. Kanada æe i dalje davati snažnu podršku radu Tribunala. 

2. Kanadska vlada æe i dalje vrsiti pritisak na sve odgovorne u regionu za bezuslovno hvatanje i privoðenje Tribunalu ratnih zloèinaca Radovana Karadziæa i Ratka Mladiæa. 

3. U procesu stabilizacije mira i ukupne situacije u BiH, Kanada snažno podržava instituciju Visokog predstavnika meðunarodne zajednice u BiH i posebno njegove mjere u oblasti prisiljavanja zvaniènika Republike Srpske da saraðuju na planu obnove države i društva u BiH. 

4. Još jednom, ovoga puta od najodgovornijeg politièkog predstavnika Kanade, jasno je potvrðeno da je nad Bošnjacima izvršen genocid, a na džavu BiH agresija. 

5. Kanadska agencija za meðunarodnu saradnju æe i dalje nastaviti sa svojoim doprinosom u procesu jaèanja i stabilizacije pravne države u BiH.  

 

POÈINIOCI GENOCIDA U SRERBENICI MORAJU STATI PRED LICE, ISTIÈU VODEÆI KANADSKI POLITIÈARI

 

Poslije govora Hon. Jean Augustine u Kanadskom parlamentu, pismene izjave ministra vanjskih poslova Kanade Hon. Pierre Pettigrew, izjave Hon. Jaffer Rahim i izjave kanadskog senatora Hon. Jack Austin, voða zvaniène kanadske politièke opozicije i predsjednik Konzervativne partije Kanada, Hon. Stephen Harper poslao je pismenu poruku KBSA u kojoj se istièe: da je u Srebrenici poèinjen zloèin genocida, da se svi odgovorni za taj zloèin protiv èovjeènosti moraju uhvatiti i privesti Meðunarodnom tribunalu u Hagu i da sve èlanice UN moraju preduzete hitne mjere kako bi u buduænosti mirovne misije UN bile mnogo efikasnije i djelotvornije. Tako je akcijom KBSA u Kanadi uspješno zaokružen proces lobiranja u kome je cilj bio da kanadska politièka pozicija - Liberali i kanadska politièka opozicija Konzervativci javno potvrde da je nad Bošnjacima u Srebrenici, odnosno BiH poèinjen zloèin genocida. Gospodin Stephen Harper u ime Konzervativne partije Kanade izrazio je najiskrenije simpatije sažaljenja èlanovima porodica na brutalan naèin ubijenih Srebrenièana.

 

Dear Emir Ramic:  

Thank you for your letter of April 24 regarding the massacre at Srebrenica. I apologize for the long delay in responding to your correspondence. 

My colleagues and I in the Conservative Party of Canada wish to extend our most heartfelt sympathies to those who lost their lives in the Srebrenica massacre and genocide, to their families and loved ones, and to the survivors of the massacre and genocide. The evidence of genocide that has been brought forth after the war both from eye witness accounts and the subsequent exhumations of mass graves is undeniable and shameful. Some of those responsible for the Srebrenica massacre have been brought to justice, while others are still at large. We believe that all of those responsible for the atrocities committed at Srebrenica must be found and brought to justice.  

Given the lack of protection offered to the people of Srebrenica even though it had been designated a “safe area” by the UN, the Conservative Party believes that the international community must ensure that future UN peacekeeping missions are completely robust and effective in terms of defending civilian security in conflict zones. Hopefully then, massacres like the one that occurred in Srebrenica will not be repeated.  

Please be assured that Conservative Members will remember and honour the memory of those who were so brutally killed in Srebrenica ten years ago this July.  

Sincerely,  

Hon. Stephen Harper, P.C., M.P.  

Leader of the Opposition  

Leader of the Conservative Party of Canada 

 

GOSPODINE MEKENZI POÈINILI STE ZLOÈIN SILOVANJA I NAPALI STE NA SVIJETLI OBRAZ ŽENE BOŠNJAKINJE

 

Gospodine Mekenzi:  

Silovanje Bošnjakinja je kozmièki zloèin. Vaše lažne izjave u vezi agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima su sramane. Vaše neèasno ponašanje u BiH i vaše laži u vezi genocida nad Bošnjacima u Srebrenici osuðuju svi Kanadski Bošnjaci i svi pošteni i pravedni ljudi u Kanadi i cijelom svijetu. Sramite se zbog vaših postupaka i izjava. 

 

Gospodine Mekenzi,  

Vaše negiranje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, vaše negiranje agresije na BiH, vaše umanjivanje posljedica najveæeg zloèina protiv èovjeènosti u Evropi poslije Drugog svijetskog rata i vaša produkcija i pretvaranje zloèinca u žrtvu je ravna zloèinu. Situacija u Srebrenici 1995. godine nije bila kako vi to kažete kompleksna. Bila je èista, jasna i jednostavna. Loši - agresor - zloèinac je okupirao Srebrenicu i BiH samo sa jednim ciljem da uništi dobre - žrtvu samo zato što je ta žrtva, i vi dobro znate, svojom vjerom, nacijom, kuturom, duhvnim nasljeðem, jezikom i ljubavlju prema ideji Bosne i bosanskom duhu bili najveæa prepreka zatiranju i uništenju države Bosne i Hercegovine i njenog društva. 

 

Gospodine Mekenzi,  

Bošnjakinje su kroz svoje patnje, kroz odbranu svoje èasti i vrlina postale dio otpora Bošnjaka, naroda koga su htjeli da unište. Silovanje je zloèin protiv èovjeènosti, zloèin protiv žene. Šta se to dogodilo sa Vama gospodine Mekenzi? Šta je sa Vašom savješæu? Šta je sa vašom vjerom, koju, mislite, da slijedite. Poèinili ste nedjelo za koga treba da se stidite, za koga treba da odgovarate, jer silovana žena je muèenik èija patnja i trauma je nebeskih razmjera.

 

Gospodine Mekenzi,  

Vjerovali ste i nadali ste se da se o vašem zloèinu neæe nikada saznati, neæe govoriti, neæe pisati, bilo zbog straha, bilo zbog stida žene. Ali Bošnjakinja više nema straha, nema ni stida posebno kada je istina u pitanju i zloèin koji je poèinjen nad njom. Došlo je vrijeme da se vi morate stidjeti, a posebno plašiti pravde koja æe vas u skorije vrijeme stiæi. Bošnjakinje žele da osudom zloèina silovanja sprijeèe zloèin sutra i raðanje novih “mekenzija”. Bošnjakinje vjeruju u pokajanje, ali nada u bolje sutra traži i kaznu u ime pravde do koje se dolazi jedino istinom. Borba Bošnjakinja za njihovo dostojanstvo, za njihovu punu slobodu je odbrana svake žene.

 

 

Gospodine Mekenzi,  

Bošnjakinje objavljuju istinu, oslobaðaju istinu. Bošnjakinje se stide što im je zloèin silovanja uèinjen. Uèinili ste zloèin silovanja i tako napali na svijetli obraz žene - Bošnjakinje.

 

 

Gospodine Mekenzi,  

Vaš zloèin silovanja je dokaz da je sistematska praksa silovanja korištena kao oružije agresije i genocida i instrument etnièkog èisšæenja protiv žene - Bošnjakinje. Svojim zloèinom Vi ste pokazali da silovanje nije agresivna ekspresija seksualnosti, nego seksualna ekspresija agresije i genocida. Glavni cilj masovnog silovanja u BiH je bio ratna strategija da se ubrza proces obeèašæenja Bošnjakinja i protjerivanja Bošnjaka. Zato se zloèin silovanja neæe prešutjeti. Bošnjakinja je povrijeðena, ponižena i traumatizirana jer je zloèinom silovanja seksualni identitet i seksualna sposobnost žrtve degradirana i slomljena, a u biæe žene - žrtve ugraðen strah. Bošnjacima i naroèito Bošnjakinjama se neæe desiti da ostanu bez istine o zloèinu kao temelju za buduænost.

 

 

Gospodine Mekenzi,  

Vi ste uvrijedili i ponizili Bošnjakinje. Poèinili ste zloèin nad ženom, majkom života. Zloèin silovanja nad Bošnjakinjama je zloèin protiv porodice kao osnovne æelije ljudskog života. Zloèin silovanja nad Bošnjakinjama je istovremeno i zloèin prema Bogu. U zloèinu se oèituje èovjekova odreðenost prema Bogu. Stvoriteljom, pred kojim on odgovara za svoj život i djela, dobra i zla. Uvredu i bol Bošnjakinje nose u sebi. Njihova uvreda i bol, njihove muke neæe prestati sve dok vi ne budete optuženi i osuðeni.

 

 

Žena, Bošnjakinja, velika stradalnica nije uništena u agresiji i genocidu niti je postala manje vrijedna u sebi i za druge, u porodici i društvu. Uzvišeno dostojanstvo žene - Bošnjakinje, nedužne žrtve, izvor je još veæeg samopostovanja žene i daje joj neprolaznu vrijednost kod Boga i svih poštenih ljudi. 

 

Ako su u oèima ljudskim bile kažnjenje, nada im je puna besmrtnost. Zloèinac je obilježen znakom prokletstva na zemlji i na nebu. Iz žrtve žene - Bošnjakinje nièe novi život, ženskih i muških biæa, njihovog zajedništva u pravdi i ljubavi.

 

Dear Editor 

We wonder what prompted The Globe and Mail to, at this time (July 14, 2005, ten years after the Srebrenica massacre), provide an opportunity to General Lewis MacKenzie to write a \"real story behind Srebrenica\". The author was properly chosen only if intention was to present the “other side\'s story\". Since 1992, General MacKenzie has been known to be selling his partisan pro-Serbian views under the cloak of objective and informed expert opinions. Ever since the summer of 1992, when he surprised and virtually coerced then French President Mitterrand to meet with Radovan Karadzic at the Sarajevo airport, it was obvious where his sympathies were. At that time, there were rumours and allegations about his behaviour in Bosnia, but they were never proven, or at least the proofs were never published. Shortly thereafter, he was surprisingly quickly retired from the Canadian military, hailed as a Canadian hero in the Maclean\'s magazine, and appeared as an expert witness at the United States congressional hearings. Unfortunately for him, it was then discovered that he was receiving monetary payments from SerbNet, a Serbian lobbying group in the U.S. This caused problems, so the General, in a face saving move, generously donated those moneys to charities. Later on, he unsuccessfully tried to enter Canadian politics. He is still periodically given opportunities to orally or in written form comment the war in Bosnia, and he always plays the same tune.

 

 

In his Globe \"story\", he did not change a note, and is basically out of touch with the known facts. He questions the number of Bosnian Muslims killed in the Srebrenica massacre, even after a commission of the government of Republika Srpska recently officially acknowledged that between 7 and 8 thousand men and boys were murdered in few days following the fall of Srebrenica, and after Republika Srpska police started arresting the perpetrators. MacKenzie does this even after the United Nations, International War Crimes Tribunal, United States, Great Britain, and other countries, including Canada, acknowledged this catastrophe and rightly called it genocide. About two thousand identified victims, many of them in their early teens, have already been buried in the Potocari cemetery. The bodies of many hundreds of additional victims are now being forensically processed for identification, and new mass burial sites are still regularly discovered in the region. The world now knows well what really happened in Bosnia, and who was the aggressor and who the victim.

 

 

MacKenzie is right when he calls the Srebrenica massacre \"United Nations second largest failure\" since 1945. The U.N. admitted it and Kofi Annan recently apologized for it. A number of world leaders also admitted it, took the blame and apologized. The Dutch government had to resign after the fall of Srebrenica. 

General\'s line that Naser Oric troops atrocities against Serbs in the Bratunac region directly caused the onslaught on Srebrenica, and his attempt to compare the number of killed Srebrenica Muslims with the number of Serbs killed by Oric\'s troops are simply preposterous, uncompassionate and suspiciously partisan. His reference to \"evidence to date\" is a typical red herring not confirmed by any independent, credible and objectively verified source. True, the Oric\'s troops raided the territory controlled by Serbs, and yet unknown number of Serbs (a figure of several hundred is most often mentioned) were killed during these raids. For this, Oric is now in The Hague. Most of the raids, however, happened in the winter of 1992-93, after earlier atrocities and ethnic cleansing committed by Serb forces and more than two years before the Srebrenica massacre. Actually, these Oric\'s activities caused Serbian counterattacks, and prompted general Morillon to go to Srebrenica, and declare it a U.N. protected zone. In return for this protection, Srebrenica Muslims had to surrender to the peacekeepers all but their light personal weapons. It is quite likely that occasional raids into the Serb-controlled territory secretly continued after the U.N. took Srebrenica over, but it was on a much smaller scale.

 

 

What the people in Bosnia and the Balkans now need is not general MacKenzie\'s \"stories\". They need to recognize and admit that horrible crimes happened during the dissolution of Yugoslavia, and that all those who committed the atrocities--regardless which side they belong to--are not heroes but criminals who must be brought to justice. Only after this catharsis materializes, there will be a realistic chance for better future in the region. 

In closing, let us suggest that The Globe and Mail would have served the public much more fairly if, instead of publishing MacKenzie\'s \"story\", it chose to reprint a special report on the Srebrenica massacre, published in The Economist on July 9, 2005. 

 

Odlomak iz knjige Molila sam da me ubiju - zloèin nad ženom BiH u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju Saveza logoraša BiH

 

Ujutro sam se probudila oko 6 sati, zbunjena, ne znajuæi sta se to dogadða, šta mi je sa bebom, gdje se nalazi, da li ima potrebnu njegu, da li èuje ikada vidjeti. Oko 13 sati jedan vojni policajac unio mi je jelo. Cijeli taj dan sam u sobi bila sama. Naveèer, oko 21 sat u sobu je došao major Vlado iz Vogošæe i naredio mi da se spremim i poðem sa njim. Donio mi je jednu kesu u kojoj se nalazilo èisto, ali veæ nošeno žensko donje rublje. Kada sam se spremila, poveo me je do svog džipa kojim me je, zajedno sa još dvojicom vojnika, odvezao u jednu veæu vikendicu. Rekao mi je da, ukoliko želim da se sretnem sa svojom bebom, moram biti veoma pametna, jer æe me u vikendici posjetiti jedan gospodin stranac, koji mi može puno pomoæi ako budem dobra prema njemu. Zakljuèao me je u vikendicu koja se sastojala od veoma prostrane prostorije i sanitarnih prostorija u prizemlju i tri manje spavaæe sobe u potkrovlju. U vikendici je bio televizor i radioaparat. Bojala sam se svoga položaja, a puno više sam strepila šta mi je sa bebom. Oko 22.30 sati pred vikendicom se èula buka terenskog vozila. Ubrzo poslije toga, u prostoriju je ušao strani oficir sa dva pratioca. Prepoznala sam kanadskog generala, Luisa Mekenzija, koji mi je prišao sa ispruženom rukom, oslovivši me sa \"gospoðice\" na engleskom jeziku. U drugoj ruci je držao pupoljak crvene ruže, koga mi je prestrašenoj i nespremnoj \"utrpao \" u ruke. Dok je to èinio, iz sobe su izišli njegovi pratioci i zakljuèali vrata. General Mekenzi me je pitao kako se zovem, odakle sam.... Šutjela sam i pravila se da ništa ne razumijem. Slijegala sam ramenima i plahko uzmicala, dok mi je general Mekenzi nije rekao ne engleskom jeziku: \"Gospoðice vi veoma dobro govorite engleski i vi sve razumijete. Ovdje sam da vam pomognem. To je vaš interes, a vi ste samnom da meni pomognete. To je moj interes. Ljubav voðena interesom je najaæa ljubav. Shvatila sam u kakvom sam se položaju nalazila. Zatoèena, odvojena od svoje devetomjeseène bespomoæne bebe. Oboje smo bili bespomoæni i zatoèeni. Svako opiranje bilo je soludo. Opirala bih se, borila da sam bila sama, da od mene nije niko zavisio. Ovako, mislila sam na svoga sina i bila sam spremna podnijeti patnju i poniženje i fizièku i duševnu bol samo da bih se sastala sa njim, makar i u uvijetima zatoèenja i neizvjesnosti koje zatoèenje sobom nosi. Uz šund muziku iz Srbije, sa radija, general je parznio svoju strast, a ja branila svoju zatoèenu bebu. Stisnutih zuba, stisnuta srca... To je trajalo sa manjim prekidima, više od dvadeset dana. General me je posjetio 7-8 puta. Molila sam ga da utièe na èetnike da mi vrate bebu i da nas oslobode. Uvijek je govorio: \"Sutra, sutra, strpi se\"... Nakon dvadeset dana iz vikendice su me u Vogošæu odvezli dvojica vojnika i predala majoru Vladi. U \"Sonji\" sam bila još, oko deset dana, a zato vrijeme su me više puta silovali i major Vlado i dva èetnièka vojnika. Mislim da je bio 21. juli 1992. godine, kada su mi èetnici u Vogosci predali moga sina. Bio je jako smršao i oslabio. Sutradan, 22. jula 1992. godine, predali su nas vojnicima UNPROFOR-a, kojima je komandant bio, upravo general Mekenzi.  

Nije me general Mekenzi na seksualni odnos prisilio šakama. Nije me oborio. Sama sam legla. Nije me tukao, prisiljavao, ali me je imao kao bespomoænu zatoèenicu. Dok je izigravao oficirskog džentimena sa ružom, soba je bila zakljuèana, a oko kuæe je bila cetnicka, vojnicka straza. Ovo svjedocenje cinim bez iakve prisile, da odahnem, da mi bude lakše u želji da se nekada sretnem sa generalom, Luisom Mekenzijem, posebno da mu javno na televiziji postavim nekoliko pitanja i da ga pogledam pravo u oèi, u oèi velikog prijatelja èetnoèko-srpskih ratnih zloèinaca. 

 

SPISAK ZRTAVA GENOCIDA U SREBRENICI NOSEN RUKAMA KANADSKIH BOSNJAKA ULICAMA OTTAWE

 

U nedelju 10.jula 2005. godine u prostorijama Bosnjacke islamske zajednice Gazi Husrev Beg Toronto odrzan je tevhid za sve zrtve masakra u Srebrenici. Poslije tevhida u organizaciji Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike odrzana je komemorativna sjednica Kanadskih Bosnjaka posvecena 10. godisnjici najveceg pojedinacnog genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata - genocida u Srebrenici. 

Govoreci o planetarnom zlocinu protiv covjecnosti nad Bosnjacima u Srerbenici profesor Emir Ramic je istakao: 

 

\"Srebrenica je sramni biljeg na dusi srpskog naroda i civilizovanog svijeta; jer svojim planetarnim zlocinom protiv covjecnosti svijedoci da je: 

 

Na Bošnjake u eri demokratije i zaštite ljudskih prava i sloboda na oèigled demokratske Evrope i civilizovanog svijeta izvršen zloèin genocida ukljuèujuèi zloèin: ekocida, etnocida, urbicida, kulturocida, silovanja, etnièkog èišèenja i muèenja u koncentracionim logorima smrti. 

Na suverenu i meðunarodno priznatu državu BiH i njeno civilno društvo izvšena dvostruka agresija: agresija SRJ {Srbije i Crne Gore} uz saradnju sa bosanskim Srbima i agresija Republike Hrvatske u saradnji sa Bosanskim Hrvatima, sve u cilju uništenja Bošnjaka i teritorijalnog integriteta i suvereniteta države BiH u ime produkcije velike Srbije i velike Hrvatske.

 

 

Ratni zloèinci se slobodno šetaju u BiH 10 godina poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma i permanentno se od strane genocidne tvorevine, legalizovane Dejtonskim sporazumom RS, opstruira saradnja sa Meðunarodnim tribunalom Hagu i svi demokratski procesi u BiH, ukljuèujuæi neophodne reforme za prikljuèenje BiH evroatlanskim savezima.

 

 

Dejtonski sporazum i na njemu baziran Ustav BiH, koji su legalizovali rezultate genocida i agresije je nastavak genocida i agresije nad Bošnjacima i BiH politièkim sredstvima.

 

 

Sa komemorativnog skupa je poslana poruka svijetu: Kanadski Bosnjaci predvodjeni Kongresom Bosnjaka Sjeverne Amerike traze od medjunarodne zajednice: 

 

- hapšenje i privoðenje Meðunarodnom tribunalu u Hagu svih ratnih zloèinaca, - aktivno podupiranje Tužbe BiH za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore pred Meðunarodnim sudom pravde u Hagu,

 

 

- ukidanje svih Dejtonskim sporazumom legalizovanih genocidnih tvorevina, posebno RS, kao osnovnih smetnji za demokratski razvoj jedinstvene , demokratske i suverene države BiH i njenog prikljuèenja evroatlanskim integracijama,

 

 

- podržavanje Tužbe Udruženja majke Srebrenice protiv Holandije i UN, podržavanje posebnog statusa za Srebrenicu i podržavanje izgradnje imiða Srebrenice kao centra demokracije.

 

 

U ponedeljak 11 jula 2005 godine u organizaciji Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike povodom 10. godisnjice srebrenickog masakra u Ottawi ispred kanadskog parlamenta odrzan je komemorativni skup. Kanadski Bosnjaci su ispred kanadskog parlamenta postavili veliki pano sa imenima svii 8106 do sada poznatih zrtava genocida u Srebrenici. Procitana je Rezolucija KBSA o genocidu u Srebrenici. Skupu su prisustvovali predstavnici: Ministarstva vanjskih poslova Kanade i Ambasade BiH Ottawa. Sve zncajnije informativne kuce u Kanadi su pratile ovaj dogadjaj ukjucujuci CBC i CTV. 

Pano sa imenima srebrenickog genocida, nosem rukama Bosnjaka ulicama Ottawe, stigao ispred nacionalnog simbola Kanade - Peacekeeping Monument. U ime kanadskih mirovnih snaga skupu se obratio gospodin John Gardam. U svom govoru gospodin Gardam je jasno istakao da je nad Bosnjacima izvrsen zlocin genocida, a na BiH agresija. Zatim je procitano pismo KBSA u kome se kongres zahvaljuje kanadskoj vladi i Kanadjanima za njihovu veliku ulogu u procesu stabilizacije mira u BiH. Po prvi jedna zvanicna delegacija gradjana BiH je odala pocast 13 Kanadjana koji su dali svoje zivote za demokratsku BiH. Delegacija KBSA je polozila cvijece. Minutom sutnje pocast svim Kanadjanima koji su dali svoje zivote za slobodu, mir i demokratiju u svijetu. Uz zvuke trube kanadska zastava se spustala i dizala na jarbol, simbolirajuci tako pobjedu snaga mira, slobode i demokratije u svijetu. 

 

Na kraju delegacija KBSA je posjetila Ratni muzej u Ottawi. 

 

Na prijedlog KBSA koji je prihvacen od Hon. Jean Augustine, velikog prijatelja Bosnjaka i BiH, ministar vanjskih poslova Kanade Hon. Peirre Pettigrew je izdao posebno saopstenje povodom 10. godisnjice genocida u Srebrenici. Sopsternje u cjelosti glasi: 

 

STATEMENT BY MINISTER PETTIGREW ON 10th ANNIVERSARY OF SREBRENICA MASSACRE

 

Foreign Affairs Minister Pierre Pettigrew today extended his condolences and sympathies to the families and friends of the more than 8,000 Bosnians who were killed in the Bosnian town of Srebrenica on July 11, 1995.

 

 

"The killings marked one of the darkest points of the war in Bosnia and Herzegovina and constitute the worst crime committed in Europe since World War II. 

"The most appropriate way to honour those murdered at Srebrenica is for the leaders of the region to bring to justice all of those indicted by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, particularly Radovan Karadzic and Ratko Mladic, the architects of the Srebrenica massacre. 

"Canada welcomes the recent commitments by the Serbian government to arrest Ratko Mladic and other indictees, and hopes that these commitments will be acted upon soon.

 

 

"We cannot undo the tragedy of Srebrenica but it is important that the right lessons be learned and applied to the future. In this regard, leaders of the region must acknowledge the atrocities committed in Srebrenica and elsewhere in the Balkans. Canada welcomes the announcement of Serbian President Boris Tadic\'s intention to attend the commemoration ceremony as a step toward full recognition of the horror of this crime."

 

 

This year marks the 10th anniversary not only of the Srebrenica massacre but also of the signing of The General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, known as the Dayton Accords, which ended the conflict in Bosnia and Herzegovina. Since the early 1990s, Canada has been committed to supporting peace, stability and reconstruction in the Balkans. In successive UN, NATO and EU missions, more than 40,000 Canadian Forces members have served in the Balkans.

 

 

The Canadian International Development Agency (CIDA) has disbursed more than $500 million toward humanitarian assistance and development goals. Canada accepted tens of thousands who fled the former Yugoslavia in the 1990s. Canada is a member of the Peace Implementation Council, which provides political advice to the High Representative of the International Community in Bosnia and Herzegovina in overseeing the civilian implementation of the Dayton Accords. 

Canada will be represented at the Srebrenica commemoration ceremony by Canadian Ambassador to Bosnia and Herzegovina, Shelley Whiting.

 

GOVOR HON. JEAN AUGUSTINE U KANADSKOM PARLAMENTU POVODOM 10. GODIŠNJICE SRERBENIÈKOG GENOCIDA 

11. juli 2005. godine je dan sjeèanja kada se svi Kanaðani trebaju pridružiti Kanadskim Bošnjacima u sjeæanju na nedužne žrtve genocida u Srebrenici 

2005 godina je godina sjeæanja Kanaðana na najveræi genocid poslije Drugog svijetskog rata u Evropi - srebrenièkog masakra  

 

Hon. Jean Augustin, više puta birana u Kanadski parlament, ministar za multikulturalizam u Kanadskoj vladi, predsjednica Udruženja crnih žena Kanade, veliki prijatelj Bošnjaka i BiH, prvi èlan Kanadskog parlamenta koji je pristupio Klubu prijatelja BiH u Kanadskom parlamentu i prvi sponzor Rezolucije KBSA o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici je održala govor u Kanadskom parlamentu povodom Rezolucije KBSA o srebrenièkom masakru. 

Hon. Jean Augustin je prva strana dobitnica najvaèeg priznanja KBSA, Plakete KBSA, koja joj je dodjeljena za izvanredne zasluge u promociji bošnjaèkog biæa i BiH u kanadskom obliku multikulturalizma - Kanadski Kulturni Mozaik. 

 

U svome veoma zapaženom govoru, koga je prenosila kanadska televiyija i koji je dugotrajno pozdravljen kako od politièke pozicije, tako i od politièke opozicije, Hon Jean Augustine je istakla: 

- nad Bošnjacima je izvršen zloèin genocida; 

- nad BiH je izvršena agresija; 

- zloèin genocida i agresiju projektovala je i izvršila tadašnja SRJ { Srbija i Crna Gora} u saradnji sa bosanskim Srbima; 

- 11 juli 2005 je dan kada æe se svi Kanaðani pridružiti Kanadskim Bošnjacima u sjeèanju na nevine žrtve najveèeg genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata; 

- cijela 2005 godina je odreðena kao godina sjeèanja Kanaðana na srebrenièki genocid. 

 

CONGRESS OF NORTH AMERICAN BOSNIAKS 

 

Dear Mr. Emir Ramic:  

 

Enclosed is a statement I made in Parliament today to ensure that the Resolution of the Srebernica genocide is on the table in Parliament. 

The Hon. Jean Augustine, P.C., M.P.  

 

July 11 is a day that all Canadians will remember.

 

 

Standing Order 31 in the House where The Hon. Jean Augustine have raised the issue of the Resolution of Srebrenica genocide on the floor of the House. 

 

Mr. Speaker, this July 11 will mark the 10th anniversary of the massacre in Srebrenica, Bosnia and Herzegovina in which almost 8,000 men and boys were meticulously and methodically separated from their daughters, mothers, sisters and wives and then killed by Serb forces, buried in mass graves and then reinterred in secondary graves to cover up the crimes. Srebrenica fell to invading Serb forces on July 11, 1995, which at the time had been declared a UN \" safe area\" under the protection of the international community. The Srebrenica massacre was the worst genocidal atrocity in Europe since World War II. The Resolution of the Congress of North American Bosniaks commemorating the 10 year anniversary of the Srebrenica genocide states that the policies of aggression and genocide as implemented by Serb forces in Bosnia and Herzegovina from 1992 and 1005 meet the terms defining the crime of genocide in Article 2 of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide, created in Paris on December 9, 1948, and entered into force on January 12, 1951. The memory of those atrocities are still very much alive in the minds and hearts of many of my constituents.

 

 

Srebrenica marked the climax of the war in Bosnia-Herzegovina. The Red Cross estimated that between 8,000 and 10,000 innocent people were either executed or listed as missing. Throughout the three year war, tens of thousands were deprived of the fundamental democratic principles of peace, stability and safety. 

This July let us remember the individuals who suffered because of hatred and intolerance. Let us assure the Canadian-Bosniak community and all communities that aggression, ethnic cleansing, genocide and all such evils be not repeated and that Canada and Canadians stand ready to uphold democratic principles and the rule of law.

 

 

I have written to the Honourable Pierre Pettigrew, Minister of Foreign Affairs, The Honourable William Graham, Minister of National Defence and Dr. Bernard Patry, Chair of the Standing Committee on Foreign Affairs and International Trade requesting their support for Resolution of the Congress of North American Bosniaks regarding the Srebrenica genocide. Canadians are marking this anniversary year from January to December. 

July 11 is a day that all Canadians will remember.  

AMERIÈKA LEGIJA ÈASTI NAGRAÐUJE ÈETNIKE

 

Povodom informacije da ce ratni zlocinac Draža Mihailovic dobiti americku Legiju casti, Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike se oglasava cjelokupnoj svijetskoj javnosti sa sljedecom izjavom:

 

 

Sa zakašnjenjem od 57 godina cetnicki vojvoda Dragoljub Draža Mihailovic, osudjen i pogubljen kao ratni zlocinac nakon Drugog svjetskog rata, posthumno ce dobiti Legiju casti kojom ga je odlikovao americki predsjednik Harry Truman. Americko izaslanstvo donijet ce odlikovanje - koje je Mihailovic dobio zbog spašavanja 500 americkih pilota tijekom rata - u Beograd u sklopu obilježavanja 60. godišnjice pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Srpski pokret obnove, ciji je visoki dužnosnik Dražin unuk Vojislav Mihailovic, zatražio je još prije 11 godina od State Departmenta da SAD službeno uruci to priznanje, a prema rijecima Mihailovica, ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Vuk Draškovic prošle je godine, u razgovoru s tadašnjim državnim tajnikom Colinom Powellom, obnovio taj zahtjev.

 

 

Postovani gradjani demokratskog svijeta;  

Pojam genocida predstavlja najtezi medjunarodni zlocin koji obuhvaca djela ucinjena s namjerom da se potpuno ili djelomicno uniste narodne, etnicke, rasne ili vjerske skupine ljudi. Taj pojam je u novije vrijeme dopunjen novim medjunarodnim dokumentima. Sve zemlje potpisnice obvezne su raditi na njegovom sprjecavanju, a ukoliko do njega ipak dodje, i na kaznjavanju njegovih izvrsitelja, bez obzira na vrijeme, jer ti zlocini ne zastarjevaju. Cetnici su, ne samo u namjerama, vec i u krvavoj stvarnosti izvrsili vise oblika zlocina genocida nad Bosnjacima u Bosni i Hercegovini. Medjutim, sve do u najnovije vrijeme, to je bila jedna od tzv. tabu tema, o kojoj se jednostavno nije smjelo u bivsoj SFRJ pisati, te je to jednostavno presucivano ili tek usput deklerativno spominjano, bez konkretnih podataka pa i brojcanih pokazatelja. Do sada su izostala sustavnija i potpunija istrazivanja ove problematike u cjelini. A tek s demokratskim promjenama od 1990. g. pocelo se u BiH pisati o genocidu nad Bosnjacima. No, jos uvijek nemamo o tome znastveno utemeljene studije, koja bi tu problematiku i obradila u cjelini. Ovom prigodom zelimo ukazati na neke najbitnije elemente iz cetnickih planova i aktivnosti koji po svim medjunarodnim kvalifikacijama predstavljaju zlocin genocida nad Bosnjacima.

 

 

Od svog osnutka cetnistvo je gotovo iskljucivo instrument nacionalisticke i ekspanzionisticke politike Srbije. Ono pokraj vojske i policije, predstavlja jedno od sredstava obracuna s politickim protivnicima, a za ocuvanje centralistickog velikosrpskog politickog sustava. Preko razlicitih cetnickih udruzenja te brojnih organizacija slicnog programa u kojima su cetnici djelovali a koja su se isticala terorom i okrutnoscu te ubojstvima, velikosrpska politka je ostvarivala svoj cilj. Nasilno je suzbijala i gusila svaku teznju Bosnjaka za afirmacijom vlastitih nacionalnih vrijednosti. Istodobno, isticale su se srpske nacionalne vrijednosti, cesto kao jedine, a i nastojalo se bezuspjesno kod Bosnjaka razvijati srpsku nacionalnu svijest. Srpski nacionalisti i ekspanzionisti, kojih su cetnici, kao vojnicki i politicki organizirani, najpoznatiji i najistaknutiji dio, nisu se nikada mogli pomiriti sa stvaranjem demokratske, cjelovite i nezavisne drzave BiH. Razlog je vrlo jednostavan i sastoji se u tome sto su oni smatrali da teritorija BiH predstavlja sastavni dio podrucja tzv. “Srpske zemlje\" bez obzira na to sto ta podrucja nisu nikada bila u sastavu srpske drzave i sto na njima Bosnjaci i Hrvati predstavljaju vecinu pucanstva. Zato po njima BiH moze uci samo u sastav tzv. “Homogene ili Velike Srbije”, kako su je nazivali u dokumentima. Glavni preduvjet za to je rusenje drzave BiH i ciscenje Bosnjaka i drugih nesrpskih naroda s tih teritorija, kako bi ih potom ukljicili u Veliku Srbiju.

 

 

Stevan Moljevic, jedan od glavnih cetnickih ideologa i rukovoditelja u zemlji, izradio projekt: \"Homogena Srbija\" u kojem iznosi cetnicki program o granicama, drustvenom ustroju i vanjskoj politici Velike Srbije. Po tome projektu se Srbima namece prva i osnovna duznost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati cjelo etnicko podrucje na kome Srbi zive. To je znacilo ukljucenje u tu Srbiju Bosne i Hercegovine u cjelini i veceg dijela Hrvatske. Cetnicki pokret ima izrazito genocidni i antibosnjacki karakter.Teznja za  uspostavom etnicki ciste Velike Srbije, a na racun povijesnih i nacionalnih teritorija bosnjackog i hrvatskog naroda(ali i nekih drugih) je osnovni uzrok cetnickog terora i zlocina. Prema instrukciji Draze Mihajlovica kaze se i sljedece: “Mozda ovi ciljevi izgledaju veliki i neizvedivi. Setite se velike borbe za oslobodjenje pod vodstvom velikog vozda Karadjordja. Srbija je bila puna Turaka (muslimana). U Beogradu i ostalim srpskim varosima strsale su muslimanske munare, a pred dzamijama su Turci vrsili svoja smrdljiva pranja kao sto i sada rade u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine hiljada muslimana bilo je tada preplavilo nasu otadzbinu. A podjite danas kroz Srbiju. Nigdje necete nasi niti jednoga Turcina (muslimana), necete naci cak niti jednoga njihovog groba (mezara) ni jednog siljka (nisana)...”. “... To je najbolji dokaz i najvece jamstvo da cemo uspeti i u ovoj danasnjoj svetoj borbi, i da cemo istrebiti sve Turke iz ovih nasih srpskih zemalja. Ni jedan musliman nece medju nama ostati... Seljake i ostali svijet sitni preselicemo u Tursku. Nasa Vlada u Londonu posredstvom Engleske saveznicke i prijateljske vlade nastoji da postigne u tom smislu pristanak Turske vlade (pa je o tome Cercil govorio u Ankari s g. Inenijem). Sve katolike koji su se ogresili o nas narod u njegovim tragicnim danima, kao i sve intelektualce i sve ekonomski jace, nemilosrdno cemo unistiti. Seljacki svjet i isto tako sitni radni svijet postediti i od njih cemo napraviti prave Srbe, koje cemo milom ili silom prevesti na pravoslavlje. Eto to su ciljevi nase velike borbe i kad dodje odsudan cas mi cemo ih ostvariti. Mi smo ih vec u nekim djelovima nase otadzbine i ostvarili...\" Ovaj dokument najneposrednije ukazuje na izvore cetnickog zlocina genocida nad Bosnjacima i drugim, koji vuce korijene jos od stvaranja srpske nacionalne drzave i njezine ekspanzionisticke politike. Svi ovi dokumenti pokazuju da su cetnicki zlocini genocida nad Bosnjacima bili namjerni i planirani. Oni su po njima smatrani nenacionalnim elementom unutrasnjim neprijateljem i Turcima te se i njihovo unistavanje smatralo cetnickom najsvijetlijom duznoscu.

 

 

Cetnici su na kraju rata vojnicki porazeni ali je mnogima tijekom rata omoguceno, najcesce nakon zarobljavanja, da “dobrovoljno” stupe u partizane, sto je iskoristilo njih vise od 80% cime su, gotovo u pravilu, bili amnestirani od zlocina. Tek je nekolicini sudjeno za zlocine. Tako im se mnogima posredno pruzila prigoda planiranja odmazde koju su tijekom rata stalno isticali. Cetnicki zlocini genocida nad Bosnjacima u BiH nisu bili slucajni, vec su planirani i bili sastavnim dijelom vojnih i politickih ciljeva cetnickog pokreta. Oni imaju izvoriste u shvacanjima velikosrpskih nacionalista i ekspanzionista kojih je cetnicki pokret tijekom rata bio najekstremniji, najorganiziraniji i najoperativniji dio. Po njima su i izvan Srbije okolna nacionalna i povijesna podrucja drugih naroda srpska, jer u njima ima Srba, bez obzira na broj, ali i ona gdje ih nema a Srbi ih iz geostrateskih ili drugih razloga smatraju srpskima. Upravo stalno zalaganje cetnickog pokreta za uspostavu te i takve Velike Srbije, na navedenim podrucjima, je stvarni uzrok cetnickog terora i zlocina genocida, a ne religiozne i nacionalne raznolikosti, kao niti teror i kontrateror, kao sto neki misle i pisu, a sto su samo formalni razlozi.

 

 

Ova svoja genocidna shvacanja cetnici su iskazali u svim prigodama brojnim dokumentima, zemljovidima, govorima, izjavama i praksom uoci i tijekom, a na zalost i nakon Drugoga svjetskoga rata. Tijekom toga rata oni su s osloncem i pod okriljem najprije talijanskog, a potom i njemackog okupatora, te podrsku izbjeglicke vlade Kraljevine Jugoslavije kao i V. Britanije i SAD-a, pokusali, putem cetnickih postrojbi, ostvariti svoje genocidne planove. Zato uz cetnike i svi naprijed navedeni cimbenici snose svoj dio odgovornosti za njihove zlocine. Tako su, kao sto smo dijelom pokazali planski ciscena od Bosnjaka i Hrvata mnoga podrucja Bosne i Hercegovine i Hrvatske, od Srbije i Crne Gore do Slovenije, po cetnicima. Svugdje gdje su stizale cetnicke postrojbe izvrseni su stravicni zlocini i ovisili su jedino od odnosa snaga i okolnosti na datom podrucju. Cetnicki pokret nije mogao svoje genocidne namjere i provesti jer nije raspolagao s dovoljnim vojnim postrojbama. No, po nama, glavni je razlog samoorganiziranje odbrane i oruzanog otpora bosnjackog naroda, koji se tako na mnogim mjestima zastitio od jos tragicnijih cetnickih zlocina, ali i doveo do njihovog vojnickog poraza. Nakon rata 1945. propusetna je prilika da svi cetnicki zlocinci i pred sudom odgovaraju za svoje zlocine genocida nad Bosnjacima i njihovim povijesnim, sakralnim i kulturnim spomenicima. Dapace, mnogima je pod novim znakom (zvijezdom?) pruzena prilika da s tim zlocinima i nastave. Zato nije slucajno sto su se takvi zlocini genocida velikosrpskih nacionalista i cetnika u jos strasnijem, i po broju ubijenih i prognanih i po razaranjima, obliku dogodili nad Hrvatima i Bosnjacima od velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku 1991. a potom i Republiku Bosnu i Hercegovinu do danas. Povijesno iskustvo pokazuje da vojnicki poraz cetnika omogucuje povratak vecine prezivjelog bosnjackog pucanstva na svoja spaljena ognjista, ali da to nije dovoljno. Potrebno je i sve zlocince privesti zasluzenoj kazni, jer dok se to ne ucini nece biti mira na ovim prostorima i stalno ce prijetiti opasnost od novih sukoba i novih cetnickih zlocina, cega moraju biti svjesni i svi oni medjunarodni cimbenici, ako im je zaista do mira stalo i ako ne zele i sami snositi svoj dio odgovornosti za te cetnicke zlocine genocida.

 

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike koji zastupa interese oko 300.000 kanadskih i americkih Bosnjaka i koji se bori za ocuvanje i jacanje bosnjackog bica i demokratske, cjelovite i nezavisne drzave BiH poziva gradjane demokratskog i slobodarskog svijeta da dignu svoj glas protiv nagradjivanja zlocinca Draze Mihajlovica. KBSA posebno zabrinjava sto nagrada dolazi od SAD \"zemlje izlazece demokratije i slobodarske misli \", zemlje koja se nesebicno zrtvovala pomazuci druge, odricuci se lagodnijeg zivota zarad pobjede nad idejnom potlcenoscu, a sada nagradjuje pocinitelje drugog po redu najstrasnijeg genocida u Drugom svijetskom ratu - genocida nad Bosnjacima, odmah po zrtvama poslije holokausta. Poslije ovoga namece se pitanje kada ce i drugi ratni zlocinci dobiti nagradu { medju njima i Hitler} makar posthumno.

 

 

Eventualno urucivanje americke Legije casti Drazi Mihajlovicu je svojevrsno nagradjivanje za genocid, protiv koga se danas bori citav demokratski svijet ukljucujuci i SAD. 

 

PAPA JE BIO DOKAZANI PRIJATELJ JEDINSTVENE BOSNE I HERECGOVINE

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike upucuje Vama izraze iskrenog saucesca povodom smrti Vaseg izuzetnog lidera Pape Ivana Pavla II. 

Papa Ivan Pavle II je dokazani prijatelj jedinstvene, demokratske, cjelovite, nezavisne i prosperitetne BiH.  Kao iskreni prijatelj svih dobrih ljudi ovog svijeta, Papa Ivan Pavle II se zalagao za vjerski dijalog, postujuci sve svjetske religije, ukljucujuci i islam.  Kao neumorni zagovornik mira i pionir medjuvjerskog dijaloga, papa se zalagao za drustvenu pravdu, stojeci na strani potlacenih. Citav svoj zivot Papa se posvetio obrani vrijednosti mira, slobode i jednakosti i kao takav ostace primjer ne samo vjernicima, vec citavom covjecanstvu.

 

 

CESTITKE POVODOM PRIZNAVANJA BOSANSKOG JEZIKA U CANADI

 

Postovani gosp. Ramic,  

 

Kongresu Bosnjaka Sjeverne Amerike, i Vama licno, upucujem svoje iskrene cetitke u povodu priznavanju Bosankog jezika u Canadi kao jednog od sluzbenih “World Heritage” jezika. 

Cin priznavanja Bosanskog jezika u Canadi posebno raduje jer upucuje na pozitivan duh saradnje svih BiH organizacija i zajednica sa institucijama i istaknutm pojedincima u njihovoj novoj zemlji prebivanja – Canadi.  

 

Ovim znacajnim cinom pokazano je - koliko mnogo se moze uciniti za dobrobit i afirmaciju Bosnjaka u Canadi, i - koliko se moze uciniti za dalje jacanje saradnje Canade sa Bosnom i Hercegovinom, jednom upornom, koordiniranom i osmisljenom akcijom kao sto je bila ova visegodisnja akcija KBSA. 

 

Priznavanje Bosanskog jezika sigurno je jedan od najznacajnijih datuma u dosadasnjem radu KBSA.  

 

U ime Ambasade BiH, kao i u svoje licno ime, jos jednaput cestitam Vam na ovom priznanju.  

 

S postovanjem 

 

Fuad Djidic, 

savjetnik u ambasadi BiH Ottawa

 

Izdavaèka kuæa \"Bosanska rijeè\" Tuzla - Wuppertal 

 

Dragi Emire; 

obradovala me vijest da je bosanski jezik konaèno priznat i u Kanadi i srdaèno ti èestitam na tom velikom uspjehu. Znam kolika je to borba i koliki znaèaj, jer sam svih deset godina rada moje izdavaèke kuæe \"Bosanska rijeè\" u Njemaèkoj insistirao upravo na tome. Mi, u Njemaèkoj, smo otišli još i korak dalje - ja sam uspio \"nagovoriti\" univerzitetske i veæe gradske biblioteke da na odjeljenjima strane literature (uz engleski, francuski, talijanski, španski...) ubace i po jednu rafu na kojoj æe pisati BOSANSKI JEZIK. To mi je uspjelo u 105 biblioteka u Njemaèkoj, a to su prihvatile i sve veæe biblioteke skandinavskih zemalja, koje povremeno (godišnje dva-tri puta) obnavljaju knjižni fond na toj polici. Sada, kada ste bosanski jezik ozvanièili u Kanadi, to bi vam bio novi zadatak : tražite od nacionalnih, gradskih i univerzitetskih biblioteka da kupuju knjige na bosanskom jeziku i da ih izdaju na èitanje ne samo našim ljudima, nego i studentima i svima onima koji se na bilo koji naèin bave našom zemljom. Takav potez napravili smo i u Èikagu gdje je u okviru njihove biblioteke osnovano odjeljenje \"bosanska biblioteka\", koje vodi naša Selena Seferoviæ. Za tu biblioteku moja \"Bosanska rijeè\" je poklonila poèetni fond knjiga, a fond se dalje popunjava kupovinom knjiga novcem koji daruju naši ljudi i koji se dobije od grada Èikaga. U biblioteci se povremeno organiziraju književni susreti, tribine i okrugli stolovi, promoviraju se nove knjige... Poèetkom februara 2005. tamo æu ponovo gostovati i predstaviti nekoliko novih izdanja koja su izašla u produkciji \"Bosanske rijeèi\". Bilo bi mi drago ako bismo mogli uprilièiti i gostovanje u Bošnjaèkoj zajednici u Kanadi.  

Još jednom èestitam na ovom najnovijem uspjehu (kao i na Tvom ukupnom djelovanju) koje je izuzetno dragocjeno za sve nas koji Bosnu osjeæaju svojom zemljom. 

Srdaèno i prijateljski 

Šimo Ešiæ,  

Izdavaèka kuæa \"Bosanska rijeè\" Tuzla - Wuppertal

 

Postovani Emire 

 

Esselamu alejkum  

 

U ime BH Asociacije Geelong-a, Australia, kao i u moje licno, od srca vam cestitam na priznavanju Bosanskog jezika u Canadi.  

Vas rad za nasu cjelokupnu zajednicu u Canadi s dusevljenjem se prati I veoma cijeni. 

S toga vas molim da ne posustanete u dobrim djelima.  

Wesselamu alejkum 

Esad Zorlak, JP 

 

BOSANSKI JEZIK PRIZNAT U KANADI KAO WORLD HERITAGE LANGUAGE

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike u Kanadi je pismenim putem obavjesten od strane Miistarstva za obrazovanje Kanade da je bosanski jezik priznat u Kanadi kao World Heritage Language. Time je pozitivno okoncano visegodisnje lobiranje Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike u Kanadi za priznavanje bosanskog jezika.

 

 

Priznavanjem bosanskog jezika kao World Heritage language u Kanadi znaci: 

- priznavanje bosanskog jezika kao internacionalnog jezika u Kanadi {internaciooanalni jezici su klasifikovani u Kanadi preko \" The Classical Studies and International Languages\", cime se omogucava otvaranje skola bosanskog jezika za grade 9 - 12 ( sto je i do sada bilo omoguceno}; 

- mogucnost ucenja bosanskog jezika kao kreditnog kursa u kanadskim srednjim skolama { sto do sada nije bio slucaj u svim djelovima Kanade; 

- upotreba bosanskog jezika u svim sluzbenim dokumentima lokalnog, profincijskog i teritorijalnog znacaja u Kanadi { sto do sada nije bio slucaj}; 

- upotreba bosanskog jezika u zvanicnim kanadskim statistickim dokumentima { sto do sada nije bio slucaj}.

 

 

Priznavanje bosanskog jezika kao sredstva komunikacije i misljenja Bosnjaka u Kanadi, kao najboljeg sredstva kojim Kanadski Bosnjaci predstvljaju sebe kanadskom drustvu i Kanadsko drustvo sebi, je veoma vazan korak institucija Kanadskog multikulturnog drustva u smislu ocuvanja i jacanja bosnjacke kulture, tradicije, nacije i historije u Kanadsko Kulturnom Mozaiku, te isto tako vazan korak u prihvatanju Kanadskih Bosnjaka kao lojalnih gradjana Kanade. 

 

U FEDERALNOM PARLAMENTU I PARLAMENTIMA PROVINCIJA I TERITORIJA U KANADI FORMIRA SE GRUPA BOSANSKOHERCEGOVACKIH PRIJATELJA

 

Istrazivajuci najbolje metode lobiranja za bosanskohercegovacki interes u Kanadskom multikulturnom drustvu vise godina, Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} je dosao do zakljucka da je potrebno pokrenuti inicijativu za formiranje grupa prijatelja Bosne i Hercegovine, prijatelja ideje Bosne i bosanskog duha u Kanadskom federalnom parlamentu i parlamentima provincija i teritorija u Kanadi. Grupe bi bile sastavljene od clanova federalnog parlamenta i clanova parlamenata provincije i teritorija. 

 

U tom smislu Konges Bosnjaka Sjeverne Amerike u Kanadi je poslao pisma jednom broju clanova federalnog parlamenta i clanova parlamenata provincija i teritorja.

 

 

U pismu KBSA je naglaseno da Bosanci i Hercegovci - prijatelji ideje Bosne i bosanskog duha koji zive u Kanadi su zasluzili da se njihov glas i glas Bosne i Hercegocvine vise cuje u Kanadskim parlamentima. Takodjer u pismu KBSA je naglaseno da su gradjani BiH koji zive u Kanadi lojalni gradjani Kanade koji zajedno sa drugim etnickim, kulturnim i religijskim grupama u Kanadi grade Kulturni Mozaik, po mnogima jedan od najboljih sistema multikulturnog bitisanja u svijetu. KBSA u svome pismu istice da je doslo vrijeme da Kanadske javne i privatne institucije vise paznje obrate gradjanima BiH koji zive u Kanadi i njihovim organizacijama i zajednicama. Takodje KBSA smatra da biznismeni bh prijekla koji rade u Kanadi mogu mnogo pomoci poboljsavanju ekonomskih veza izmedju Kanade i BiH. 

 

Pismo KBSA je naislo na veoma zapazen odjek medju kanadskim parlamentarcima. Do sada smo dobili cetiri pozitivna odgovora za formiranje naznacene grupe. Pozitvni odgovor su stigli od: gospdina Davida Cristophersona - istaknutog clana Nove Demokratske Partije Kanade i clana Kanadskog federalnog parlamenta, gospodje Jean Augustine - istaknutog clana Liberalne Partije Kanade, clana Kanadskog federalnog parlamenta i predsjednica Udruzenja crnih zena Kanade, gospodina Deepak Obhrai - istaknutog clana Konzervativne Partje Kanade i clana Kanadskog fedaralnog parlamenta, te od gospodje Judy Marselas - istaknutog clana Liberalne Partije Ontario i clana Provincijskog parlamenta Ontario.

 

 

Osnovna misao koja je bila produktar ideje KBSA o formiranju grupe prijatelja BiH u kanadskim parlamentima je zajednicka cinjenica karateristicna i za kanadsko i za bh. drustvo - etnicke, vjerske i kulturne razlike postoje u oba drustva ne samo da bi se tolerisale, vec i da bi se postovale, priznavale i prihvatale. Iskustva multikulturnog bitisanja u oba drustva koja proizilaze iz stoljeca zajednickih trjumfa i tragedija vode spoznaji clanova oba drustva da je njihova buducnost i sudbina u istoj mjeri isprepletana kao sto je bila i njihova proslost. To je jedinstvo na kome se zasniva egzistencija Kanadskog Kulrurnog Mozaika, ali i na kome se zasniva mir u BiH.

 

 

Stare vrijednosti postale su takodje i nove vrijednosti. To je jedinstvo sada dodatno ojacano nepokolebljivim uvjerenjem gradjana BiH da buducnost te zemlje mora biti u Evropi i demokratskom svijetu.

 

 

Kroz djelovanje grupe prijatelja BiH u Kanadskim parlamentima KBSA zeli jasno istaci da uprkos nekim pretpostavkama, BiH nije okrenula ledja Evropi i Svijetu, nego je prihvatila Evropu i demokratski svijet.

 

 

KBSA takodjer zeli pokazati da se istovremeno moze pripadati i Evropi, odnosno demokratskom i islamskom svijetu. To najbolje pokazuju Bosnjaci koji su za sto brzi ulazak BiH u evropske i svjetske integracije. Takvim svojim djelovanjem Bosnjaci u matici i dijaspori na najbolji nacin osporavaju tendenciju, rasirenu kako na Zapadi, tako i na Istoku, da se ekstremi prikazjuju kao norma, i da na osnovu toga sude jedni drugima.

 

 

U Bosni i Hercegovini islamski svijet moze naci pravi dozivljaj savremene Evrope i demokratskog svijeta, a savremena Evropa i demokratski svijet toliko potrebno razumjevanje Islama.

 

 

Svi narodi i gradjani BiH, pristalice ideje Bosne i bosanskog duha zasluzuju veliko priznanje zato sto su najvecim djelom, i u prkos uzasima kroz koje su prosli odlucno odbili radikalizaciju bilo koje vrste.

 

 

Bosnjaci u svom svakodnevnom zivotu dokazuju da Islam moze biti vjera koja nije nista manje evropska i svijetska nego judaizam ili hriscanstvo i kroz to vidimo kakav je to most koji moze postojati izmedju ovih navodno sukobljenih civilizacija. 

No BiH Evropi i Svijetu ne nudi samo most ka islamskom svijetu. Na jedan neobican nacin ona takodjer povezuje Evropu i Sjevernu Ameriku. Upravo u BiH vec odavno dobro funkcionira partnerstvo SAD i Evrope kroz novo transatlansko partnerstvo koje se upravo oblikuje u BiH.

 

 

Islamski i Zapadni svijet se nalaze na nekoj vrsti raskrsca u svojim odnosima. BiH moze biti mjesto smanjenja jaza medju njima. 

 

BIH TREBA BITI DOKAZ DA NAUKA NIJE NIKAKAV MORLANO NEUTRALNI LARPURLARTIZAM I DA JE MORAL PRETPOSTAVKA ISTINE

 

Sljedece godine se navrsava deset godina od dva dogadjaja koja su imala, imaju i imace velike tragove u procesu realizacije Bosnjaka kao naroda i nacije, u procesu realizacije demokratske, jedinstvene i prosperitetne drzave BiH i njenog otvorenog civilnog drustva, te u procesu demokratizacije i jacanju ljudskih prava i sloboda uopste u svijetu. To su: najveci genocid u Evropi poslije Drugog svijetskog rata - holokaust u Srebrenici i Dejtonski sporazum. Lekcije iz navedenih dogadjaja jos nisu naucene kako od Bosnjaka, tako i od strane naroda i gradjana BiH, te i od drzava, naroda i gradjana demokratskog svijeta. Lekcije nisu naucene prije svega zbog pasivnosti inteligencije kako unutar BiH, tako i unutar demokratskog svijeta.

 

 

Srebrenica je postala neodvojivi dio buducnosti Bosnjaka, drzave BiH i njenog drustva, ali i neodvojivi dio Zapada i Istoka, Sjevera i Juga. Srebrenicom pamtimo ono sto je moglo biti a nikad se nece desiti. Srebrenicom osjecamo da nam rijeci na tu jednu spomenutu vise nista ne znace. Srebrenica je postala nametnuti dio bosnjacke ali i bosanskohercegovacke kulture, historije i tradicije, te historije citavog demokratskog svijeta i brsljan uspomena koji od mjesta gdje se nalazimo vodi tamo gdje su nasi najmiliji. Srebrenica je konacni oblik komparacije blijedih lica onih koje nemamo i kojih ne mozemo naci niti prepoznati. Srebrenica je zlatna rijec koja nas sve mora uciniti boljim i celicni odziv da nam se vise nikad ne ponovi. Srebrenica je djevojcica BiH i Svijeta kojoj nakon svega ostaje roditeljska patnja, pamcenje i traganje za pravdom u ime istine i pravde, a ne osvete. Srebrenica je zlocin koji se ne moze uporediti ni sa Gernikom. Zato taj planetarni zlocin ne moze osloboditi moralne odgovornosti cak ni one koji su intervenirali. Srebrenica ostaje eticka opomena i za one koji su nakon nje promijenili misljenje. Srebrenica ostaje sramota citavog svijeta ukoliko u politici jos uvijek ima casti. A mora je biti, jer se politikom trebaju baviti samo oni koji posjeduju vrlinu stida. Srebrenica je opomena intelektualcima u i izvan BiH da dokazu i pokazu da nauka ne moze biti moralno neutralna i da je moral pretpostvka istine i pravde.

 

Mudrim tvorcima Dejtonskog sporazuma se treba zahvaliti na zaustavljanju tragedije i rata. Medjutim, Dejtonski sporazum je prakticki podijelio BiH u dvije (tri!) mini drzave i od Bosne i Hercegovine napravio jednu duboko traumatiziranu zemlju, ostecenu u razmjeri jedinstvenoj u Evropi od 1945. Dejtonska BiH nije nista drugo nego mamac za one opsjednute njenom podjelom, i ciscenjem od etnicki prljavih, da opet pokusaju nesto slicno. Takva politicka tvorevina djeluje izazovno za one koji je smatraju anahronom. Dejtonskim sporazumom su stvorene predpostavke da se ocuva integritet BiH, obezbjedi postivanje najvisih standarda ljudskih prava, osigura medjunarodna supervizija da se buduce bh otvoreno civilno drustvo drustvo gradi na principima slobodnog trzista, visepartijskog politickog sistema te slobodnim i demokratskim izborima. Date su garancije za povratak izbjeglica. Entiteti ne mogu postaviti nikakve granicne barijere niti zasnivati nikakve specijalne odnose sa susjednim drzavama koje bi ugrozavale teritorijalni integritet BiH. Sve su to cinjenice da je BiH u Dejtonu projektirana kao jedna tipicna federacija s nesto vecim stepenom samostalnosti njenih federativnih jedinica, u ovom slucaju entiteta. Ta drzava, opet, ima uobicajene drzavne organe kao sto su Predsjednistvo, dakle sef drzave, potom od gradjana neposredno birani dvodomni parlament, Ustavi sud, Vladu, drzavljanstvo, sve kompetencije koje su vezane za jednu modernu drzavu i visok stepen regionalne autonomije. Iz svega nabrojanog, zapravo, moze se izvuci zakljucak da je stvorena mogucnost reintegracije Bosne i Hercegovine.

 

 

Ali postoji i druga strana medalje. U drzavnim organizmima projektovanim u Dejtonu postoji nesto sto se zove konsenzus predstavnika sva tri naroda. To znaci da ako ne bude dovoljno politicke volje, svaki od tih naroda moze blokirati rad parlamenta ili Predsjednistva. Zatim, ukoliko ne postoji balans vojnih snaga postoji mogucnost da ponovno neciji vojni potencijali postanu prijetnja mirnoj reintegraciji BiH. I na koncu ako izbori ne dovedu na politicku scenu kompletne BiH ljude demokratske orjentacije moguce je da se nastavi dezintegracioni proces. Ili, ukoliko proces povratka izbjeglica bude isao tesko, postoji opasnost da se na entitetima, pogotovo srpskom, uspostavi nova jednonacionalna vlast sto bi bilo suprotno projekciji BiH kao multinacionalne zajednice i demokratskog drustva. Sada u BiH imamo jedan paradoks: unutra postoje tvrde granice, a relativno meke vanjske granice. Zato je demontiranje Dejtonske BiH obaveza intelektualaca - pristalica ideje bosne i bosanskog duha, te intelektualaca Svijeta.

 

 

U istoriji XX vijeka intelektualci su tri puta bili na velikom etickom i intelektualnom ispitu. Te tri odlucujuce tacke na kojima se dokazivala moralna i strucna sposobnost mudrih ljudi bili su: Spanija, Vijetnam i BiH. U Spanskom gradjanskom ratu intelektualci su s oruzijem u rukama branili Republiku; u slucaju Vijetnama intelektualci su kritikom i protestom, ukljucujuci i moralnu osudu koja je dolazila iz Suda Betranda Russela, potvrdili da su bili na strani Naroda. U BiH, medjutim intelektualci samo u izuzetnim slucajevima prepoznaju Zlocinca i staju na stranu Zrtve, uglavnom suste, cesto pricaju gluposti ili otvoreno brane Zlo, a neki cak pucaju u ideju bosne i bosanski duh. Dvadeseto stoljece je bilo stoljece iskusenja intelektualaca. Neki su u slucaju BiH poticali zlo, nisu mu se kriticki suprostavljali. Mnogi su zbog takvog ponasanja inteligencije u slucaju BiH od iste dizali ruke. Intelektualci treba da kriticki procijene svoju ulogu prije rata, u toku rata i poslije rata u BiH u ime doprinosa crtanju prave intelektualne i moralne linije koja odvaja inteligenciju od \" inteligencije\". Imenica \"inteligencija\" nakon genocida u BiH ocito ne podrazumjeva atribut \"kriticka\" sam po sebi.Ono sto je najbolje, a tako rijetko i tako cesto sputavano - nezavisnost intelektualca u bosnjackom i bosanskohercegovackom pitanju nedostaje. Intelektualci ne mogu ostati bez moralne, strucne i intelektualne odgovornosti za svoje ideje na temelju kojih neko drugi djeluje ili ne djeluje. Stavise mozda su ideje intelektualaca odgovornije od poteza koji iza njih slijede. Za drugaciji pristup rjesenju bosnjackog i bosanskohercegovackog pitanja potrebni su intelektualci kojima ce istina biti vaznija od politicke volje ili volje vlastitog uskogrudnog napredovanja i uspjeha. Jer polazna premisa istrazivanja bosnjackog i bosanskohercegovackog pitanja je eticka, i to opce eticka i samo zahvaljujuci njoj moze se doci do istine i pravde ili ih ne iznevjeriti cak i kad raspravljaju o elementarnim stvarima egzistencije bosnjackog bica i BiH. BiH treba zahvaljujuci aktiviranju kriticke mase etickih intelektualaca dokazati da nauka nije nikakav moralno neutralni larpurlartizam i da je moral pretpostvaka istine i pravde. Ako je intelektualcima stalo do istine, onda oni zaista moraju poci od morala da bi tako nauku ucinili svrhom istine, to jest da bi vlastitu naucnu egzistenciju podredili istini i pravdi. Inace ce sluziti samim sebi ili jos cesce Zlu.

 

 

U tom smislu nenaucena lekcija Srebrenice se moze nauciti akcijom intelektualaca koji priznaju, postuju i prihvataju ideju bosne i bosanski duh. Samo na temeljima istine i pravde moze se graditi povjerenje i pomirenje medju narodima BiH - sto je temelj ideje bosne i bosanskog duha. A, istine i pravde nema, Srebrenicka lekcija se ne moze nauciti, ukoliko se deset godina poslije najodgovorniji za taj holokaust jos slobodno krecu, ukoliko intelektualci u i izvan BiH sute i ne rade.

 

 

Postoji nesto u danasnjem uredjenju drzave BiH sto ne stima sto steti samoj BiH ali i Evropi i demokratskom svijetu, njihovim ciljevima i integracijama, njihovim renomeima.Prema tome, ovdje se prepoznaje interes Svijeta, Evrope, a i interes drzave BiH, svih njenih naroda i pojedinaca da se pristupi promjeni Dejtonskog sporazuma. I pored toga sto je politicki sistem uspostavljen Dejtonskim sporazumom imao pozitivnu ulogu u uspostavi mira, obnovi, razvoju, i dosadasnjim procesima stabilizacje i integracije BiH , dejtonska lekcija nije jos naucena i izucena. Dejtonski sporazum postaje sve vise smetnja dalnjem razvoju i napretku demokratske, jedinstvene i prosperitetne drzave BiH i njenog otvorenog civilnog drustva. Postojece uredjenje drzave BiH sa Federacijom od 10 kantona, Republikom Srpskom i Distrktom Brcko, sa snaznim entitetima i slabom drzavom, jeste prepreka na putu prema clanstvu u Evropskoj Uniji i NATO Paktu.To je skup, kompliciran i nefunkcionalan drzavni i drustveni sistem. Inteligerncija odana ideji bosne i bosasnkom duhu - ta kriticna masa odgovorni ljudi treba konacno pokrenuti postupak izmjena Dejtonskog sporazuma.

 

 

Ono malo kriticke inteligencije od pocetka do kraja je na strani ideje bosne i bosanskog duha.

 

 

Za razliku od ”balansiranih” istina \"inteligencije\", o tome ”da su zlocine cinile sve strane” - koja, pravdajuci praksu, vec priprema istorijske gluposti u buducnosti. To je ono stanoviste koje je u BiH prepoznalo genocid i davno prije nego se dogodila Srebrenica, za razliku od onog koje i nakon Srebrenice, balansirajuci, mozda i ne htijuci ipak vec time priprema uslove za neke buduce Srebrenice. Stanoviste o ”balansiranom pristupu”, s ciljem da se zlocin jedne strane optickom varkom umanji tako sto ce se zlocini druge strane uvecati, je samo nastavak stanovista koje se – tokom rata - protivilo uspostavi ”vojnog balansa” dizanjem embarga na oruzje i omogucavanjem pristalicama ideje bosne i bosanskog duha da imaju makar pravo da se brane. Njegovi zagovornici kao da nisu svjesni da je pravdanje zlocina gore i od zlocina. Zato sto je pravdanje zlocina vec pripremanje pretpostavki za novi zlocin. Zato sto je novi zlocin, makar i minimalan, uvijek veci od prethodnog. BiH dokazuje da nauka nije nikakav moralno neutralni larpurlartizam – i da je moral pretpostavka istine. Ako joj je stalo do istine, u sto zaista ne sumnjam, cak i u slucaju onih koji opravdavaju zlocin time sto izjednacavaju zlocinca i zrtvu, nauka mora poci od morala da bi moral ucinila svrhom istine, tj. svojom vlastitom svrhom. Inace ce – sto je pretenciozno - sluziti samoj sebi. Ili, jos cesce – Zlu.

 

 

INTELEKTUALCI U I IZVAN BIH - PRISATLICE IDEJE BOSNE I BOSANSKOG DUHA - VI STE NA POTEZU! 

U SLUCAJU DESET GODINA OD SREBRENICKE TRAGEDIJE POTEZ INTELEKTUALCA BI TREBAO BITI - RAZUM I PRAVDA, NE OSVETA. INTELIGENCIJA SE TREBA IZBORITI DA PARLAMENT U BIH, PARLAMENTU U NAJRAZVIJENIJIM ZEMLJAMA SVIJETA U SKUPSTINA UN USVOJE POSEBNA DOKUMENTA NA DESETOGODISNJICU SREBRENICKOG, BOSNJACKOG I BOSANSKOHERCEGOVACKOG HOLOKAUSTA.

 

 

U SLUCAJU DESET GODINA OD DEJTONSKOG SPORAZUMA POTEZ INTELEKTUALCA BI TREBAO BITI - SLUZBENO ZAUSTAVLJANJE RATA U BIH DEJTONSKIM SPORAZUMOM NIJE PRODUKOVAO FUNKCIONALNI MIR U SMISLU JACANJA DEMOKRATSKE, JEDINSTVENE I PROSPERITETNE BIH I BH OTVORENOG CIVILNOG DRUSTVA. ZATO SU NEOPHODNE PROMJENE DEJTONSKOG SPORAZUMA KOJIM CE SE OBEZBJEDITI JACANJE INSTITUCIJA DRZAVE BIH. BOSNJACIMA JE POTREBAN NACIONALNI PROGRAM-MINIMUM ZAJEDNICKIH INTERESA ZA MAKSIMALNU AKCIJU NA PLANU JACANJA VLASTITOG NACIONALNOG BICA.

 

 

BIH JE POTREBAN PROGRAM MINIMUNA ZAJEDNICKIH INTERESA SVA TRI KONSTITUTIVNA NARODA U SMISLU JACANJA DRZAVE BIH OD CIJE SNAGE ZAVISI SNAGA SVAKOG NJENOG KONSTITUENTA. 

 

BOSNJACI, BOSANCI I HERCEGOVCI I BOSNA I HERCEGOVINA DOBILI JAKI GLAS U KANADSKOM PARLAMENTU

 

U utorak 09. 11. 2004. godine u Constituency ofisu u Hamiltonu, predsjednik Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike - ogranak za Kanadu Emir Ramic, je primljen od strane gospodina Davida Christophersona, clana Kanadskog parlamenta i jednog od najuglednijih clanova Nove demokratske partije Kanade. U prvom djelu susreta gospodin David Christopherson je upoznat sa rezultatima istrazivanja KBSA i BIG. Posto je vrlo pazljivo saslusao rezultate istrazivanja konstatovao je da svaka drzava vodi brigu o svojoj dijaspori. U slucaju BiH to treba po njemu biti posebno naglaseno jer se jedan dio najobrazovanijeg i najefektnijeg djela bh stanovnistva jos uvjek nalazi u dijaspori.  

 

ISTRAZIVANJE KONGRESA BOSNJAKA SJEVERNE AMERIKE  

 

Do agresije na Bosnu i Hercegovinu u Kanadi nije postojao neki znacajan broj imigranata iz BiH. Pocetkom i u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1999. godine u Kanadu dolazi preko 30,000 bh. izbjeglica. Po nekim slobodnim procjenama bh izbjeglicka populacija je rasporedena u procentu od 70% na podruciju Juznog Ontaria od Toronta do Windsora. Petogodisnji period izmedu 92. i 97. godine mogao bi se nazvati periodom prilagodavanja. Smjestaj, zaposljavanje i ucenje jezika bili su u tom periodu uglavnom problemi na koje su bile fokusirane misli nase dijaspore. Drugi period, period od 1997. godine do 2000-te. mozemo nazvati periodom organizovanja ili tacnije, periodom samoorganizovanja. Nedostatak bh diplomatsko - konzularnih predstavnistava u Kanadi nije bio prepreka nasem narodu da pocne iznalaziti nacine za medusobno zblizavanje i upoznavanje. U pocetku je to bilo kroz sportske aktivnosti, uglavnom fudbalske turnire, zatim kroz koncerte poznatih zvijezda bh estrade. Do ovih oblika druzenja obicno bi dolazilo stihijski i spontano. Od 2000 godine za bh. zajednicu znaci i prekretnicu u nacinu organizovanja. Obzirom da su 90 posto izbjeglica u Kanadi Bosnjaci, prvi oblici organizovanja bili su potaknuti od strane Islamske zajednice . Kako to vec iskustva ostalih etnickih zajednica u Kanadi jasno pokazuju, to je za nasu sredinu sasvim normalno da se osnovni oblik okupljanja i organizovanja ostvaruje putem vjere. Broj bosnjackih dzamija i islamskih centara rastao je sa porastom bosnjacke populacije, tako da danas imamo u Torontu dva, Hamiltonu, Londonu Windsoru i Vankuveru , koji kao sveobuhvatne drustvene institucije islama u sebi ukljucuju i ostale kulturne sadrzaje poput bosanskih skola, biblioteka, folklornih i sportskih drustava. Iskustvo nam takode govori da u drugim gradovima Kanade gdje je broj imigranata mnogo manji primarni oblik organizacije dijaspore sprovodi se kroz razne klubove i udruzenja gradana Bosne i Hercegovine. Uzimajuci u obzir cinjenicu da se medu ratnim izbjeglicama u Kanadi nalazi broj izbjeglica koji nisu Bosnjaci, ali jesu Bosanci i Hercegovci i koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom jedinom domovinom ovi oblici organizovanja predstavljaju istovremeno i najoptimalniji nacin da se i ti bh. gradani ukljuce i angazuju u promociji i njegovanju multietnicnosti kao primarnog principa u hiljadugodišnjoj tradiciji Bosne i Hercegovine. Osnovni nedostatak pri radu ovakvih udruzenja je nepovezanost.

 

 

U Kanadi se ubrzo se stvara citava armija ljudi bosanskohercegovackog porijekla, koji ce sutra zauzimati vrlo visoke polozaje u kanadskom društvu i imati znatnu ekonomsku moc, a da istovremeno nece imati nikakav patriotski osjecaj prema Bosni i Hercegovini, niti narociti motiv da u nju investiraju bilo svoj ekonomski bilo politicki, bilo umjetnicki kapital. Zasto? Zato sto zbog nedostatka veceg broja adekvatnih oblika bosnjackog i bh organizovanja, a posebno skola bosanskog jezika oni su se kroz skolovanje u Kanadi otudjili od BiH i asimilirali u kanadsko drustvo.

 

 

Da bi se takva negativna tendencija prekinula potrebno je da odgovarajuca drzava BiH izradi posebne programe i utvrde nacela djelovanja prema organizacijama u dijaspori. Potrebno je da se drzava BiH mnogo konkrtenije, bolje i efikasnije odnosi prema svojoj dijaspori jer ulaganje u dijasporu predstavlja najisplativiju dugorocnu investiciju drzave Bosne i Hercegovine.  

 

ISTRAZIVANJE BOSNIAN INVESTMENT GROUP 

 

Bosnian Investment Group { BIG }, kao ekonomski odjel Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike je u svome visemjesecnom istrazivanju o mogucnosti uvezivanja privrednih subjekata bh porijekla u Kanadi i uvezivanju istih sa privrednim subjektima u BiH dosla do sljedecih rezultata :

 

 

- prema kanadskoj statistici izvoz iz BiH u Kanadu je porastao za 69 % u 2002. i 56 % u 2003., a saldo razmjene je pozitivan od 2001. godine;

 

 

- za daljnji razvoj privredne suradnje Kanade i BiH prema rezultatima istrazivanja BIG bilo bi veoma vazno formirati jedno tijelo u formi privredne, asocijacije, agencije ili komore u pocetnom stepenu i privrednu banku ili zadrugu u razvijenom stepenu, te privredni sajam u najrazvijenijem stepenu koje bi se bavile pitanjima razmjene informacija, roba, usluga i kapitala kao izmedju privrednih subjekata bh prijekla u Kanadi, tako i izmedju tih subjekata i subjekata u BiH.

 

 

- da bi kanadski investitori ulagali u BiH, treba ojacati konkurentsku sposobnost BiH putem boljeg plasmana njenih investicijskih proizvoda ; 

- BiH treba razvijati klastere inovativnih aktivnosti jer klasteri najbolje privlace viskokvalitetne inostrane investicije;

 

 

- potrebno je raditi na razvoju nove ekonomije BiH, koja bi se oslanjala na dva krila, unutrasnjem: komercijalizaciji inovacija internacionalno priznatih bh. inovatora, i jednom inozemnom: poduzetnickom kapitalu.

 

 

- BiH se treba radi bolje prezentacije i plasmana svojih investicijskih proizvoda i radi ostvarivanja modernog napretka - brze globalizirati, posebice kroz telekomunikacijsku povezanost. Treba povecati broj internet korisnika i broj pouzdanih servera, te broj funkcionirajuceg internacionalnog telefonskog i faks prometa. Razvojem e-prometa smanjivat ce se i jedna od barijera boljim privrednim vezama BiH s Kanadom: velika geografska udaljenost .  

- prema rezultatima istrazivanja BIG BiH treba razviti i primjenjivati politiku privlacenja investitora koja se treba temeljiti na jasnim principima kao sto su: osiguranje sigurnosti, jacanje vladavina prava, poboljsanje infrastrukture i obrazovanja te ukidanja granica za trgovinu i investicije.  

- rezultati istrazivanja BIG pokazuju da je ono najbolje u smislu privrednog povezivanja, a sto BiH vec ima - to je ljudski kapital – mladi ljudi obrazovani u zemljama s razvijenim obrazovnim sistemom. Ti mladi ljudi sa svjezim idejama i iskusni poduzetnici sa svjezim kapitalom mogu posluziti kao najbolji most za povezivanje BiH i Kanade. Tek kad njima budu otvorena vrata, kanadski ce osjetiti da su dobrodosli u BiH, i da nece nailaziti na barijere.  

Kao i u prvom istrazivanju namece se potreba i po pitanju ekonomije znatno organizovanijeg odnosa drzave BiH prema poduzetnicima bh prijekla u dijaspori.

 

 

U drugom djelu sastanka gospodin David Christopherson je upoznat sa osnovnim aktivnostima KBSA. Predocene su mu aktivnosti KBSA u pogledu : 

- ocuvanja bosnjackog bica, njegove vjerske, nacionalne i kulturne komponente, njegovog bosanskog jezika, historije i tradicije u Kanadskom kulturnom mozaiku, 

- lobiranja za dalji razvoj demokratske, cjelovite i prosperitetne drzave BiH.

 

 

Gospodinu Davidu Christophersonu su urucena sljedeca pisma KBSA: 

- pismo u vezi generala MacKenzia {rekao je da pismo upravo analizira Ministarstvo odbrane Kanade, o cemu je i KBSA upoznat}; 

- pismo u vezi upotrebe imena Bosnjak {apsolutno se slozio da se u svim dokumentima u Kanadi treba upotrebljaviti zvanicni i oficijelni naziv Bosnjak}; 

- pismo u vezi bosanskog jezika u Kanadi {rekao je da ce uciniti sve da se bosanski jezik u Kanadi tretira kao i svi jezici drugig etnickih grupa u Kanadi}; 

- izjava KBSA povodom desetogodisnjice genocida u Srebrenici {podrzao je prijedlog KBSA da se kanadski parlament povodom desetogodisnjice genocida u Srebrenici oglasi na odgovarajuci nacin.

 

 

Na kraju na prijedlog KBSA ogranak za Kanadu, gospodin David Christopherson je sa zadovoljstvom prihvatio da bude glas Bosnjaka, Bosanca i Hercegovaca, Bosne i Hercegovine u Kanadskom parlamentu. Citiram njegove rijeci: \" Mozete me zvati prijatelj Bosnjaka, Bosanaca i Hercegovaca, mozete me zvati prijatelj Bosne i Hercegovine u Kanadskom parlamentu. Ja cu se u granicama svojih mogucnosti i ovlastenja truditi da se u buduce u Kanadskom parlamentu vise cuje glas Bosnjaka, Bosanaca, Hercegovaca i Bosne i Hercegovine.\" 

Smatramo da je prihvatanje gospodina Davida Christophersona da govori o interesima naroda BiH i same drzave BiH u Kanadskom parlamentu jedan od najvecih uspjeha bh dijaspora. 

 

IME BOSNJAK JE HISTORIJSKI I ETNICKI TERMIN KOJI SIMBOLIZUJE KULTURU, TRADICIJU I JEZIK

 

Novinari Canadian press, Reuters i Associated press kontinuirano upotrebljavaju termin Bosanski Muslimani u svojim tekstovima. Ovaj termin je nekorektan i diskriminatorskog je karaktera prema bosnjackom bicu, njegovoj kulturi, tradiciji, historiji i vjeri.

 

 

Bosnjaci su jedan od konstitutivnih naroda BiH. Ime Bosnjak je historijski, etnicki i kulturni termin koji simolizije jedinstvo bosnjacke historije, kulture, tradicije, jezika i vjere unutar jedinstvenog multidimenzionalnog bosnjackog bica, na osnovu kojih se to bosnjacko bice razlikuje od drugih bosasnkohercegovackih konstanti. Nacionalno ime Bosnjak je jednoglasno prihvaceno 1993 godine na Drugom zasjedanju bosnjackih intelektualaca u Sarajevu. Time su Bosnjaci dostigli svoj cilj, dobili su svoje nacionalno ime koje im historiski pripada, cime je zaokruzen bosnjacki nacionalni identitet. Tako u BiH prema Daytonskom sporazumu i prema Ustavu BiH zive Bosnjaci, a ne Bosanski Muslimani, Bosanski Hrvati i Bosanski Srbi.

 

 

BiH je prema Daytonskom sprazumu i Ustavu BiH organizovana u dva entiteta Bosnjacko - Hrvatska Federacija, a ne Muslimansko-Hrvatska Fedeeracija i Republika Srpska te distrikt Brcko.

 

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike i Islamska Zajednica Bosnjaka Sjeverne Amerike pozivaju vas da preduzmette potrebne mjere u smislu upotrebe koretnih i oficijelnih naziva; Bosnjak i Bosnjacko-Hrvatska Federacija . 

 

BOŠNJACI SU PONOSNI NA SVOJ BOSANSKI JEZIK

 

Bosanski jezik je najsnaznije sredstvo koje Bosnjaci imaju za predstavljanje sebe svijetu i svijeta sebi. 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike reprezentuje interese vise od 30,000 Kanadskih Bosnjaka. Kongres vam pise danas u vezi bosanskog jezika i odmah postavlja pitanje: Zasto bosanski jezik kao zvanicni maternji jezik kanadskih Bosnjaka nije priznat u zvanicnim kanadskim lokalnim, provincijskim i federalnim dokumentima. Bosanski jezik je zvanicni jezik u Bosni i Hercegovini, razlicit i odvojen od Srpskog Hrvatskog jezika.

 

 

Bosanski jezik je nacionalni standardni jezik Bosnjaka kojim govori vise od 2 miliona ljudi; u Bosni i Hercegovini 1,7 miliona, Srbiji i Crnoj Gori 245,000, Zapadnoj Evropi 100,000, SAD 200,000, Kanadi 30,000, i oko 5 miliona Bosnjaka u Turskoj. To je standardna pisana verzija srednjeg juznoslavenskog jezickog dijasistema. Koristenjem naziva bosanski jezik, Bosnjaci slijede nominaciju svoga jezika ciji se kontinuitet moze pratiti od srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrdjen u raznim usmenim i pismenim dokumentima

 

 

Koristenjem naziva bosanski jezik, Bosnjaci prisvajaju samo ono sto im historijski pripada. Bosnjaci su 1991 godine na popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini ogromnom vecinom oznacili bosanski jezik kao svoj maternji jezik – narodni – nacionalni jezik Bosnjaka. Omogucavanje ucenja bosanskog jezika u Kanadi i priznavanje bosanskog jezika ka maternjeg jezika Kanadskih Bosnjaka jeste jedan od vaznijih zadataka svih institucija Kanadskog multikulturnog drustva. Prosto zato jer je bosanSki jezik najvazniji factor kulture, tradicije, historije, bitisanja i bitnosti Kanadskih Bosnjaka, koji najefektnije definira Bosnjake kao naciju i narod. Bosanski jezik nije samo sredstvo komunikacije Kanadskih Bosnjaka, vec i sredstvo njihovog misljenja kojim se vrsi identifikacija, odbrana i jacanje bosnjackog nacionalnog bica u Kanadskom multikulturnom drustvu – Kulturnom mozaiku. BosanSki jezik je izvor bosnjackog misljenja i nacionalne sentimentalnost, koji kao takav cuva i jaca multidimenzionalno bosnjacko bice u Kanadskom kulturnom mozaiku.

 

 

Prema nasim nezvanicnim podacima u Kanadi zivi oko 30,000 Bosnjaka. Znaci vise od 30,000 gradjana Kanade smatra za svoj maternji jezik bosanSki jezik. 

Istrazujuci probleme Kanadskih Bosnjaka u njihovom procesu prilagodjavanja Kanadskom Kulturnom mozaiku , ali i ocuvanja vlastite bitnosti I bitisanosti, Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike je dosao do zakljucka da je ne priznavanje bosanskog jezika od strane nadleznih Kanadskih organa jedan od najvecih problema Kanadskih Bosnjaka u procesu njihovog prilagodjavanja Kanadskim multikulturnom drusyvu, te u procesu ocuvanja nacionalne posebnosti Kanadskih Bosnjaka . U tom smislu Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike zahtijeva sljedece:

 

 

1. Priznavanje bosanskog jezika kao World Heritage Language. 

2. Priznavanje bosanskog jezika u zvanicnim dokumentima, posebno Kanadskoj statistici kao i u svim slicnim lokalnim, provincijskim i federalnim dokumentima. 

3. Pojednostavljivanje procesa dobivanja sredstva od strane vladinih i nevladinih organizacija za jacanje procesa ocuvanja kulturnog i nacionalnopg identitea

 

Kanadskih Bosnjkaka. Do sada ni jedna bosnjacka organizacija nije dobila sredstva za tu namjenu.

 

 

4. Omogucavanje otvaranja kurseva bosanskog jezika u Kanadskim javnim I privatnim skolama sto bi znatno obogatilo kanadsko multikulturno drustvo. 

Vise od 30,000 Kanadskih Bosnjaka je izabralo Kanadu kao svoju drugo domovinu i kanadsko multukulturno drustvo kao svjoje drugo drustvo. Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike smatra da Kanada kao druga bosnjacka domovina treba priznati bosanski jezika kao najvece sredstvo bitisanosti i bitniosti Kanadskih Bosnjaka.

 

Bosanski jezik je medjunarodno priznat Daytonskim sporazumom; a pored toga, 

postojao je i prije srpskog i prije hrvatskog jezika (bar primarni historijski dokumenti tako pokazuju, bez obzira sto srpski i hrvatski propagandni historiografi kazuju 

 

http://www.geocities.com/famous_bosniaks/bosanski_jezik.html ). 

 

Univerzitet Toronto ima \"Department of Slavic Languages and Literature\" - 

stranica tog departmenta se nalazi na sljedecem linku: 

 

http://www.utoronto.ca/slavic/index.html 

 

Navedeni Departmnet nudi \"undergraduate\" i \"graduate programs\" u hrvatskom, srbijanskom I drugim slavenskim jezicima, samo nigdje nema bosanskog. Naravno, ovdje se ne radi ni o kakvoj diskriminaciji. Do sada od Univerziteta u Torontu niko nije ni trazio da se program bosanskog jezika uvede u navedeni nastavni program Departmenta slavenskih jezika. Ovaj Department isto tako objavljuje \"Toronto Slavic Quarterly\" i Vinko Grubisic je objavio jedan clanak o bosanskom jeziku koji je daleko od objektivnosti http://www.utoronto.ca/tsq/03/vinko.shtml

 

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike ce ostvariti kontakt Department of Slavic Languages and Litarature Univerziteta Toronto u cilju ispitivanja mogucnosti za izradu planova za kurseve bosasnkog jezika. 

PO DRUGI PUT POZVAN U KANADSKI PARLAMENT

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike je upravo dobio poziv da po drugi put posjeti Kanadski Parlament. Poziv je od strane jednog od najuglednijih clanova Kanadskog Parlamenta, gospodina Deepak Obhrai, velikog prijatelja i poznavaoca Bosne i Hercegovine i Bosnjaka. Inace gospodin Deepak je clana Progresivno Konzervativne Partije Kanade, koja je zvanicna opozicija u Kanadi. Inace zaduzen je za oblast multikulturalizma.

 

 

Gospodin Deepak zeli razgovarati sa delegacijom KBSA u vezi posljednjih pisma koje je kongres poslao na vise politickih adresa u Kanadi.

 

 

Takodje u troku su pripreme za sastanak delegacije Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike sa Premijerom Kanade Paul Martin, Ministrom Vanjskih Poslova Kanade Pierre Pettigreew, Ministrom Odbrane Kanade Bill Graham, te sa istaknutim clanovima Kanadskog Parlamenta David Chrstopherson i Tony Valeri. 

 

BEZ BOSNJAKA NEMA BIH

 

Na samom pocetku zelim izraziti svoje veliko zaljenje sto nisam danas sa vama u St.Louisu, na jednoj od najvecih manifestacija Bosnjaka i gradjana BiH u ovom kako kazu najvecem bosnjackom gradu u dijaspori. 

Zelim vas informisati o nekoliko po meni veoma bitnih pitanja koja proizilaze iz moga visegodisnjeg istrazivanja u deset zemalja svijeta na uzorku od 3000 gradjana BiH. 

 

Prva stvar o kojoj zelim da vam kazem jeste neophodnost iniciranja izrade bosnjackog nacionalnog programa.  

 

Bosnjacki identit sadrzan je prije svega u njegovom historijskom iskustvu. Kroz koja je sve iskustva prolazio bosnjacki narod postoje brojna historiografska i literarna djela. Danas je Bosnjacki identitet ugrozen iz dva pravca. Prvi je da se medu Bosnjacima zeli instalirati strano ispovijedanje islama, siitsko, panislamisticko, serijatsko, iako su bosnjacki muslimani suniti i hanefije. Drugi pravac je da bosnjacke vrijednosti izravna sa islamskim fundamentalizmom, cime se kupuje naklonost medunarodnih tutora, ali i Srba i Hrvata, koji i dalje gradanski srbuju i kroate. Nakana je medunarodne zajednice da politicki i ekonomski minorizira Bosnjake i dovrsi podjelu BiH na dva etnonacionalna dijela. To ce izvesti uz pomoc onih Bosnjaka koji ce prodati ideju BiH, zemlje koja se bez ravnopravnih Bosnjaka moze zvati kako god hocete. Da bi se to izvelo, nuzno je umrtviti i iznuriti kolektivnu svijest i pamcenje Bosnjaka. Zato je za Bosnjake od krucijalne bitnosti da depolitiziraju i institucionaliziraju sjecanje na genocid. Takvu mogucnost Bosnjaci danas nemaju. Prvo, jer se zrtve genocida smatraju politickim kapitalom. Drugo, pominjanjem genocida nad Bosnjacima smatra se opasnoscu za reintegraciju bh. drustva. Mogli bi se Srbi naljutiti ako pomenemo Srebrenicu, Ferhadiju, Focu, Prijedor itd, a ako se naljute, propade nam multikultura.  

Iz gornjih samo nekoliko opservacija iz moga istrazivanja proizilazi potrebitost iniciranja bosnjackog nacionalnog program, kao sinteze minimalnih zajednickih interesa svih Bosnjaka za maksimalnu akciju Bosnjaka u ime zastitte bosnjackog multidimenzionalnog identiteta i njegove ravnopravnosti sa drugim identitetima u BiH. U Deklaraciji KBSA iz Detroita jasno je naglasena potreba za bosnjackim nacionalnim programom i sada je vrijeme da se pokrene akcija za iniciranje jednog takvog programa koga ima svaka nacija i narod. 

 

Drugo pitanje jeste program izgradnje demokratske, jedinstvene prosperitetne drzave BiH i otvorenog, civilnog bosanskohercegovackog drustva.  

 

Bez ravnopravnih Bosnjaka nema ni zajednicke BiH. Smatram intelektualnom obavezom da se stiti i afirmira balans ravnopravnosti bh. naroda. Idealan gradjanin se stvara, njeguje, obrazuje. To cini drzava koja putem obrazovnog sistema i drugih medija sprovodi strategiju oplemenjivanja drustva. Vrh piramide emanira energiju moralnih i humanistickih vrlina i to se prenosi prema sirokim gradanskim slojevima. Idealan gradanin nije ideoloska, vec socioloska kategorija.  

Vrhunac bosanskog patriotizma danas je prepoznati kvislinsku nakanu zatiranja Bosnjaka i podjele nase domovine na srpski i hrvatski dio. Vrhunac demokratske svijesti je uspostaviti isti kriticki arsin prema vlasti. Ako na prostorima BiH prevlada moderni koncept nacije kao drzave, onda je moguca i izgradnja demokratske BiH i otvorenog civilnog drustva sa tri vrlo znacajne kulturne, nacionalne i vjerske komponente. Prvi uslov takvog razvoja jeste reafirmiranje svijesti o BiH kao slozenoj politickoj zajednici cije jedinstvo ne ugrozava niciji kulturno-etnicko-vjerski identitet. Drugi uslov je napustanje plemenskih normi i plemenske organizacije politickog zivota i uspostava gradjanskih standarda politickog ponasanja, pristojnosti i civiliziranosti. To podrazumijeva zakonsko iskljucenje svih oblika institucionalizirane nejednakosti medju ljudima po osnovu njihove vjerske, etnicke, nacionalne i druge pripadnosti.  

Za to nam treba program izgradnje demokratske, jedinstvene i prosperitetne drzave BiH i otvorenog civilnog drustva kao minimuma zajednickih interesa triju konstitutivnih naroda za njihovu zajednicku maksmimalnu alciju. Takav program je takodje zacrtan u Deklaraciji KBSA iz Detroita. U Detroitu je prezentirana vrlo uspjesno “Plava knjiga” projekat bh intelektualaca sirom dijaspore kao odlicna polazna osnova za jedan takav program. 

 

Pored ova dva najvaznija zadatka zelim ukazati jos na nekoliko veoma bitnih pitanja:  

 

1.Interesi dijaspore ne smiju biti na desetom mjestu interesa politickih partija i drzavnih organa BiH. Takav luksuz ne dozvoljava ni jedna polticka partija ili drzava. U dijaspori se nalazi veoma velik broj visoko obrazovanih kadrova, voljnih staviti svoje znanje, iskustvo i kapital u funkciju izgradnje demokratsje, jedinstvene i prosperitetne BiH. Moraju se u sto kracem periodu iznaci modusi boljeg povezivanja dijaspore i matice na kulturnom, ekonomskom i obrazovnom nivou. 

 

2 Iniciranje osnivanja Instituta \"Alija Izetbegovic\" je podrzano od ogromnog broja Bosnjaka dijaspore. Smatram da bi se kroz ovu instituciju mogla produkovati neophodna kriticna masa bosnjacke inteligencije za rad na bosnjackom nacionalnom programu. 

 

3. Prijedlog bratimljenja Srebrenice i NewYorka na destogodisnjicu genocida u Srebrenici je gotovo plebisticarno podrzano od Bosnjaka Sjeverne Amerike. Dobili smo podrsku uglednih kanadskih i americkih politicara. Ovo bi doista mnogo znacili za promoviranje istine o agresiji i genocidu nad Bosnjacima i BiH. U tom smislu smatram da bi drzavni organi BiH trebali prihvatiti prijedlog i raditi zajedno sa dijasporom na realizaciji istog. Ideja bi se mogla realizovati na destgodisnjicu tragedije u Srebrenici. Isto vazi i za bratimljenje Sarajeva i St. Louisa. 

 

4. Jedno od najvaznijih pitanja aktivnosti dijaspore je lobiranje za bosnjacki i bh interes u zemljama gdje zive.Usudjujem se reci da smo mi u Kanadi pioniri lobiranja jer smo tokom prosle godine imali susrete sa svim vaznijim kanadskim politicarima ukljucujuci i premijera.Ove godine lobiranje je vrlo uspjesno zapoceto i u Americi. Lobiranje je veoma odgovorna, skupa i znacajna obaveza. U tom smislu smatram potrebnim da se organi drzave BiH ukljuce u proces lobiranja.Potrebno je ostvariti kontakte sa kongresmenima u Americi i clanovima federalnog parlamenta u Kanadi, prijateljima Bosnjaka i Bosne i Heercegovine u smislu pokretanja akcije za stvranjem \"bosnjackog odnosno bosanskohercegovackog kokusa\" u americkom kongresu i kanadskom parlamentu. Moje iskustvo u lobiranju jasno govori da takvih prijatelja mi doista imamo.Mi moramo imati organizovanu grupu americkih i kanadskih politicara koji ce promovirati interese BiH, jacati i odrzavati savez i prijateljstvo izmedju BiH i Amerike i Kanade.Kokuse bi bio neformalna poslanicka grupa sastavljena od politicara politicke pozicije i opozicije u amaerickom kongresu i kanadskom parlamentu.Oni bi zakonodavnim politickim tjelima Amerike i Kanade predstavljali i tumacili sva pitanja koja su od interesa i uticu na politicku, ekonomsku, kulturnu i bezbjednosnu klimu u BiH. Sistem lobiranja za interese BiH se mora finansirati iz drzavnog budzeta kako to rade sve drzave na svijetu.Formiranje bh kokusa u Americi i Kanadi mora rezultirati zajednickim radom drzave BiH i njene dijaspore. 

Zelim vam ugodan boravak na Sjevernoamerickom kontinetu I plodonosan rad. 

 

5. Finansiranje Tuzbe BiH protiv Srbije i Crne Gore je krucijalno pitanje ne samo za Bosnjake i Bosnu i Hercegovinu vec uopste za pravdu i istinu u svijetu. KBSA ce se prema zakljuccima sa Skupstine KBSA iz Detroita aktivno ukljuciti u iznalazenje sredstava za potrebe Tuzbe. A istina i pravda su da je na Bosnjake i BiH izvrsena agresija, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid. Zato je duznost nas Bosnjaka da pomognemo finansiranju tuzbe. Tacno je da svaka normalna drzava treba sama finansirati svoje aktivnosti, u ovom slucaju Tuzbu. Ali problem je u tome sto Daytonska BiH veoma tesko moze funkcionisati kao istinska, moderna i demokratska drzava. 

 

HITNO HAPSENJE RATNIH ZLOCINACA

 

Dana 7. septembra 2004. godine dr. Senad ef. Agic kao glavni Bosnjacki imam za SAD te Tarik Bilalalbegovic i Esmir Ganic ispred KBSA su odrzali sastanak u State Departmentu sa ambasadorom Douglas McElhaney, novoimenovanim ambasadorom SAD u Bosni i Hercegovini. Sastanku su takodjer prisustvovali i Raffi Gregorian, rukovodioc odjela za Bosnu i Hercegovinu u State Deparmentu i Henry Kelly, zaduzen za podrucje Jugoistocne Europe.

 

 

Sastanka je poceo sa kratkim predstavljanjem gdje je napomenuto da je ambasador McElhaney obavljao niz vaznih diplomatskih funkcija u Parizu, Milanu, te da je bio zamjenik americkog ambasadora pri NATO-u za vrijeme trajanja agresije na BiH i krize na Kosovu.

 

 

Senad ef. Agic je u kratkom uvodu napomenuo da su prvi Bosnjaci u SAD dosli pocetkom XX vijeka a da su svoju prvu organizaciju, registrovali davne 1906. godine u Chicagu, sto predstavlja prvu muslimansku organizaciju na podrucju drzave Illinois. Senad ef. Agic je govorio o vaznositi dzemata u sveukupnoj organizaciji bosnjacke dijaspore. Napomenuo je da Bosanski muslimani sada imaju 20 skolovanih imama postavljenih od strane Rijaseta IZ BiH i isto toliko objekata u kojima se obavljaju vjerski obredi (dzamije i mesdzidi).

 

 

Dr. Agic se iskljucivo drzao vjerskog aspekta organizovanja Bosnjaka u Sjevernoj Americi i trazio da se olaksa procedura pri dobijanju viza za dolazak uleme iz BiH kada dolaze na poziv IABNA-e. Ambasador McElaney je napomenuo da je opste poznata stvar da su americke vlasti veoma rigorozne kod davanja viza ali da sve buduce akcije treba bolje koordinirati i da to ne bi trebalo predstavljati veliki problem.

 

 

Posto se blizi proslava 100-godisnjice organizovanja Bosnjaka na prostoru Amerike, a bosnjacka dijaspora planira to dostojno obiljeziti, Dr. Agic je trazio da se Americka ambasada ukljuci u ovaj projekat sto je u nacelu i prihvaceno od strane ambasadora McElhaney-a te ostavljeno da se detalji koordiniraju sa za to odgovornim covjekom pri ambasadi u Sarajevu.

 

 

Vjerovatno ce se organizovati izlozba sa postavkom raznih dokumenata i fotografija, koji svjedoce o prisustvu Bosnjaka u SAD-u. Kao mjesto izlozbe su spomenuti Americka ambasada u Sarajevu kao i Bosnjacki institut u Sarajevu.

 

 

Ambasador McElaney se narucito interesovao sta KBSA radi na politickom organizovanju bosanske dijaspore u SAD. Predstavnici KBSA su objasnili da su nedavno poceli sa aktivnostima u Washingtonu kako bi upoznali vladine i nevladine istitucije sa trenutnim stanjem u BiH i preprekama koje stoje na putu politicke i ekonomske integracije zemlje. Takodjer je napomenuto da se pocetkom jeseni, kad Kongres SAD pocne sa redovnim radom nakon ljetne pauze, planiraju posjete Kongresmenima i Senatorima koji dolaze iz distrikata i drzava gdje Bosnjaci zive u velikom broju (Chicago, St. Louis, Jacksonville, Detroit, Phoenix, New York i dr.)kako bi se lobiralo da SAD zadrze svoju vojnu i politicku prisutnost u BiH. Ambasadror McElhaney je rekao da svi napori koji se vode prema Kongresu SAD u cilju zadrzavanja zainteresovanosti SAD-a za situaciju u BiH u mnogo cemu olaksavaju njegov posao u Sarajevu.

 

 

Nezaobilazna tema su bili i ratni zlocinici i potreba za njihovim hitnim hapsenjem. Gospodin Gregorian je sa velikim entuzijazmom govorio o zelji za hitnim hapsenjem Karadzica i Mladica te spomenuo da vecinu svog radnog vremena provodi radeci na tom problemu. Predstavnici KBSA su izrazili nadu da ce Bosna i Hercegovina konacno dobiti i insturmente da i sama hapsi odbjegle ratne zlocince kroz reformu policijskih snaga koja se trenutno provodi u BiH.

 

 

Na sastanku je dotaknuto i pitanje nefunkcionalong sitema u BiH koji je stvoren Dejtonskim sporazumom. Delegacija KBSA je napomenula da je Dejtonski ugovor bio dobra stvar da se zaustavi rat i genocid nad bosnjackim narodom ali da je taj sporazum prevazidjen i da treba traziti neka nova ustavna rjesenja. Gospodin Gregorian je rekao da je njihov stav da do mjenjanja Dejtonskog ugovora nece doci ali da se se proces integracije drzave nastaviti u okviru Dejtonskog ugovora sto je vec radjeno i ranije te naveo uspostavu SIPA-e i jedinstevenog Ministarstva odbrane na drzavnom nivou.

 

 

Predstavnici KBSA su se zahvalili na dosadasnjem angazmanu vlade SAD-a te posebno istakli odlucujucu ulogu SAD u zaustavljanju genocida nad Bosnjacima i opstanku cjelovite Bosne i Hercegovine. Ambasadoru McElhaney-u je ispred IABNA-a i KBSA urucena knjiga \"Genocid u Bosni i Hercegovini\" napisana od strane americkog uglednog profesora Norman Cigar-a.

 

 

Dr. Agic je iskoristio svoju kratku posjetu Washingtonu kako bi posjetio ambasadu Bosne i Hercegovine u Washingtonu gdje je obisao prostore ambasade i zadrazao se u kraktom razgovoru sa zaposlenim u ambasadi i konzulatu. Domacin u ambasadi je bila gospodja Mirsada Colakovic, otpravnik poslava u ambasadi u odsutnosti ambasadora Davidovica. Senad ef. Agic je dao i kratki interviju bosanskom servisu Glasa Amerike. 

POBRATIMLJENJE SREBRENICE I NEW YORK-A

 

Svojevremeno je bio pokrenut projekat pobratimljenja/posestricenja gradova New York i Srebrenica. Projekat je nosio simbolican naziv 9/11 i 7/11. Isti nije uspio zbog akcije srpskog lobija u Kanadi, okupljenog oko tkz projekta \"Balkan Peace\", www.balkanpeace.org. \"Takozvani Balkan Peace\" nema nista sa objektivnom, nepristrasnom organizacijom koja promovira mir, demokratiju, otvoreno civilno drustvo i multukulturalizam. \"Balkan Peace\" je zapravo plast pod kojim se krije srpski lobi u Kanadi. Osnovana je od kanadskih Srba i radi za srpske interese i ciljeve pod plastom sirenja mira, objektivnosti, demokratije i ljudskih prava. Ova organizacija je bila najveci protivnik posestricavanja New Yorka-a i Srebrenice, (za vise informacija klikni ovdje).

 

 

Na New York (11. septembar) je izvrsen teroristicki napad u kojem je stradalo oko 3000 njegovih gradjana, dok je u Srebrenici (od 11. - 19. jula) pocinjen genocidni zlocin u cijem pokolju je stradalo oko 12.000 civilnog stanovnistva od strane srpskih terorista. U tom smislu predlazem da bosnjacke i bh patriotske organizacije Sjeverne Amerike ponovo ozive projekat pobratimljenja/posestricenja ova dva grada. Bilo bi to od velikog znacaja za SAD, a posebno za BiH.

 

 

U nastavku teksta ponovo prenosim Izjavu KBSA jednoglasno prihvacenu od mnogih bosnjackih i bh organizacija sirom dijaspore pod nazivom \"Razum i pravda\". Ovu izjavu bi trebalo ponavljati svakog 11 u mjesecu dok se sve i jedna tacka iste ne ispostuje i realizuje. 

POPIS STANOVNISTVA U KANADI

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike [KBSA] analizirajuci rezultate posljednjeg popisa stanovnistva u Kanadi { rezultate popisa stanovnistva donosimo u prilogu} u kome se uopste ne spominju imena: bosanski jezik, Bosnjak i Bosna i Hercegovina; te analizirajuci rezultate registrovanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini {rezultate registrovanja za lokalne izbore takodje donosimo u prilogu}; posebnom izjavom se obraca bosnjackoj i bosanskohercegovackoj javnosti u dijaspori i domovini.

 

 

Nimalo nas ne iznenadjuje navedena kanadska statistika koja zapravo govori o dobrom radu srbijanskih i hrvatskih lobista na ovim prostorima, odnosno o nikakvom radu i ne postojanju bosnjackih i bosanskohercegovackih lobista. Dok su srbijanski i hrvatski lobiji dosljedni, uporni i nepokolebljivi u prezentiranju svojih interesa koji su veoma cesto na liniji unistenja bosanskog i bosnjackog identiteta, integriteta i bitka; dotle Bosnjaci i sve pristalice ideje bosne i bosanskog duha jos uvijek nemaju konstituisan bosanski i bosnjacki lobi. Bosnjaci se tesko bude jer su \"merhametli\". Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike ce pokrenuti inicijativu za izradu \"strategiji budjenja Bosnjaka\". Dobro osmisljen dugorocni program renesanse bosnjacke i bosanske bitnosti i bitisanosti ce biti prioritet KBSA.

 

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike ce formirati posebni komisiju koja ce raditi sa odgovarajucim kanadskim ministarstvima na afirmaciji i priznavanju bosanskog jezika, afirmaciji i priznanju bosnjacke nacije, historije, kulture i tradicije, afirmaciji pozitivnih tekovina drzave Bosne i Hercegovine. Priznavanjem bosanskog jezika i bosnjacke nacije kao subjekata multidimenzionalne drzave Bosne i Hercegovine od strane kanadskih vlasti oznaci ce snazan korak ka adaptiranju Bosnjaka i Bosanaca u kanadsko drustvo uz ocuvanje njihove posebnosti, kao i proces snaznijeg ucesca Bosnjaka i Bosanaca u izgradnji modernog kanadskog drustva olicenog u \"Kulturnom Mozaiku\". Od uspjesnosti procesa priznanja bosanskog jezika, bosnjacke nacije i svih pozitivnih tekovina drzave Bosne i Hercegovine od strane kanadskih politickih, kulturnih i ekonomskih subjekata zavisit ce daljni tok bosnjackog i bosanskohercegovackog bitisanja na ovim prostorima. Bosnjaci i Bosanci Kanade trebaju uzeti aktivno ucesce u kreiranju svoje sudbine, istrajno se boriti za svoja prava, onoliko koliko to im dozvoljava Kanadski zakon, to jest onoliko koliko to i drugi imaju.

 

 

KBSA polazi od tri argumneta za gore naznacenu aktivnost:

 

 

1.Bosnjaci kao nacija imaju pravo na svoj bosanski jezik koji zajedno sa srpskim i hrvatskim jezikom pripada sirem juznoslavenskom, odnosno srednejuznoslavenskom dijasistemu. Ti jezici su lingvisticke cjeline sa izvjesnim razlikama u tradiciji.Svaki narod zna dobro da ima svoj jezik i pravo na vlastiti jezik i niko mu to ne moze osporiti.Naziv bosanski jezik postoji jos u 15. vijeku. Bosanski jezik nije nikakav naziv za maternji jezik Bosnjaka, to nije nikakva nova rijec, to nije nikakav terminoloski neologizam nastao sedamdesetih godina. To je naziv za jezik koji ima duboku historijsku tradiciju. To sto su bosanski, srpski i hrvatski jezici bliski, sto im je zajednicka dijalektna baza, sto pripadaju srednjejuznoslavenskom dijasistemu, sto lice jedan na drugog kao blizanci, ne znaci da narod nema svoj jezik i da ga je primio od nekoga. Bosnjaci nikada ni od koga nisu uzeli jezik, nego je to njihov jezik kojim se potvrdjuje njihova narodnost, nacionalnost, kojim se potvrdjuje da oni imaju vlastitu historiju, kulturu i tradiciju i na kraju kojim se potvrdjuje bosnjacka pripadnost i drzavotvornost drzavi Bosni i Hercegovini. 1991. godine uoci samog rata na popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini 96 posto Bosnjaka je nedvosmisleno u rubrici maternji jezik napisalo da govori bosanskim jezikom. Bosanski jezik jeste jezik Bosnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjecaju svojim. Koristenjem naziva bosanski jezik Bosnjaci slijede nominaciju svoga jezika ciji se kontinuitet moze pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrdjen u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bosnjackoj usmenoj i pisanoj knjizevnosti te u razlicitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima. Istrajavajuci na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bosnjaci u Bosni i Hercegovini i sire ne ugrozavaju nicija prava niti prisvajaju nesto sto im ne pripada. Isticuci legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, Bosnjaci podrzavaju jednaka prava drugih naroda u Bosni i Hercegovini i sire, a smatraju dobrodoslim lingvisticka istrazivanja i zalaganja u kulturi koja ce omoguciti nase bolje upoznavanje i medjusobno uvazavanje. Jer kako rece Nelson Mendela \"Put do ljudskih srca ide samo pute meternjeg jezika\"

 

 

2. Ime Bosnjak je povijesno ime bosanskohercegovackih, crnogorskih, sandzackih i ostalih muslimana. Bosnjaci su izvorni slavenski narod koji je godinama konstituirao svijest o svojoj posebnosti, privrzen islamu, a svijestan svoje tradicije, kulture, historije, specificnosti svoga bosanskog jezika, svoje zavicajnosti i kulturno-civilizacijske osobenosti.Na razmedju triju najvecih modernih civilizacija i kultura; zapadno-katolicke, orijentalno-islamske i bizantisko-pravoslavne, u hiljadugodisnjem sukobu Istoka i Zapada; Bosnjaci su placali krvavu cijenu svoga duhovnog, vjerskog, kulturnog, nacionalnog opredjeljenja, svoje samosvijesti, zavicajnosti, svoje geopoliticke pozicije i svoje uloge u zastiti i jacanju ideje bosne i bosanskog duha.

 

 

3. Bosna i Hercegovina kao drzava ima svoju vrijednost prepoznatljivu po ideji bosne i bosanskom duhu, tom svojevrsnom jedinstvu u razlicitosti, u kome se prihvata, postuju, priznvaje razlicitost i tako obogacuje duh, bice, svoj mozaik vjerskog, etnickog, kulturnog i civilizacijskog bitisanja, koji se po toleranciji, suzivotu, isprepletanosti, opstojnosti i samosvojnosti, vjekovima iskazije kao nenadmasan uzlet u multikulturnom svijetu i koji kao takav treba biti sire i jasnije predstavljen svijetu.

 

 

Takav bosanski jezik, takva bosnjacka nacija i takva drzava Bosna i Hercegovina trebaju biti prepoznatljivi u kanadskom modernom drustvu. 

Pored rada na priznavanju bosanskog jezika, bosnjacke nacije i pozitivnih tekovina drzave Bosne i Hercegovine; rada na podizanju svijestu Bosnjaka i Bosanaca o znacaju njihovog aktivnog ucesca u kreiranju politickog, kulturnog i ekonomskog zivota modernog kanadskog drustva KBSA ce raditi i na jacanju svijesti kod Bosnjaka i Bosanaca o potrebi njihove jace participacije u izgradnji demokratske, jedinstvene, prosperitetne drzave Bosne i Hercegovine i njenog otvorenog, civilnog drustva.

 

 

Prema objavljenim rezultatima Izborne komisije BiH za lokalne jesenje izbore u BiH u Kanadi registrovalo se samo 273 glsaca, sto je manje od 1% od ukupnog broja gradjana BiH koji zive u Kanadi. Istrazujuci uzroke loseg registrovanja biraca KBSA je dosao do zakljucka da oni leze prije svega u: Daytonskom sprazumu odnosno Ustavu BiH ; nedovoljnoj profiliranosti Bosnjaka kao odgovorne politicke nacije, nedovoljnoj brizi politickih institucija BiH za dijasporu posebno za realizaciju nekih vrlo vaznih zahtijeva dijaspore i nedovoljnoj organizovanosti i povezanosti dijaspore.

 

 

Daytonski Ustav koji je BiH ostavio sa ogranicenjima koja su ne samo smetnja demokratskom razvoju jedinsvtene drzave BiH i njenog otvorenog civilnog drustva, vec su i velika smetnja za njeno prikljucenje Evropi i ukljucenje Bosanaca i Hercegovaca u porodicu evropskih naroda ; predvidja veoma komplikovanu birokratsku proceduru za registrovanje biraca posebno za svake izbore, sto nije slucaj u skoro ni u jedenoj drzavi svijeta. Registrovanje za svake izbore dovodi do osipanja birackog tijela sto se moze lahko uociti analizom registrovanja na sve pojedine poslijeratne izbore. U tom smislu KBSA ce predloziti izmjenu stava 1, clana 3.1 Izbornog zakona sa preporukom da se uvede automatska registracija gradjana BiH u biracke spiskove sa navrsenih 18 godina, kako je to slucaj u vecini drzava svijeta kako bi se gradjani postedjeli bespotrebnog birokratskog maltretiranja, sto je tkz \"pasivna registracija\" ili da se grdjani BiH registruju jednom u zivitu, kao sto je to slucaj u SAD.

 

 

Bosnjaci jos uvijek nisu konstituisani kao potpuna i odgovorna politicka nacija. Otuda proizilazi manjkavost njihove svijesti o potrebi registrovanja za izbore u BiH. Ne registrovanjem Bosnjaka iz dijaspore za lokalne izbore u BiH, oni su dvostruko odgovorni. Odgovorni su prema povratnicima koje dovode u poziciju manjine na podrucijima gdje su prije agresije i genocida bili u vecini. Odgovorni su i prema sudbini Bosnjaka kao nacije i sudbini njihove domovine BiH. Odsustvo kategorije odgovorne politicke nacije kod Bosnjaka djelimicno je posljedica ne postojanja jasnog i vecinski prihvacenog nacionalnog programa koji bi u stvari bio zbir minimalnih zajednickih interesa Bosnjaka za njihovu maksimalnu akciju.

 

 

Treci uzrok loseg registrovanja Bosnjaka iz dijaspore za lokalne izbore u BiH je nedovoljna briga politickih, kulturnih, vjerskih i ekonomskih faktora iz domovine za Bosnjake u dijaspori.Tako i poslije skoro dvije sedmice od objavljivanja rezultata registracije biraca, ni jedan faktor u BiH se nije oglasio po tom pitanju. Istovremeno skoro ni jedan zahtijev dijaspore nije usvojen od strane nadleznih politickih organa u BiH. Dijaspora tako sve vise stice dojam da je odbacena od svoje domovine. Takodje poradice i na uzdizanju svijesti Bosnjaka i Bosanaca i njihovih organizacija po pitanju aktvinijeg participiranja u razvoju drzave BiH i njenog drustva, te produkciji Bosnjaka kao odgovorne politicke nacije. Svaka ozbiljna zemlja se ozbiljno bavi svojom dijasporom.Jer dijaspora su u ustvari njeni gradjani.Za BiH dijaspora ne postoji izuzimajuci rijetke momente kada se ona koristi u tacno odredjene propagandne svrhe politicko-vjersko-nacioanlano-kulturnog karaktera. 

I na kraju rzjedinjena dijaspora. Mnogi Bosnjaci vlastito objedinjavanje odnosno objedinjavanje njihovih organizacija i zajednica docekuju kao atak na njihovu licnu vlast u njihovim zatvorenim organizacijama i zajednicama.Organizovani uglavnom izmedju lopte i dzemata, izmedju njih i njihovih organizacija ne postoji ni minimum saglasnosti oko minimuma kativnosti kao obiljezavanje:Dana nezavisnosti, Dana drzavnosti, Dana armije, bosanske skole, radija, novina itd.Tako sanse bh dijaspore kao kreativnog i stvarnog faktora bh stvarnosti postaju sve manje i skor beznacajne.S druge strane na tragediji te bh dijaspore je bilo moguce produkovati Daytonsku BiH. Na izgubljenoj imovini i pravima dijaspore bilo je moguce stvoriti drzavu i drustvo, koje ne moze funkcionisati, koje zasnivajuci svoje temelje na Daytonskom sprazumu postaje sve veca kocniva kako demoratizaciji drzave i drustva tako i ulaska istih u evropske i svijetske institucije i zajednice. 

 

KBSA ce djelovati u sljedecim pravcima:

 

 

1. Odmah uspostaviti kontakt sa nadleznim ministarstvima vlade Kanade po pitanju priznavanja bosanskog jezika, bosnjacke nacija i pozitivnih tekovina drzave BiH.U tim konntaktima inisistirati na izucavanju bosanskog jezika ne samo kao internacionalnog jezika u dopunskim skolama, vec kao World Heritage Language sto bi omogucilo da se bosanski jezik izucava u kanadskim skolama.Kongres ce istrajati u uvodjenju bosanskog jezika u skole gdje ima nase djece , da ga oni oce kao jezik porijekla, na studijama ili kao nezavisne studije.Ima puno prostora za to. Srednjoskolci zele da imaju bosanski jezik u skolama i to je ono sto ohrabruje. 

 

2.Odmah kontaktirati Predsjednistvo BiH, Vijece ministara BiH i Ministarstvo vanjskih poslova BiH u smislu boljeg tretmana zahtijeva bosnjacke dijaspore i neophodnosti kvalitativnog i materjalnog jacanja diplomatskih predstavnistava BiH i njihovih lociranja u djelove gdje ima najvise gradjana BiH.

 

 

3.Svim potpisnicima Daytonskog sporazuma poslati pismo po pitanju neophodnosti izmjena Daytonskog sporazuma i Daytonskog ustava BiH sa posebnim osvrtom na neophodnost izmjena Izbornog zakona; koji je ostavio BiH sa ogranicenjima koja su postali prepreka ne samo demokratskom razvoju drzave i drustva, vec i da BiH postane sastavni dio Evrope.

 

 

4. KBSA ce u skladu sa Rezolucijom kongresa iz Detroita inicirati potrebitost izrade bosnjackog nacionalnog programa i programa za jacanje demokratske i jedinstvene BiH.

 

 

PRILOZI; 

1.Posljednji popis stanovnistva u Kanadi; 

http://www.bcstats.gov.bc.ca/data/cen01/profiles/csd_txt.htm 

http://www.mac.doc.gov/ceebic/countryr/bosniah/ccG2002.HTM 

2. Izvjestaj o registraciji za lokalne izbore; 

http://qry.izbori.ba/documents/RegBiraciPoDrzavama2004.pdf 

NAŠ  UŽAS I STRAH OD ZABORAVA JE DALEKO VEÆI OD ONOG ŠTO SMO PRISILJENI PAMTITI SVAKOG DANA

 

Èasovi historije, èasovi traganja za istinom i pravdom, èasovi opomene Bošnjacima da sami sebe moraju mjenjati , ti èasovi su preseljeni sa Istoène na Zapadnu obalu Sjeverne Amerike.

 

 

Prepune sale u Vankoveru, Seatlu i Portlandu. Misija Amora Mašoviæa bošnjaèkog borca za istinu i pravdu se širi dijasporom, ujedinjujuæi istu. Još jednom su, ovoga puta Bošnjaci sa Pacifièke strane Sjeverne Amerike uznemireni, probuðeni, ponukani na razmisljanje. Bošnjaci još jednom provode jednu besanu noæ. 

Više od 28 hiljada nestalih.Od toga broja 90% su Bošnjaci, 12% su žene, a 3% su djeca.Ukupno je u 305 masovnih i 3800 pojedinaènih jama smrti pronadjeno 17,5 hiljada nestalih, od èega je identifikovano oko 8 hiljada. Tako su Bošnjaci po drugi put dobili ime u ime dostojanstvenog odlaska u vjeènost. 

Dvoranama se šuti sa poštovanjem.  

 

Plaè i osjeèaj da kroz aktivnost Komisije za nestala lica produkuje se pravo Bošnjacima da postoje pa makar kao mrtvi.  

 

Marš smrti se gleda u Kanadi i SAD, gledaju se posijane kosti i Bošnjaci ubijani dok su hodali tražeæi samo vode da ne umru žedni, dostojanstveno se predavajuæi dželatima koji su sasvim pouzdan dokaz da je èitav ljudski rod izigran baš ovdje u brdovitoj Bosni, na susretištu civilizacije u tkz, demokratskoj i slobodnoj Evropi . Bez otpora vezani lancima Bošnjaci se mirno odvode u vjeènost, pokušavajuci da im se sakrije i ime. Ali ne uspijevaju. Tu straviènu kolièinu zla koje je pokušalo da uništi bošnjaèki i bh duh razotkriva Amor. Dok film o Srebrenici teèe cini se da je sumrak i kraj svijeta tu negdje blizu nas.Nemamo pravo tužni biti.Osjeèamo sramotu vremena što se progon, agresija i genocid baš nama Bošnjacima ponovo dešava. Imamo li pravo to osjeèati? Moraju li nam se zloèini ponavlajti da bi uopšte živjeli? Tako puno teških pitanja, dok se patnja šunja.

 

 

Svijet je u Srebrenici doživio ne samo svoj poraz, veæ i svoj kraj. Nisu samo žrtve oni kojih više nema. I oni kojih ima su žrtve. Svi smo mi žrtve. 

Sljepoæa svijeta u Srebrenici je dokaz sljepoæe svjetskog uma.

 

 

Uèimo, svjedoèimo, pamtimo i sjeèamo tragediju.Uèimo da ne zaboravimo. Uèimo na ovom devetom po redu Amorovom èasu bošnjaèke i bh historije na ovim prostorima što je zapravo prošlost, sadašnjost i buduænost BiH.Uèimo, pamtimo u ime istine ali i u ime: Hanke, stare 102 godine, najstarije logorašice logora Rasadnik – Rogatica, evidentirane od meðunarodnog crvenog krsta, u ime Almira, najmlaðeg logoraša evidantiranog od meðunarodnog crvenog krsta, u ime bebe Kurspahiæ koja nema ime jer joj roditelji nisu stigli dati ime jer je bila mlada 48 sati, u ime Zlate Džaferagiæ koja je ponovo rodjena kada je Amorov suradnik Kemal vidjevši skamenjeno lice starog Džaferagièa koji je izgubio gotovo cijelu familiju skamenjeno posmatrao postepeno izvlaèenje svojih najbližih; doznavši da je njegova žena rodila u Sarajevu dao ime svojoj kæerki Zlata i tako ponovo zapravo vratio u život Zlatu Dzaferagic. Zajedno sa 50 èlanova Kurspahiæa ona je zapaljena u kuæi u Pionirskoj broj 2 u Višegradu. 

 

Trebaju li nam pored ovih još neki dokazi za agresiju i genocid?

 

 

Hvala ti Amore za ove èasove historije.

 

 

Na odlièno organizovanim manifestacijama u Vankuveru, Seatlu i Portlandu pored gospodina Amora Mašoviæa, samo u Vankuveru je uèestvovao gospodin Vjekoslav Domljan, ambasador BiH u Ottawi, te u sva tri grada i gospodin Emir Ramic koji je govorio o izjavi Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike pod naslovom “Razum i Pravda, ne osveta” koja je u isto vrijeme na Dan Srebrenice postala svojevrsni dokument svih Bošnjaka dijaspore i matice jer se èital

 

iaklamacijom usvajala u svim organizacijama gdje žive Bošnjaci. 

 

BORBA ZA BOSNJACKO JEDINSTVO I DEMOKRATSKU BIH

 

Na vanrednom prosirenom sastanku UO KBSA ogranak za Kanadu koji je odrzan u nedelju 13. 06. 2004. godine u prostorijama Bosnjackog islamskog centra Hamilton u prisustvu: 

Tajib ef. Pasanbegovic, Esad Trokic (Bosnjacki islamski centar “Gazi-Husrev- Beg” Toronto), Nedzad ef. Hafizovic, Sadat Kolenovic (Bosanski islamski centar Toronto), Emin Foco, Faruk Bajric (Kanadsko-bosansko humanitarno drustvo Toronto), Ismail ef. Fetic, Emir Ramic, Vahid Imsirevic, Midhat Menkovic (Bosnjacki islamski centar Hamilton), Senad Delic, Alija Salihovic, Muamer Osmanovic, Sejo Sidran (Bosanski islamski centar London), Emina Rizvanbegovic (Bosanska kulturna asocijacija Kicener), te uz pismenu dostavu misljenja od Senad Alicehajic, Senad Pasalic, Elvir Ljeti, Omer Dobraca (IK KBSA Windsor), Mustafa Focak, Elvedin Kaljevic (IK KBSA Vankuver) jednoglasno su usvojeni sljedeci zakljucci:

 

 

1. Bosnjaci i Bosnjakinje Kanade okupljeni u svojim dzematima, bosnjackim islamskimcentrima i drugim oblicima bosnjackog organizovanja, i sve to pod ambrelom KBSA cija ideja je zapoceta u Torontu, ponosno isticu da smo uvjek bili, da jesmo i da cemo biti za jedinstvo unutar KBSA, krovne organizacije Bosnjaka koja ima tako dva svijetla cilja: Borba za jedinstveno bosnjacko bice i jedinstvenu i demokratsku BiH.

 

 

2. Podrzavajuci novo izabrani UO KBSA i novo izabrane funkcionere u odboru konstatujemo da jos prije pocetka skupstine u Detroitu te u toku same Skupstine desavale su se stvari koje ne idu u prilog jedinstvu Kongresa. Bosnjacima Kanade je zao sto je doslo do netakticnih postupaka pojedinih Bosnjaka, te ostavljaju mogucnost da isti sami analiziraju svoj postupak.

 

 

U cilju prevazilazenja problema i u ime nama svima zajednickog cilja za potpunim jedinstvom unutar KBSA predlazemo sljedece:  

 

- Izmjenu by-laws i statuta KBSA kojima ce se regulisati izbor predsjednika UO KBSA od strane skupstine kongresa uzimajuci u obzir kriterijume angazovanosti u radu kongresa i ponudjenoj platformi za buduci rad istog. Istim izmjenama predlazemo da skupstina obavezno bira UO KBSA tajnim glasanjem od vise predlozenih kanadidata od cega ce bira vodeci racuna prije svega o kvalitetu kandidata.  

 

Predlazemo da skupstina verifikuje prijedlog novo izabranog predsjednika UO KBSA za ostale funkcionere u UO.  

 

- Predlazemo da se precizira institucija predsjednika skupstine sa konkretno preciziranim nadleznostima. U tom smislu predlazemo da se svake godine bira predsjednik Skupstine od strane domacina susreta Bosnjaka. 

 

-Smatramo da bi u buduce trebalo izbjegavati da predsjednik IABNA i predsjednik KBSA budu iz iste organizacije. To je dobro kako za IABNU tako i za KBSA.  

 

3. KBSA je registrovan na federalnom nivou Kanade. Prema kanadskim propisima najkasnije 6 mjeseci od registracije mora se otvoriti akaunt. U tom smislu predlazemo otvaranje akaunta KBSA – Kanada kao sastavnog dijela KBSA koji ce iskljucivo sluziti za transver sredstava izmedju KBSA ogranak za Kanadu i centrale KBSA u Cikagu.

 

 

4. Predlazemo da UO KBSA donese odluku da blagajnik KBSA svaka tri mjeseca pismeno izvjestava UO o finacijskom stanju kongresa. Ukoliko to ne bude izvrsavano predlazemo da UO razmotri imenovanje novog blagajnika.

 

 

5. U cilju ocuvanja apsolutmog i tako potrebnog jedinstva unutar KBSA, te u cilju nastavka tako plodonosnog rada KBSA zahtijevano je od Emira Ramica da prihvati ponodjene funkcije podpredsjednika KBSA i portparola KBSA sto je ovaj prihvatio. Istovremeno je data podraska Emiru Ramicu za predsjednika KBSA ogranak za Kanadu.

 

 

6. Time iz Kanade u UO KBSA su: Emir Ramic, Muharem Obradovic i Eldin Kajevic.

 

 

7. U UO KBSA ogranak za Kanadu su: Emir Ramic, Tajib Pasanbegovic, Esad Trokic, Emin Foco, Sanela Keranovic, Midhat Menkovic, Emina Rizvanbegovic, Majda Delic, Senad Alicehajic, Mustafa Focak i Eldin Kajevic. 

SLOŽNA BRAÆA DŽAMIJU GRADE

 

U nedelju 2. maja 2004. godine u Hamiltonu, Ontario, Kanada odrzano je veliko donatorsko vece u organizaciji Bosnjackog Islamskog Centra Hamilton.  

Glavni govornik je bio Dr. Arafat El - Ashi, dirketor Muslim World League Office Canada. Specijalni gost je bio Hafiz Mensur Malkic iz Sarajeva, jedan od najboljih ucaca Kur\'ana ne samo u BiH vec i u svijetu. Na donatoskoj veceri na kojoj su pored Bosnjaka Hamiltona, Toronta, Londona i okolnih mjesta ucestvovali i braca muslimani iz drugih zemalja prikupljeno je oko 40.000 dolara za potrebe otplate duga Bosnjackog Islamskog Centra Hamilton. Ovom prilikom jasno je pokazana solidarnost Bosnjaka kada je u pitanju izgradnja dzemata i dzamije. Bosnjaci polahko ali sigurno postaju sve vise svjesni da je dzemat i dzamija okosnica zastite i opstojnosti slozenog bosnjackog bica. To na najbolji nacin potvrdjuje BIC Hamilton u koga se pocinju sve vise ukljucivati i okupljati i drugi oblici bosnjackog organizaovanja kao sto sto su sportski i kulturni klubovi sto je sigurno jedinstven primjer ne samo u Sjevernoj Americi vec u dijaspori uopste. Time BIC Hamilton na najbolji nacin pokazuje da je dzemat upravo ta organizaciona struktura, duhovni i organizacioni sklop koji prezivljavajuci sve haridbe Zapada opstaje u jedinom interesu zastite i razvoja vjerske, necionalne i patriotske komponente slozenog bosnjackog bica. Ovo donatorsko vece takodje je pokazalo veliku volju i solidarnost nase brace iz drugih zemalja da pomognu u izgradnji bosnjackog dzemata i dzamije. Islamska, bratska solidarnost ne poznaje nacionalne granice. 

POMOZIMO BOSNI I HERCEGOVINE

 

Pomozimo Bosni i Hercegovini !!! 

 

Bosna i Hercegovina trenutno pokusava pomici svojim gradanima u zemlj i povratincima.

 

 

Traziti od drzave Bosne i Hercegovine da ispunja neke zelje dijaspore je nemoguce ako dijaspora nepomaze toj drzavi.

 

 

Najbolja pomoc koju drzavljani BiH mogu pomoci drzavi jeste da se registriraju na izborima i da glasaju.

 

 

BH dijaspor mora da izadje na izbore i glasa jer je to jedini nacin da se pokaze njihova zainteresovanost za BiH i kad to urade bh politicari ce poceti vise da se bave problemima dijaspore.

 

 

Javna tajna svake demokratske drzave je da se politicari samo brinu o ljudima koji glasaju na izborima, a oni koji neglasaju nisu vazni! 

Mi smo ti (dijaspora) koji prvo treba da pomognemo BiH

 

 

Dijasporu treba da bude sramota u kako su malenom broju izasli i  glasali na zadnjim izborima u 2002.. Najveca sramota ide na drzavljane BiH koji zive u Sjevernoj Americi :

 

 

UNITED STATES 2683; CANADA 687

 

 

To je sramota o kojoj niko neprica Sramota je da od 300000 Drzavljana koji zive u USA (mozda i vise) da je samo 3000 glasalo. To je samo 1% od ukupnog broja koji imaju pravo glasati. 1% Sramota, Na takava nacin se nepomaze BiH.

 

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike trazi od svih bosnjackih i bh organizacije da obavjesete sve bosnjake i bh drzavljane o registraciji za izbore pismenim putem jer buducnost BiH je u njihovim rukama.  

 

DELEGACIJA KBSA UCESTVOVALA NA PANEL DISKUSIJI SA PREMIJEROM KANADE PAUL MARTINOM

 

Delegacija Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike koju je predvodio profesor Emir Ramic ucestvovala je na multikultunoj, multivjerskoj i multinacionalnoj panel diskusiji sa Premijerom Kanade gospodinom Paul Martinom, odrzane u gradu Burlingtonu, nedaleko od Toronta, Ontario, Kanada u ponedeljak 05. 04. 2004. Na panel diskusiji ucestvovali su predstavnici svih kulturnih, etnickih, vjerskih, socijalnih i ekonomskih grupa u Kanadi odnosno u Juznom Ontariu.  

Premijer Kanade gospodin Paul Martin je naglasio da \"Kulturni Mozaik\" kao kanadski put u multikulturalizam, prepoznatljiv svuda u svijetu, je nesto sa cim se Kanada i Kanadjani trebaju ponositi, nesto sto se stalno treba cuvati i nadogradjivati.

 

 

Ucesnici u diskusiji su naglasili da je antiteroristicki kanadski zakon donesen nakon 11. 09 2001 treba nadogradjivati i u pojedinim elementima mijenjati. Posebno je istaknuto da se kanadski multikulturalisam mora prilagodjavati stalno rastucoj imaigrantskoj populaciji u Kanadi.

 

 

Incidenti koji za osnovu imaju vjersku, nacionalnu ili kulturnu osnovu se moraju u korijenu istraziti.

 

 

Ucesnici su trazili da se u kanadskim skolama vise paznje posveti izucavanju razlicitih vjera, kultura i etnickih grupa.

 

 

Clanovi delegacije Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike su u svojoj diskusiji istakli da je bosanskohercegovacki multikulturalizam produkovan mnogo prije ne samo kanadskog vec mnogo prije mnogih drugih multikulturalizama kako u Evropi tako i u svijetu uopste. Bosanskohercegovacki oblik multikulturalizma olicen u ideji Bosne i bosanskog duha koji je izdrzao sve napade u historiji, jer je on kao i \"Kulturni Mozaik\" kao kanadski oblik multikulturalizma, bitnost i bitisanost same Bosne i Hercegovine odnosno Kanade.

 

 

Ova Panel diskusija je ocijenjena izuzetno znacajnom za Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike koji predstavlja kako Bosnjake tako i Bosnu i Hercegovinu i bosanskohercegovacki oblik multikulturalizma. 

 

PREDSJEDNIK NARODNE SKUPŠTINE SRBIJE ODGOVARA KONGRESU BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE

 

U vezi saopstenja koje ste prosledili kabinetu, zelim da vas obavestim da u potpunosti delim Vasu ostru osudu nasilja, kako onog organizovanog na Kosovu, tako i vandala u Beogradu i Nisu. Ne slazem se medjutim sa Vasom osudom reakcije Vlade i zvanicnika Srbije, koja je po mom uverenju, a koje dele i svetski zvanicnici, bila odmerena i u cilju smirivanja situacije. Licno sam, na hitno sazvanoj konferenciji za stampu, jasno razdvojio opravdanu zabrinutost gradjana Srbije dogadjajima na Kosovu, od neopravdane i nedopustive, kakvih je takodje nazalost bilo. Sazavao sam istog dana sastanak predstavnika svih konfesija, a sutradan se i posebno video sa Muftijom Jusufspahicem. Zbog svega iznetog, zelim da Vas uverim da je reakcija zvanicne Srbije bila na linijama smirivanja tenzija i stabilizacija prilika. O tome valjda govore ne samo reci osude vec i dela smenjivanja odgovornih i hapsenja ucesnika koji ce biti i adekvatno kaznjeni, na cemu sam i licno insistirao. 

Srdacno,  

Predrag Markovic 

Presednik Narodne Skupstine Srbije 

 

POZIVAMO MEDJUNARODNU ZAJEDNICU NA ODLUÈNIJU AKCIJU

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} u ime Bosnjaka i njihovih organizacija i zajednica u SAD i Kanadi zajedno sa Islamskom Zajednicom Bosnjaka Sjeverne Amerike { IABNA} i Bosnian Investment Group {BIG} sa velikom paznjom i interesovanjem prati najnovije dogadjaje na Kosovu i u Srbiji. KBSA, IABNA i BIG osudjuju nasilje na Kosovu i pozivaju medjunarodnu zajednicu {UN , EU i NATO} na odlucnu akciju kako bi se zaustavili sukobi, a organizatori priveli sudu pravde. Kongres osudjuje necivilizacijsku reakciju u Srbiji cije su vlasti pokazale nespremnost da na jednak nacin zastite prava i imovinu svih svojih graðana. Zaista je necivilizacijski dopustiti rusenje bosnjackih dzamija u Beogradu, Nisu i Novom Sadu. Takav odnos srpskog politickog rezima jasno pokazuje njegov ekstremisticki karakter koji kao takav jos nije spreman za ulazak u evropske i atlanske integracije te za podrsku vlada SAD i Kanade po tom pitanju. Nakon nepriznavanja agresije i genocida; nakon skrivanja i zastite ratnih zlocinaca koji se slobodno krecu Srbijom, nakon odbijanja saradnje sa Medjunarodnim sudom u Hagu; zaista je sramno i necivilizacijski rusiti bosnjacke dzamije. Na sramotu Srbije ali i na sramotu medjunarodne zajednice koja bi bar ovoga puta morala intervenisati blagovremno i efikasno. Takvom praksom Srbija pokazuje da je jos uvijek daleko od evropskih standarda i integracija. Zaista je krajnije vrijeme da se Srbija demokratizuje i kao demokratska zemlja ukljuci u integracione procese 21. stoljeca. Pozivamo sve demokratske snage Srbije da povedu Srbiju u demokratizaciju i reintegraciju u evroatlanske integracije. Srbija se sama treba reformisati i demokratizovati na dobrobit svih njenih gradjana. Pozivamo Srpsku pravoslavnu crkvu da dokaze i pokaze da je casna i da se sa najviseg nivoa odrekne necivilizacijskih postupaka rusenja bogomolja. KBSA osudjuje rusenje bilo kojih bogomolja bilo gdje. KBSA poziva vlast u Bosni i Hercegovini, kao i graðane da iskazu maksimalnu odgovornost kako stanje u susjedstvu ni na koji nacin ne bi utjecalo na stabilnost u BIH. KBSA poziva Bosnjake Sandzaka da takodje iskazu maksimalnu odgovornost i opreznost. Dogaðaji na Kosovu upozoravaju da je prisustvo americkih trupa i trupa NATO u regionu, pa tako i u Bosni i Hercegovini jos uvijek neophodno radi ucvrscenja mira i stabilnosti. 

NE MOŽEMO MISLITI O BUDUÆNOSTI, AKO SE JASNO NE ODREDIMO PREMA PROŠLOSTI

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} koji podržava jedinstvenu, demokratsku, suverenu nezavisnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu kao državu i zastupa interese Bošnjaka i njihovih organizacija i zajednica u SAD i Kanadi, je zabrinut saznanjem da u novi nacrt Zakona o državnim praznicima nije uvršten 01.mart/ožujak - Dan nezavisnoti Bosne i Hercegovine. 

 

U okolnostima teških stradanja i herojske borbe Bosanaca i Hercegovaca za opstanak i slobodu, èitave generacije, postaju svjesne ogranièenosti svojih znanja o vlastitoj prošlosti i tradiciji gdje, svakako, spadaju i znaèajni historijski utemeljeni datumi. Istina je da se ne može zasnovano misliti o sadašnjosti i buduænosti, a da se ne odredimo prema prošlosti.  

 

Stoga, mi smatramo da 01.mart/ožujak, dan kada su taèno prije dvanaest godina graðani i narodi R BiH opredjelili se za nezavisnu, suverenu, samostalnu i cjelovitu, zajednièku nam domovinu Bosnu i Hercegovinu, ima ogroman znaèaj u novijoj historiji Bosne i Hercegovine te da njegovo utemeljenje i obilježavanje potvrðuje državno-pravni kontinuitet Bosne i Hercegovine. 

 

Na kraju od Predsjedništva BIH, Vijeæa Ministara BIH , Parlamenta BIH, Predsjednika, Parlamenta i Vlade Fedeacija BIH i Predsjednika. Parlamenta i Vlade Republike Srpske, zahtjevamo da nedvosmisleno podrže ovu inicijativu, èiji je osnovni cilj da se 01. mart/ožujak DAN NEZAVISNOSTI BiH ubuduæe obilježava i slavi kao oficijelni državni praznik u cijeloj BiH i da se kao takvom, uopæe, ne dovodi u pitanje opravdanost. 

 

Bosancima i Hercegovcima poruèujemo da zajedno, hrabro i ponosno èuvamo tekovine naše svjetle prošlosti i iskonske temelje zemlje Bosne i Hercegovine, tog svojevrsnog raskršèa civilizacija olièenog u bogatoj historiji Ideje Bosne i Bosanskog Duha koji osim svojevrsnog modela multikulturalizma pokazuje i jedinstvenost države Bosne i Hrcegovine u kojoj èetiri religije (Islam, Judaizam, Katolicizam i Pravoslavlje), èetiri kulture, nacije i civilizacije, svaka ponaosob, daju svoj doprinos u izgradnji naše specifiène, jedinstvene i bogate bosanskohercegovaèke civilizacije. 

 

Meðusobni utjecaj i jedinstvo razlièitih kulturnih i prirodnih vrijednost na relativno malom prostoru rezultirali su time da je Bosna i Hercegovina uvjek imala svoj specifièan politièki, kulturni i ekonomski subjektivitet kroz historiju. Bosanskohercegovaèki identitet olièen u Ideji Bosne i Bosanskom Duhu je simbol izvjesne buduènosti Bosne i Hercegovine kao prosperitetne i slobodne zemlje u kojoj æe svi njeni konstitutivni narodi imati jednaka prava ali i obaveze. 

 

ISPUNITE OBEÆANJE I KONAÈNO FORMIRAJTE MINISTARSTVO ZA DIJASPORU

 

Kako ovih dana razgovarate o prosirenju Vijeca ministara, što ja podrzavam, zelim Vas podsjetiti i na dato obecanje nama gradJanima koji se nalazmo u iseljeništvu o formiranju DRZAVNOG MINISTARSTVA ZA DIJASPORU.

 

 

Kako u tim razgovorima nema ni pomena o bilo kakvim koracima ili pomacima u tom pravcu želim Vas javno zapitati da li je to samo bilo «obecanje». Ili pak zaista jedna ozbiljna namjera i ozbiljan zadatak?

 

 

Izlisno je govoriti, kada jedna trecina gradjana Bosne i Hercegovine zivi van njenih granica, da li je ovo Ministarstvo potrebno ili nije? Pretpostavljamo da je takva izlisnost, a time i potreba formiranja tog Ministarstva utvrdjena i u programima Vase stranke i Vlade Bosne i Hercegovine, te da je to jedan od Vasih zadataka. 

Radi toga je i moja reakcija, ali i zaxcudjenost da se tim pitanjem ili zadatakom, bar do sada niko i nije bavio niti se bavi, pa i sada u trenutku kada se zagovara reforma Vijeca Ministara.  

Postovani gospodine Terzic; 

Doslo je vrijeme da Vam saopstim rezultate istrazivanja u vise zemalja svijeta u kojima zivi bh dijaspora. Formiranje DZAVNOG MINISTARSTVA ZA DIJASPORU je krucijalno pitanje opstanka Bosne i Hercegovine.Formiranje ministarstva trazi 94% ispitanika.

 

 

Dijaspora se hoce pokazati. Dijaspora hoce da bude pecatljiva. Dijaspora hoce da zraci, da bude prodorna i ponosna, puna energije i entuzijazma. Dijaspora su gradjani Bosne i Hercegovine koji vole Ideju Bosne I Bosasnki Duh. Zato vam dajem do znanja da je dijaspora nezadovoljna, da se osjeca odgovornim za sve sto se nevoljko predaje u nasljedje matici, dok se Bosna I Hercegovina vrti u svom krugu neispoljavanja vlastitte volje, omedjena politikom velikih svjetskih i gionalnih 

sila.

 

 

U ovom kriticnom momentu za Bosnu i Hercegovinu kada osnovne poluge drzave jos ne funkcionisu, dijaspora se zeli pokazati.  

Dijaspora ima bogatstvo svojih ambacija, zahvaljujuci kojima se Bosna i Hercegovina moze izvuci iz vlastitog posrnuca i siromastva. 

Dijaspora moze aktivirati politicki neaktivne gradjane Bosne i Hercegovine svojim svjezim idejama .

 

 

Zbog svega toga, a izrazavajuci volju velikog broja pojedinaca i organizacija sirom Sjeverne Amerik pozivam vas da pokrenute inicijativu i sto prije formirate DRZAVNO MINISTARSTCVO ZA DIJASPORU. 

 

KBSA poziva sve narode i graðane Bosne Hercegovine da se ukljuèe u proces jaèanja i zaštite jedinstvene, demokratske, slobodne, cjelovite i prosperitetne Bosne i Hercegovine, u proces integracije i reintegracije Bosne i Hercegovine u evropske i atlanske asocijacije, u proces jaèanja meðusobnog povjerenja i zajedništva na osnovama jaèanja osnovnih funkcija države Bosne i Hercegovine.

 

 

U tim procesima narodi i graðani Bosne i Hercegovine mogu u potpunosti raèunati na cjelovitu podršku i pomoæ KBSA.  

SRAMNI ODGOVOR GEORGA COPLEYA

 

Sramni odgovor G. R. Copley, Predsjednika Udruzenja za medjunarodne strateske studije Vasington. 

Odgovor potvrdjuje cinjenicu o neophodnosti mnogo brze transformacije Bosnjaka u naciju i narod sa sopstvenim lobisticko istrazivackim grupama i grupama za demokratski pritisak u dijaspori, kakve vec odavno imaju mnoge, pa i manje od nas, nacije i narodi. Istovremeno odgovor pokazuje neophodnost drugacijeg tretiranja bosnjacke i bh dijaspore od strane zvanicnih politickih organa u BIH. To se posebno odnosi na potrebitost realizacije jedinstvenog zahtijeva dijaspore o formiranju drzavnog ministarstva za dijasporu, boljem uvezivanju dijaspore i matice i adekvatnijem tretiranju zahtijeva dijaspore od strane politickih organa matice.Na kraju odgovor pokazuje da je KBSA postao respektabilna organizacija Bosnjaka, Bosanaca i Hercegovaca u dijaspori koja brani interese Bosnjaka ali i interese Bosne i Hercegovine. 

 

NASTAVLJAMO  SURADNJU SA POLITIÈKIM PREDSTAVNICIMA KANADE

 

Portparol i podpredsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) i predsjednik KBSA za Kanadu profesor Ermir Ramiæ je nastavio predstavljanje bošnjaèke i bosanskohercegovaèke kulture i tradicije, nastavkom posjeta najodgovornijim politickim predstavnicima Kanade. Ostvareni su kontakti sa:

 

 

Gospodinom Tony Valeri, Ministrom za Transport u vladi Kanade, 

Gospodinom Stan Keyes, , Ministrom za Revenue i Sport u vladi Kanade, 

Gospodjom Jean Augustine, Ministrom za Multikulturalizam u vladi Kanade i Predsjednicom Udruzenja Crnih zena Kanade, 

Gospodjom Madeleine Meilleur, Ministrom za Kulturu Pokrajine Ontario 

Gospodjom Dr. Marie Bountrogianni, Ministrom of Citizenship and Immigration Ontario.

 

 

U kontaktima sa navedenim politickim predstavnicima Kanade Emir Ramic je informisao navedene politicare o slijedecim temama:

 

 

- osnovni ciljevi i planovi KBSA kao krovne organizacije Bosnjaka i njihovih organizacija u Sjevernoj Americi;

 

 

- polozaj Bosnjaka, Bosanaca i Hercegovaca, te njihovih organizacija i zajednica u specificnom kanadskom putu multikulturalizma - Kulturni Mozaik; 

- historiji, kulturi i tradiciji Bosne I Hercegovine;

 

 

- potrebi priznavanja bosanskog jezika kao: internacionalnog jezika za ucenje u dopunskim skolama, kao World Heritage Language u smislu otvaranja kurseva bosanskog jezika u svim javnim kanadskim skolama gdje ima vise od 20 Bosnjackih ili bosasnkohercegovackih studenata, te u smislu otvaranja katedri bosasnkih studija na nekim od kanadskih univeziteta.

 

 

Razgovori su bili izuzetno korisni. Navedeni politicki predstavnici su obecali pomoc u realizaciji nekih od ciljeva KBSA, te posebno u ostvarivanju zelje KBSA za prijemom kod novog kanadskog premijera gospodina Paul Martina.  

 

BOŠNJACI NISU TERORISTI

 

Vase rijeci prilikom urucivanja Zlatne zvijezde Draganu Cavicu, osobe sumnjive ratne proslosti kako prema Bosnjacima tako i prema multikulturnoj BIH i globalnom multikuturalizmu vrijedja potomke vise stotina hiljada ubjenih Bosnjaka, vise destina hiljada silovanih bosnjackih majki, kceri, sestara, starica i djevojaka, vise desetina hiljada mucenih u koncentracionim logorima smrti, vise od miliom protjeranih Bosnjaka.

 

 

Dok vasa zlatna zvijezda sija na osobi tamne proslosti, Bosnjaci se ne mogu vratiti na teritoriju produkovanu na osnovama genocida, koju kontrolise vas dobitnik; bosnjacka djeca ne mogu uciti na svome maternjem bosanskom jeziku; bosnjacki profesori se ne mogu vratit u naucno-nastavni proces; Bosnjaka nema u sudstvu, tuzilastvu, policiji; bosnjacka privatna, vjerska i kulturna imovina se i dalje unistava i napada,

 

 

Zar su to gospodine Dzordz elementi visokog nacionalnog liderstva i strateskog doprinosa nagradjenog . Jeste li svjesni cinjenice da ngradjujete genocid, kuturocid, ekocid, etnocid, urbicid, da nagradjujete produkatore i izvrsitelje zlocina u koncentracionim logorima smrti, silovanja, etnickog ciscenja i nadasve rusenja ideje bosne i bosanskog duha olicenih u postovanju, prihvatanju, priznavanju i toleranciji drugog i drugacijeg, kuturnog, nacionalnog i vjerskog. Zar niste svjesni cinjenice da nagradjujete podrzavljenje RS i rusenje jedne zvanicno od UN I EU priznate drzave, BIH. Jeste li se ikada zapitali imate li pravo na to, prvo kao covjek, a zatim i kao javni radnik? Zar je takva RS factor stabilnosti BIH, Balkana, Evrope i svijeta? Nije gospodine Dzordz! Takva RS je opasna Daytonska tvorevina koja ugrozava kako stabilnost BIH, tako i stabilnost regije i sire.

 

 

Borba za tri osnovne komponente egzistencije, koja usput da vam kazem je karakterisitka svake nacije, a posebno Americke, je civilizovan hod povijesnog bosnjackog bica, rodjenog na raskrscu svih velikih civilizacija sto se Bosna zove. Dakle ta borba nije islamski fundamentalizam i radikalizam. Ta borba je bosnjacko pravo da se izbori za vlastite elemente opstojnosi, egzistencije i napretka { vjera, nacija, drzava} Ta borba je i mnogo vise. To je put jacanja multidimanzionalne BIH. Jer mi Bosnjaci smo bili ti koji smo htjeli multikulturnu, multietnicku i multireligijsku BIH. Mi Bosnjaci smo bilti ti koji smo zbog takvog naseg htjenja bili predmet strasnih agresija, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, etnickih cicscenja, ubijanja u koncentracionim logorima smrti, silovanja i protjerivanja, sve to na kraju 20. stoljeca u eri demokratije i zastitte ljudskih prava, pred ocima slobodarskog i slobodoumnog svijeta. Svjedoce o tome brojke ubijenih, silovanih, protjeranih, mucenih Bosnjaka, svjedoce brojke unistenih vjerskih, kulturnih, nacionalnih objekata, svjedoce mezarija djece. Mi Bosnjaci, boreci se za vlastiti opstanak, za vlastitu egzistenciju i bitisanje za ocuvanje svoje vjere, nacije i domovine, borili smo se istovremeno i za multidimenzionalnu BIH u kojoj ce svi konstitutivni narodi biti ravnopravni i u kojoj bosnjacko bice vise nikada nece biti ponizavano. Svjedoce to mnogi Srbi, Hrvati i drugi narodi koji su se prikljucili Bosnjacima u odbrani takve BIH. Mi Bosnjaci smo prihvatili nepravedni Daytonski ugovor koji je legalizovao na genocidu produkovanu RS, samo zato da prestane rat, da se u miru pokusaju naci konture nove multidimenzionalne BIH. Prihvatili smo to svjesni golemih zrtava koje smo imali. Prihvatanje Daytonskog sporazuma je veliki, od globalnog znacaja, bosnjacki zrtveni korak, koji je jasno svima pokazao da smo mi civilizovan narod, spreman i na vlastitu zrtvu po pitanju opstanka i razvoja demokratske, slobodne, prosperitetne i multidimenzionalne BIH i samim tim globalnog multikulturalizma. Ta bosnjacka zrtva je definitivno ponistila sva htjenja onih ukljucujuci i vas koji su htjeli od Bosnjaka napraviti teroriste. Mi Bosnjaci se u postdaytonskom vremenu politickim sredstvima nastavljamo boriti za vlastitost svoje egzistencije i egzistencije multidimenzionalne BIH. Zar je to terorizam?

 

 

Daytonski sporazum je prekinuo rat ali je i definitivno postao kocnica produkovanju BIH kao drzave. Drzavne institucije BIH ne funkcionisu. Umjesto toga funkcionise Visoki predstavnik za BIH i njegova masinerija uz saglasnost u Daytonu podrzavljenih entiteta. Medjunarodni fond i Svjetska banka kroz uvodjenje slobodnog trzista i brze privatizacije po uslovima koji oni namecu, produkuju Strategiju razvoja BIH, koja je kao takva odvojena od politickih, ekonomskih i kulturnih uslova koji egzistiraju u BIH i tako osudjena na neuspjeh. 

 

ZASTO SE TREBA OGLASITI NA NAGRADJIVANJE CAVICA?

 

KBSA je dobio zaista velik broj zahtjeva da se oglasi na cinjenicu nagradjivanju Cavica od strane Udruzenja za medjunarodne strateske studije iz Wasingtona, clana Predsjednistva drzave BIH, osobe sumnjive ratne proslosti kako prema Bosnjacima tako i prema multikulturnoj BIH.

 

 

Smatram da nasa reakcija treba ici trostrukom linijom: 

1. Trebamo se oglasiti na odluku Udruzenja za medjunarodne strateske studije iz Wasingtona. Poenta oglasavanja; dok oni nagradjuju osobu sumnjive ratne proslosti, ratni zlocinci se slobodno krecu teritorijem gdje nagradjeni vlada, na istom djelu teritorije koji je u Daytonu podrzavljen odrzavljennjem BIH, Bosnjaci se jos nemogu vratiti u svoje domove, Bosnjaci ne mogu sudjelovati u naucno-nastavnom procesu, Bosnjaka nema u pravosudju, tuzilastvu i policiji, bosnjacka imovina se i dalje napada i unistava. Koji su to navodni elementi visokog nacionalnog liderstva i strateskog doprinosa nagradjenog na koje se poziva navedena americka institucija? To je samo dalje podrzavljenje RS i tako rusenje drzave BIH. Zar se zato nagradjuje? Zar je RS faktor stabilnosti BIH, Balkana, Evrope i Svijeta. Zar je islamski fundamentalizam i radikalizam borba za vlastitu opstojnost u uslovima genocida bilo onog ratnog ili ovog daytonski poratnog.

 

 

2. Trebamo se oglasiti i najodgovornijim bosnjackim politickim predstavnicima u BIH u smislu da oni shvate neophodnost boljeg tretiranja dijaspore { sada su pitanja dijaspore na 10. mjestu interesovanja kod bh politicara, poznato je da se u dijaspori nalazi, posebno kod nas Bosnjaka vrlo kvalitetan kadar, koji pametnim radom moze produkovati bosnjacki istrazivacko lobisticki centar koji moze izvuci Bosnjake iz njihove nove tragedije - POTURANJA BOSNJACIMA TERORIZAM OD STRANE SRSPSKIH I HRVATSKIH LOBIJA POMOGNUTIH KAKO OD SRBIJE I HRVATSKE TAKO I OD NEKIH MEDJUNARODNIH INSTITUCIJA. Hoce li nasi politicki predstavnici postati svjesni cinjenice o neophodnosti ulaganja u lobisticko-istrazivacke centre sirom svijeta, o boljem povezivanju dijaspore i matice u ime strateskog cilja opstanka multidimenzionalne BIH.

 

 

3. Trebamo se oglasiti prema svim Bosnjacima. Mi Bosnjaci moramo shvatiti da dobar dio pozitivne akcione energije kod nas ide unutar vlastitog razracunavanja.  

 

Mi vidimo prvo i samo negativne osobine kod naseg brata, mi smo zavidni na uspjeh naseg brata. Vrijeme je za unutarbosnjacki dijalog koji ce preusmjeriti energiju u proces odbrane bosnjacke egzistencije i egzistencije BIH, koji ce putem civilizovanog dijaloga kreirati neophodnu kriticnu masu Bosnjaka koja ce moci definisati minimum jedinstvenih i globalnih ciljeva bosnjacke, zatim i bh egzistencije, koji ce promjeniti mentalnu strukturu bosnjackog bica koji ce realizovati novu lidersku snagu zasnovanu na sluzenju ciljevima vlastitog naroda koji konacno trebaju biti etablirani u nacionalnom programu. 

Moguci fakti za odgovor:

 

 

1. Mi Bosnjaci smo bili ti koji smo htjeli multikulturnu, multietnicku i multireligijsku BIH. Mi Bosnjaci smo bilti ti koji smo zbog takvog naseg htjenja bili predmet strasnih agresija, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, etnickih cicscenja, ubijanja u koncentracionim logorima smrti, silovanjima i protjerivanjima, sve to na kraju 20. stoljeca u eri demokratije i zastitte ljudskih prava, pred ocima slobodarskog i slobodoumnog svijeta. Svjedoce o tome brojke ubijenih, silovanih, protjeranih, mucenih Bosnjaka, svjedoce brojke unistenih vjerskih, kulturnih, nacionalnih objekata, svjedoce mezarija djece.

 

 

2. Mi Bosnjaci, boreci se za vlastiti opstanak, za vlastitu egzistenciju i bitisanje za ocuvanje svoje vjere, nacije i domovine, borili smo se istovremeno i za multidimenzionalnu BIH u kojoj ce svi konstitutivni narodi biti ravnopravni i u kojoj bosnjacko bice vise nikada nece biti ponizavano. Svjedoce to mnogi Srbi, Hrvati i drugi narodi koji su se prikljucili Bosnjacima u odbrani takve BIH.

 

 

3. Mi Bosnjaci smo prihvatili nepravedni Daytonski ugovor koji je legalizovao na genocidu produkovanu RS, samo zato da prestane rat, da se u miru pokusaju naci konture nove multidimenzionalne BIH. Prihvatili smo to svjesni golemih zrtava koje smo imali. Prihvatanje Daytonskog sporazuma je veliki, od globalnog znacaja, bosnjacki zrtveni korak, koji je jasno svima pokazao da smo mi civilizovan narod, spreman i na vlastitu zrtvu po pitanju opstanka i razvoja demokratske, slobodne, prosperitetne i multidimenzionalne BIH. Ta bosnjacka zrtva je definitivno ponistila sva htjenja onih koji su htjeli od nas napraviti teroriste.

 

 

Mi Bosnjaci se u postdaytonskom vremenu politickim sredstvima nastavljamo boriti za vlastitost svoje egzistencije i egzistencije multidimenzionalne BIH. Zar je to terorizam?

 

 

Daytonski sporazum je prekinuo rat ali je i definitivno postao kocnica produkovanju BIH kao drzave. Drzavne institucije BIH ne funkcionisu. Umjesto toga funkcionise Visoki predstavnik za BIH i njegova masinerija uz saglasnost u Daytonu podrzavljenih entiteta. Medjunarodni fond i Svjetska banka kroz uvodjenje slobodnog trzista i brze privatizacije po uslovima koji oni namecu, produkuju Strategiju razvoja BIH, koja je kao takva odvojena od politickih, ekonomskih i kulturnih uslova koji egzistiraju u BIH i tako osudjena na neuspjeh.

 

 

Jeste, kao sto rece pjesnik mi Bosnjaci doista nismo sala. Ali isto tako mi Bosnjaci nismo teroristi. Vrelo koje se bori za ocuvanje svoje vjere, nacije i drzave, vrelo sto puno pruza ne samo za sebe i po sebi, vec i za multikulturni, multivjerski i multietnicki svijet, vrelo koje zivi kao kuca bez zida i majka bez sina, to vrelo doista ne moze biti teroristicko makar ga i najvise sile pokusavale napraviti takvim.

 

 

MI BOSNJACI SMO CIVILIZOVANI EVROPSKI NAROD KOJI KAO I SVAKI DRUGI CIVILIZOVAN NAROD HOCE DA BRANI SVOJE OSNOVNE ELEMENTE EGZISTENCIJE.

 

Jeste, kao sto rece pjesnik mi Bosnjaci doista nismo sala. Ali isto tako mi Bosnjaci nismo teroristi. Povjesno vrelo, izrodjeno voljom Tvorca na velicanstvenoj raskrsnici svih velikih civilizacija, vrelo koje se bori za ocuvanje svoje vjere, nacije i drzave, vrelo sto puno pruza ne samo za sebe i po sebi, vec i za multikulturni, multivjerski i multietnicki svijet, vrelo koje zivi kao kuca bez zida i majka bez sina, to vrelo doista ne moze biti teroristicko makar ga i najvise sile pokusavale napraviti takvim. 

Gospodine Dzordz

 

 

MI BOSNJACI NISMO TERORISTI. Mi SMO CIVILIZOVANI EVROPSKI NAROD KOJI KA I SVAKI DRUGI CIVILIZOVAN NAROD HOCE DA BRANI SVOJE OSNOVNE ELEMENTE EGZISTENCIJE; SVOJU VJERU, NACIJU O DRZAVU.  

 

PLODNA GODINA BOŠNJAÈKOG LOBIRANJA U KANADI

 

U cetvrtak, 25. 12. 2003. u Londonu, Ontario, Kanada odrzan je redovni godisnji sastanak svih oblika bosnjackog organizovanja Juznog Ontaria. Na sastanku su bili prisutni predstavnici: Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike, Bosnian Investment Group, Islamske Zajednice Bosnjaka Sjeverne Amerike, Bosansko-Kanadskog Humanitarnog Drustva Toronto, Bosnjackih Islamskih Centara: Toronto, Hamilton, London i Windsor. 

Dvije teme su dominirale na sastanku: rad Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike i rad Islamske Zajednice Bosnjaka Sjeverne Amerike i dzemaata odnosno bosnjackih islamskih centara za Juzni Ontario. 

O radu KBSA uvodno izlaganje podnio je Emir Ramic. U izlaganju je istaknuto izmedju ostalog sljedece: 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) je od sada registrovan kao nezavisna i neprofitna organizacija Bosnjaka i svih prijatelja BiH, kao i njihovih organizacija u Kanadi na federalnom nivou. Osnovne djelatnosti KBSA su: afirmacija bosnjackog identiteta i afirmacija identiteta multikulturne BIH, koordinacija djelovanja svih oblika bosnjackog organizovanja, podsticanje Bosnjaka za konstruktivnu aktivnost u kanadskom drustvu i za konstruktivnu aktivnost u bosnjackim organizacijama i zajednicama Kanade, lobiranje za bosnjacki i bosanski interes u kanadskom Multikulturnom mozaiku, produkcija bosnjacke i bosanske lobisticke i informativne mreze u smislu pomoci da se bosnjacki i bosanski glas cuje u kanadskom drustvu, borba za priznavanje bosanskog jezika na citavoj teritoriji Kanade.  

URADJENO 

Ostvareni su kontakti sa: City Hall Hamilton i aldermanom Frank D. Amico, Parlamentom Ontario u Torontu i parlamentarcem David Christoperson, Federalnim Parlamentom Ottawa i parlamentarcem Stan Keyes, Predsjednikom Liberalne Partije Kanada Stephen LeDrew, Predsjednikom Canadian Alliance Stephen Harpwer, predsjednikom Konzervativne partije Kanada Peter MacKay i predsjednikom Nove Demokratske Partije Kanada Jack Layton. Kongresmeni su primljeni i u Ministarstvo vanjskih poslova Kanade, te u ofis kanadskog premijera Jean Cretiena . 

Po navedenim susretima sa najodgovornijim politickim predstavnicima Kanade KBSA se znatno razlikuje od svih drugih oblika bosanskog i bosnjackog organizovanja.  

Delegacija KBSA je posjetila ofis kanadskog premijera Jean Cretiena Doista to je veliki ispjeh, priznanje kongresu ali i Bosnjacima Kanade. Sama cinjenica da ofis predsjednika jedne od najrazvijenije i najuglednije zemlje u svijetu zeli primiti predstavnike KBSA jasan je pokazatelj kvaliteta rada kongresa. 

 

Susretom sa najodgovornijim politicarima Kanade KBSA je zavrsio prvu fazu svoga lobiranja za bosnjacki i bosanskohercegovacki interes u Kanadi. Poslije na red dolazi lobiranje kod istaknutih kulturnih i naucnih radnika te na kraju kod istaknutijih biznismena Kanade. Ovakav nacin lobiranja razlikuje kongres od drugih oblika bosnjackog i bosanskog organizovanja u Kanadi. Istovremeno ovo pionirsko lobiranje jasno nam pojkazuje potrebu za kongresom na ovim prostorima, ali i obavezu sviju nas da kadrovski i materjalno u sto kracem periodu ojacamo KBSA i tako ga osposobimo za daljne poduhvate, tako vazne za nas ovdje u Kanadi. 

 

PLANOVI U NEPOSREDNOJ BUDUCNOSTI 

 

1. Otvaranje unutar bosnjackog dijaloga po formuli: bosnjacki dijalog – bosnjacki front (kriticna masa intelektualaca, biznismena i drugih zainteresovanih) – bosnjacki nacionalni program (definisanje minimuma zajednickih interesa bosnjacke egzistencije); 

2. Pokretanje inicijative za izradu programa jacanja demokratske i prosperitetne BIH (pokretanje inicijative za izmjenu Daytonskog ustava BIH u smislu produkcije moderne drzave BIH bez drzavotvornih entiteta i sa kantonima po kriteriju geografskog polozaja ekonomske uvezanosti); 

3. Priznavanje bosanskog jezika na cjeloj teritoriji Kanade (otvaranje skola bosanskog jezika i izrada elaborata o mogucnosti otvaranja katerdri bosanskih studija na kanadskim univerzitetima); 

4. Formiranje bosnjackog lobisticko-istrazivacko-medijskog centra u Kanadi. 

Poslije diskusije jednoglasno su usvojeni zakljucci: 

- izmjenjen je sastav Izvrsnih Komiteta KBSA za Toronto, Hamilton i London 

- inicirano je osnivanje Izvrsnih Komiteta KBSA za St. Catharines, Kitchener, Waterloo, Windsor i Ottawa. 

- odluka o odrzavanju prve donatorske vecere za KBSA u Torontu povodom Dana nezavisnosti BIH uz moguce prisustvo gosta iz Sarajeva gospodina Nedzada Latica. 

- izabrana je delegacija krovnih organizacija Bosnjaka Juznog Ontaria za posjetu novom 

Prime Ministar of Canada gospodinu Paul Martinu 

- jednoglasno su pruhvaceni i slijedeci zahtjevi: 

 

ODGOVORNOST ZA MLADENA IVANICA 

 

Bosnjaci Juznog Ontaria u Kanadi osudjuje ilegalnu posjetu ministra vanjskih poslova BIH Mladena Ivanica Izraelu, koju je ucinio bez znanja i dozvole Predsjednistva BIH. Smatramo da tako protivustavno, nedemokratsko i protivpravno ponasanje Ivanica krnji polozaj BIH kao drzavnog i pravnog subjekta u medjunarodnim odnosima, te posebno narusava odnos izmedju arapskih zemalja i BIH. Bosnjaci Juznog Ontaria takodje osudjuje izjavu Mladena Ivanica datu u Beogradu prije dva mjeseca u kojoj se kaze da su samo Bosnjaci u BIH za Tuzbu BIH protiv Srbije i Crne Gore. I ako postoji Odluka Predsjednistva BIH od septembra 1999. godine o Tuzbi BiH protiv Srbije i Crne Gore. Ako imamo u vidu ilegalnu posjetu Ivanica Ottawi i njegov pokusaj da zajedno sa Univezitetom u Ottawi formira Mirovne Studije na univerzitetu u Banja Luci sto je akcijom KBSA za sada sprijecenio, smatramo da ima mjesta za pokretanjem odgovornosti za Mladena Ivanica. 

 

 

JEDINSTVEN MOSTAR 

 

Bosnjaci Juznog Ontaria okupljeni u svojim krovnim organizacijama podrzavaju sve inicijative koje idu u pravcu ujedinjena Mostara u kome ce svi konstitutivni mostarci imati ista i jednaka prava u svemu. Takav ujedinjeni Mostar moze biti prvi pravi korak ka produkciji ujedinjene BIH u kojoj ce svi njeni konstitutivni narodi na cjeloj njenoj teritoriji imati jednaka prava. 

 

DAYTONSKI SPORAZUM SE MORA MIJENJATI 

 

 

Bosnjaci Juznog Ontaria podržavaju inicijativu dogradnje Daytonskog sporazuma, pokrenutu od strane nekoliko najistaknutijih evropskih politicara. Mislimo da o tome treba razgovarati, a ne bjezati od toga, jer ako BiH izgubi kao drzava, gube i Evropa i medjunarodna zajednica. Mnogo ljudi, i u matici i u dijaspori zainteresovano je da se sjedne za sto i razgova. Entiteti u BiH suvise su mocni, a centralna državna struktura nije. Ne mislimo da cijeli Dejton treba menjati, neke strukture i principe podjele vlasti treba ispitati i promjeniti, a sadasnja podjela vlasti u BiH je neodrziva, jer se na aparat vlasti trosi cak 67 odsto budžeta. 

Inicijativu za \"preispitivanje i dopunu\" Daytonskog sporazuma obrazlazemo tvrdnjom da \"temeljni pravni i politicki uslovi, utvrdjeni tim sporazumom, koce neophodan ekonomski i politicki razvoj. Daytonski sporazum jeste prekinuo rat ali nije osigurao trajni mir. On je sada postao limitirajuci factor produkcije BIH kao drzave i njene integracije u Evropsku Uniju.. Zato je sad vrijeme da se mirovnom procesu u BIH da svjeza snaga, oslobodjena limitirajucih elemenata Daytonskog sporazuma. BiH mora imati elemente drave na cjeloj svojoj teritoriji. Uslov zato je podrzavljenje BIH i razdrzavljenje njenih enititeta. 

 

BOSNJACI MORAJU BITI ZASTUPLJENI U PRAVOSUDJU I DRZAVNOJ UPRAVI REPUBLIKE SRPSKE 

 

Bosnjaci Juznog Ontaria okupljeni u svojim krovnim organizacijama smatraju neodrzivom cinjenicu da u pravosudju i drzavnoj upravi Republike Srpske nema ni jednog Bosnjaka. Trazimo od svih relevantnih organa u Bosni i Hercegovini da se ovakva situacija suprotna zakonu o jednakosti svih konstutivnih naroda BIH na cjeloj njenoj teritoriji sto prije promjeni. 

 

HITNA POPUNA UPRAZNJENOG BOSNJACKOG MJESTA U AMBASADI BIH OTTAWA 

 

Bosnjaci Juznog Ontaria po treci put od strane Predsjednistva BIH i Ministarstva za vanjske poslove BIH traze hitnu popunu upraznjenog bosnjackog mjesta u Ambasadi BIH Ottawa. Smatramo da ne popuna naznacenog mjesta steti interesima Bosnjaka i  

Bosanaca i Hercegovaca i njihovih organizacija kako u Kanadi tako i u BIH. 

 

O radu Islamske Zajednice Bosnjaka Sjeverne Amerike, dzemata i bosnjackih islamskih zajednica Juznog Ontaria govorio je glavni imam bosnjacke dijaspore za Kanadu Tajib ef. Pasanbegovic. 

Po ovim pitanjima usvojeni su slijedeci zakljcci: 

- mjere za poboljsavanje rada u dzematima Juznog Ontaria, poboljsavanje koordinacije  

rada izmedju dzemata,  

- incirano je osnivanje dzemata u : St.Catharines, Kitchener, Waterloo, Windsor, Ottawa, 

Vancouver. 

- usvojen usaglasen kalendar aktivnosti za 2004. godinu. 

- jednoglasno je prihvacen prijedlog o osnivanju institucije Muftije za Sjevernu Ameriku. 

 

Na kraju na prijedlog domacina, Bosnjackog Islamskog Centra London, uruceno je priznanje Tajib ef. Pasanbegovicu za njegov neumorni rad na jacanju i sirenju islama, bosnjastva i bosanstva, sto su prisutni pozdravili dugotrajnim aplauzom. 

 

U KANADI SE LOBIRA ZA BOSNU I BOŠNJAKE MEDJU VISOKIM DRŽAVNIM DUŽNOSCIMA

 

Poslije vec ranije ostvarenih kontakata sa: City Hall Hamilton i aldermanom Frank D. Amico, Parlamentom Ontario u Torontu i parlamentarcem David Christoperson, Federalnim Parlamentom Ottawa i parlamentarcem Stan Keyes, Predsjednikom Liberalne Partije Kanada- vladajucom politickom pozicijom Stephen LeDrew, Predsjednikom Canadian Alliance – zvanicnom opozicijom, Stephen Harpwer, predsjednikom Konzervativne partije Kanada Peter MacKay i predsjednikom Nove Demokratske Partije Kanada Jack Layton, predstavnici kongresa na celu sa potpredsjedenikom KBSA Emirom Ramicem su primljeni i u Ministra vanjskih poslova Kanade.

 

 

Poslije vrlo kratrkog protokolarnog susreta sa ministrom vanjskih poslova Kanade gospodinom Bill Grahamom, uslijedio je susret sa Donald Smith, Director of the Southeast Europe Division.

 

 

Istog dana smo posjetili ofis od premijera Kanade gospodina Jean Chretien. Tu smo se susreli sa M. Bredeson Executive Correspondence Officer. 

KBSA je upoznao navedene kanadske politicare o tri grupe pitanja:

 

 

Prvo, to su pitanja vezana za rad kongresa, ciljeve i zadatke kongresa, nacin i metod rada kongresa. 

Drugo, razgovarali smo o konkretnim pitanjima koja se ticu Bosnjaka Kanade kao sto su:

 

 

- donacija od 75.000 dolara cetnickom ravnogorskom pokretu Kanada. Kongres je zastupajuci misljenja svih oblika bosnjackog organizovanja i svih 30.000 Bosnjaka Kanade ostro reagovao na svim nivoima politickog organizovanja Kanade. Nismo zadovoljni sa dobivenim odgovorima i to smo otvoreno i konkretno saopstili. 

- saradnja izmedju univerziteta u Ottawi i Banja Luci po pitanju otvaranja Mirovnih studija u Banja Luci. Kongres je i po tom pitanmju ostro reagovao.smatrajuci nedopustivim otvaranje institucije Mirovnih studija na univerzitetu koji je etnicki ociscen i prazan sa Bosnjacima. Ni ti odgovori nisu nas zadovoljili i to smo takodje rekli .

 

 

- odnos izmedju kongresa i drugih oblika bosnjackog organizovanja u Kanadi sa odgovarajucim vladinim organima Kanade je takodje bio predmet razgovora. 

- kongresno lobiranje za bosnjacki interes i za interes Bosne i Hercegovine u Kanadi takodje je bilo jedno od pitanja u razgovoru. 

- na kraju trazili smo podrsku za akciju koju vodi kongres po pitanju priznavanja bosanskog jezika na teritoriji cjele Kanade, ne samo kao internacionalnog jezika vec kao world heritage language sto bi omogucilo otvaranje bosanskih studija na kanadskim univerzitetima. 

Treca grupa pitanja je ekonomija. Posebno smo upoznali kanadske politicare sa Bosian Investment Group koja djeluje u okviru KBSA, koja moze pomoci u ozivljavanju ekonomskih odnosa izmedju Kanade i BIH.

 

 

Susretom sa predstavnicima svih vodecih politickih partija i sa najodgovornijim politicarima Kanade KBSA je zavrsio prvu fazu svoga lobiranja za bosnjacki i bosanskohercegovacki interes u Kanadi. Poslije na red dolazi lobiranje kod istaknutih kulturnih i naucnih radnika te na kraju kod istaknutijih biznismena Kanade. Ovakav nacin lobiranja KBSA takodje razlikuje kongres od drugih oblika bosnjackog i bosanskog organizovanja u dijaspori. Istovremeno iskustva dobivena na osnovu naznacenih kontakata jasno pokazuju neminovnost sto brze produkcije kongresnog lobostickog centra bez koga se naznacena i mnoga druga pitanja od vitalnog znacaja za Bosnjake i Bosnu nece moci realizovati.

 

 

Ovom prilikom zelim se u ime KBSA zahvaliti Stan Keyes, clanu federalnog kanadskog parlamenta, velikom prijatelju BIH i sada prijatelju KBSA bez cije pomoci nebi mogli realizovati ove nase veoma vazne posjete.

 

 

Prilikom razgovora u ofisu kanadskog premijera putem M. Bredesona, zahvalili smo se gospodinu Jean Chretienu, kanadskom premijeru koji je svoju funkciju vrsio 10 godina, velikom prijatelju BIH, velikom borcu zastitte ljudskih prava i sloboda.

 

 

Takodje zaslugom Stan Keyes, uskoro ce KBSA dobiti termin za prijem kod novog predsjednika Liberalne partije Kanade i buduceg kanadskog premijera Paul Martina. 

 

VRATITI BOSNI DRZAVNOST

 

Bosna i Hercegovina nema status drzavnosti i pravne drzave na citavoj svojoj medjunarodno priznatoj teritoriji. Bosna i Hercegovina, to svojevrsno raskrsce svih znacajnijih vjera, kultura i civilizacija, je zapravo protektorat, neokolonijalna tvorevina, kvazi ili paradrzava. Na tu konstataciju upocuje proslava Dana drzavnosti Bosne i Hercegovine koji se proslavlja samo na njenom manjem djelu na kome vecinu predstavljaju Bosnjaci. Egzistencija Bosne i Hercegovine primarno zavisi od volje srpskog - legalnog i hrvatskog - nelegalnog entiteta koji imaju status drzave te od Vosokog predstavnika i namjesnika OHR-a, OSCE-a, NATO-a. Ti silni, uvazeni, dobro placeni i beskrajno tetoseni medjunarodni predstavnici ni rijeci ne rekose o tome da je Bosna i Hercegovina prakticno podijeljena, ne na dva, vec na tri tzv. entiteta: 'Republika Srpska' egzistira ne kao "paradrzava" jer ona ima svoju vojsku, policiju, sudstvo, upravu, administraciju, zdravstvo, prosvjetu, kulturu, sport itd., i sve ono sto svugdje u svijetu drzavu cini drzavom, te takozvana "Herceg-Bosna", ili kako je god drugacije zvali ili kako joj god ime mijenjali, ima to isto, cak i vise. Jos je "transparentno" i dalje finansira cak i Racanova SDP-ovska vlada, da se ne bi zamjerila Tudjmanovim i Suskovim podanicima, i da ne bi bila manje "patriotska" i nacionalisticka.

 

 

Glavni problem drzave Bosne i Hercegovine jeste u tome sto nikada nije ozbiljno, rezolutno, postavila pitanje svojih odnosa sa 'Republikom Srpskom' i sa tzv. "Herceg-Bosnom". Jer kako praviti drzavu Bosnu i Hercegovinu u uslovima kad je vec zaokruzena, pravno uoblicena, i sa medjunarodnom sutnjom dijelom priznata 'Republika Srpska'? Kako tek praviti drzavu Bosnu i Hercegovinu u uslovima kad je medjunarodna zajednica pristala da ne samo tolerira vec materijalno, kulturno i politicki podstice nesto sto se zove zajednica "Herceg-Bosna"? Taktika pristalica podrzavljenih entiteta u Bosni i Hercegovini je sljedeca: ako Bosnu (po dogovoru?) ne mozemo podijeliti, posvojiti, usvojiti, itd., mozemo je rascereciti, teritorijalno-kantonalno, gruntovno isparcati, tek toliko da se pokaze moc i suverena "narodna volja".

 

 

Na srecu, bosnjacki narod u saradnji sa bosanskim patriotima iz drugih naroda - prijateljima Bosne, ideje Bosne i bosanskog duha su drugacije rezonirali. Krvavo su se borili za svoju drzavu i ono sto se zove pravni legitimitet, pa su, uz pomoc medjunarodne zajednice, dobili ono sto im historijski i pravno pripada, granice u svojim historijskim podrucijima na kojima se od samog pocetka postovalo, prihvatalo, priznavalo i tolerisalo ono drugo i drugacije, na kojima se u obliku ideje bosne i bosnaskog duha zajednicki zivjelo i umiralo. Zato danas, vise nego ikad je jasno da u Bosni i Hercegovini ne mogu funkcionisati nacionalno-vjersko-politicki programi i da je za izlazak iz stanja u koje je matica ideje Bosne i bosanskog duha dospjela apsolutno potrebno, nuzno i sto prije doci do jednog jedinstvenog bosanskohercegovackog dijaloga koji ce produkovati jedan jedinstven bosanaskohercegovacki front (kriticna masa Bosanaca i Hercegovaca, prijatelja i postovalaca drzave Bosne i Hercegovine, ideje Bosne i bosanskog duha) sa ciljem produkcije jedinstvenog bosanskohercegovackog programa u kojem bi bile zacrtane one mjere koje ce od Bosne i Hercegovine sto prije i sto bezbolnije naciniti modernu, demokratsku, jedinstvenu, prosperitetnu drzavu, utemeljenu na institucijama pravne drzave i stvarnog postovanja ljudskih prava i sloboda jednako za sve i na cjalokupnoj njenoj teritoriji. Pocetak vracanja drzavnosti Bosne i Hercegovine na njenoj citavoj teritoriji treba poceti pokretanjem inicijative za izmjenu Daytonskog sporazum u djelu koji se odnosi na Ustav Bosne i Hercegovine. Navedenu inicijativu treba pokrenuti unutar postojecih institucija vlasti sa osnovnim ciljem ukidanje 'Republike Srpske' i sa njom i pravno ne postojece ali u praksi egizistirajuce 'Herceg Bosne' i na taj nacin vratiti osnovne funkcije drzavi Bosni i Hercegovini koje je po medjunarodnom pravu i pripadaju.

 

 

Kao i svaki ozbiljni dijalog i ovaj bosanskohercegovacki ima svoje uslove. To su: realizacija tuzbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore, priznanja agresora da je pocinio agresiju i genocid nad Bosnjacima i prijateljima Bosnom i Hercegovinom, javno izvinjenje za ucinjene zlocine i placanje ratne stete. 

 

URUCENE DONACIJE BIG-a ZA MEMORIJALNI CENTRA SREBRENICA - POTOCARI

 

Bosnian Investment Group (BIG) je ekonomska organizacija Bosnjaka Sjeverne Amerike sa osnovnim ciljem: ekonomsko i uopæe šire akciono povezivanje i institucionalno organiziranje bosansko-hercegovaèkih poduzetnika u Sjevernoj Americi i njihovo povezivanje sa poduzetnicima u BiH. To bi trebalo omoguæiti uspješnije djelovanje nase dijaspore u Sjevernoj Americi te projektiranje i realiziranje ekonomskih aktivnosti koje æe doprinijeti opstojnosti i prosperitetu BIH. 

Izmeðu ostalog planirano je da se direktnim vlastitim ulaganjem i animiranjem poslovnih partnera i potencijalnih ulagaca iz Sjeverne Amerike, organizovanjem agencije za opsluzivanje biznisa, organizovanjem kreditne zadruge intenzivira investiranje i produktivno zapošljavanje u BiH.

 

 

Kvalitetnim predstavljanjem i prezentiranjem naše privrede, te direktnim posredovanjem omoguæiti otvaranju inozemnog tržišta za bh. privredene subjekte. 

U cilju realiziranja tih zadataka planirano je uspostavljanje efikasne komunikativne mreže izmeðe BIG i zainteresiranih privrednih subjekata i odgovarajuæih organa i institucija u BiH i Sjevernoj Americi (SAD i Kanada).

 

 

BIG istovremeno treba da bude prvi korak u kvalitetno novom organiziranju bh. dijaspore u Sjevernoj Americi, pomaganju i stimuliranju rada svih oblika njenog djelovanja, prezentiranju istinskih vrijednosti i mogucnosti naše ekonomije u razlièitim segmentima privrednog stvaralaštva, te razvijanju svih oblika ekonomskog informiranja i povezivanja naših graðana.

 

 

BIG je prvi u dijaspori i matici pokrenuo akciju "KUPUJMO DOMACE I TAKO POMOZIMO SAMI SEBI", koja je naisla na sveopste odobravanje i prihvatanje od mnogih subjekata u dijaspori i matici. Akcija je pokrenuta na ekonomskom forumu u organizaciji BIG u Kanadi pocetkom 2003 godine.

 

 

Pored cisto ekonomskih ciljeva kao osnovnih ciljeva, BIG zeli pomagati sve oblike bosnjackog organizovanja u matici i dijaspori. U tom cilju je i realizovana akcija prikupljanja sredstava za Memorijalni centar Potocari - Srebrenica. Akcija prikupljanja sredstava je trajala 60 dana u SAD i Kanadi. Ukupno je prikupljeno oko 4000 dolara i predano odgovornim osobama Memorijalnog centra. Upravni odbor BIG se zahvaljuje svim donatorima ove veoma plemenite akcije. 

 

ZAHTIJEVAMO BEZ UVJETNO DA SLUZBENA PODGORICA PRIZNA I UPISE U USTAV R CG POVIJESNO NACIONALNO IME BOSNJAK

 

Predsjednik Skupštine Republike Crne Gore 

 

REZOLUCIJU: 

 

Naglašavajuæi svoj položaj kao krovne organizovane snage Bošnjaka Sjeverne Amerike koji zastupa interese oko 300.000 Bošnjaka koji žive u SAD i Kanadi i koji se borimo za priznavanje Bošnjaka kao nacionalne konstitutivne zajednice i svih prava po tom osnovu u Crnoj Gori; reafirmirajuæi opravdane, u meðunarodnim konvencijama utemeljene, zahtjeve za ravnopravnim konstitutivnim statusom Bošnjaka u Crnoj Gori kao naroda, izražavajuæi svoje nezadovoljstvo pravnim i politièkim položajem Bošnjaka u Crnoj Gori i ponavljajuæi svoje razoèaranje sudbinom naših dosadašnjih inicijativa prema istoj materiji, pred najavljeni službeni opšti popis stanovništva u Republici Crnoj Gori, 

 

KONSTATIRAMO  

 

1. Da Bošnjaci Crne Gore postuju Crnu Goru, i da su lojalni Republici u kojoj zive, da žele uspjeh i prosperitet Crne Gore i svih njenih gradjane, ne osporavaju osjeæaj nekih '(M)muslimana' Crne Gore koji se osjeæaju nacionalno kao Crnogorci ili pak Muslimani u nacionalnom smislu i da afirmiraju svoje pravo i žele da sebe nazivaju u nacionalnom smislu onako kako se oni osjeæaju, kao Bošnjaci.

 

 

2. Da je pravni, politièki i ustavno konstitutivni položaj te ukupni status Bošnjaka u Crnoj Gori ostao nerješen.

 

 

3. Da odgovorni politièki organi u Crnoj Gori nisu uložili dovoljno napora da se to pitanje riješi u duhu demokratskih zasada i meðunarodnih konvencija.

 

 

4. Da æe svako dalje odlaganje rješavanja statusa Bošnjaka u u Crnoj Gori imati nesagledive posljedice po izgradnju demokratskih odnosa kako u Crnoj Gori tako i na Balkanu i Evropi uopšte.

 

 

5. Da službena Podgorica krši meðunarodne konvencije o ljudskim pravima, uskraæivanjem prava na zastupljenost u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti Bošnjacima u Crnoj Gori i njihovim ravnopravnim tretiranjem kao konstitutivnog naroda u Ustavu.

 

 

6. Da službeno Sarajevo zanemaruje položaj Bošnjaka u Crnoj Gori izbjegavanjem rasprave o problemu njihova statusa.

 

 

7. Da su Bošnjaci u Crnoj Gori kao drugi narod po veliæini sa 21% od ukupnog stanovništva Žabljackim nepravednim Ustavom iz 1993. godine na prijedlog Momira Bulatoviæa trabanta Slobodana Miloševiæa, poništavanjem odredaba Ustava bivše SFRJ iz 1974. godine, neopravdano i nepravedno izbrisani kao konstitutivni narod Crne Gore. 

 

ZAHTJEVAMO 

 

1. Da službena Podgorica u što kraèem vremenskom periodu ustavno riješi pitanje položaja Bošnjaka priznajuæi njihovo povijesno nacionalno ime (Bošnjak) i priznajuæi im pravo na korištenje svojeg povijesnog imena, konstitutivnost i sva prava po tom osnovu.

 

 

2. Da službeno Sarajevo, a posebno bošnjaèka komponenta u vlasti, hitno i bez odlaganja poduzme sve potrebne korake da otpoène pregovore s Crnom Gorom o trajnom i zadovoljavajuæem reguliranju politièkog i pravnog statusa Bošnjaka u Crnoj Gori u skladu s normama meðunarodnog prava i da se pitanje statusa Bošnjaka u Crnoj Gori rješava pregovorima dviju suverenih država. Historijski posmatrano Bošnjaci imaju mjesta u konstitutivnosti Crne Gore kao njen konstitutivni narod.

 

 

3.Da se Bošnjake u Crnoj Gori tretira integralnim dijelom ukupnih odnosa BiH i Crne Gore kroz puno ukljuèivanje Bošnjaka u Crnoj Gori u sve pregovore i sporazume, kao i forume za suradnju dviju država. 

ODGOVOR JEFFREY KUHNERU

 

Svojevrsna reakcija bosnjackih organizacija i pojerdinaca te istaknutih svjetskih intelektualaca, pokrenuta od Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike na tekst novinara Jeffery Kuhnera u Washington Times od 1. 10. 2003. godine pod naslovom "Redrawing Bosnian Borders " se nastavlja. Reakcija koja je zapravo presla u akciju formiranja slobodne bosnjacke javnosti oslobodjene bilo kakvog tutorstva jasno pokazuje zrelost bosnjackog bica u odbrani jedinstvene, demokratske, prosperitetne i multikulturne, multietnicke i multireligijske Bosne i Hercegovine u medjunarodno priznatim granicama.

 

 

Bosnjaci postepeno napustaju stanje bolesnog pasivizma i prelaze u stanje zdravog aktivizma koji prije svega podrazumjeva hrabrost Bosnjaka za izlazak na historisku scenu sa drugima, posjedovanmje predstave o zadacima koji se u savremenom vremenu donose i odgovornost prema neucinjenom. Bosnjacko bice mjenja svoj mentalni sklop i izlazi iz moralne hipokrizije. Polahko se priblizavamo bosnjackom intelektualnom konsenzusu uz visi stupanj individualne i kolektivne samodiscipline. Dijalosko promisljanje bitnih pitanja bosnjacke egzistencije, a pitanje etnicke ne potrganosti jedinstvenog bosanskohercegovackog tkiva je jedno od tih pitanja, generira aktivnu bosnjacku javnost u smislu da bosnjacke razlicitosti postaju uslov za realizaciju bosnjacke zrelosti.

 

 

Bosnjaci su svjesni da je sudbina bosnjackog bica zavisna i vezana za gore naznacenu Bosnu i Hercegovinu.

 

 

10 GODINA OD POVRATKA POVIJESNOG IMENA BOSNJAK

 

U prostorijama Bosnjackog Islamskog centra u nedelju 28. 09. 2003. godine clanovi Upravnog odbora dzemata Hamilton i drugi prisutni odrzali su kratku prigodnu manifestaciju i podsjecanje na 10. godisnjicu imenovanja Bosnjaka imenom koje im historijski pripada.  

U svom kratkom govoru Emir Ramic je istakao:

 

 

BOSNJACI SE BEZ OBZIRA NA POVREMENE PADOVE I VRACANJA UNAZAD NALAZE U ODMAKLOJ FAZI PREPORODA KOJI CE SE OKONCATI UNUTAR BOSNJACKIM DIJALOGOM I TAKO PRODUKOVANIM MINIMALNIM ZAJEDNICKIM BOSNJACKIM INTERESIMA ZA CIJU REALIZACIJU CE BITI POTREBNA MAKSIMALNA BOSNJACKA AKCIJA ZA DEFINITIVNIM SPASOM JEDINSTVENOG BOSNJACKOG BICA I JEDINSTVENE BOSNE I HERCEGOVINE.

 

 

Bosnjacki dijalog je najbrzi, najefikasniji i najprihvatljiviji put do konacne realizacije bosnjackog preporoda. Prvotni elementi unutrasnjeg dijaloga u ime bosnjackog preporoda vec postoje i oni su neupitni. Bosnjaci imaju svoju: vjeru - Islam, svoju naciju - Bosnjastvo, svoju domovinu - Bosnu i Hercegovinu, svoj jezik - Bosanski jezik, svoju kulturu, tradiciju, historiju - Bosnjacku. To su elementi koji su odbranili bosnjacko bice u turbolentnoj historiji Balkana, Evrope i Svijeta.To su elementi oko kojih se Bosnjaci mogu okupiti na startu svoga unutarnjeg dijaloga.

 

 

Na kraju je proucena Fatiha za sve bosnjacke sehide koji su dali svoje zivote za dobrobit nase vjere Islama, nase nacije Bosnjacke i nase domovine Bosne i Hercegovine. 

 

DESET GODINA OD POVRATKA POVIJESNOG IMENA BOSNJACI

 

BOSNJACI SE BEZ OBZIRA NA POVREMENE PADOVE I VRACANJA UNAZAD NALAZE U ODMAKLOJ FAZI PREPORODA KOJI CE SE OKONCATI UNUTAR BOSNJACKIM DIJALOGOM I TAKO PRODUKOVANIM MINIMALNIM ZAJEDNICKIM BOSNJACKIM INTERESIMA ZA CIJU REALIZACIJU CE BITI POTREBNA MAKSIMALNA BOSNJACKA AKCIJA ZA DEFINITIVNIM SPASOM JEDINSTVENOG BOSNJACKOG BICA I JEDINSTVENE BOSNE I HERCEGOVINE. 

Korijeni bosnjastva kao ni u jednog evropskog naroda su nasljedje kulturnog, tradicijskog, historijskog i etnickog: ilirskog, rimskog, slavenskog i avarskog kontinuiteta mjesanom na multidimenzionalnom bosanskom prostoru u dodiru sa bosanskim i drugim evropskim i vanevropskim narodima. 

Zahvaljujuci dobrim Bosnjanima Bosna od 1054 godine postaje simbol i inspiracija za bosnjacku neopredjeljenost spram krscanstva. 

Turskim osvajanjem Bosne, Bosnjaci primaju Islam , tako zaokruzuju svoj osjecaj za potpuni identiet bitnost, bitisansot, egzistenciju i prostor.  

Kada je Austrougaraska pokusala da stvori jedinstvenu bosnajcku naciju od svih bosanskohercegovackih naroda , Bosnjaci svjesno odustaju od svoga imena , pocinju se nazivati Muslimani. To je zapravo bosnjacki odgovor prema vec tada izrazenim tendencijama velikosrpke i velikohrvatske pretnezije na bosanski prostor kao prvotni i jedini zivotni prostor Bosnjaka, te na Bosnjake, nosioce bosanskog duha. Ideja velike Srbije i kasnije velike Hrvatske nastojale su se realizovati pokoravanjem i iskorjenjivanjem jedinstvenog drzavnog bosanskohercegovackog tkiva i posebno unistavanjem Bosnjaka i bosnjastva koji nose klicu ideje Bosne i bosanskog duha; kroz I i II Srpsi ustank, I i II Balkanski rat, I i II Svjetski rat te posebno u agresiji i genocidu 1992 - 1995.

 

 

Naziv Musliman, kao nacionalna opredjeljenost, promoviran je u Ustavnoj odredbi s popisom stanovnistva na tlu Socijalisticke Federativne Rrepublike Jugoslavije iz 1971. godine. Bosnjaci, odnosno Svebosnjacki sabor, koji je odrzan na danasnji dan tacno prije 10 godina , 28. septembra 1993. godine u Sarajevu, prihvatio je odnosno vratio historijski naziv BOSNJAK, pod kojim se podrazumjevaju stanovnici porijeklom ranije visestoljetne drzave Bosnjaka koja je obuhvatala teritorije danasnje Bosne i Hercegovine i Sandzaka. Bosnjacima je tako voljom vlastitog naroda vraceno neminovno historijsko ime.

 

 

U nametnutom ratu i agresiji; u genocidu, kulturocidu, ekocidu, etnocidu, urbicidu; u etnickom ciscenju, silovanju i mucenju u koncentracionim logorima smrti na kraju 20. stoljeca u srcu demokratske i slobodoumne Evrope; u eri maksimalne zastite ljudskih prava i sloboda; Bosnjacima se desila kataklizma ali i nacionalni preporod. U tim strasnim uslovima, boreci se za vlastitu opstojnost ali i za opstojnost multidimenzionalne BIH, Bosnjaci su po prvi put u svojoj historiji u najtezim uslovima definirali svoj socilano - politicki polozaj, izasli su iz stanja neslobode, postali su narodni, nacionalni, vjerski, kulturni i drzavotvorni subjekat kako u matici BIH tako i u Evropi i svijetu; te po prvi put izborili mogucnos da sami biraju i odredjuju uslove svoje egizistencije i organizacije. Bosnjaci se sada samoorganiziraju slobodno na osnovu vlastitih nacela, bez nametanja volje sa strane i iz tudjine, sami biraju svoje rukovodstvo bez nametanja tudjih lidera. 

Daytonski sporazum jeste prekinuo bosnjacku kataklizmu koja je odnijela ili iselila najbolje sinove i kceri. Medjutim usporio je i nastavak bosnjackog osvjescivanja ,opsteg progresa i preporoda.

 

 

Bosnjaci su zato sada na jednom novom pocetku.  

U zadnjih nekoliko desetina godina Bosnjaci su pokazali sposobnost regeneriranja. Iz nepovoljnih okolnosti znali su iznalaziti rjesenja na osnovu kojih se cuvao trag bosnjacke bitnosti i bitisanosti.

 

 

Ekonomski, Bosnjaci su opljackana i sa srpske i sa hrvatske strane, demografski su oslabili kao posljedica mnogih ratova i borbe za vlastitu opstojnost , u religijsko-nacionalno-patriotsko-politickom vidu bosnjacka elita i inteligencija je zakazala, vise od 70 godina se izjasnjavala kao Srbi, Hrvati ili Jugosloveni. Ali Bosnjaci su sve to, prosli cuvajuci trag vlastite osobenosti, i sada se nalaze na prekretnici koja treba artikulirati vlastiti identitet kao slobodna zajednica u slobodnoj drzavi. Bosnjaci imaju otvorenu mogucnos da vlastite unutarnje razlike, koje su djelimicno posljedica kako vlastitog turbolentnog stanja kroz historiju tako za njih i po njih novog stanja vlastite slobode i organiziranosti, rjese putem unutar bosnjackog dijaloga.U tom dijalogu Bosnjacima se pruza siroki spektar mogucnosti kao pojedinacnim ljudima ali i kao narodu i naciji.

 

 

Svakom istinskom dijalogu pa i bosnjackom, prethode odredjene pripreme. Kod bosnjackog dijaloga tu se prije svega radi o napustanju stanja bolesnog bosnjackog pasivizma i prelazak u stanje zdravog bosnjackog aktivizma. Zdravi bosnacki aktivizam podrazumjeva hrabrost Bosnjaka za izlazak na historijsku scenu ravnopravno sa drugima.To znaci posjedovanje predstave o zadacima koji se u savremenom vremenu donose kao i odgovornost prema neucinjenom. Zdravi bosnjacki aktivizam treba produkovati promjenu moralne konstitucije bosnjackog bica i njegov izlazak iz svojevrsne moralne hipokrizije. Dijalog podrazumjeva istsinski intelektualni konsenzus o njegovoj potrebitosti. Isto tako podrazumjeva najvisi stupanj individualne i kolektivne samodiscipline.

 

 

Pod predpostavkom izlaska Bosnjaka iz hronicne obamrlosti spram historijskih zbivanja i napustanja zapustenosti individualne odgovornosti za kolektivnu bitnost, bitisanost i egzistenciju, sto se moze postici bosnjackim zdravim akativizmom, dijalosko promisljanje bitnih egzistencijalnih pitanja bosnjacke bitisanosti moze poceti i time Bosnjaci mogu uci u zavrsnu fazu preporoda.

 

 

Pluralan, visedimenzionalan i vise smjeran dijalog uz ispunjenje gornjih preduslova, ponistava strah od moguce deinstrumentalizacije Bosnjaka, ubrzava tempo bosnjackog demokratskog odrastanja i otvara sustinski, a ne formalni demokratski proces unutar svih drugih bosanskohercegovackih naroda. Slobodouman i fleksibilan unutar bosnjacki dijalog produkovan nakon potrebnog prelaska iz stanja bolesnog pasivizma u zdravi aktivizam, nakon izlaska iz hronicne obamrlosti spram historijskih zbivanja , te nakon napustanja zapustenosti individualne odgovornosti za kolektivnu bitnost; predstavlja pogonski kotac zavrsne faze preporoda Bosnjaka.

 

 

Uvazavanjem, prihvatanjem , priznavanjem, postovanjem i tolerisanjem drugog i drugacijeg produkuje se mnostvo ideja koje na dijaloskom polju na svome kraju kristaliziraju najbolju. Mnostvo je suprostavljeno diktaturi pojedinca koja se do sada namecala Bosnjacima. Dijalog kazuje i sve ono sto nigdje drugdje nije receno. Bosnjacki dijalog je i bosanski dijalog. On iskljucuje monoekskluzivisticku, totalitarnu jednodimenzionalnost, podstice ploralnost i uvazavanje razlika u jedinstvu. Dijalog je suprostavljen konceptu vodja-narod jer se vodi medju narodom. Dijalogom Bosnjaci izmicu zamke dnevne politicke, karijeristicke i profiterske svrhe. Dijalog generira bosnjacku aktivnu javnost, koja se tako gradi na osnovama pluralizma, slobodnog misljenja i javne rasprave , cime je ona u svojoj osnovi tako demokratska i na taj nacin obavezujuca. Dijalog je put suprostavljanja bosnjackom nestanku. Kroz dijalog sve bosnjacke razlicitosti se stapaju u jednu bitnost opstanak i prosperitet bosnjackog naroda. Dijalog otvara sva bosnjacka pitanja za sve poglede , tolerise unutar bosnjacke razlike te produkuje zajednistvo na krucijalnim pitanjima bosnjacke egzistencije. Bosnjacke razlike tako postaju usluv za realizaciju bosnjacke zrelosti. Sudjelovanje u dijalogu je stvar moralne higijene svakog Bosnjaka. Dijalog siri svijest o potrebi bosnjackog susretovanja i razgovora. Dijalog nisti rastavljenost Bosnjaka od njihove vjere, nacije, drzave, kulture, tradicije, historije i jezika.

 

 

Bosnjacki dijalog je najbrzi, najefikasniji i najprihvatljiviji put do konacne realizacije bosnjackog preporoda. Prvotni elementi unutrasnjeg dijaloga u ime bosnjackog preporoda vec postoje i oni su neupitni. Bosnjaci imaju svoju: vjeru - Islam, svoju naciju - Bosnjastvo, svoju domovinu - Bosnu i Hercegovinu, svoj jezik - Bosanski jezik, svoju kulturu, tradiciju, historiju - Bosnjacku. To su elementi koji su odbranili bosnjacko bice u turbolentnoj historiji Balkana, Evrope i Svijeta.To su elementi oko kojih se Bosnjaci mogu okupiti na startu svoga unutarnjeg dijaloga. 

POZIVAMO SVE DEMOKRATSKE SNAGE KOJE SE BORE ZA JEDINSTVENU, DEMOKRATSKU I PROSPERITETNU BIH NA ZAJEDNICKU AKCIJU

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) kao krovna organizacija koja zastupa interese 350.000 Bosnjaka Sjeverne Amerike u saradnji sa, Islamskom Asocijacijom Bosnjaka Sjeverne Amerike, Bosnian Investment Group i drugim organizacijama i zajednicama Bosnjaka SA kolektivno iskazuju svoje veliko nezadovoljstvo i duboku zabrinutost prijedlozima reformi od strane medjunarodne zajednice olicene u instituciji Visokog predstavnika za BIH u oblastima: indirektnog oporezivanja, obrazovanja, sigurnosti i narocito sistema odbrane kojima se prednost daje entitetima, a ne drzavi BIH koja je svoj teritorijalni integritet, nezavisnost i suverenitet u medjunarodno priznatim granicama izborila u nametnutom ratu, agresiji i genocidu i potvrdila Daytonskim sporazumom od strane medjunarodne zajednice.

 

 

KBSA i druge organizacije i zajednice Bosnjaka SA smatraju da su reforme u sistemu odbrane kljucno pitanje opstanka drzave BIH. Posebno su zabrinuti ponudjenim reformskim rjesenjima sistema odbrane koja: oruzne snage BIH definise kao tri jednonacionalne - etnicke vojske; instaliraju paralelizme u buducu strukturu odbrane i zadrzavaju cjelovitu strukturu entiteta. Agresijom i Daytonskim sporazumom BiH su nametnute dvije vojske, sada se predlazu tri. Eventualna produkcija tri jednonacionalne - etnicke vojske znaci: legalizaciju treceg entiteta i betoniranje etnicke podjele BIH sto je svojevrsna legalizacija genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i etnickog ciscenja najvecih u Evropi poslije Drugog svjetskog rata; krsi Odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda BIH koja ne dopusta jednonacionalne voske i insistira na nacionalnoj zastupljenosti svuda, pa i u vojsci po popisu stanovnistva iz 1991. godine; krsi Zakon o Vjecu ministara BIH uvodeci nove paralelizme kroz ministra odbrane koji ima dva zamjenika, predvidja operativnog komandanta sa dva zamjenika sto bi dovelo do toga da svaki od trojice komanduje "svojom" vojskom, sto ne postoji i ne moze funkcionisati nigdje u svijetu. Kao i kod drugih reformskih rjesenja predvidja se saglasnost entiteta za usvajanje zakona i ako je rjec o oblasti koja garantira teritorijalni integritet i suverenitet drzave BIH u medjunarodno priznatim granicama pa samim tim spada u nadleznost drzave BIH, a ne njenih entiteta.

 

 

KBSA i druge bosnjacke organizacije SA ne prihvataju osam godina poslije Daytona, kada su predvidjene dvije voske, sada umjesto jedne - tri. 

KBSA i druge bosnjacke organizacije SA zeli standarde Evropske Unije i Svjetske demokratske zajednice u reformska rjesenja; prijem BIH u NATO i posebno mogucnost da drzava BIH, a ne entiteti odlucuju o oruzanim snagama i svim drugim pitanjima predvidjenim Daytonskim sporazumom koja su u nadleznosti drzave BiH.

 

 

KBSA i druge bosnjacke organizacije zajednice SA pozivaju sve demokratske, progresivne pro - bosansko-hercegovacke snage u matici i dijaspori da se zajedno udruzenim snagama suprostavima nastavku teznji za etnickom podjelom bosanskohercegovackog jedinstvenog drzavnog tkiva; da se suprostavimo volji koja insistira na drzavnosti entiteta BIH, a ne drzave BIH, te da se suprostavimo nametanju volje medjunarodne zajednice suprotne interesima naroda i gradjana BIH. 

Sudbina drzave BIH, ideje Bosne i Bosanskog duha je u nasim rukama. 

NISTE SAMI, IAKO SMO FIZICKI DOSTA UDALJENI OD VAS, MI BOSNJACI SJEVERNE AMERIKE SMO SA VAMA SRCEM I DUSOM

 

Es-selamu alejkum gospodine Abdurahman Malkic; 

Hvala vam na email i molim vas da slijedecu puruku proslijedite na otvaranju Memorijalnog Centra Potocatri - Srebrenica 

Islamska Asocijacija Bosnjaka Sjeverne Amerike, Bosnian Investment Group Sjeverne Amerike, Bosnjacke Islamske organizacije i zajednice i drugi oblici bosnjackog organizovanja Sjeverne Amerike okupljeni oko Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike kao krovne organizacije Bosnjaka Sjeverne Amerike koji zastupa interese 350.000 Bosnjaka SAD i Kanade povodom otvaranja Memorijalnog centra Potocari - Srebrenica porucuju vam: 

 

NISTE SAMI IAKO SMO FIZICKI DOSTA UDALJENI OD VAS, MI BOSNJACI SJEVERNE AMERIKE SMO SA VAMA SRCEM I DUSOM 

 

Postovani Srebrenicani; 

 

Srebrenica, simbol bosnjackog stradanja i opstojnosti, ponikao u strasnom genocidu koji se odvijao pred pasivnim ocima "demokratskog", slobodoumnog svijeta na kraju 20-tog stoljeca, u eri demokratije, ljudskih prava i sloboda, Srebrenica, simbol ljudske patnje i tragedije samo zato sto smo htjeli biti svoj na svome, Srebrenica, simbol bosnjacke borbe za slobodu vlastitog bica; takva ponosna Srebrenica je definitivno dokazala i za uvjek pokazala svima da su: 

 

1. Bosnjaci civilizovan nard koji se ponosno bori za svoju vjeru, naciju, domovinu, za svoju slobodu u okviru koje ce moci sam bez ikog drugog sa strane odlucivati o vlastitim elementima egzistencije, bitnosti i bitisanosti svoga bica, za svoje vlastite principe organizovanja i biranja svoga vlastitog rukovodstva. 

 

2. Bosnjaci se ponosno bore ne samo za opstojnost vlastitog bica, vec prkosno i ponosno noseci klicu ideje Bosne i bosanskog duha, i za multikulturnu, multivjersku i multietnicku, demokratsku, jedinstvenu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu. 

 

3. I pored agresije, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, i pored silovanja i koncentracionih logora smrti, i pored etnickog ciscenja koje ne prestaje ni u uslovima mira i Dejtonskog sporazuma, prizivajuci po prvi put u svojoj historiji sjecanje i nezaborav kao pogonske tockove svoga vlastitog progresa, Bosnjaci se ne svete, vec grabe putem definitivne pobjede tolerancije, prihvatanja, postovanja i priznavanja drugog i drugacijeg kao jednog jedinog puta egzistencije Bosne i Hercegovine i njoj po prvi put slobodnog bosnjackog bica koje vise nikada nece biti to prvo koje ce iz dodvoravanja drugom prizivati zaborav i pruzati ruku tlaciteljima bez da oni priznaju svoj zlocin koje se mora procesirati. 

 

Dragi Srebrenicani, jos jednom ne zaboravite, da smo svi mi Bosnjaci "Srebrenica". 

 

BOLJE JE IZGUBITI SVE RATOVE I SVE BITKE NEGO IZGUBITI JEZIK

 

Cuvajte, jezik kao zemlju. Rjec se moze izgubiti kao grad, kao zemlja, kao dusa. A sta je narod izgubi li jezik, zemlju, dusu?! 

 

Ne uzimajte tudju rec u svoja usta. Uzmes li tudju rjec, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potudjio. Bolje ti je izgubiti najveci i najtvrdji grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznacajniju rjec svoga jezika.

 

 

Zemlje i drzave se ne osvajaju samo macevima i jezicima. Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio i pokorio koliko ti je reci potro i svojih poturio. 

Narod koji izgubi svoje rjeci prestaje biti narod.

 

 

Covjek nauci svoj jezik za godinu dana. Ne zaboravlja ga dok je ziv. Narod ga ne zaboravlja dok postoji. Tudji jezik covjek nauci isto za godinu dana. Toliko mu je potrebno da se odrece svoga jezika i prihvati tudji. To je ta zaraza i pogibija jezika, kad jedan po jedan covjek pocinje da se odrice svoga jezika i prihvati tudji, bilo sto mu je to volja, bilo da to mora.

 

 

Jezik je tvrdji od bedema. Kada ti neprijatelj provali sve bedeme i tvrdjave, ti ne ocajavaj, nego gledaj i slusaj sta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedodirnut, ne boj se. Posalji uhode i trgovce neka dobro zadju po selima i gradovima i neka slusaju. Tamo gde odzvanja nasa rjec, gde se jos glagolja i gde se jos, kao stari zlatnik, obrce nasa rjec, znaj, da je to jos nasa drzava bez obzira ko u njoj vlada. Carevi se smenjuju, drzave propadaju, a jezik i narod su ti koji ostaju, pa ce se tako osvojeni dio zemlje i narod opet vratiti, kad tad vratiti, svojoj jezickoj matici i svome maticnom narodu.

 

 

Skola bosanskog jezika Hamilton je pocela sa svojom drugom godinom. Na prvom radnom casu pokrenute su dvije inicijative. Jedna je za izdavanjem zajednickog djecijeg lista svih skola bosanskog jezika u Kanadi i druga je da se u sto skorije vrijeme odrzi sastanak sa svim profesorima i nastavnicima koji rade u skolama bosanskog jezika u Kanadi.

 

 

Takodje je predlozeno da se odrze i susreti bosnjacke omladine Kanade u organizaciji skola bosanskog jezika.

 

 

Sve skole bosanskog jezika u Kanadi uzece aktivno ucesce u anketiranju djece u skolama za potrebe doktorske disertacije magistra Selene Seferovic voditeljice bosnjacke biblioteke u Cikagu na temu bosanskog jezika. 

U PARLAMENTU ONTARIA SASTANAK EMIRA RAMICA I DAVIDA CHRISTOPHERSONA

 

U petak 28. 08. 2003. godine u prostorijama parlamenta Ontario u Torontu prof. Emir Ramic susreo se sa gospodinom Davidom Cristopherson, jednim od najuglednijih parlamentaraca Ontaria. Razgovar su vodili na teme:

 

 

- priznavanje bosanskog jezika na cjeloj teritoriji Kanade, 

- otvaranju katedre bosanskih studija na vecim univerzitetima u Kanadi, 

- aktivnostima KBSA, 

- aktivnostima BIG.

 

 

Gospodin Cristopherson je izrazio veliko zanimanje za problematiku Bosnjaka u Kanadi, dajuci punu podrsku radu i djelovanju bosnjackih organizacija u Kanadi. Posebno se zanimao za poteskoce Bosnjaka i njihovih organizacija u procesu ocuvanja njihove kulture, tradicije i civilizacije u kanadskom kulturnom mozaiku. Ocjenio je izvanrednim zalaganje Bosnjaka i bosnjackih organizacija Kanade za dijalog sa svima koji postuju, priznavaju i prihvataju bosnjacku bitnost i bitisanost u smislu ocuvanja ideje bosne i bosanskog duha, necega kako gospodin David rece od cega i kanadski kulturni mozaik moze nesto nauciti.

 

 

Po pitanju priznavanja bosanskog jezika na cjeloj teritoriji Kanade, gospodin Cristopherson je napisao vlastito pismo podrske pismu Emira Ramica upucenog nadleznim organima Kanade za priznavanje bosanskog jezika na cjeloj teritoriji jedne od najvecih zemalja svjeta.

 

 

Cristopherson je izrazio svoju podrsku nastojanjima da se istraje u otvranju katerdri bosanskih studija na nekim kanadskim univerzitetima. U tom smislu pokusace organizovati nekoliko vrlo zanimljivih susreta predstavnika KBSA i najodgovornijih ljudi u Kanadi po pitanju mogucnosti realizacije gornjeg cilja. Takodjer je obecao kontaktirati odredjene institucije koje mogu financijski podrzati ovu veoma znacajnu akciju.

 

 

Rad KBSA Cristopherson je ocjenio vrlo znacajnim ne samo za Bosnjake koje zive u Kanadi i sve Bosance vec i za same Kanadjane. Dao je nekoliko vrlo znacajnih kontakata u smislu mogucih aplikacija kongresa za odredjene fondove posto se kompletira registracija kongresa u Kanadi. Izrazio je svpju apsolutnu podrsku protesnom pismu KBSA upucenom Trilium Foundation Ontario po pitanju sramne donacije od 75.000$ cetnickom ravnogorskom pokretu Hamilton. U tom smislu svoje pismeno negodovanje i neslaganje sa odlukom Trilium Foundation Cristopherson je zajedno sa pismom KBSA poslao nadleznom federalnim organima Kanade. 

Aktivnost Bosnian Investment Group David Cristopherson je ocjenio kao najboljom sansom za ekonomskim poboljsavanjem odnosa izmedju Kanade i BIH 

 

 

AMBASADOR BIH U CANADI VJEKOSLAV DOMLJEN NE STITI INTERESE DRZAVE BOSNE I HERCEGOVINE I SVIH NJENIH NARODA

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} je krovna asocijacija bosnjackih organizacija i pojedinaca u Sjevernoj Americi {SAD i Kanadi}. 

Kongres posebnu paznju poklanja politickoj, kulturnoj i nadasve ekonomskoj reintegraciji, jacanju i razvoju Bosne i Hercegovine. U tom pravcu KBSA je ostvario zavidnu saradnju sa bosanskohercegovackim diplomatskim predstavnistvima u Sjevernoj Americi - Ambasadom BiH u Washingtonu, Misijom BiH u UN i Konzulatom BiH u New Yorku.

 

 

Otvaranje Ambasade BiH u Kanadi docekali smo sa velikim ocekivanjima. Sa jos vecim ocekivanjima docekan je Ambasador, profesor i ekonomista Vjekoslav Domljan. Vjerovali smo u tu kombinaciju koja je trebala povezati Kanadu i BiH, ekonomiju i diplomatiju, zastitu interesa i promociju nasih vrijednosti.

 

 

Medjutim sve je ostalo na ocekivanjima i nasoj zgranutoscu prema onome sto bi se moglo opisati kao - opstrukcija. Ambasador nije predstavljao BiH niti je poslao svog opunomocenika na manifestaciju "Never again" u Torontu. Istaknuti intelektualci kao sto su prof. dr. Amila Buturevic, prof. dr. Thomas Cashman, prof. dr. Stjepan Mestrovic, novinar David Rieff, novinarka Gordana Knezevic, osnivac "The Canadian Committee to save Bosnia" Emran Qureshy i mnogi drugi, zajedno sa hiljadu prisutnih u najvecoj sali toronskog univerziteta pitali su se i jos se pitaju da li BiH ima svog Ambasadora u Kanadi.

 

 

Ambasadora Domljana nema ni tokom sluzbenog i promocijskog boravka na filmskom festivalu u Torontu Danisa Tanovica, najveceg ambasadora koga BiH ima na polju kulture i promocije njene umjetnosti. Tako rado i tako dugo smo cekali zajednicki nastup drzavnih i kulturnih predstavnika na najvisem nivou, na najvaznijem kulturnom dogadjaju, a kao dokaz jedinstvenog predstavljanja drzave BiH. I izgleda da cemo jos dugo cekati.

 

 

Reakcija sefa naseg diplomatskog predstavnistva u Kanadi izostaje i nakon stampanja i distribuiranja turisticke brosure u kojoj se negira postojanje BiH i ista svrstava pod teritorjalnu "cjelovitost" Hrvatske. Niti je ima nakon davanja i sirokog publikovanja cinjenice da je "Cetnicki ravnogorski pokret" dobio donaciju u visini od 75.000$ od "Trillium Foundation Toronto". Je li se razmisljalo o tome da se tim novcem, indirektno - jer se ovakvim donacijama oslobadjaju druga sredstva koja se jasno ne vide, mogu finansirati odbjegli ratni zlocinci i tako onemogucavati napori medjunarodne zajednice, dakle i Kanade, prilikom privodjenja pravdi planera i izvrsilaca pocinjenog genocida.

 

 

Nema objasnjenja Ambasade ni o inicijativi u vezi otvaranja Katedre Mirovnih studija na "etnicki ociscenom" i nesrpski zbilja "mirnom" Univerzitetu u Banja Luci, uz tajnu pomoc ambasadora Domljana i programiranog uvlacenja zbiljski multikulturnog Univerziteta Ottawa. Gdje je tu konkurs, jednake prilike, transparentnost... postoji li uopste obaveza upoznavanja ostalih univerziteta u BiH koji bi mozda i prije mogli biti domacini mirovnim studijama...  

I na kraju najveci pokazatelj veleposlanikovog neprofesionalizma i nekompletnosti jeste cinjenica da se Ambasador nije odazvao ni na jedan od nasih poziva za razgovor. A, pozivi su bili redovno upucivani prigodom obiljezavanja svih drzavnih praznika BiH.

 

 

Donedavni savjetnik u Ambasadi, Haris Hrle, znao je dolaziti i u privatnom aranzmanu. Kada je trebalo, bio s nama, obracao se i pravio mostove, i pored toga sto mu je sef b-h misije problematizirao i onemogucavao komunikaciju i dolaske na sastanke i manifestacije Bosnjaka i Bosanaca u Kanadi. Bosnjaci Kanade su odali duzno priznanje Harisu za njegov predan i profesionalni rad.

 

 

Medjutim, sada u Ambasadi uopste nema Bosnjaka na diplomatskoj funkciji. Ali i ima Hrvata i Srba. Zar je Kanada toliko nebitna, mala, siromasna, nerazvijena i bilateralno neinteresantna pa je Bosnjaci velikodusno prepustaju hrvatsko-srpskom predstavljanju.

 

 

Postovane ekselencije,  

Mi duboku shvatamo da diplomatska i konzularna predstavnistva djele sudbinu drzave BiH. Znamo da situacija u nasoj matici nije sjajna i znamo da se stoga diplomati ne mogu odazivati na sve manifestacije. Ali isto tako znamo da postoje prioriteti bez izuzetaka, da se ravnopravno sva tri konstitutivna naroda i njihove organizacije moraju obilaziti.

 

 

Kao najodgovornije bosnjacke politicke predstavnike molimo vas da ulozite svoj autoritet u smislu poboljsavanja odnosa izmedju Ambasade BiH u Kanadi i KBSA. KBSA smatra da je vrijeme ili da Ambasador mjenja svoje ponasanje prema bosnjackim oblicima organizovanja Kanade ili u suprotnom da bude smjenjen. Mi smo uvjek spremni i otvoreni na saradnju koja ide u smjeru dobrobiti drzave Bosne i Hercegovine i Bosnjaka.

 

 

Takodje vas obavjestavamo i o inicijativama KBSA zapisanim u rezolucijama iz St. Lousa i Toronta za promjenu Ustasva BiH u smislu konstituisanja Ministarstva za dijasporu, te za sto hitniju popunu bosnjackog mjesta u Ambasadi BiH Ottawa.

 

 

Samo zajednickim radom mozemo biti na zadatku interesa jedne i jedine Bosne i Hercegovine.  

 

GOSPODO, VI FINANSIRATE ZLOCINACK0 TERORISTICKE CETNICKE ORGANIZACIJE

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) kao krovna organizacija bosnjackih organizacija i pojedinaca u Sjevernoj Americi (SAD i Kanada) odgovorio je na pismo ministra za kulturu pokrajine Ontario Kanada gospodina David H.Tsubouchi. Pismo ministra je upuceno kongresu povodom Protesnog pisma KBSA povodom sramne donacije od 75.000 dolara cetnickom Ravnogorskom pokretu od strane The Trillium Foundation Ontario Canada. 

 

U odgovoru KBSA istice svoju iznenadjenost i zabrinutost na iskaze Ministra da Ministarstvo za spoljne poslove Kanade nije upoznato sa Ekstremno nacionalistickim i teroristickim aktivnostrima Ravnogorskog cetnickog pokreta. Kongres podsjeca da je predsjednik SAD George W. Bush u svojoj Izvrsnoj odluci za Balkan od 28.05 2003. godine objavio listu od 150 imena pojedinaca i organizacija identifikovanih od strane Medjunarodnog suda u Hagu koji svojom aktivnoscu ometaju mirovni proces i tako ometaju napore Medjunarodne zajednice za uspostavom trajnog mira na ovim prostorima. Na toj listi se nalazi i ime Ravnogorskog cetnickog pokreta. KBSA trazi od nadleznih organa pokrajine Ontario da u najskorije vrijeme ispita uvezanost Ravnogorskog cetnickog pokreta Kanada i Cetnickog pokreta u Srbiji odnosno u Bosni i Hercegovini, te da o rezultatima ispitanosti obavjesti Kongres 

EMIR RAMIC NA POZIV FRANKA D’AMICO POSJETIO CITY HALL OF HAMILTON

 

Jucer, u utorak 22. 07. 2003. godine na poziv gospodina Frank D'Amico, prof. Emir Ramic je posjetio City Hall of Hamilton. Frank D' Amico je jedan od najcjenjenijih Aldermana u Hamiltonu, biran u vise mandata, veliki borac za zastitu ljudskih prava posebno prava manjina, te veliki prijatelj Bosne i Hercegovine i Bosnjaka. 

 

Razlog poziva je razgovor o Kongresu Bosnjaka Sjeverne Amerike. Prof. Ramic je upoznao D’Amica sa ciljevima i aktivnostima Kongresa. On je dao punu podrsku Kongresu, ocjenjujuci njegov rad izuzetno vaznim ne samo za Bosnjake vec i za SAD i Kanadu na cijim podrucijima isti djeluje.

 

 

Podrzao je pismo KBSA predsjedniku Bushu po pitanju hvatanja i privodjenja pravdi ratnih zlocinaca. Gospodin D’Amico smatra da se pismo iste sadrzine treba poslati i na adresu Prime Minister Canade. Kako on kaze kanadske trupe se sada nalaze na podruciju grada Prijedora, grada u kome se jos mirno setaju ratni zlocinci. Ja sam podrzao da se pismo iste sadrzine posalje i na adresu gospodina Jean Chretien.

 

 

D’Amico ce licno, i u ime Kongresa poslati pismo Ministru za kulturu Ontaria te ministrima za spoljne poslove i Heritage na federalnom nivou po pitanju sramne donacije Trillium Foundation Cetnickom ravnogorskom pokretu za koga on smatra da treba biti ukinut u svome djelovanju u Kanadi odlukom federalne vlade. 

Amico je podrzao aktivnosti Kongresa po pitanju rasvjetljavanja odnosa izmedju Univerziteta u Ottawi i Banja Luci. 

Sve u svemu ovo je bio jedan konstruktivan i ucinkovit sastanak sa odlicnim zakljuccima i dogovorima 

 

U KANADI ZIVI BOSNA

 

Bosanski duh ili ideja Bosne je onaj nematerijalni stvaralaèki princip poroðen na velièanstvenom raskršæu civilizacija što se tako divno Bosna zove, koji omoguæava razvijanje i izražavanje odnosa èovjeka prema ukupnosti zbilje i prema samome sebi. To je bitno stvaralaèki princip i njegova najbliža lokacija je ljudski jezik kao sredstvo izražavanja i kao nezamjenjivo mjesto èuvanja smisaonih sadržaja i relacija. Stoga je bosanski duh ili ideja Bosne prije svega bosanski jezik. Bosanski jezik je jedan i jedinstven jezik i on se, kako je poznato, odlikuje najmanjom moguæom razlikom izmeðu regionalnih govora na prostoru sopstvenog prostiranja i najveæom moguæom bliskošæu izmeðu obiènih govora i onoga što se smatra jezikom kulture ili literature. U tom smislu bosanski duh i ideja Bosne se mogu oznaèiti kao izuzetno homogen fenomen najbolje izražen u i sa bosasnkim jezikom. Danas neki pokušavaju na svaki naèin razoriti i narušiti im to iskonsko pravo samo zato što su ideja Bosne i bosanski duh oblikovani u bosanskom jeziku neuništivo realiziraju se kroz: duh otvorenosti, duh tolerancije, duh saživljavanja i suradnje, duh naiviteta, duh opuštenosti, duh otvorenosti i duh tolerancije. - istice prof. Ramic. 

 

U prepunoj sali škole Lake Avenue Hamilton, Ontario Kanada u subotu 14. 06 2003. godine je održana završna manifestacija povodom završetka prve godine škole bosanskog jezika u Hamiltonu. Èetrdeset mladih Bošnjaka je zasluženo dobilo diplome o završenoj školi. Èetrdeset mladih Bošnjaka izuèavajuèi bosasnki jezik, bosasnku i bošnjaèku historiju,geografiju, tradiciju i kulturu se tako svrstalo u borce za odbranu velièanstvenog bosanskog duha i ideje bosne omeðenim bosanskim jezikom. U ime škole bosanskog jezika Hamilton hvala im na tome. Hvala i certifikovanim nastavnicima koji nisu žalili truda da proizvedu ove mlade bosnjaèke borce za spasenje i napredak ideje Bosne i bosasnkog duha.

 

 

Na manifestaciji su svim drugim internacionalnim grupama prezentirani kultura i tradicija Bosne i Hercegovine. Posebno interesovanje je izazvao nastup legendarnog mladog Bošnjaka Elvedina Hotiæa trostrukog svjetskog šampiona u borilaèkim vještinama. Dok je Vedo izvodio svoje zaèuðujuæe akrobacije dvoranom se prolamao aplauz ali i neki tajni miris Bosne.

 

 

Najbolji mladi Bošnjaci su nagraðeni. Za najbolji uspjeh u školi nagraðeni su: Pezeroviæ Admir, Kuèukoviæ Derviš i Rahmanoviæ Hajrija. Za najbolje zalaganje nagradjeni su: Pašaliæ Ena, Èauševiæ Erna i Bajriæ Selma. Za najbolje prisustvo na nastavi nagraðeni su: Toriæ Alma, Toriæ Armin i Kotoriæ Dina. 

Škola bosanskog jezika je posebnom nagradom nagradila našeg trostrukog svjetskog šampiona Elvedina Hotiæa.

 

 

Posebno priznanje ispred škole bosanskog jezika je uruèeno Lindi Kapor, direktoru odjeljenja Internacionalnih škola Hamilton. 

NISAM POBORNIK JALOVIH DISKUSIJA

 

Postovana gospodo clanovi predsjednistva Bosanskog kongresa ; 

I ako nisam pobornik javne polemike i javnih jalovih diskusija koje samo trose vrijeme i otupljuju ostricu tako potrebne akcije , na nagovor ogromnog broja svojih kolega i prijatelja sirom Kanade, SAD, Evrope i BIH odlucio sam da vam kratko odgovorim.

 

 

Covjek koji se vise od 15 godina bavi nezavisnim akademskim istrazivanjem o bosnjackom bicu i njegovoj ulozi u ideji bosne i bosanskom duhu; covjek koji sam finasira to istrazivanje koje je do sada obuhvatilo: BIH, Njemacku, Kanadu i SAD; covjek koji svojim volonterskim radom nastoji implementirati rezultate istrazivanja u smislu produkcije svojevrsnog bosnjackog fronta putem unutar bosnjackog dijaloga u ime konacnog definiranja globalnog interesa bosnjacke bitnosti i bitisanosti; covjek koji se zalaze za multidimenzionalnu BiH i u njoj ravnopravno bosnjacko bice; covjek koji je medju prvima ukazao na neophodnost izmjene Dejtonskog sporazuma kao svojevrsnog nastavka agresije na bosnjacko bice, ideju bosne i bosanski duh; covjek koji je medju prvima ukazao na potrebu formiranja Fonda za Tuzbu - takav covjek gospodo iz Bosanskog kongresa nije izdajnik vec ponosni vojnik svoje vjere, nacije kultute, tradicije, jezika i ponosni patriota nove demokratske, jedinstvene i nedejtonske BiH u kojoj ce vladati volja njenih naroda , a ne volja tkz. svjetskih protektora.

 

 

Jedan od najvaznijih rezultata moga istrazivanja je neophodnost ekonomskog uvezivanja bosnjacke odnosno bosasnke dijaspore u ime trostrukog cilja: uvecanja vlastitog ulozenog kapitala, ekonomske pomoci svih oblika bosnjackog i bosanskog organizovanja i pomoc u ekonomskoj reintegraciji BiH kao uslova njene demokraticnosti , prosperiteta, jedinstvenosti i bjezanja iz kandzi Dejtona. Taj cilj mi kanimo ostvariti kroz BIG. Bez obzira na vase rijeci BIG ce na ponos hiljade Bosnjaka i Bosanaca izvrsiti svoju vec javno priznatu misiju. Ja razumijem vasu gorcinu jer kad god se pojavi nesto sto nije vase, a sto izaziva divljenje i zadovoljstvo dijaspore i matice vi to nepravedno stavljate na noz kritike.

 

 

KBSA kao krovna organizacija svih oblika bosnjackog organizovanja Sjeverne Amerike je prigrlio ideju i misiju BIG duboku shvatajuci znacaj ekonomskog povezivanja dijaspore kako za pojedince i samu dijasporu tako posebno i za maticu BiH.

 

 

KBSA je prihvatio BIG kao jednu od najvaznijih karika u akciji produkcije bosnjackog fronta putem bosnjackog dijaloga koji ce biti samo uvod u sve bosnaski dijalog tj. ravnopravni dijalog svih subjekata ideje bosne i bosanskog duha i koji ce dati puteve oslobadjanja BiH iz kandzi dejtonskog sporazuma. I to cemi mi realizovati bez obzira na vasu neodmjerenu kritiku koju opet shvatamo kao vasu potrosenost i nemoc u profiliranju akcije dijaspore . 

 

NEGATORI OVIH NAVODA SU ZALUTALI BOSNJACI I BOSANCI

 

Za otvaranje internet diskusije o karakteristikama bosnjackog bica i njegove uloge u odbrani demokratske Bosne i Hercegovine dobili smo skoro 1000 emaila podrske. Diskusija je pokazala slijedece

 

 

- Multidimenzionalno bosnjacko bice cini njegova vjerska - islamska komponenta; nacionalna - bosnjacka komponenta i patriotska - bosanska komponenta. Odsustvo bilo koje od komponenata krnji jedinsvteno bosnjacko bice svodeci ga na bezlicnu amorfnu masu.

 

 

- Islam je komponenta jedinstvenog bosnjackog bica. Onaj ko to ne priznaje dovodi u pitanje samu egzistenciju bosnjackog bica koje u sebi nosi vise poruka: poruku tolerancije, prihvatanja, priznavanja i postovanja drugog i drugacijeg, izrazenih u obliku ideje Bosne i bosanskog duha, bosanskog doprinosa globalnom multikulturalizmu koji nam sada tako treba u citavom svijetu; poruku razdvajanja dobra od zla; te poruku pamcenja, ne u ime osvete vec u ime pravde i istine.

 

 

- Bosnjastvo kao nacionalna komponenta jedinstvenog bosnjackog bica je sastavni dio toga bica; izrazena u Bosanskom jeziku i bosnjackoj tradiciji, kulturi i historiji.

 

 

- Bosnjacki patritizam kao treca komponenta jedinstvenog bosnjackog bica podrazumjena pozitivan, akcijski odnos prema jednoj i jedinoj matici, demokratskoj, jedinstvenoj, prosperitetnoj Bosni i Hercegovini ne dejtonskog i ne jugoslovenskog karaktera.

 

 

- Neophodna je brza akcija za formiranjem bosnjackog fronta , bosnjackog dijaloga i na osnovu njih produkcije globalnog interesa bosnjacke bitnosti i sanmobitnosti. Polazne osnove sve bosnjackog dijaloga su: Islam kao jedina bosnjacka vjera, bosnjastvo kao nacija, bosanstvo kao akcioni odnos prema Bosni i Hercegovini, Bosanski jezik, bosnjacka i bosanska historija, kutura i tradicija.

 

 

Navedeni bosnjacki front i bosnjacki dijalog bi bili svojevrsnu uvod za sve bosanski dijalog na principima ravnopravnog tretitanja svih vjera, nacija, kukltura i civilizacija koje egzistiraju u Bosni i Hercegovini.

 

 

- Negatori gornjih komponenti bosnjackog bica su u internet diskusiji u znatnoj manjini. To su zalutali Bosnjaci kojima mi trebamo pomoci da se vrate na pravi put.  

 

To mi mozemo zajednickom akcijom u produkciji lobisticko-istrazivackog centra u okviru KBSA.

 

 

-SVIJEST I ORGANIZOVANOST BOSNJAKA U DIJASPORI SE POPRAVLJA. MI ZNAMO DA SMO MUSLIMANI, ZNAMO DA SMO BOSNJACI, ZNAMO DA SMO BOSANCI MATICE. BOSNJACKO VJERSKO, NACIONALNO, PATRIOTSKO I DRZAVOTVORNO BICE CINI NJEGOVA SPOSOBVNOST I POTREBA DA SE ODBRANI KAKO SAMOSTALNOST, NEZAVISNOST I JEDINSTVENOST BOSNJACKOG BICA TAKO I ODBRANA I GRADNJA DEMOKRATSKE, JEDINSTVENE , SAMOSTALNE , PROSPERITETNE BOSNE I HERCEGOVINE I NJENIH UNIVERZALNIH VRIJEDNOSTI IZRAZENIH U IDEJI BOSNE I BOSANSKOM DUHU.

 

 

-ONO STO NAM NEDOSTAJE JE ZAJEDNICKA AKCIJA ZA DALJE JACANJE BOSNJACKOG GLOBALNOG INTERESA NA OVIM PROSTORIMA TE JACANJE BOSNE I HERCEGOVINE KAO DEMOKRATSKE ZAJEDNICE SVIH NJENIH KONSTITUTIVNIH NARODA. 

POVODOM HAPSENJA NASERA ORICA LEGENDARNOG KOMANDANTA ODBRANE SREBRENICE

 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) je duboko zabrinut hapsenjem legenadarnog komandanta Srebrenice Nasera Orica. KBSA u svojoj izjavi zeli istaci slijedece osnovne pointe: Oric kao covjek, Srebrenica kao Holokaust, prezivljeni podrinci kao dokaz, Karadzic i Mladic kao slobodnici, i istine.

 

 

1. KBSA smatra da je sramota i morbidni absurd da je legerndarni branilac Srebrenice u Hagu, a da Karadzic i Mladic i drugi zlocinci koji su direktno

 

ucestvovali u ubijanje skoro 10,000 podrinjaca, te u agresiji, genocidu, kulturocidu, ekocidu, etnocidu, silovanju, mucenju u koncentracionim logorima smrti, nasilnom etnickom ciscenju setaju slobodno po podrinju, BiH i dalje. 

 

 

2. KBSA smatra da je sramota da se hapsenje desilo nasilno kad je Oric rekao javno da ce se predati dobrovoljno kad je bio u UN uredu prije par godina

 

Bosnjaci se ne kriju i ne bjeze od istine i pravde. 

 

 

3. KBSA smatra da je sramota da je hapsenje doslo 10 dana nakon ukopa 600 zrtva, 599 glave ili potencijalne glave , 599 porodice, u Srebrenici. 

 

4. KBSA smatra da je sramota da je hapsenje doslo na 11. dan u mjesecu kada majke Srebrenice odrzavaju protest u Tuzli trazeci informacije o njihovim nestalim, trazeci istinu i pravdu. 

 

 

5. Oric je bio pripadnik jedine legalne vojne snage u BH u cijelom periodu od ‘92 do ‘96, Armije R BiH i legitimno branio R BiH i UN "zasticenu zonu - Srebrenicu " od agresora. 

 

 

6. Oric je nevin dok se ne dokaze da je kriv za zlocine na sudu. 

 

 

7. KBSA potpuno podrzava rad Tribunala u Hagu kao i Tuzbu BiH protiv SCG, jer objektivna istina vec je dokazana, dokazuje se i dokazat ce se opet u Hagu, a to jeste da je rat protiv BiH bio agresija i genocid protiv Bosnjaka, bosanskog duha i ideje Bosne. 

 

 

8. KBSA poziva sve Bosnjake da se jos vise vrate bosnjackom pamcenju, ne u ime osvete vec u ime istine i pravde. 

 

 

9. KBSA podrzava sve druge oblike bosnjackog organizovanja u osudi hapsenja Nasera Orica. 

 

REKTORU CARLETON UNIVERSITETA U OTTAWI

 

Postovani gospodine rektore, 

Predstavnici Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike, krovne organizacije 300.000 Bosnjaka Sjeverne Amerike {SAD i Kanade}, zaduzeni za obrazovanje, jezik i kulturu, pazljivo su pratili odjeke medjunarodne konferencije o Jugositocnoj Evropi u kojoj je ucestvovao i ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Mladen Ivanic. Svakao smatramo da je razgovor na temu pokretanja pozitivnih ciklusa u tom dijelu Evrope jako vazan i takva aktivnost zasluzuje svaku pohvalu. 

Poznata nam je cinjenica da je posjeta dr Ivanica planirana jos za njegovog premijerskog mandata u Republici Srpskoj. Njena realizacija sedmicu nakon preuzimanja ministarskog polozaja na drzavnoj razini omogucila je da Ministar svoju prvu posjetu ucini veoma vaznoj, izuzetno znacajnoj i na multikulturi ponosnoj i zasnovanoj drzavi kao sto je Kanada.

 

 

Prilikom boravka ministra Ivanica Carleton univerzitetu, upozoravaju nas nase kolege u Bosni i Hercegovini, visokocjenjeni Carleton univerzitet obecao je pomoc Banjaluckom univerzitetu i podrsku u formiranju Centra za evropske studije pri istom univerzitetu.

 

 

Postovani rektore 

Carleton univerzitet je najbolji ambassador onoga na sto je Kanada najvise ponosna ,- a to je kulturni mozaik, specifican kanadski put ka globalnom multikulturalizmu u kome se postuje, prihvata i priznaje kulturna, etnicka i vjerska razlicitost kao osovina ljudskog i civilizacijskog progresa. Carleton je mjesto gdje se druze i studiraju studenti iz desetine zemalja i kanadjani razlicitog kulturnog, etnickog i vjerskog porijekla.

 

 

Mi, koji smo porijeklom iz Bosne i Hercegovine i koji smo ponosni na njenu neprevazidjenu multikulturnost tokom stoljeca, s velikom zahvalnoscu prihvatili smo kanadsko sveto poslanje multikulturnosti, nasoj novoj sudjenoj zivotnoj stanici.

 

 

S tim u vezi, moje kolege i prijatelji, kao i ja sam, ne mozemo naci odgovor na pitanja: zasto bi jedan renomirani , multikulturni univizitret u glavnom kanadskom gradu podrzavao i razvijao saradnju sa Banjaluckim univerzitetom, koji je pojam vjerske i nacionalne diskriminacije i apartheida, izraslih kao posljedica agresije i genocida.

 

 

Smatram postovani rektore, da bi prilikom definitivne odluke o podrsci Banjaluckom univerzitetu trebali traziti podatke o nacionalnom i vjerskom statusu studenata Banjaluckog univerziteta i usporediti ih sa statistikama od prije jedanaest godina, kada je poceo genocid, ili “etnicko ciscenje”  kako su ga nazvali intelektualni cistunci nespremni priznati realnost brutalnosti koji su ispoljavali agresori na Bosnu i Hercegovinu, nazalost podrzani iz same Banja Luke i njenog univerziteta.

 

 

U samom gradu Banj Luci, kao i najblizem okolisu, desila su djela najveceg genocida i kulturocida, formirani su stravicni koncentracioni logori smrti. 

Nakon svega, na tom Univerzitetu, u procentu vecem od 90%, studiraju samo Srbi, u istom omjeru predaju profesori Srbi… i to je realnost. Okud tu Carleton University – Ottawa, Ontario, Canada.

 

 

Kojim dobrom i kome za alibi.

 

 

Na kraju, nadam se da cete jos jednom razmisliti o Vasoj pomoci Banjaluckom univerzitetu. Ukoliko zelite cuti iz prve ruke izjave banjalucana koji su studirali na tom univerzitetu, rado Vam predloziti par imena. 

DONIRALI RAVNOGORSKOM CETNICKOM POKRETU 75.000 DOLLARA

 

Postovana gospodo, 

Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike koji zastupa interese 300.000 Bosnjaka SAD i Kanade je veoma zabrinut cinjenicom da ste dodijelili donaciju u iznosu od 75.000 dolara cetnickom ravnogorskom pokretu. Donacija je otisla organizaciji koja je od citavog demokratskog svijata optuzena za genocid,  

zlocin protiv covjecnosti i ratni zlocin u drugom svijetskom ratu. Donacija je otisla organizaciji i pokretu koji su u agresiji na suverenu i medjunarodno priznatu drzavu Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992-1995 potcinili stravicne zlocine protiv covjecnosti, ratne zlocine, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid. Da li znate da je cetnicki ravnogorski pokret u najnovijoj egersiji na Bosnu I Hercegovinu produkovao koncentracione logore smrti i to na kraju 20.stoljeca u eri demokratije i zastite ljudskih prava i sloboda u kojima je muceno vise od 50.000 Bosnjaka. Da li znate da su predtsavnici iste organizacije silovali vise od 50.000 Bosnjakinja, cime je silovanje po prvi put moralo biti utvrdjeno kao ratni zlocin.Da li znate da su cetnici- pripadnici cetnickog ravnogorskog pokreta, klali Bosnjake, unistavali njihovu imovinu, protjetavali ih sa ognjista sto je mnogo vise  od etnickog ciscenja. Da li znate da su porusili vise od 1000 dzamija i tako pokusali zatrti bosnjacki duh koji je vise od hiljadu godina prkosno cuvao ideju bosne i bosanski duh. Da li znate da su cetnici vezali kanadske vojnike u Bosni drzeci ih kao taoce. Ako ste to znali onada ste pocinili nedopustivu gresku.Ako niste znali sada znajte. Neka vam ovo pismo bude  opomena za buducnost.

 

 

Primite izraze naseg postovanja uz nadu da ce ovo pismo probuditi savjest vase inace veoma korisne organizacije u Kanadi. 

 

BIH NEMA STATUS DRŽAVNOSTI NA CIJELOJ SVOJOJ TERITORIJI

 

Egzistencija dejtonske BiH zavisi od volje srpskog legalnog i hrvatskog nelegalnog entiteta, koji zapravo imaj status paradržave i hiljadugodišnjem bosasnkhercegovačkom državnom i društvenom tkivu. Silni, uvaženi, dobro plačeni, beskrajno tetošeni međunarodni predstavnici ni riječi rekoše o tome da je BiH praktično podjeljena, ne na dva, već na tri entiteta. Republiika srpska već egzistira kao država jer ima sve elemente države.Herceg Bosna takođe ima elemente države. Te elemente državnosti finansira Republika Hrvatska. Glavi problem BiH je što nikad nije ozbiljno i rezolutno postavila odnos spram Republike srpske i Herceg Bosne. Jer kako praviti državu BiH u uslovima kada je već zaokružena, pravno uobličena i međunarodnom šutnjom zapravo priznata Republika srpska. Kako tek praviti državu BiH u uslovima kada je međunarodna zajednica pristala da ne samo tolerira, već političi podstiće paradžavu Herceg Bosnu. Taktika pristalica podržavljenih entiteta u BiH je sljedeća, ako BiH po dogovoru ne možemo podjeliti, posvojiti, usvojiti, moežmo je raščerečiti, teritorijalno i gruntovno isparčati, tek toliko da se pokaže moć i navodna narodna volja. Na sreću Bošnjaci u sradnji sa svim bosanskohercegovačkim patriotima su drugačije rezonirali. Krvavo su se borili za svoju državu, za historijski kontinuitet državnog i društvenog tkiva, bosasnkohercegovačke granice u historijskim okolnostima u okviru kojih se od davnina priznavalo, poštovalo, prihvatalo i tolerisalo drugo i drugačije, u okviru kojih je egzistirala ideja Bosne i bosasnki duh. U BiH zato ne mogu funkcionisati  etno  - vjerski paradžavni entitteti. BiH je potreban dijalog  koji će produkovati jedinstven front antifašističkih snaga sa osnovnim zadatkom produkcije Bosanske nacije i bosanSkog programa. Prvi zadatak Bosanske nacije U bosanskom programu je ukidanje dejtonskog ustava i vračanje države BiH u okvire granica svoga historijskog državnog i društvenog tkiva, te realzacija Presude Međunarodnog suda pravde, ukidanje Republike srpske, plačanje ratne štete, izvinjenje žrtvama agresije i genocida i teka poslije svega toga oprost, ali ne i zaborav.

 

ODNOS IZMEĐU SJAJNOG POLOŽAJA I KATASTROFALNOG STANJA JE OSNOV BOŠNJAČKOG PREPORODA

 

Šta je bošnjaštvo, da li je to etnička, nacionalna ili politička kategorija, ili sve to skupa? Da li su Bošnjaci samo muslimani, kako to mi danas mislimo i pronosimo? Da li je izvršena renominacija Musliman u Bošnjak samo promjena imena ili osnaženje starog političkog stava o autonomiji Bosne?  Sadržaj pojma Bošnjak očito znanstveno nije definiran. To su pitanja na koja nema odgovora u matici.

 

Unutar bošnjačkog naroda, prije svega u matici, nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna načela bošnjačke postojanosti, strategiju nacionalnog razvoja na bazi realne analize nacionalnog stanja. Razlog za to je nedostatak prostora za razvoj kulture tolerancije i dijaloga unutar kojih neslaganja ideja ne znače lična neslaganja. Bošnjacima treba uvezanost na principu jednakih mogućnosti za sve. Bošnjaci su čuvari bosanskog poslanja. Bošnjaštvo je više od regionalnog osjećaja, više od geografskog pojma, više od kulturno historijske posebnosti, mada u sebi ovo sve obuhvata. Bošnjaštvo je stvarna i jedina nacionalna identifikacija. Bošnjaštvo je temeljna karakteristika ideje Bosne i bosanskog duha.

 

U matici svijest o stradanju materjalne i biološke osnove bošnjačkog naroda je neosporna činjenica, a preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jačanje njihove svijesti i duha. 

 

U procesu artikuliranja bošnjačke vlastitosti i posebnosti posebno se ističe nedostatak bošnjačkih intelektualnih snaga koje bi u jednom nacrtu odredili načela bošnjačke postojanosti. U istom procesu artikuliranja bošnjačkih vrijednosti nedostaje i političko kulturni prostor unutar koga će se precizirati nacionalni položaj Bošnjaka kroz dijalektičko bosanskohercegovačko posredovanje, kroz prihvatanje višesložene BiH države i društva, kroz odbacivanje jednodimenzionalne BiH države i društva. 

 

Tako Bošnjaci nemaju analizu bošnjačkog stanja. Oni nisu još unutar sebe demokratizovani prema zapadnim načelima, niti moralno ustrojeni prema islamskim moralnim načelima. Danas bošnjačko biće opstoji na načelu odanosti pojedincu ili uskoj interesnoj grupi, a pojedinci i uske interesne grupe nisu, niti mogu biti osnov društva, države, naroda, nacije. Energija koja je unutar Bošnjaka oslobođena u agresiji i genocidu, nije prešla u kvalitativno novo stanje. Ta energija nije zadobila novi oblik, život se nije poboljšao, nadanja nisu ostvarena, realnost je nadjačala iluzije, a energija se raspršila. Bošnjačko stanje nikada nije bilo teže, mada bošnjački položaj nikada nije bio bolji. Taj odnos između sjajnog položaja i katastrofalnog stanja osnov je svakog budućeg bošnjačkog rada. Često izricana konstatacija da su Bošnjaci danas prvi put samostalan i slobodan narod,  izgleda kao fraza. Sloboda i samostalnost omogućuju jedno novo bošnjačko definiranje sebe, a ne redefiniranje naslijeđenog. Definiranje prije svega, zato što su sva dosadašnja određenja bila ili iznuđena sa strane, ili mimikrijska, ili ideološka, a u najmanju ruku su bila situaciona reagiranja. Pred Bošnjacima je danas novo nacionalno, duhovno i kulturološko samoodređenje, što je istovremeno i određenje prema Bosni, Srbima i Hrvatima.

 

STOTINU GODINA OD BOŠNJAČKE NACIONALNE POLITIČKE IDEJE - STOTINU GODINA BORBE BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE PROTIV NEGATIVNE ASIMILACIJE U AMERIČKOM MELTING POTU I KANADSKOM KULTURNOM MOZAIKU SU PRILIKE ZA STVARNO DEFINIRANJE SLOBODNOG BOŠNJAČKOG BIĆA  

 

PRED BOŠNJACIMA JE NOVO NACIONALNO, DUHOVNO I KULTUROLOŠKO SAMOODREĐENJE, ŠTO JE ISTOVRMENO I ODREĐENJE PREMA BIH, SRBIMA I HRVATIMA 

 

Prvi Bošnjaci koji su došli na područje Sjeverne Amerike krajem 19. vijeka imali su sa sobom pasoše Austro-ugarske monarhije čiji su bili državljani. Ta prva bošnjačka dijaspora nije bila takvog obima i takve snage da bi odmah preuzela ulogu predvoditeljskog i oblikujućeg faktora bošnjačkog bića sjeverno-američkih Bošnjaka. Intelektualno malobrojna i nepovezana, politički i nacionalno - patriotski dezorijentirana, opterećena paradigmama i rješenjima koja su povijesno već bila prevaziđena, bez institucionalnih oblika življenja i djelovanja i bez institucionalne potpore, sjeverno-američka bošnjačka dijaspora se borila za goli fizički opstanak. Njena povremena upućenost na znatno brojniju, stariju, organizovaniju i bogatiju srpsku i hrvatsku dijasporu bila je činjenica povijesne istine i nužnosti, iz kojih se izvodila dodatna cijepanja i podvajanja. 

 

I pored toga sjeverno-američki Bošnjaci, prvo putem vjerskog organizovanja, a zatim putem nacionalno - patriotskog organizovanja uspijevaju izraziti vlastitost, dići glas u odbranu bošnjačke časti, duhovnosti i identiteta, bošnjačke kulture, tradicije i običaja, bosanskog jezika i demokratske, jedinstvene države BiH i otvorenog, slobodnog civilnog društva kao jedinih matica i matrica Bošnjaka. To je proizašlo iz toga što su Bošnjaci u Sjevernu Ameriku sa sobom donijeli snažnu svijest o svojoj nacionalnoj posebnosti, koja se tada jedino mogla izraziti kroz dva elementa: islamska vjeroispovijest i bosanski jezik. 

 

U 2006. godini se navršava stotinu godina od bošnjačke nacionalne političke ideje. Ali beg Firdus je u decembru 1906. godine osnovao Muslimansku narodnu organizaciju, prvu bošnjačku političku stranku. Povod za osnivanje ove stranke je nasilno pokrštavanje djevojčice Fate Omanović iz Travnika i demonstracije Bosanskih muslimana nakon toga. 

 

Nekoliko godina kasnije Mehmed Spaho, član Muslimanske narodne organizacije osniva Jugoslavensku muslimansku organizaciju. 

 

Godinu dana nakon što je Spaho izabran za predsjednika Jugoslavenske muslimanske organizacije, 1922. godine rođen je Salih Behmen, kako rahmetli Alija Izetbegović reče prilikom Behmenove smrti: "Otišao je najveći među nama". 

 

Prvog maja 2006. godine navršiće se tačno stotinu godina od kako je utemeljena prva bošnjačka nacionalna organizacija u Sjevernoj Americi pod imenom Uzajamno potpomagajuće muslimansko društvo Dzemijetul Hajrije Chicago. Kroz cijelo stoljeće u kojem je ovo udruženje iz Chicaga doživjelo svoju evoluciju i brojne transformacije možemo reći da je očuvalo do današnjeg dana i ostavilo nam svima u nasljeđe svih pet elemenata specifičnog bošnjačkog nacionalnog bića: islam, bosanski jezik, bošnjačku kulturu, tradiciju i običaje. Na ovaj način kao nacija kroz cio jedan vijek Bošnjaci Sjeverne Amerike su očuvali svoju posebnost i oduprli se negativnoj asimilaciji koja je tako snažno izražena i američkom melting potu i kanadskom kulturnom mozaiku. 

 

Tokom stogodišnje evolucije preko različitih oblika bošnjačkog organizovanja počev od Dzemijetul Hajrije u Chicagu koja je iznjedrila Bosansko Američku Kulturnu Asocijaciju {BACA} pa do Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike i Omladinske asocijacije Bošnjaka Sjeverne Amerike kroz očuvanje, jačanje i prezentiranje svih vrijednosti bošnjačkog nacionalnog bića na najbolji način su nabrojane organizacije i mnoge druge bile ambasadori vrijednosti, dometa i dostignuća Bošnjaka i bošnjaštva u Sjevernoj Americi. Istovremeno su one promovirale pozitivni oblik asimilacije, to jest stepen uklopljena bošnjačke zajednice u američki melting pot i kanadski kulturni mozaik. Bošnjačke organizacije su svojim djelovanjem jasno pokazala još jednu vrijednost bošnjačke dijaspore Sjeverne Amerike, kroz cijelo proteklo stoljeće Bošnjaci Sjeverne Amerike su ostali vjerni jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu, u kojima svaki narod i građanin uživa jednakopravnost, mir, slobodu. One su svojim djelovanjem širila istinu o događajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka u ime postizanja pravde za sve žrtve agresije i genocida, tih strašnih zločina protiv čovječnosti, mira i slobode u Evropi i svijetu. Jer bez pravde, istine i kažnjavanja produkatora i realizatora zločina nema istinskog pomirenja među narodima i ljudima u BiH. 

 

Stogodišnjica od formiranja prve bošnjačke političke stranke i prve bošnjačke organizacije u Sjevernoj Americi pored slavljeničkog karaktera treba da ima i radni karakter. Na temeljima dostignuća generacija koje su prošle kroz rad i aktivnost ovih i mnogih drugih organizacija, koje su znale da se uklope u američki melting pot i kanadski kulturni mozaik, a da istovremeno očuvaju i jačaju bošnjačke nacionalne osobenosti i vrijednosti, treba se krenuti u procese transformacije i reorganizacije svih bošnjačkih institucija i organizacija. Bez svijesti o pripadnosti bošnjačkom etnosu svaki pojedinac po dolasku u američki melting pot i kanadski kulturni mozaik nalazi se pred iskušenjem gubitka svoga nacionalnog identiteta što ima višestruke negativne ljudske i egzistencijalne reperkusije. Svijest o nacionalnoj posebnosti, Bošnjake motivira da se udruže i izgrade nacionalne institucije koje će čuvati i jačati zajedničke vrijednosti: vjeru, jezik, tradiciju, običaje i kulturu. 

 

I ako je prošlo stotinu godina od prve bošnjačke političke stranke i početka bošnjačkog organizovanja u Sjevernoj Americi, Bošnjaci još nemaju odgovore na osnovna pitanja bošnjačke egzistencije, bošnjačke bitnosti i bitisanosti kako u dijaspori, tako i u matici. 

 

 

Bošnjaci u dijaspori nemaju još odgovora na pitanja: 

 

Koliko postojeće bošnjačke institucije štite i unapređuju bošnjačke vrijednosti i posebnosti u dijaspori? 

 

Koliko procenata Bošnjaka aktivno participira u izgradnji i unapređenju nacionalnih, vjerskih i patriotskih institucija u dijaspori? 

 

Kojim metodama, sadržajima i aktivnostima animirati Bošnjake za rad u nacionalnim, vjerskim i patriotskim institucijama dijaspore, posebno mlade, inteligenciju i žene? 

 

Koliko je bošnjačka nacionalna zajednica u dijaspori spremna da pored očuvanja bošnjačkog nacionalnog identiteta poradi i na promoviranju osnovne bosanskohercegovačke vrijednosti - multikulturnog, multivjerskog i multinacionalnog društva i države u BiH? 

 

 

Može li Bošnjačka zajednica u dijaspori, izbjeći zamke getoizacije i zatvaranju u samu sebe, najprije kroz otvaranje prema drugim nacionalnim zajednicama, prvenstveno onim koji pored Bošnjake čine i znaće BiH, bez obzira na traumatične i tragične posljedice iz prošlosti. 

 

Odgovori na gornja pitanja će trasirati budućnost bošnjačkih nacionalnih organizacija u Sjevernoj Americi,odnosno dijaspori, a posebno budućnost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, odnosno Svijetskog kongresa Bošnjaka. Bez svijesti o pripadnosti bošnjačkom etnosu, Bošnjaci se nalaze pred velikim iskušenjem gubitka svoga identiteta. Bez identiteta Bošnjaci su bezlična amorfna masa koju svako može oblikovati po svome nahođenju, po svojim potrebama i ciljevima, po svojim interesima. 

 

U matici svijest o stradanju materjalne i biološke osnove bošnjačkog naroda je neosporna činjenica, a preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jačanje njihove svijesti i duha. 

 

Gubici Bošnjaka tokom agresije i genocida su 10% populacije, polovina preostalog stanovništva je protjerana iz vlastite zemlje diljem svijeta, a ostatak se nalazi na četvrtini teritorije BiH. Veliki dijelovi bošnjačkog naroda, od kojih je Sandžak najveća grupacija su u nezavidnom političkom, ekonomskom i kulturnom položaju i okruženju, bez mogućnosti neposredne povezanosti s maticom zemljom i narodom. Razorenost bošnjačkih materijalnih dobara je ogromna. 

 

Preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jačanje njihove svijesti i duha.  

 

Unutar bošnjačkog naroda, prije svega u matici, nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna načela bošnjačke postojanosti, strategiju nacionalnog razvoja na bazi realne analize nacionalnog stanja. Razlog za to je nedostatak prostora za razvoj kulture tolerancije i dijaloga unutar kojih neslaganja ideja ne znače lična neslaganja. Bošnjacima treba uvezanost na principu jednakih mogućnosti za sve. Bošnjaci su čuvari bosanskog poslanja. Bošnjaštvo je više od regionalnog osjećaja, više od geografskog pojma, više od kulturno historijske posebnosti, mada u sebi ovo sve obuhvata. Bošnjaštvo je stvarna i jedina nacionalna identifikacija. Bošnjaštvo je temeljna karakteristika ideje Bosne i bosanskog duha. 

 

U procesu artikuliranja bošnjačke vlastitosti i posebnosti posebno se ističe nedostatak bošnjačkih intelektualnih snaga koje bi u jednom nacrtu odredili načela bošnjačke postojanosti. U istom procesu artikuliranja bošnjačkih vrijednosti nedostaje i političko kulturni prostor unutar koga će se precizirati nacionalni položaj Bošnjaka kroz dijalektičko bosanskohercegovačko posredovanje, kroz prihvatanje višesložene BiH države i društva, kroz odbacivanje jednodimenzionalne BiH države i društva. 

 

Tako Bošnjaci nemaju analizu bošnjačkog stanja. Oni nisu još unutar sebe demokratizovani prema zapadnim načelima, niti moralno ustrojeni prema islamskim moralnim načelima. Danas bošnjačko biće opstoji na načelu odanosti pojedincu ili uskoj interesnoj grupi, a pojedinci i uske interesne grupe nisu, niti mogu biti osnov društva, države, naroda, nacije. Energija koja je unutar Bošnjaka oslobođena u agresiji i genocidu, nije prešla u kvalitativno novo stanje. Ta energija nije zadobila novi oblik, život se nije poboljšao, nadanja nisu ostvarena, realnost je nadjačala iluzije, a energija se raspršila. Bošnjačko stanje nikada nije bilo teže, mada bošnjački položaj nikada nije bio bolji. Taj odnos između sjajnog položaja i katastrofalnog stanja osnov je svakog budućeg bošnjačkog rada. Često izricana konstatacija da su Bošnjaci danas prvi put samostalan i slobodan narod, izgleda kao fraza. Sloboda i samostalnost omogućuju jedno novo bošnjačko definiranje sebe, a ne redefiniranje naslijeđenog. Definiranje prije svega, zato što su sva dosadašnja određenja bila ili iznuđena sa strane, ili mimikrijska, ili ideološka, a u najmanju ruku su bila situaciona reagiranja. Pred Bošnjacima je danas novo nacionalno, duhovno i kulturološko samoodređenje, što je istovremeno i određenje prema Bosni, Srbima i Hrvatima.  

 

Šta je bošnjaštvo, da li je to etnička, nacionalna ili politička kategorija, ili sve to skupa? Da li su Bošnjaci samo muslimani, kako to mi danas mislimo i pronosimo? Da li je izvršena renominacija Musliman u Bošnjak samo promjena imena ili osnaženje starog političkog stava o autonomiji Bosne? Sadržaj pojma Bošnjak očito znanstveno nije definiran. To su pitanja na koja nema odgovora u matici. 

 

Snaga bošnjačke nacije jeste u kritičkoj samorefleksiji. Istina, samo onaj ko jeste, a Bošnjaci danas jesu, to sebi može priuštiti. Bez obzira na navedeni povoljan položaj, takvog toka svijesti unutar Bošnjaka nema. Naprotiv, ima previše romanticizma, samoglorifikacije, nadmenosti i osjećaja vlastite superiornosti. Smjeravanje dobrog položaja i lošeg stanja Bošnjaka jeste neminovno u što skorijoj budućnosti. Za dostizanje tog cilja dovoljno je prihvatiti načela političkog liberalizma, izvršiti demokratizaciju društva i individualizaciju njegovih nosioca, gdje u otvorenoj i fer konkurenciji na povijesnu scenu mogu doći snage koje sve postižu radom i kvalitetom, a ne rodbinskim ili klanovskim vezama. To bi značilo prestrukturiranje bošnjačkog društva i imanentnih mu mjerila vrijednosti kao načina oslobađanja i izranjanja novih energija. Pretpostavka svega je demokratizacija bošnjačke nacije i društva, individualna inicijativa, sloboda, vladavina prava, ali i obaveze, uspostava pravnog okvira djelovanja koji omogućuje promociju rada i kvaliteta, poduzetništva i trajnih vrijednosti. 

 

Polazeći od nedostatka intelektualnog ustroja bošnjačke politike, što se ogleda u političkoj nedjelotvornosti, izostanku predviđanja budućih zbivanja i poduzimanju vlastitih koraka, što direktno utiče na nedovoljnost razvijenosti bošnjačke nacionalno političke samosvijseti i samouvjerenosti, Bošnjaci dijaspore i matice, u cilju demokratizacije bošnjačke nacije, trebaju poraditi na analizi bošnjačkog stanja. 

 

Osnovne odrednice analize bošnjačkog stanja su: 

 

1. Evropa se nije ujedinila na kršćanstvu kao svjetonazoru i ideologiji, već kao zajednica slobodnih naroda, kultura i pojedinaca, bez granica, mitova i predrasuda prema različitostima. 

 

2. U takvoj Evropi bosansko okruženje je i dalje ostalo protubosanski, protubošnjački i protuislamski. To okruženje čine Srbi i Hrvati sa svojim velikonacionalnim i velikodržavnim nacrtima. 

 

3.Svijest o okrentanju sebi, svojoj jezgri, Bošnjaci ni nakon agresije i genocida nisu na zajedničkoj razini dosegli. Okretanje drugom onom vanjskom još je preovlađujuća. 

 

4. Nakon agresije i genocida, Bošnjaci su se našli u situaciji da mogu sami bez pritiska velikih sila i svijeta donijeti sudbonosne odluke o svojoj budućnosti. To za njih prestavlja problem, jer u dugom vremenu neko drugi je odlučivao o državi Bošnjaka. 

 

 

Svijet je već rekao svoje: Postojeće stanje u Bosni i Hercegovini je neodrživo jer je država nefunkcionalna. Osnova za postojeći nefunkcionalni Dejtonski ustav je internacionalni ugovor (Pariški sporazum) koji je rezultat agresije i genocida, koji nikada nije ratifikovan od strane žrtve (Republike BiH), tako da je Ustav Republike BiH još uvijek zakonit (legalan) i samo suspendovan.  

 

Svijet je jasno definisano koja je strana žrtva agresije i genocida i koja je strana agresor i počinilac genocida. Dejtonski ustav proglašen od "svijeta" nefunkcionalnim, a Ustav Republike BiH je samo suspendovan. Bez Dejtonskog ustava nema "Republike Srpske". U Republici Bosni i Hercegovini nema "Republike Srpske". Venecijanska komisija proglašava nefunkcionalnim Dejtonski ustav a time i "Republiku Srpsku". Venecijanska komisija, Evropa, Amerika i svijet, ne mogu ukinuti "Republiku Srpsku" jer na to nemaju pravo bez zahtjeva Bošnjaka kao žrtve agresije i genocide. U dugoj historiji jedan narod nije imao tako povoljne uslove kao što imaju Bošnjaci. 

BOŠNJAČKI DIJALOG – 10 GODINA OD BOŠNJAČKOG PREPORODA

 

Korijeni Bošnjaka kao ni u jednog svijetskog naroda su naslijeđe, kulturnog, tradicijskog, hostorijskog, duhovnog, etničkog, ilirskog, avarskog, rimskog, bogomilskog i slavenskog kontinuiteta nješanim na multidimenzionalnim bosasnkom prostoru u dodpiru sa bosasnkim i drugim evropskim i vanevropskim narodima. Zahvaljujući dobrim Bogomilima Bosna od 1054. Godine postaje simbol i inspiracija za bogomilsko-bošnjačku neopredjeljenost spram krščanstva.

 

Turskim osvajanjem Bosne, Bošnjaci primaju islam i tako zaokružuju svoj identitet.  

Kada je Austrougarska pokušala da stvori jedinstvenu bošnjačku naciju od svih bosasnkih naroda, Bošnjaci odustaju od svoga imena, počinju se nazivati Muslimani. To je bošnjački odgovor prema već tada izaženim tendencijama velikosrpske i velikohrvatske pretenzije na bosasnki prostor, kao jedini životni prostor egzistencije Bošnjaka, nosilaca ideje Bosne i bosasnkog duha. Idje Velike Srbije i Velike Hrvatske nastojale su se realizovati pokoravanjem i iskorijenjavanjem jedinstvenog bosasnkog državnog i društvenog tkiva i posebno uništavanjem Bošnjaka koji su ideju Bosne i bosasnki duh krvavo odbranili kroz Prvi i Drugi srpski ustanak, Prvi i Drugi balkanski rat, Prvi i Drugi svijetski rat, te u najnovijoj agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima.  

Naziv Musliman, kao nacionalna kategorija promoviran je u Ustavnoj odredbi s popisom stanovništva na tlu SFRJ iz 1971. Godine. Bošnjački sabor koji je odžan na današnji dan prije deset godina , prihvatio je odnosno vratio historijski narodni naziv Bošnjak, pod kojim se podrazumjevaju stanovnici porijekolm ranije višestoljetne države Bošnjaka koja je obuhvatala teritorije današnje BiH i Sandžaka. Bošnjacima je tako voljom vlastitog naroda vraćeno ime.  

 

U agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima na kraju 20. Stoljeća, u eri zaštite ljudskih prava i sloboda, u srcu demokratske Evrope,, Bošnjacima se desila kataklizma, ali i nacionalni preporod. U strašnim uslovima agresije i genocida, boreći se za vlastitu opstojnost, ali i za opstojnost multidimenzionalne BiH, Bošnjaci su po prvi put u svojoj historiji, u svojim najtežim uslovima bitisanja, definisali svoj politički položaj, izašli su iz stanja političke neslobode, postali su politički subjekat, po privi put u svojoj historiji stvorili su predpostavke da sami biraju i određuju uslove svoje bitnosti i bitisanosti. Bošnjaci se sada organizuju slobodno na osnovu vlastitih načela, bez nametanja volje sa strane, sami biraju svoje lidere. Dejtonski sporazum jeste prekinuo bošnjačku kataklizmu, prekidom agresije i genocida, ali je i usporio nastavak untarnacionalne demokratizacije bošnjačkog bića.  

 

U svojoj historiji Bošnjaci su pokazali sposobnost reintegriranja. Iz nepovoljnih okolnosti znali su iznalaziti rješenja na osnovu kojih se čuva trag bošnjačke egzistencije. Bošnjacu su ekonomski opljačkani od Srbije i Hrvatske, demografski su oslabili kao posljedica mnogih ratova i borbe za vlastitu opstojnost, bošnjačka elita i inteleigencija je zakazala. Više pd 70 godina ona se izjašnjavala kao Srbi, Hrvati, Jugosloveni. Ali Bošnjaci su sve to prošli čuvajući trag vlastite osobenosti i sada se nalaze na prekretnici kada treba artikulirati vlastiti politički identitet, kao slobodna narodna zajednica u slobodnoj državi. Bošnjaci imaju otvorenu mogućnost da unutarnje razlike koje su djelimićno posljedica turbolentnog stanja kroz historiju, kroz otvoreni unutrašnji dijalog, u uslovima narodne i državne slobode demokratizuju unutrašnje narodno biće. Bošnjaci trebaju napustiti stanje bolesnog pasivizma. Zdrav bošnjački aktivizam podrazumjeva hrabrost Bošnjaka za izlazak svijetsku političku scenu. To znaći posjedovanje predstave o zadacima koji se u savremenom vremenu donose kao i odgovornost prema neučinjenom. Zdrav bošnjački aktivizam treba produkovati promjenu moralne konstrukcije bošnjačkog bića, te putem demokratizacije unutar nacionalnog bića omogućiti izlazak Bošnjaka iz moralne hipokrizije. Dijalog podrazumjeva intelektualni konsensus o njegovoj potrebi uz najviši stupanj individualne i kolektivne discipline. Pod predpostavkom izlaska Bošnjaka iz hronične obamrlosti spram vlastitih elemenata bitisanja i napuštanja zapuštenosti individualne odgovornosti za kolektivnu bošnjačku egzistenciju, što se može postići novim bošnjačkim aktivizmom i novim bošnjačkim dijalogom, dijaloško promišljanje najbitnijih bitanja Bošnjaka može poćeti, čime Bošnjaci ulaze u novu fazu svoje bitnosti i bitisanosti, novu fazu svoga preporoda. Pluralan i odgovoran bošnjački dijalog i aktivizam poništava strah od bošnjačke budućnosti, ubrzava tempo bošnjačkog demokratskog odrastanja i otvara proces demokratizacije svih drugih naroda u BiH. Slobodouman i fleksibilan dijalog, izlazak iz pasivizma u aktivizam, napuštanje pasivnosti spram historijskih zbivanja, te napuštanje individualne neodgovornosti za kolektivnu bitnost i bitisanost, predstavlja narodni pogonski kotač novog bošnjačkog preporoda. Uvažavanjem mišljenja drugog produkuje se mnoštvo ideja koje na dijaloškom polju kristaliziraju najbolju. Mnoštvo se suprostavlja diktaturi pojedinca, koja se do sada namećala Bošnjacima. Dijalog kazuje i ono što nigdje drugdje nije rečeno. Bošnjački dijalog je i bosanski dijalog. On isključuje totalitarnu jednodimenzionalnost, postiće pluralnost i uvažavanje razlika kao put produkcije jedinstva. Dijalog je suprostavljen konceptu vođa  –narod, jer se vodi među narodom. Dijalogom Bošnjaci izmiču zamke dnevno – političke i karijerističko – profitirske svrhe. On generira javnost koja se tako uspostavlja i jača na osnovama pluralizma, slobodnog mišljenja i javne rasprave, čime postaje demokratska i obavezujuća za lidere. Dijalog je najbolji put suprostavljanja bošnjačkom nestanku. Kroz njega se sve razlike stapaju u jednu bitnost, jačanje bošnjačkog nacionalnog bića. Dijalog otvara sva bošnjačka pitanja za sve poglede i tako produkuje bošnjačko jedinstvo za rješavanje bitnih pitanja bošnjačke egzistencije. Bošnjačke razlike tako postaju elementom bošnjačke zrelosti.. Sudjelovanje u dijalogu je stvar moralne higijene svakog Bošnjaka jer širi svijest o potrebi bošnjačkog susretanja i ništi udaljenost Bošnjaka od države, nacije, vjere. Uslovi za dijalog postoje, Bošnjaci imaju svoju državu koju djele sa drugima, imaju svoju naciju, jezik, historiju, kulturu, tradiciju, svoju vjeru. To su elementi koji su odbranili bošnjačko biće u tubolentnoj evropskoj historiji, to su elementi na osnovu kojih se treba uči u dijalog.Sastavni element dijaloga je i ego staršnog zločina agresije i genocida koji su se u različitim peridima deset puta ponavljali prema BiH i Bošnjacima. I ako u svim tim agresijama i genocidima stoji smrt kao pokušaj uništenja Bošnjaka, njih treba posmatrati i kao novi život. Novi život posebno poslije zadnje agresije i genocida jer je ne samo odbranjeno bošnjačko nacionalno biće, već je i zaokruženo odbranom države BiH, izrastanjem Bošnjaka u politički faktor i odbranom i jačanjem bošnjačke historije, tradicije, kulture, jezika i duhovnosti.  

 

BOSNJACI NE ZABORAVITE

 

Bosnjaci nikada nece zaboraviti Srebrenicu , najvecu tragediju savremenog doba, nejvecu sramotu 20. stoljeca i najveci moralni pad tkz. ere demokratije i zastitte ljudskih prava. Bosnjaci se Srebrenicom otimaju od zaborava svih genocida prema njima, ali ne u ime osvete vec u ime konacne pobjede istine i pravde u ime definitivne kazne zlocina i zlocinaca te u ime pokazivanja moralne nedoraslosti zapadne demokratije i nejedinstvenog muslimanskog svijeta. Manifestacija je pocela tevhidom svim zrtvama srebrenickog pokolja koga su izveli : glavni imam za Kanadu efendija Tajib Pasanbegovic i Emir efendija Kapo. Izuzetno nadahnut vaz je odrzao Tajib efendija Pasanbegovic. Program je nastavljen u velikoj sali centra " Gazi - Husrev -Beg". Poceo je fatihom sehidima. Zatim ilahija Plavo Bozije prijestolje. Izuzetno poucno i nadahnuto predavanje na temu "Srebrenicka poruka muslimanima" odrzao je glavni imam za Kanadu Tajib efendija Pasanbegovic. Poslije ilahije "' Gdje su Meka i Medina" procitani su inserti iz knjiga " Srebrenicki inferno" i " Roman o Srebrenici". Citavo vrijeme manifestacije je bilo popraceno izvanrednim slajdovima o Srebrenici, agresiji i genocidu nad Bosnjacima i Bosnom i Hercegovinom.U tim momentima tisina , muk i jecaj su se culi salom. Na kraju se prisutnima obratio Emir Ramic predavanjem "Emanet srebrenickih zrtava - Bosnjaci ne zaboravite"! Ramic je naglasio da i ako u egu Srebrenice stoji smrt i sramota savremenog svijeta ; Srebrenicu treba posmatrati i kao novi zivot. Novi zivot jer je ne samo spaseno bosnjacko bice vlastitim snagama vec je to multidimenzionalno bice i zaokruzeno svojom vjerom Islamom, svojom nacijom Bosnjackom , svojom jedinom domovinom Bosnom i Hercegovinom, svojim Bosanskim jezikom, svojom bosnjackom historijom, kulturom i tradicijom. Sada poslije odbrane i zaokruzenja bosnjackog bica pozitivnu energiju treba usmjeravati ka produkciji bosnjackog unutarnjeg dijaloga koji treba imati za cilj definisanje osnovnih, minimalnih, zajednickih interesa sve bosnjacke bitnosti i bitisanosti te konacnu produkciju bosnjackog lobisticko istrazivackog centra. 

PRVI EKONOMSKI FORUM SJEVERNOAMERICKE BOSNJACKE DIJASPORE  -  KUPUJMO DOMACE - POMOZIMO SAMI SEBI

 

U subotu 26. 04. 2003 godine u St. Catharines, Ontario, Kanada u organizaciji Bosnian Investment Group  odrzan je prvi ekonomski forum bosnjacke i bosanske dijaspore Sjeverne Amerike. Ekonomski forum je Otvoren pod motom uvezan biznis , jaka dijaspora, bolja matica, ekonomsko povezivanje dijaspora I matice najbolji put jacanja drzave. Poslije diskusije u kojoj su ucestvovali svi prisutnu usvojeni su slijedeci zakljucci:

 

 

1. Misija Bosnian Investment Group , koja je neposredno proizisla iz istrazivanja profesora Emira Ramica i volje nekoliko istaknutih biznismena o uvezivanju biznisa bosanske dijaspore u ime trostrukog cilja: jacanje pojedinacnog biznisa, jacanje dijaspore i jacanje matice se u sest mjeseci istrazivackog djelovanja ona  potvrdila apsolutno opravdanom i neophodnom kako u dijaspori tako i u matici.

 

 

2. Navedenu misiju  treba do i na osnovackoj skupstini  u St.Louisu konkretizovati u smislu akcije na: 

- podizanju ekonomske svijesti o potrebi uvezivanja biznisa, 

- registraciji  u SAD i Kanadi, 

- otvaranje oficce-a i zaposlavanje menadzera, 

- specificiranju svih elementa za pocetak procesa investiranja, 

- produkciji neophodne kriticke mase u cilju pocetka priprema za formiranje agencije za opsluzivanje biznisa i kreditne zadruge, 

- organizaciji sajma biznismena matice i dijaspore, 

- promociji ekonomskih mogucnosti matice BIH, 

- konkretizovanju i preciziranju beneficija koje imaju biznisu uclanjivanjem u BIG, 

- pojacanom marketingu BIG u dijaspori i matici.

 

 

3. Jednoglasno je usvojen apel: Kupujmo domace, pomozimo tako sami sebi

 

SKOLA BOSANSKOG JEZIKA HAMILTON, ONTARIO, KANADA

 

Bosanski duh ili ideja Bosne je onaj nematerijalni stvaralacki princip poroden na velicanstvenom raskršcu civilizacija što se tako divno Bosna zove, koji omogucava razvijanje i izražavanje odnosa covjeka prema ukupnosti zbilje i prema samome sebi. To je bitno stvaralacki princip i njegova najbliža lokacija je ljudski jezik kao sredstvo izražavanja i kao nezamjenjivo mjesto cuvanja smisaonih sadržaja i relacija. Stoga je bosanski duh ili ideja Bosne prije svega bosanski jezik. Bosanski jezik je jedan i jedinstven jezik i on se, kako je poznato, odlikuje najmanjom mogucom razlikom izmedu regionalnih govora na prostoru sopstvenog prostiranja i najvecom mogucom bliskošcu izmedu obicnih govora i onoga što se smatra jezikom kulture ili literature. U tom smislu bosanski duh i ideja Bosne se mogu oznaciti kao izuzetno homogen fenomen najbolje izražen u i sa bosasnkim jezikom. Danas neki pokušavaju na svaki nacin razoriti i narušiti im to iskonsko pravo samo zato što su ideja Bosne i bosanski duh oblikovani u bosanskom jeziku neuništivo realiziraju se kroz: duh otvorenosti, duh tolerancije, duh saživljavanja i suradnje, duh naiviteta, duh opuštenosti, duh otvorenosti,i duh tolerancije. U prepunoj sali škole Lake Avenue Hamilton, Ontario Kanada u subotu 14. 06. 2003. je održana završna manifestacija povodom završetka prve godine škole bosasnokg jezika u Hamiltonu. Cetrdeset mladih Bošnjaka je zasluženo dobilo diplome o završenoj školi.Cetrdeset mladih Bošnjaka izucavajuci bosasnki jezik, bosasnku i bošnjacku historiju,geografiju, tradiciju i kulturu se tako svrstalo u borce za odbranu velicanstvenog bosanskog duha i ideje bosne omedenim bosanskim jezikom. U ime škole bosanskog jezika Hamilton hvala im na tome. Hvala i certifikovanim nastavnicima koji nisu žalili truda da proizvedu ove mlade bosnjacke borce za spasenje i napredak ideje bosne i bosasnkog duha Na manifestaciji su svim drugim internacionalnim grupama prezentirani kultura i tradicija Bosne i Hercegovine. Posebno interesovanje je izazvao nastup legendarnog mladog Bošnjaka Elvedina Hotica trostrukog svjetskog šampiona u borilackim vještinama. Dok je Vedo izvodio svoje zacudujuce akrobacije dvoranom se prolamao aplauz ali i neki tajni miris Bosne.

 

 

Najbolji mladi Bošnjaci su ngradeni.Za najbolji uspjeh u školi nagradeni su: Pezerovic Admir, Kucukovic Derviš i Rahmanovic Hajrija. Za najbolje zalaganje nagraženi su: Pašalic Ena, Cauševic Erna i Bajric Selma. Za najbolje prisustvo na nastavi nagradeni su: Toric Alma, Toric Armin i Kotoric Dina. Škola bosanskog jezika je posebnom nagradom nagradila našeg trostrukog svjetskog šampiona Elvedina Hotica. Posebno priznanje ispred škole bosanskog jezika je uruceno Lindi Kapor direktoru odjeljenja Internacionalnih škola Hamilton.

 

Bolje ti je izgubiti sve bitke i ratove nego izgubiti jezik

 

Cuvajte, jezik kao zemlju. Rjec se moze izgubiti kao grad, kao zemlja, kao dusa. A sta je narod izgubi li jezik, zemlju, dusu?  

Ne uzimajte tudju rec u svoja usta. Uzmes li tudju rjec, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potudjio. Bolje ti je izgubiti najveci i najtvrdji grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznacajniju rjec svoga jezika.Zemlje i drzave se ne osvajaju samo macevima i jezicima. Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio i pokorio koliko ti je reci potro i svojih poturio.

 

Narod koji izgubi svoje rjeci prestaje biti narod.Covjek nauci svoj jezik za godinu dana. Ne zaboravlja ga dok je ziv. Narod ga ne zaboravlja dok postoji. Tudji jezik covjek nauci isto za godinu dana. Toliko mu je potrebno da se odrece svoga jezika i prihvati tudji. To je ta zaraza i pogibija jezika, kad jedan po jedan covjek pocinje da se odrice svoga jezika i prihvati tudji, bilo sto mu je to volja, bilo da to mora.Jezik je tvrdji od bedema. Kada ti neprijatelj provali sve bedeme i tvrdjave, ti ne ocajavaj, nego gledaj i slusaj sta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedodirnut, ne boj se. Posalji uhode i trgovce neka dobro zadju po selima i gradovima i neka slusaju. Tamo gde odzvanja nasa rjec, gde se jos glagolja i gde se jos, kao stari zlatnik, obrce nasa rjec, znaj, da je to jos nasa drzava bez obzira ko u njoj vlada. Carevi se smenjuju, drzave propadaju, a jezik i narod su ti koji ostaju, pa ce se tako osvojeni dio zemlje i narod opet vratiti, kad tad vratiti, svojoj jezickoj matici i svome maticnom narodu.Skola bosanskog jezika Hamilton je pocela sa svojom drugom godinom. Na prvom radnom casu pokrenute su dvije inicijative. Jedna je za izdavanjem zajednickog djecijeg lista svih skola bosanskog jezika u Kanadi i druga je da se u sto skorije vrijeme odrzi sastanak sa svim profesorima i nastavnicima koji rade u skolama bosanskog jezika u Kanadi. Takodje je predlozeno da se odrze i susreti bosnjacke omladine Kanade u organizaciji skola bosanskog jezika. Sve skole bosanskog jezika u Kanadi uzece aktivno ucesce u anketiranju djece u skolama za potrebe doktorske disertacije magistra Selene Seferovic voditeljice bosnjacke biblioteke u Cikagu na temu bosanskog jezika.

 

SVEBOSANSKI ANTIFASISTICKI FRONT

 

Kada Kanadjani ulazu u Cetnicki ravnogorski pokret, a banjalucki cetnici (moze im se) ponovo otimaju oteto i time cementiraju stanje, jedini logican odgovor na cetnikovanje jeste svebosanskiantifasisticki frontDonacija od 75.000 kanadskih dolara koju je Ministarstvo za kulturu pokrajine Ontario u Kanadi doznacilo Cetnickom ravnogorskom pokretu sto djeluje u toj "demokratskoj" zemlji i jos vise sramni odgovor iste institucije na protestno pismo koje je tim povodom uputio Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike jasno govore u kakvom to svijetu zivimo. U svijetu gdje jedna relevantna zapadna zemlja finansira jedan aktivni fasisticki pokret. Znamo (itekako) mi, a treba da znaju i oni - Kanadjani i cijeli svijet kakve "tekovine" krase cetnike i sve druge sluge Hitlera i Musolinija iz Drugog svjetskog rata. Od tih ranih cetrdesetih, do ranih i kasnih devedesetih prosloga stoljeca, te prvih godina ovoga. Kanadjani to vrlo dobro znaju, ali su ipak oni regrutirali zlocinca McKenzie-a, koji je pod plavim sljemom i u uniformi svoga tadasnjeg gazde Boutrosa Boutrosa Ghalija, ucestvovao u silovanjima Bosnjakinja, skupa sa cetnicima. To nam je ta Kanada podarila tih ranih devedesetih, a ove, 2003., donirajuci pare kolaborantima Hitlera i Musolinija, te McKenzie-vim jaranima - cetnicima, samo je stavila muhur na svoju ulogu u svijetu gdje se itekako uspjesno uzgajaju fasizmi svih fela. Oni (fasizmi) kao takvi se zasad okomljuju samo na odredjene narode ili pripadnike odredjenih religija (da ne kazem: samo jedne). Poimanje demokracije i kulture u kanadskoj pokrajini Ontario (u konkretnom slucaju) se moze uzeti i kao poruka - nama, prije svega, najvecim zrtvama reinkarniranih cetnistva i ustastva. I onda se neko pita kako je moguca ta i takva Republika srpska, u srcu civilizirane Evrope? Moguca je zato sto odgovara Evropi - kolijevci, ne civilizacije (daleko od toga), vec upravo fasizma. A podrska s druge strane bare, kao recena iz Kanade, je samo pride jednoj sveevropskoj antibosnjackoj i antiislamskoj politickoj, vojnoj i ekonomskoj strategiji. A, biber po pilavu jeste pristajanje na takvu drzavnu zajednicu, kakva je Dejtonska Bosna i Hercegovina, od strane nasih politickih vodja, te vecine nas koji mazohisticki sutimo i slazemo se s tim.  

Zato, ima itekako pravo KBSA kada je u povodu sramnog odgovora Ministarstva za kulturu Ontaria rece da se mi - Bosnjaci, moramo ...konacno ujediniti na nasim osnovnim, globalnim ciljevima, da konacno formiramo nas zajednicki, bosnjacki lobisticki centar, te da konacno i zauvijek prevazidjemo sve nase podjele. Svim nasrtajima iznutra ili izvana na BiH, a koji je sputavaju u njenom normalnom bitisanju kao drzave, moze oduprijeti jednim sirokim svebosanskim antifasistickim frontom koji ce djelovati svugdje gdje je potrebno, da neutralizira fasisticku epidemiju koja godinama vec razara bosansko-hercegovacko tkivo i prijeti mu s onim najgorim.

 

Odogovor kongresa Ministru Kulture pokrajine Ontario Kanada

 

Toronto, Hamilton - Ontario - Kanada, 23. 07. 2003. - Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike {KBSA } kao krovna organizacija bosnjackih organizacija i pojedinaca u Sjevernoj Americi { SAD i Kanada} odgovorio je na pismo ministra za kulturu pokrajine Ontario Kanada gospodina David H.Tsubouchi. Pismo ministra je upuceno kongresu povodom protesnog pisma KBSA povodom sramne donacije od 75.000 dolara cetnickom ravnogorskom pokretu od strane The Trillium Foundation Ontario Canada.

 

 

U odgovoru KBSA istice svoju iznenadjenost i zabrinutost na iskaze ministra da Ministarstvo za spoljne poslove Kanade nije upoznato sa ekstremno nacionalistickim i teroristickim aktivnostrima ravnogorskog cetnickog pokreta. Kongres podsjeca da je predsjednik SAD George W. Bush u svojoj izvrsnoj odluci za Balkan od 28. 05. 2003. objavio listu od 150 imena pojedinaca i organizacija identifikovanih od strane Medjunarodnog suda u Hagu koji svojom aktivnoscu ometaju mirovni proces i tako ometaju napore medjunarodne zajednice za uspostavom trajnog mira na ovim prostorima. Na toj listi se nalazi i ime ravnogorskog cetnickog pokreta.

 

 

KBSA trazi od nadleznih organa pokrajine Ontario da u najskorije vrijeme ispita uvezanost cetnickog pokreta Kanada i cetnickog pokreta u Srbiji odnosno u Bosni i Hercegovini, te da o rezultaima ispitanosto obavjesti kongres.

 

BOŠNJACI. NET SU BOŠNJAČKI BREND

 

Vrijedan jubilej, 5 godina postojanja i uspješnog rada najposjećenije bošnjačke web stranice "Bošnjaci.net" je prilika da se naglasi doprinos portala u pravovremenom, kvalitetnom i istinitom informisanju, ali i lobiranju za najbolje vrijednosti Bošnjaka, njihove matice i dijaspore. U vrijeme kada je svaka informacija iz matice teško dolazila do dijaspore, pojavljuju se "Bošnjaci.net" kao pravi i relevantni izvor informacija, koje postaju i svjedok jednog vremena. Angažovajući se na zbližavanju matice i dijaspore, zaštiti nacionalnih, vjerskih, kulturnih i jezičkih prava bošnjačkog naroda, “Bošnjaci.net” postaju bošnjački brend. 

 

U teškom postdejtonskom trenutku kada su se svjetske sile počele udaljavati od tragedije Bošnjaka i BiH, kada Evropa i svijet sve manje prihvataju činjenicu o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima, na toj nepravdi, na tom buntu nas koji smo znali, znamo i uvijek značemo pravu istinu, nastali su "Bošnjaci.net". Mnogi su nas od početka doživljavali kao medij bošnjačke dijaspore, mi ne bježimo od te ocjene. Ali "Bošnjaci.net" nikada nisu bili, nisu i niti će ikada biti mediji koji širi mržnju među narodima, naprotiv kritička oštrica "Bošnjaci.net" uperena je, prije svega, prema bh rukovodstvima i bošnjačkoj politici, a sve u cilju odbrane bošnjačkih nacionalnih, a ne stranačkih interesa i odbrani interesa jedinstvene, demokratske i prosperitetne države BiH.

 

Tokom 5. godina "Bošnjaci.net" su postali jedan od rijetkih prozora istine i patriotizma, nezavisne od vlasti i partijskih igara rješeni da ništa ne kriju, ma koliko ponešto i bolno bilo. Posjetioci su to prepoznali i nagradili, pa su "Bošnjaci.net" ubrzo postali najčitaniji bošnjački web portal. Mnogi nevoljnici u teškom postdejtonskom vremenu svijetske i bh ljudske i moralne bjede našli su pomoć baš zahvaljujući humanitarnom mostu Bošnjaci.net, jer nijedan vapaj gladnih, bolesnih i ranjenih nije ostao bez odjeka u srcima naših posjetilaca i to je ono na šta smo posebno ponosni. 

 

"Bošnjaci.net" će svojim profesionalnim radom i dalje doprinositi razvoju slobodne misli i demokratskog društva. Oni će nas stalno i uspješno podsjećati ko smo, šta smo i odakle smo, tjerajući nas da prihvačamo sve pozitivne vrijednosti integracije u zapadna društva, odbijamo sve negativne posljedice asimilacije, ozbiljnim i sistematičnim pristupom novinarstvu. Zato je to portal kome se može vjerovati, koji nema straha kako bi svijetu predočio razmjere največeg genocida poslije Drugog svijetskog rata u Evropi. “Bošnjaci.net” su jedan od rijetkih medija čiji članovi redakcije argumentovano i profesionalno pišu o događajima i stavovima u i van BiH. To je posebno važno zbog činjenice da su "Bošnjaci.net" najtiražniji portal u dijaspori, čime je dijaspori omogućeno da ima pravu sliku stanja u matici. Za razliku od većine medija u BiH, koji su pod potpunom kontrolom vlasti, "Bošnjaci.net" su rijedak nepristrasan portal, koji daje solidan prostor i opoziciji. "Bošnjaci.net" su most koji spaja prijatelje ideje Bosne i bosanskog duha širom svijeta.  

 

U toku svog 5-godišnjeg rada Bošnjaci.net su uspjeli da privuku pažnju na suštinska pitanja opstanka i funkcionisanja institucija BiH, ne zaboravljajući životne probleme i sudbine "malih ljudi" u i okolo bh prostora koji je vijekovima na poprištu političkog i ekonomskog sukoba svjetskih moćnika. Bez “Bošnjaci.net” ostali bi uskraćeni da saznamo o brojnim stradanjima Bošnjaka povratnika, o brojnim hapšenjima Bošnjaka, o montiranim sudskim procesima za "ratne zločine", o traganju za nestalim Bošnjacima u agresiji i genocidu, ekshumacijama, identifikacijama i drugom. 

 

"Bošnjaci.net" su preinačili bošnjačku golemu, razjedinjenu i usitnjenu tugu nemanja jedne velike informativne kuće za Bošnjake van matice. Za taj poduhvat, i za 5 godina odličnog rada sa vrlo dobrim dopisnicima, zaslužuju zahvalnost, jer su već kao objektivno medijsko, ali i ujedno i patriotsko sredstvo, koje svojim prilozima iz svih sfera života uspjeva da zaštiti i od zaborava sačuva prebogatu bošnjačku kulturnu, jezičku, vjersku, historijsku i svaku drugu tradiciju, postali dio svakodnevnog bošnjačkog života. 

 

GENOCID NAD BOŠNJACIMA IZUČAVAT ĆE SE U KANADSKIM ŠKOLAMA

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} je kao član kanadske organizacije “Kanađani za muzej genocida” pokrenuo inicijativu da se genocid nad Bošnjacima izučava u torontskim školama 

Član 2. Konvencije o Genocidu iz januara 1951. godine definiše genocid kao činjenje bilo kojeg od dolje navedenih djela pod uslovom da je namjera uništenje, u cjeloosti ili jednog dijela, nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe kao takve: 

 

1. Ubijanje članova grupe. 

2. Uzrokovanje ozbiljne fizičke ili psihičke štete članovima grupe. 

3. Smišljeno uklanjanje uslova za život grupe, sa namjerom uništenja cijele grupe ili jednog njenog dijela. 

4. Uvođenje mjera za sprečavanje rađanja djece kod grupe. 

5. Prisilno odvođenje djece iz jedne grupe u drugu. 

Ako se dio grupe svede na dovoljno mali broj članova koji su ubijeni, iz same činjenice što su ubijeni izvlači se zaključak o namjeri. A pošto se svaka vojna akcija pokreće sa ciljem da se ubije određen broj pripadnika neke grupe, nema veze ako su i vojnici jer to ne stoji u definiciji, to znaći da se svaka uspješna vojna akcija pri kojoj je stradao određen broj protivnika može definisati kao genocid pošto je u suštini pokrenuta sa namjerom uništavanja te grupe. Na osnovu definicije je vise nego jasno da je nad Bošnjacima izvršen genocid. 

Toronto District School Board je u procesu kreiranja predmeta o genocidu za 11. razred. Tačan naziv predmeta je “Genocide: Historical and Contemporary Implication”. KBSA smatra da je pitanje genocida i posebno pitanje izučavanja genocida ne samo naučni već i ozbiljan politički i moralni problem, kome treba posvetiti ozbiljnu pažnju. Izučavanje genocida mora biti dignuto na najviši nivo i moralo bi se institucionalizovati, a ne kao do sada prepustiti dobronamjernim pojedincima. Ukoliko se države prema izučavanju genocida budu odnosile nemarno i neodgovorno, posljedice će biti višestruke – koliko moralne, toliko materijalne.  

 

KBSA, krovna organizacija sjevernoameričkih Bošnjaka koja zastupa interese više od 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka je saznao o izučavanju genocida u torontskim školama od gospodina James-a Kafieh iz organizacije “Canadians for Genocide Education” , ranije “Canadians for Genocide Museum” (CGM). CGM je organizovana 1998 godine i čini je više od petnaest različitih nacionalnih zajednica u Kanadi. KBSA koji predstvalja kanadske Bošnjake je redovni član ove organizacije. Organizacija podržava izgradnju muzeja u Kanadi o genocidima koji su se desili širom svjeta nad različitim narodima. Prve ideje o pravljenju muzeja o genocidu u Kanadi su podrazumjevale da se napravi samo muzej o Holkaustu. Danas je to, zahvaljujući pored ostalih i KBSA, prošireno na sve narode koji žive u Kanadi nad kojima je izvršen zločin genocida, ukljčujući i Bošnjake.  

 

Nakon čitanja opisa o novom predmetu KBSA je bilo očito da genocid koji je počinjen u Bosni i Hercegovini {BiH} između 1992 – 1995. skoro nije ni spomenut. Naime, samo na 2 mjesta u opisu predmeta se spominju detalji koji su vezani za BiH:  

- na petoj strani se spominje u jednoj rečenici Međunarodni krivični Sud za bivšu Jugoslaviju,  

- na dvanaestoj strani se spominje knjiga od Roy-a Gutmana, Witness to Genocide (Svjedok Genocida).  

 

Predmet je bio fokusiran na tri genocida:  

- genocid počinjen nad Jevrejima,  

- genocid počinjen nad Aremenima,  

- i genocid počinjen u Ruandi.  

 

Ostali genocidi koji su se desili širom svijeta gotovo da su zaboravljeni u ovom predmetu. Zbog ovih nepravednosti KBSA je priložio molbu Toronto District School Board-u u kojoj je naveo da podržava napore da se uspostavi školski predmet o genocidu, ali da zahtjeva da gradivo ovog predmeta bude ravnopravno prema svim narodima koji žive u Kanadi. To znači, da predmet o genocidu ne može biti skoncentrisan na tri genocida, već mora da sadrži gradivo o ostalim genocidima koji su počinjeni širom svijeta, uključujući i genocid nad Bošnjacima. Molbu smo predali krajem januara ove godine. Gospodin Kafieh je također predao molbu ispred organizacije “Canadians for Genocide Education» u kojoj se traži izučavanje genocida nad Bošnjacima. Toronto District School Board će razmotriti predane molbe i KBSA se nada da će u slijedećih nekoliko sedmica imati priliku da vas obavjesti o povoljnim vijestima u ovom važnom projektu.  

 

Značaj ovog predmeta i molbe KBSA za izučavanje genocida nad Bošnjacima je neopisiv za kanadske Bošnjake i posebno Bošnjačku zajednicu u Torontu i okolini. Mnogo bošnjačke djece pohađa srednje škole u Torontu. Neka od te djece su rođena u Kanadi, a neka su rođena u BiH ili negdje u izbjeglištvu prije nego što su došli u Kanadu. Tempo života u Kanadi je veoma brz i malo se vremana ima za porodicu. Mnoga naša djeca i ne znaju dovoljno o genocidu koji je počinjen u našoj matici BiH. Ovaj predmet bi pružio idealnu priliku toj djeci da nauče o genocidu koji je počinjen nad nedužnim bošnjačkim narodom. Ovaj predmet bi bio i dio borbe KBSA protiv zaborava, za Istinu i Pravdu, za kažnjavanje zločinaca za nadoknadu štete žrtvama genocida. KBSA neće dozvoliti da se zaboravi genocid nad Bošnjacima, jer ako zaboravimo i ovaj put opet će nam se ponoviti i Srebrenica i Prijedor i mnoge druge strahote.

 

Pregled smjernica za izučavanje genocida nad Bošnjacima u torontskim školama 

 

• Dani sjećanja na genocid nad Bošnjacima u međunarodnom kontekstu  

• Metodološka načela  

• Ciljevi i rezultati učenja  

• Praktične obrazovne strategije 

 

Ciljevi i rezultati izučavanja genocida nad Bošnjacima u torontskim školama

 

 

U okviru izučavanja genocida u Torontskim školama, obrazovni cilj i za nastavnike i za učenike uključuje: 

• Poistovjećivanje sa žrtvama i očuvanje uspomena na njih  

• Isticanje važnosti sjećanja na preživjele žrtve 

• Prepoznavanje da je genocid nad Bošnjacima bio gubitak za civilizaciju kao cjelinu kao i za države koje su bile direktno uključene  

• Stjecanje boljeg razumijevanja povijesti Bošnjaka i BiH 

• Podizanje svijesti o bošnjačkom i bosanskohercegovačkom naslijeđu  

• Podizanje svijesti o opasnosti od radikalnih, ekstremističkih pokreta i  

totalitarnih režima 

• Podizanje svijesti o suvremenim oblicima mržnje  

• Ukazivanje na druge genocide, genocide nad drugim narodima  

• Promidžba poštivanja ljudskih prava, naročito manjina  

• Poticanje kritičkog mišljenja i intelektualne znatiželje o zločinu genocida 

• Njegovanje osobne odgovornosti kao demokratskih građana Kanade, Kanadskih Bošnjaka

 

Praktične obrazovne strategije izučavanja genocide nad Bošnjacima u torontskim školama

 

 

Prije uvođenja učenika u aktivnosti sjećanja na genocide nad Bošnjacima, treba potaknuti same nastavnike da nauče o tom teškom predmetu i da surađuju s kolegama koji su već pohađali seminare za nastavnike o aspektima obrazovanja i sjećanja na genocid nad Bošnjacima. Kad god je to moguće, nastavnici trebaju pohađati tečajeve za stručno usavršavanje o toj temi. Aktivnosti vezane za sjećanje na genocid nad Bošnjacima mogu uvrstiti recitale poezije žrtava, gledanje filmova, posjet izložbama, impresije posjeta učenika autentičnim mjestima genocida ili muzejima, priredbe ili izvorno komponirane pjesme.

 

Svjedoci, iskazi i vizualna povijest genocida nad Bošnjacima

 

 

Nastavnici mogu organizirati susrete učenika sa svjedocima (naročito preživjelim žrtvama genocide u Bosni i Hercegovini. Stvarni iskazi su vrlo snažni i mogu doprinijeti dubokom iskustvu učenika. Snimljeni vizualni povijesni iskazi također mogu biti uticajno oruđe za poduku o genocidu. Nastavnici se mogu koncentrirati na ono što su učenici doznali iz slušanja osobnih priča svjedoka, rođaka, prijatelja i na impresije koje su ponijeli sa sobom slušajući svjedočenja preživjelih.

 

Posjet autentičnim mjestima, spomenicima i muzejima

 

 

Studijska putovanja na autentična mjesta vezana uz genocide u Bosni i Hercegovini, kao što su bivši koncentracioni logori, mogu imati velik učinak na razumijevanje učenika o onome što se dogodilo. Nadalje, razredni posjet muzeju genocida u Potocarima, drugim spomenicima i obrazovnim centrima također može pružiti priliku da učenici shvate i doznaju o toj temi. Putovanja na autentična mjesta i/ili muzeje vezane uz genocid se moraju unaprijed dobro pripremiti, a nastavak aktivnosti i diskusija sa učenicima se naročito preporučaju.

 

Kontakti sa bošnjačkim zajednicama u Torontu i Kanadi

 

 

Nastavnici i učenici mogu kontaktirati članove lokalne bošnjačke zajednice i zatražiti više informacija o različitim aspektima svakodnevnog života i kulture Bošnjaka.

 

Introspekcija učenika

 

 

Pismeni zadaci kao razredna aktivnost mogu potaknuti kreativnost kod učenika, a isto tako i njegovu osobnost, a mogu i stimulirati njegovu intelektualnu znatiželju. Natjecanje u pisanju eseja često se organizira kao poticaj i učenicima i nastavnicima da se usredotoče na teme vezane uz genocid.

 

Sjećanje na genocide nad Bošnjacima kroz modernu tehnologiju

 

 

Upotreba moderne tehnologije može biti vrlo dobro oruđe u njegovanju sjećanja na 

genocid. Na primjer, organizacija razmjene putem internet foruma među učenicima koji su pročitali iste knjige ili iste tekstove na različitim jezicima o genocidu nad Bošnjacima , ili koordinacija videokonferencija među mladima može uspješno potaći  

dijalog o značenju sjećanja na genocide nad Bošnjacima. Nadalje, ta virtualna druženja mogu produbiti učenikovu zahvalnost što pripada međunarodnoj zajednica koja izučava zločin genocida nad Bošnjacima.

 

Istraživački zadaci

 

 

Nastavnici i njihovi učenici mogu se uspješno uključiti u mnoge istraživačke projekte o komemoraciji genocide nad Bošnjacima.

 

Projekti društvenih aktivnosti

 

 

Prijedlozi za društvene aktivnosti uključuju: postavljanje postera koji su posvećeni sjećanju na genocide nad Bošnjacima na stanicama Torontskog javnog prijevoza; prepoznavanje mjesta odakle se vršio genocid, zamolba da lokalna vlast surađuje sa školom u postavljanju malih spomenika genocide nad Bošnjacima. Kampanje za sjećanje na genocide u organizacijama učeničkih saveza, pokreti mladih, vjerske kongregacije ili sadnja parka za sjećanje na genocide, opcije su koje nastavnici mogu dalje razvijati.

 

Predaja svjetlosti sjećanja

 

 

Kroz nekoliko slijedećih godina, bit će sve manje svjedoka koji će moći ispričati osobne priče i sjećanja o tome što se događalo tijekom genocida nad Bošnjacima. Kad i posljednji preživjeli preda svoju baštinu, nastavnici će zajedno s učenicima sagraditi most sjećanja za buduća pokoljenja kako bi osigurali da lekcije genocida nikad ne budu zaboravljene.  

 

 

BOŠNJAČKA BITKA ZA DOMOVINU

 

Bošnjačka dijaspora ima potencijalnu snagu da bitno promjeni prilike u Bosni i Hercegovini nakon lokalnih izbora 

 

Bošnjačka dijaspora treba razmisliti o svojoj odgovornosti, jer je izbornim apstiniranjem onima koji pozivaju na otcjepljenje genocidne Republike Srpske dala prostora za takve aktivnosti i iznošenje tako provokativnih zahtjeva. Već  mjesecima smo svjedoci Dodikovih provokativnih izjava o svakojakim referendumima o nezavisnosti i otcjepljenju manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Da ovi Dodikovi zahtjevi nisu bezazleni i da ih ne iznosi isključivo u dnevnopolitičke svrhe pokazuju izjave velikog broja srbijanskih, zapadnih, ali i ruskih zvaničnika. Najsvježiji primjer je izjava ambasadora Rusije u NATO, Rogozina, koji kaže da je podjela Bosne i Hercegovine, u slučaju nezavisnosti Kosova, neminovna. 

 

Dodik svoje tvrdnje bazira na činjenici da vrlo malo Bošnjaka izlazi na izbore, što on tumači kao nezainteresiranost na silu prognanih Bošnjaka koji su prigrlili ljepote i blagodati Zapada, a ostavili svoju maticu Bosnu i Hercegovinu. Htjeli mi to priznati ili ne, Dodik je upravu, jer od oko 300.000 glasova Bošnjaka i bosanskohercegovačkih patriota, u kutijama na izborima za lokalni, entitetski ili državni nivo završava manje od 30.000 glasova. Stoga, moramo dobro razmisliti o važnosti našeg glasa na narednim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini. Moramo izaći na izbore i pokazati da nam je stalo do svakog pedlja naše domovine Bosne i Hercegovine. Važno je da mi pošaljemo poruku onima koji prave račun bez krčmara, onima koji i dalje rade na uništenju državnog i društvenog tkiva Bosne i Hercegovine da im kažemo da postojimo i da znaju koliko ih glasova protiv čeka na nekom od referenduma koje uzaludno traže. Ovo je historijski trenutak u kojem sami odlučujemo o čemu i sa kakvim izrazom lica ćemo pričati našoj djeci o Bosni i Hercegovini. 

Veliko-srpske snage nastavljaju genocidnu agresiju drugim sredstvima nad Bošnjacima i u Bosni i Hercegovini, kako bi totalno promijenili nacionalnu strukturu Bosne i Hercegovine sa konačnim ciljem podjele bosanskohercegovačkog jedinstvenog državnog i

 

društvenog tkiva, izdvajanjem genocidne tvorevine. Naporedo s time, na različite načine vrši se blokada bošnjačkog povratka i ulaska u institucije sistema manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Najtragičnija pojava je nezainteresovanost Bošnjaka iz dijaspore sa porijekolm iz dijela Bosne i Hercegovine koji su srpske vlasti u genocidnoj agresiji okupirali i etnički očistili za registraciju i izlazak na izbore. Bošnjačke institucije također nemaju nikakvu strategiju povratka i podrške povratnicima. 

 

Genocidna Republika Srpska će zauvijek postati totalno srpska, ukoliko svi građani Bosne i Hercegovine iz dijaspore ne razumiju svoju ličnu odgovornost, što podrazumijeva njihovu obavezu da se prijave u mjestu svoga rođenja, da izvade ličnu kartu i da glasaju na jesenjim lokalnim izborima. Ona će postati totalno srpska sa totalnom srpskom vlašću, ukoliko sami Bošnjaci na predstojećim lokalnim izborima demokratskim putem ne odbrane Bosnu i Hercegovinu od političara genocidne Republike Srpske. A ako u Republici Srpskoj definitivno zasjedne srpska vlast, tek tada život Bošnjaka u njoj gubi svaki smisao i postati će zapušteno i napušteno mjesto izumrlog sjećanja. 

 

Oni koji ne izađu na lokalne izbore izglasati će kandidate koji će proći i koji će raditi protiv interesa države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Zato svi Bošnjaci i patrioti Bosne i Hercegovine u dijaspori treba da glasaju, da tako sami izaberu svoje kandidate, a ne da ne izlaskom na izbore omoguće manjinama da biraju svoje kandidate, jer su one motivirane kojekakvim anti bosanskohercegovačkim i anti bošnjačkim interesima. U slučaju da dijaspora ponovi ostajanje po strani u izborima mora se suočiti sa činjenicom da će imati loše kandidate koji će raditi protiv interesa države Bosne i Hercegovine i protiv bošnjačkog naroda. 

 

BOŠNJACI HAMILTONA ZA JEDNU NOĆ DONIRALI 80 HILJADA ZA NOVU DŽAMIJU

 

Hamiltonski Bošnjaci su prvo iskustvo imali u tami podruma adaptiranog za potrebe džamije. Tama podruma nije smetala niti bila kočnica da nur Kuran'ske objave dopire do mnogih Bošnjaka, nasilno protjeranih iz svoje matice i dovedenih na područije gdje džamije uopšte nije bilo. Iskustvo je nastavljeno svijetlom kuće adaptirane u džamiju. To je već bio poziv i opomena Bošnjacima Hamiltona da se organizuju u svoju zajednicu - Bošnjački islamski centar Hamilton. Zajednica predvođena ekipom sjanih volontera i posebno duhovnog lidera imama Ismaila ef. Fetića koji je svojim organizatorskim i menadžmentskim sposobnostima usmjeravao razvoj zajednice, se odlućila na posljednju fazu razvija institucije džamije u dijaspori - izgradnju džamije u bosanskom stilu u gradu u kome nema niti jedne džamije do sada. 

Zašto su se Bošnjaci Hamiltona odlučili na ovaj poduhvat? 

 

Jer znaju da svi ibadeti u islamu imaju za cilj prošišćavanje duše, popravljanje morala, ojačavanje veza ispomaganja među muslimanima, a namaz u džematu, džuma i bajram su impresivni prizori jedinstva njihove riječi, ciljeva i njihova potpomaganja u borbi i bogobojaznosti. Sve se to dešava i postiže u džamiji. 

Jer znaju da džamija u životu vjernika ima društvnu i duhovnu misiju od ogromnog značenja. Ona je ta koja sjedinjuje njihove redove, čisti njihove duše, budi njihova srca i umove, rješava njihove probleme. U njoj se manifestira njihova snaga i njihovo jedinstvo. 

 

Jer povjest džamije u islamu potvrđuje da su iz nje zasjenile zrake svjetla i upute kako muslimanima tako i drugima. U njoj su iznikli i razvili se korjeni islamske civilizacije.  

 

Jer je džamija škola, parlament, socijalna ustanova, kulturna, naučna ustanova i odgojno vaspitna institucija Bošnjaka u dijaspori. 

Jer je džamija je središte islamske povijesti. 

 

U subotu 22. 03. 2008 na veličanstvenom skupu, u prepunoj sali pred više od 500 posjetilaca i mnogih koji nisu moglu ući u dvoranu, održano je prvo donatosrko veće za izgradnju nove džamije u Hamiltonu. Glavni spiker dr. Zijad ef. Delić, izvršni direktor Islamskog kongresa Kanade je omekšao mnoga srca. Prisutni su bili i Tajib ef. Pašanbegović, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Kanadi i Nedžad ef. Hafizović, imam iz Toronta. Samo za to veče prikupljeno je više od 80.000 dolara. 

Bošnjaci Hamiltona i njegove okoline su definitivno odlučili da imaju mjesto središta svoje vjerske, nacionalne i patriotske aktivnosti. 

SVJEDOČANSTVO O TRAGOVIMA AGRESIJE NA BiH I GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

 

U subotu 29. 03. 2008. godine u prostorijama BIZ “Gazi Husrev Beg” Toronto u organizaciji Bosansko-kanadskog humanitarnog društva i džemata iz Južnog Ontaria, a pod pokroviteljstvom KBSA održana je Akademija kao svojevrsna elaboracija sjećanja na agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima kao zalogaj budućnosti BiH i Bošnjaka. Akademiji su prisustvovali gosti iz Sarajeva: prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Asaf Džanić publicista i Elma Džanić doktorski kandidat na prestižnom univerzitetu u Parizu. Akademiji su prisustvovali i mnogi drugi gosti od kojih izdvajamo Fuada Džidića iz ambasade BiH u Ottawi i Boris Wrzesnewskyj liberalni član Kanadskog parlamneta.

 

Bošnjaci su jedini narod u Evropi koji nema koncipiranu fašističku ideologiju za uništavanje drugog

 

 

Kao što je agresija sastavni dio historije države BiH, tako je i genocid sastavni dio historije Bošnjaka.  

Unatoč više puta ponavljanim genocidima, Bošnjaci su jedini narod u Evropi koji nema koncipiranu fašističku ideologiju za uništavanje drugog, drugačijeg, različitog. Bošnjaci nemaju vlastiiti organizovani fašistički pokret. To je velika civilizacijska i demokratska tekovina na koju Bošnjaci trebaju biti ponosni.  

Genocid nad Bošnjacima je, u skladu sa velikosrpskom, velikocrnogorskom i velikohrvatskom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na fašizam, vršen u kontinuitetu do kraja 1995. godine. Namjera da se Bošnjaci istrijebe postojala je od početka i praktično je provedena u toku cijelog trajanja agresije. Izvršioci genocida, imajući u vidu toleriranje njihovih akata od strane međunarodne zajednice, smatrali su da će via facti doći do legalizacije genocida kao političke prakse. 

Sistematski obrazac u nasilnom preuzimanju vlasti, počinjeni zločini, razmjere napada, njihov intezitet, velik broj ubijenih Bošnjaka, protjerivanje, deportacija, i okrutno postupanje prema njima u koncentracionim logorima i drugim mjestima zatočenja, te ciljni napad na osobe ključne za njihov opstanak kao grupe {istaknute intelektualce, političke, duhovne, i imučne Bošnjake} nedvosmisleni su dokazi o organizovanom zločinaćkom poduhvatu, namjeri i izvršenom genocidu nad Bošnjacima.

 

 

Nažalost Bošnjaci su djelimično istrijebljeni. U mnogim krajevima gdje su stolječima živjeli danas ih više nema. 

Dejtonskim mirovnim sporazumom je zaustavljena agresija, potvrđen je kontinuitet države BiH, ali je iz srca BiH izvađena republika i data zločinačkoj tvorevini, produkovanoj na genocidu “Republici Srpskoj”. Zato Dejtonskim mirovnim sporazumom nije restaurirano bh društvo, zapravo onemogučena je njegova restauracija i reafirmacija. Nastavlje je trend jačanja kolektivnog identiteta nad individualnim identitetom, tako da umjesto da gvorimo o demokratiji i suverenitetu građanina mi u BiH imamo teetnokratiju. 

BiH je još uvijek prostor u kome ratuje sadašnjost i prošlost. U tom ratu jedino će stradati budućnost.

 

 

Po prvi put u svojoj historiji Bošnjaci imaju Institut za naučno istraživačko valorizovanje zločina genocide i drugih zločina nad njima. Bošnjacima više neće neko drugi pisati historiju. 

 

U toku Akadenije predsjednik UO KBSA Emir Ramić je razgovarao sa Borisom Wrzesnewskyj, članom Kanadskog parlamenta. U razgovoru he dogovoreno da Borisom Wrzesnewskyj razmotri mogučnost sponozorstva nad Klubom prijatelja BiH u Kanadskom parlamentu. Boris je to prihvatio. 

NEODGOVORAN ODNOS BOŠNJAČKIH POLITIČARA PREMA VITALNIM INTERESIMA NACIJE

 

Nerazumne podjele bošnjačkih političkih lidera su uzrok neodgovornog odnosa Bošnjaka prema vitalnim interesima nacije, civilnog društva, države i dijaspore. Bošnjaci prolaze kroz krizu vizije vlastitog nacionalnog razvoja, krizu vizije vlastitog odnosa prema razvoju matične države, krizu vizije razvoja civilnog društva i krizu vizije prema dijaspori, njenom povratku i uvezivanju sa maticom. Zato je na sceni urušavanje nacionalnih interesa bošnjačke nacije koju sve više generira evidentna podjeljenost unutar bošnjačkog političkog establišmenta i pasivnost bošnjačke inteligencije.

 

Unutarbošnjačka optuživanja

 

 

Genocid nad Bošnjacima i agresiju na Bosnu i Hercegovinu je pratila strategija bošnjačkih i bosanskohercegovačkih neprijatelja da se Bošnjaci podjele. Na isfabrikovanim podjelama, neprijatelji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine su pokušavali zaustaviti otpor i odbranu Bosne i Hercegovine, te odbranu i jačanje bošnjačkog nacionalnog bića. Međutim u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida, Bošnjaci su bili kompaktni i to je bio najvažniji preduslov bošnjačkog nacionalnog, duhovnog i biološkog opstanka i odbrane Bosne i Hercegovine. 

 

Današnja međusobna javna unutarbošnjačka optuživanja sa kvalifikacijama i sintagmama o takozvanim historijskim greškama, odgovornostima i propustima samo još više idu u prilog stalno rastućim neprijateljima Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Na sceni je kulminacija velikodržavnih projekata podjele Bošnjaka u ime usporenja njihovog nacionalnog razvoja, prekida odnosa sa sve organizovanijom bošnjačkom dijasporom u ime konačne podjele Bosne i Hercegovine, koje sada produkuju i bošnjački politički i intelektualni lideri svojim podjelama i neslaganjima.

 

Ušutkati galamu

 

 

Bošnjačka intelektualna elita je odgovorna za devastaciju bošnjačkog nacionalnog života. Od intelektualaca se očekuje da vrše korektivnu funkciju na temelju etičkog društvenog kodeksa. Zato bošnjačka intelektualna elita treba prekinuti šutnju i svojim kompetentnim stavovima ušutkati galamu u javnom životu, unoseći argumentirane i kritičke poglede koji će pomoći revitalizaciji bošnjačke nacije, civilnog društva, države i dijaspore.  

 

Kao primjer bi nam mogla biti Hrvatska i njezino unutar političko, nacionalno, intelektualno i dijasporalno jedinstvo oko najvažnijih pitanja od interesa za Hrvatsku i Hrvate. Država koja je odbila slanje vojnika u Irak i koja je odbila dati zaštitu od krivičnog progona američkim vojnicima od Stalnog krivičnog suda {sve suprotno je uradila država Bosna i Hercegovina i za uzvrat nije dobila ništa}, danas je upravo slavljena od najjače svjetske sile, iako ni danas nije odustala od odluka oko slanja vojnika u Irak i Stalnog krivičnog suda.

 

Bošnjacima treba jasna vizija bošnjačke nacionalne budućnosti

 

 

Vrijeme je da veliki ustupci koje je načinilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a koji nikada nisu valorizovani, budu konačno ostvareni u vidu pozivnice Bosni i Hercegovini za pridruživanje NATO i EU. Ali to ima svoj uslov koga trebaju produkovati sami bošnjački političari i intelektualci. Bošnjački politički lideri trebaju zaustaviti međusobna optuživanja i organizirati dijalog među sobom, jer je isfabrikovana podjela među Bošnjacima već počela puštati korijene. Bošnjacima treba jasna vizija bošnjačke nacionalne budućnosti, budućnosti bosanskohercegovačke države i civilnog društva. Bošnjacima treba jasna vizija odnosa dijaspore prema naciji i državi. Bosnjački lideri se konačno trebaju osloboditi ličnih sujeta i inata na štetu općeg dobra za narod i državu. Samo dijalogom i međusobnom saradnjom bošnjačkih lidera i aktivizacijom bošnjačke intelektualne elite, Bošnjaci mogu ići naprijed u obnovi svoje nacionalne zajednice, društva i države. 

 

REGISTRUJTE SE I POŠALJITE JASNU PORUKU SVIM UBICAMA BOSNE I HERCEGOVINE

 

Pokažimo da nam je stalo do naše BiH. Pošaljimo jasnu poruku onima koji prave račun bez krčmara, onima koji i dalje rade na uništenju državnog i društvenog tkiva BiH. Kažimo im da postojimo i da znaju koliko ih glasova protiv čeka na nekom od referenduma koje uzaludno traže. Ovo je historijski trenutak u kojem sami odlučujemo o čemu i sa kakvim izrazom lica ćemo pričati našoj djeci o BiH. 

 

POZIV BOŠNJACIMA  U DIJASPORI U BORBU ZA OPSTANAK BOŠNJAKA KAO POLITIČKOG FAKTORA U ENTITETU REPUBLIKA SRPSKA  

 

Broj bošnjačkih glasača na područiju manjeg entiteta, Republika Srpska se drastično smanjuje. Pošto je bošnjačko biračko pravo znatno reducirano u manjem entitetu, Bošnjacima prijeti opasnost da i u ono malo općina gdje su do sada imali nekoliko odbornika, na sljedečim lokalnim izborima ostanu bez njih. Tako Dodikovim “demokratskim sredstvima” prisustvujemo dovršetku Karadžićeve i Miloševićeve politike – Republika Srpska s 5% nesrba, koji prema međunarodnim standardima nisu više konstitutivan narod, već nacionalna manjina. 

 

Hoćemo li svojom pasivnošću, ne registracijom i ne izlaskom na lokalne izbore u BiH biti učesnici ovog monstruoznog plana?  

 

Hoćemo li dopustiti dovršetak agresorskog cilja – posrbljenje Republike Srpske u kojoj će biti poništen svaki oblik bosnjacke historije, kulture, tradicije i duhovnosti? 

 

Hoćemo li dopustiti da bošnjačka djeca, rasuta diljem svijeta, ostanu bez svoje rodne grude. 

 

Možete li zamisliti kakva bi bila naša domovina bez takzvane Republike Srpske. BiH bi bila bolje mjesto za život jer nebi imala unutrašnjih vještačkih granica. Građani i narodi BiH bi bili sretniji ljudi, već u evroatlanskim integracijama. Povratak Bošnjaka bi bio mnogo uspješniji jer Bošnjaci nebi nailazili na natpis koji kaže: “Dobro došli u RS”. Ekonimija bi bila jača. Poništenje RS je u interesu svih građana i naroda BiH.  

Predregistracijom za lokalne izbore građani RS mogu da ukinu RS. Sadašnja teritorija RS je jedna izborna jedinica. Oko 50% ljudi koji mogu da glasaju u izbornoj jedinici RS {nije važno gdje trenutno borave} su Bošnjaci i Hrvati. Kada bi večina njih se registrovala za lokalne izbore postali bi politička večina u RS i konačmo demokratskim sredstvima poništili tu vještačku tvorevinu.  

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike poziva sve patriotske građane Bosne i Hercegovine u dijaspori da se predregistruju za lokalne izbore i tako učine važan korak za Bosnu i Hercegovinu, za Bošnjake i svoje potomstvo. Ne dozvolimo da našu posivnost iskoriste oni koji nas osirotiše i ožalostiše.  

 

Svaki naš glas je presudan, te stoga ne dozvolimo sebi žaljenje nakon lokalnih izbora, nego predregistracijom stvorimo uvjete za slavlje i uspjeh. Ponovo smo u odbrani države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda, svojom predregistracijom iskažimo patriotizam prema Bosni i Hercegovini i budimo složni makar ovaj put.  

 

 

DA LI DRŽAVA BiH ZNA GDJE JOJ JE DIJASPORA I ŠTA RADI?

 

Dijaspora je spremna za dijalog, da li su na to spremni i državni organi BiH?

 

Od uvećanja bosanskohercegovačke dijaspore kao posljedice agresije i genocida prisutno je više dilema: koliko je brojna dijaspora, kako joj i čime prići, ko kome treba pomagati, kako da uzajamno funkcioniše dijaspora i matica na opštu korist. Zločini višestruke agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima pored brojnih posljedica imali su i posljedicu nasilnog protjerivanja, etničkog čišćenja i iseljavanja ogromnog broja Bošnjaka. Država Bosna i Hercegovina bi zato morala biti mnogo više zainteresovana za mnoga pitanja dijaspore i njene uvezanosti sa maticom. U protivnom ona će izgubiti veliki broj svojih državljana.

 

Bošnjacima se historijski osporava da budu državotvoran narod

 

 

Uslovi egzistencije bošnjačke dijaspore u odnosu na srpsku i hrvatsku su mnogo teži. Bošnjačka matica još liječi rane od najtežih oblika zločina, zločina agresije i genocida. Bošnjaci još nisu sigurni koliko im je matica kao država izvjesna. Njima se historijski osporava da budu državotvoran narod, da sami kroje svoju nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest. Bošnjačka dijaspora je kao i njena matica podijeljena, neadekvatno organizovana i nesigurna u vlastite sposobnosti. Njoj preostaje proces raščišćavanja sa samom sobom i sporazumjevanje sa samom sobom.  

Bosanski Srbi i bosanski Hrvati u dijaspori se za to vrijeme osjećaju mnogo sigurnijim. Oni svoju sigurnost vežu za svoje nacionalne države, Srbiju i Hrvatsku. Države Srbija i Hrvatska u svoje projekte zaštite dijaspore i njene uvezanosti sa maticama uključuju bosanske Srbe i bosanske Hrvate. Za to vrijeme država Bosna i Hercegovina nema strategiju i projekat zaštite i uvezanosti sa maticom svoje, a prije svega bošnjačke dijaspore. 

 

Dok Bosna i Hercegovina nema viziju uvezivanja dijaspore sa maticom, Srbija i Hrvatska su već produkovale strategiju i koncept rada sa dijsporom koji uključuju i bosanske Srbe i bosanske Hrvate. Tako je Asocijacija za unapređenje saradnje sa Srbima u svijetu i naroda u kojima žive organizovala više simpozijuma na kojima su stručni autori iznijeli poglede o jačanju veza države Srbije i srpske dijaspore. Hrvatska je otišla još dalje. Hrvatski svjetski kongres se već profilirao kao jedinstvena organizacija Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u dijaspori. Vlada Republike Hrvatske je formirala Institut za migracije i narodnosti. Briga o dijaspori je ustavna odrednica Republike Hrvatske. Hrvatska vlada je utvrdila program za finansiranje povratka u domovinu. Hrvatski Sabor dijaspore je formirao organ pod nazivom Internacionalni klub hrvatskih iseljenika, povratnika i investitora iz dijaspore. Na žalost takvih aktivnosti nije bilo od strane države Bosne i Hercegovine. Ona se sve više udaljuje od svoje dijaspore. Upitna je sudbina donošenja Zakona o dijaspori i Ministarstva za dijasporu, posebno ako sama dijaspora ne bude učestvovala u njihovom kreiranju.

 

Da li matica gubi iz vida ljude u dijaspori?

 

 

Bošnjačka dijaspora kao specifična socijalna, kulturna, ekonomska, politička i duhovna grupa želi biti korisna za svoju maticu. Njena političko-ekonomska i kulturno-naučna snaga nije mala. Država Bosna i Hercegovina treba prihvatiti svoju dijasporu kao svoju najveću stratešku, razvojnu šansu, posebno u procesima evroatlanskih integracija. Bosanskohercegovačka država i dijaspora se moraju pokazati da jedni druge trebaju i da su sposobne da se organizuju i sporazumijevaju. Bošnjačka dijaspora je potencijalna vrijednost i snaga koja treba da ima vidno mjesto u društvenom, političkom, kulturnom, ekonomskom i naučnom životu Bosne i Hercegovine. Trebaju se naći modeli ulaska ove snage u strateške interese države Bosne i Heecegovine, onako kako to čine mnoge druge zemlje koje koriste svoju dijasporu kao prednost za investiranje u zemlji, za naučno-tehničko-kulturnu vezu i lobi sa razvijenim svijetom. 

 

Stvaranjem svijesti o značaju dijaspore za maticu u samoj Bosni i Hercegovini razvija se svijest o vlastitom bosanskohercegovačkom identitetu. To je aktivni i optomistički pristup kojim se povezuje prošlost i sadašnjost, a stvara istinska vrijednost za budućnost. Zato se ideje koje dijaspora nudi ne smiju osporavati. Nema mjesta za sumnjičavost u uspjeh i iskrenost dijaspore. Od dijaspore se često očekuje da pomogne Bosni i Hercegovini, bilo putem ulaganja ili nekih drugih veza koje mogu da se uspostave sa inostranstvom kako bi život u matici bio lakši. To je osjećanje koje imaju pripadnici dijaspore. Pri tome matica gubi iz vida da ljudi u dijaspori se bore tamo daleko, gdje je zapravo mnogo teže, ali gdje su rješenja moguća. Bošnjaci u dijaspori nikada nisu i nikada neće izgubiti povjerenje u svoju jedinu maticu. Ideja Bosne i bosanski duh su im utkani u vlastita tkiva, u individualni doživljaj sebe. Zato matica ne treba da vraća povjerenje Bošnjacima u dijaspori u državu Bosnu i Hercegovinu. Dijaspori treba pokazati respekt i učtivost. Dijaspori matica treba omogućiti da postane istinski ambasador bosanskohercegovačkih interesa. Njoj se treba lijepo obraćati. Matica se treba konačno dati u potragu za svojom vrijednom i učenom djecom. Ona treba saznati gdje su joj djeca, koliko ih ima, šta rade, kako su organizovani u svijetu, a ne iz godine u godinu se sjećati samo u vrijeme izbora.

 

Državni organi BiH snose odgovornost za odnose matice i dijaspore

 

 

Dijaspora i matica pred sobom imaju samo dvije mogućnosti. Ili će se „ćerati“, ili će se međusobno dogovoriti. Ova druga mogućnost u ovim za maticu važnim danima, identična je sa stavom većinske poštene dijaspore. Ako ni zbog čega drugog onda zarad sutrašnjice, jedinstvene, demokratske, suverene, nezavisne i propseritetne države Bosne i Hercegovine i otvorenog, slobodnog, civilnog društva.  

 

Možda je baš ćutnja zvanične politike Bosne i Hercegovine i nekorektno (ne)informisanje većine medija o stvarnim mogućnostima bosanskohercegovačke dijaspore razlog što se dijaspora malo angažuje i u matici i u svijetu. A treba i moglo bi sigurno da bude obratno, kada bi se pitala dijaspora. Bosna i Hercegovina govori o važnosti svog ulaska u Evropu a istovremeno marginalizuje i ignoriše činjenicu o brojnosti svoje dijaspore. Veliku krivicu za (ne)razvoj odnosa matice i dijaspore prvenstveno snose državni organi koji zaobilaze sve zahtjeve dijaspore, što doprinosi razbijanju dijaspore i destruktivno je za Bosnu i Hercegovinu. Matica zapravo nedovoljno poznaje svoju dijasporu i od nje očekuje samo humanitarnu pomoć. Matica ima bojazan da ako se vrati preveliki broj članova dijaspore u maticu da će se isuviše promijeniti i napraviti disbalans i da neće ostati ravnoteža, što je neistina.

 

Povratak međusobnog povjerenja matice i dijaspore

 

 

Izostanak dijaloga između matice i dijaspore je prećutno prihvaćen i u Bosni i Hercegovini i, djelimično u dijaspori, mada to ne bi smjelo da se dozvoli. Koji to arogantni činovnici institucija i ministarstava države Bosne i Hercegovine državljanima Bosne i Hercegovine u dijaspori uskraćuju odgovor na od njih postavljena pitanja? Povratak međusobnog povjerenja matice i dijaspore, kao ogromnog i neiscrpnog rezervoara potencijalnog razvoja Bosne i Hercegovine je ključan za podsticanje uključivanja dijaspore u ukupni državni i društveni razvoj matice i ozbiljnu saradnju na svim poljima. Dijaspora očekuje od državnih organa jasno iniciranje dijaloga; dijaspora je već spremna za njega. 

 

NE SMIJE BITI ZIDOVA KOJI DIJELE BOŠNJAKE

 

1.Skupština KBSA je najviši organ KBSA (Član 8 Statuta KBSA). Deveta Skupština KBSA u St. Louis- je 25. maja 2008. jednoglasno izabrala UO KBSA, kao jedini izvršni organ KBSA. Ovako izabran UO KBSA je odmah poslije Skupštine jednoglasno izabrao nosioce osnovnih dužnosti. Poslije leglane Skupštine KBSA u St. Louis, pojedinci nezadovoljni demokratski izraženom voljom delegata Skupštine započinju uvrjedljive napade na pojedine članove novoizabranog rukovodstva KBSA. 

 

Primat dajući realizaciji zadataka KBSA iz Deklaracije usvojene na Devetoj Skupštini KBSA, UO se posebno angažovao na podizanju svijesti američkih i kanadskih Bošnjaka za registraciju za lokalne izbore, dovršavajući tako svoju jednogodišnju akciju pod nazivom Kakve će zora Bosni svanuti ti odluči. KBSA je učinio sve što je mogao, o čemu svjedoče pohvale najodgovornijih bošnjačkih političkih i duhovnih lidera po pitanju registracije. Na žalost svijest Bošnjaka još nije na tom stepenu i oni još ne znaju da izlaskom na izbore se mirnim, demokratkim putem može ništiti genocidna tvorevina.  

UO KBSA je također potrošio dosta vremena pokušavajući da usaglasi mišljenja svojih članova i u tom smislu je ponudio niz kompromisa u ime bošnjačkog jedinstva i posebno u ime jedinstva KBSA, krovne organizacije američkih i kanadskih Bošnjaka, čiji glas je postao prepoznatljiv širom svijeta. Od kompromisa posebno ističem: 

 

- Legalno izabrani dvogodišnji mandati na legalnoj devetoj Skupštini KBSA svih članova UO KBSA su dobrovoljno kao ljudski i moralni čin u ime bošnjačkog jedinstva i u ime jedinstva KBSA skraćeni za godinu dana, 

- Deseta Skupština KBSA u Jacksonsville je proglašena statutarnom i izbornom, 

- Pofesor Emir Ramić, predsjednik UO KBSA, koji je prihvatio kandidaturu na zahtijev velikog broja Bošnjaka je u ime bošnjačkog jedinstva i u ime jedinstva unutar KBSA javno saopćio da se poslije Desete Skupštine KBSA neće kandidovati u UO KBSA, 

- Imenovana je komisija UO KBSA za pravna i legalna pitanja i usaglašavanje Statuta i Bylaws. 

 

Ovi kompromisi nisu bili dovoljni za pojedince unutar UO i one koji su izvan UO. UO KBSA je 4. jula 2008. godine izdao saopćenje koje je podržan od strane većine članova UO KBSA i većine koordinacija KBSA u Kanadi i SAD. 

 

2. Koordinacioni savjet KBSA je isključivo savjetodavni organ KBSA, formiran samo iz razloga davanja prijedloga UO KBSA, po pitanjima koje UO zatraži. Koordinacioni savjet KBSA treba biti odgovoran UO KBSA, raditi zajedno sa njim, jer on nije izabran od strane Skupštine KBSA i time nije nezavisan organ KBSA. 

 

3. Samoformirana “istražna” komisija na čelu koje je dr. Muhamed Saračević i u čijem sastavu su: Muhamed Šaćirbegović, mr. Mujko Erović, Nihad Krupić, Ahmed ef. Cerić, mr. Dženan-ef. Kaljanac i Rasim Nikočević, nije u skladu sa Statutom KBSA, jer samo UO KBSA može formirati komisije. Samoformirana komisija ne može biti odgovorna ni Skupštini KBSA {Deveta Skupština KBSA u St. Louisu nije formirala nikakvu komisiju}, ni Koordinacionom savjetu KBSA koji je isključivo savjetodavni organ bez izvršne odgovornosti. Pošto se u Pravilniku o formiranju navedene komisije nigdje ne spominje UO KBSA, takva komisija je nezakonita i njeni zaključci mogu imati samo savjetodavni, a ne izvršni karakter. Također navedena komisija ne može upotrebljavati logo KBSA, što je urađeno u nekoliko navrata pri oglašavanju u pojedinim medijima u SAD. Način formiranja te Komisije je nemoralan, jer je Komisija poslala saopštenje o osnivanju prije nego li se konsultovao UO KBSA. Pravne analize pravnih stručnjaka o radu komisije nisu uzete u obzir, a oni koji nisu bili istomišljenici su odstranjeni od strane članova “istražne” komisije. 

 

4. Pojedini članovi UO kojima je Skupština dala svoj glas da rade za bošnjačke i bosanskohercegovačke interese, odbijaju da rade u UO. Ovim putem pozivam njih da nastave sa radom, ili će KBSA morati preispittati njihovu funkciju i članstvo u UO. Osnivanjem Komisije bez odobrenja UO narušava se legitimitet KBSA i direktno se blokira rad UO KBSA. Pozivam članove UO {njih pet} da se uključe u rad ili da se izjasne ako nisu voljni biti uključeni u rad UO više, kako bi se mogla naći adekvatna zamjena. Ovo se posebno odnosi na nezavisnog kandidata, koji je dobio glasove velikog broja delegata, što on zanemaruje. 

 

5. Samo UO KBSA ima pravo osnivati Koordinacije KBSA. Osnivanje bilo kakvih Koordinacija je ilegalno ukoliko nije odobreno od strane UO. 

 

Poštovani Bošnjaci, 

 

KBSA nema boljeg saveznika od Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, Bošnjačko-američkog Savjetodavnog vijeća, Poslovne asocijacije Bošnjaka Sjeverne Amerike, Bosansko-kanadskog humanitarnog društva i mnogih drugih organizacija i pojedinaca – prijatelja Bošnjaka i BiH. Istinsko partnerstvo KBSA sa navedenim organizacijama zahtjeva da jedni od drugih učimo i vjerujemo jedni u druge. Samo tako se nećemo jedni od drugih izolovati. Kao nezavisni respektabilni nacionalni, politički glas sjevernoameričkih Bošnjaka, prepoznatljiv i priznat od Bošnjaka ma gdje se oni nalazili, KBSA nudi partnerstvo bošnjačkim organizacijama kao jedini način da postignemno zajedničke ciljeve: bošnjački nacionalni program, Kongres Bošnjaka svijeta, Bošnjačka akademija nauka, Bošnjački muzej genocida. 

 

Izjave pojedinih dužnosnika u Islamskoj zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike {IABNA}, kako će IABNA preispitati odnose sa KBSA su kontraproduktivne i nisu u duhu sa jednom religijskom organizacijom koja bi trebala biti apolitična i ne stavljati se na stranu onih koji pokušavaju srušiti legitimitet UO KBSA, jedinog izvršnog organa krovne organizacije sjevernoameričkih Bošnjaka. Jedan broj džemata potpuno podržava legalno izabrani UO. Mnoge džemate istražna komisija nije konsultovala da se ime IABNA stavi u njeno saopćenje. 

 

Radeći na očuvanju i jačanju svih komponenti bošnjačkog nacionalnog bića i radeći na jačanju jedisntevnog državnog i društvenog tkiva BiH, oslobođenog zagađenostima vještačkih tvorevina produkovanih u agresiji i genocidu, KBSA je stalno radio na rušenja bošnjačkih zidova. Jer samo bez njih možemo definisati minimum bošnjačkih interesa za maksimalnu bošnjačku akciju u vremenu unutrašnje integracije bh. društva i države i njihovih spoljnih integracija u Evropsku uniju. To je najveći izazov koji stoji kako pred bošnjačkim narodom, tako i pred KBSA. 

 

Došao je trenutak i vrijeme kada se moraju porušiti bošnjački zidovi. Došao je trenutak i vrijeme da spasimo bošnjački djecu od zaborava. Došao je trenutak i vrijeme da Bošnjaci porade na ništenju rezultata agresije na BiH i genocida nad njima svojim jedinstvenim djelovanjem. Novi UO KBSA sa više od pola novih mladih, visoko obrazovanih članova, intelektualaca može dati odgovore na izazove budućnosti sjevernoameričkih Bošnjaka. 

 

Zato pozivam sve sjevernoameričke Bošnjake i sve prijatelje Bošnjaka da ostave lični ego i pretenzije, da razmisle o scenariju u kojem postoji jedinstven KBSA sa jakim, jedinstvenim bošnjačkim uporištem, koji će kao takav srušiti unutar bošnjačke zidove za ime rješavanja bošnjačke budućnosti. Izazovi pred Bošnjacima su ogromni i put će biti dug. Američki i kanadski Bošnjaci nemaju boljeg partnera od KBSA da se odupru iskušenjima asimilacije, da odbrane o jačaju sve komponente bošnjačkog biča, da na najrazvijenijem područiju na svijetu predstave najbolje vrijednosti bosanskohercegovačke države i društva, da se okrenu sebi samima.  

 

U ime UO KBSA šaljem poruku saradnje svim Bošnjacima, bošnjačkim i bh. organizacijama. Bilo je mnogo razlika između nas. Nema sumnje, biće ih i ubuduće. Ali najveća opasnost od svih je dozvoliti da se ponovo podignu zidovi koji će djeliti Bošnjake jedne od drugih, što će neprijatelji znati iskoristiti. 

 

OMALOVAŽAVANJE DIJASPORE – ZLOČIN PREMA DRŽAVI

 

Dijaspora je rijetko bila u prilici da sem, davanja matici, utiče na bilo šta u razvoju matice, i ako ona predstvalja najkompetetniju ciljnu grupu, spremnu, sposobnu i voljnu da uloži svoju emotivnu, moralnu i materjalnu komponentu u ekonomsku, pravnu, moralnu, socijalnu, kulturnu, naučnu, političku i svaku drugu revitalizaciju matice. Od tog korist može imati ne samo država BiH, već cijela Evropa i svijet. Uvažavajući značaj i mogučnosti dijaspore, država BiH stiče mogučnosti da tranzicioni proces sprovodi ne samo uz potrebnu pomoć demokratskog svijeta, već i uz pomoć koja se nudi od dijaspore. 

Izbori su čin na kome svaki građanin, a posebno oni iz dijaspore prezentira svoju odlučnost, istrajnost, ponos, moralmi razvoj, znanje, informiranost, i odanost matici. Izborna scena spada među najvažnije, najozbiljnije i najprivlačnije scene učešća dijaspore u djelovanju vlasti, jer učešće dijaspore u kreiranju politike i funkcionisanju vlasti je znak njene državotvorne i patriotske solidarnosti. Činjenica da dijaspora na izbore izlazi u malom procentu, dovoljan je pokazatelj njene svijesti i osjećaja odgovornosti prema budućnosti BiH. Dijaspora ne koristi svoje pravo da učestvuju u kreiranju državne politike. Ona odbija obavezu da doprinosti opstanku osjećaja odgovornosti u bosanskohercegovačkom civilnom društvu. Time daje jasnu poruku neprijateljima države i duštva u BiH, ideje Bosne i bosanskog duha. Istovremeno broj prijavljenih za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavnistvima je odraz rada i odnosa diplomatije prema dijaspori. Većina ambasada i konzulata ne rade ništa da budu dio dijaspore i nemaju skoro nikakvu vezu sa organizacijama u dijaspori.

 

Da li su potrebni ljudi iz dijaspore?

 

 

Dijaspora mora da osjeti da se nešto u matici promjenilo u odnosu na nju, a ne samo da se priča, a da suštinskih promjena zapravo nema. Takvo osjećanje moguće je izgraditi samo dugim, upornim i iskrenim radom. Dekreti tu ne pomažu. Potpuno je pogrešno što se u svakom pristupu dijaspori u prvi plan istiće – „potrebni ste nam“, a pod tim se uglavnom misli na novac. Tek u novije vrijeme se govori o znanju i iskustvima koje ljudi donose iz dijaspore. Dijasporu, koja se dobrovoljno i snagom svog patriotizma stavila u službu države treba uvjeriti da je dobro došla matici. Jer od tretmana dijaspore u matici zavisi i pozicija države BiH u svijetu. Svoditi državni odnos sa dijasporom na novac i investicije je površno. Ljudi iz dijaspore se moraju osjećati ravnopravnim građanima BiH, a ne kao biznismeni koji su došli da ulože, zarade ili potroše.

 

Ljubav prema domovinu predstavlja duhovno pohvalno djelo

 

 

Učešće na izborima i sudjelovanje u izboru budućnosti vlastite domovine, na osnovu osjećaja odgovornosti i obaveze, predstavlja odraz ljubavi prema domovini, a znamo da ljubav prema domovinu predstavlja pohvalno djelo. Izbori su najuticajniji instrument koji dijaspori nudi mogućnost da svoje ideale i zahtjeve stavi u okvire izvršne vlasti i tako ih približi realizaciji. Ali, zna li dijaspora odlučivati o svojoj sudbini i sudbine svoje matice? Ko će odlučivati za dijasporu i njena vitalna pitanja? Neizlazak na izbore je jaki glas protiv budućnosti dijaspore, protiv države i društva u BiH, glas za neprijatelje Bošnjaka i BiH, glas za očuvanje paradržavnih tvorevina izniklih na rezulatatima agresije i genocida, koje i dan danas truju jedisntveno državno i društveno tkivo ideje Bosne i bosanskog duha. Društva matice i dijaspore trebaju da se zamisle nad budućnošću BiH

 

Tko ne izvšava izbornu dužnost, neodgovorno prepušta drugima da odlučuju o pitanjima koja se tiču dijaspore, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine

 

 

I pored propusta u izbornom procesu kao što su: zašto se dijaspora mora registrovati svaki put za izbore?, zašto je rok za registraciju bio kratak?, zašto pored CIPS lične karte, vozačke dozvole i bh pasoša i rodni list bez obzira na datum vađenja nije važaći dokument?, glavni propust je nedostatak svijesti da su izbori dozivanje bošnjačke svijesti za nacionalne, duhovne, državotvorne i teritorijalne vrijednosti na kojima se treba graditi bošnjačka i bosanskohercegovačka budućnost. Sudjelovanje u političkom procesu i doprinos općem dobru osnovano je pravo i dužnost dijaspore. Temeljni način ostvarivanja toga prava i dužnosti je izlazak na izbore, kao poseban zahtjev patriotske ljubavi prema domovini koja se baš sada suočava sa izazovima povijesnog iskoraka ka jačanju države i društva. Tko ne izvšava tu dužnost, neodgovorno prepušta drugima da odlučuju o pitanjima koja se tiču dijaspore, Bošnjaka i BiH. I ako je postignut mali napredak u odnosu na izbore 2006. godine, razočarani smo u konačne rezultate i broj registriranih glasaća iz dijaspore za predstojece lokalne izbore. Ovi rezultati pokazuju žalosnu sliku odnosa unutar dijspore i dijaspore prema matici, ali i nemaran odnos bosanskohercegovačke vlasti prema dijaspori. Ni jedan opravdan zahtijev dijaspore nije ispoštovan od strane političkih organa u BiH. S druge strane razjedinjena dijaspora je nemarna prema izbornom pravu i obavezi da svojim glasom mjenja već  ustaljeno mišljenje političkog establišmenta u matici o dijaspori kao glasačkoj i turističkoj mašineriji.

 

Programe pojedinaca i političkih partije treba prosuđivati prema tome promiču li pravdu i istinu

 

 

Programe pojedinaca i političkih partije treba prosuđivati prema tome promiču li pravdu i istinu, uklanjaju li posljedica agresije i genocida, izgrađuju li jedinstveno državno, teritorijalno i društveno tkivo BiH, ekonomsku, političku, duhovnu i moralnu obnovu države i društva u BiH, brigu za siromašne i nemoćne, povratak na svoja ognjišta, ravnomjerni razvoj svih regija u BiH, zaštitu prirodne okoline, očuvanje i jačanje državnog bogatstva, izgradnju otvorenog, slobodnog, civilnog društva u BiH, najboljih vrijednosti BiH u Evropi i svijetu u uslovima opće globalizacije. 

U bošnjačkim političkim okolnostima važan faktor prosudbe je i pozitivan, što ne znaći i nekritičan odnos prema bošnjačkoj nacionalnoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u okvirima BiH, Evrope i svijeta, zahvalnost prema onima koji su najviše žrtvovali za bošnjački i bosanskohercegovačku slobodu, duhovna, moralna, nacionalna, teritorijalna i državotvorna obnova bošnjačkog nacionalnog bića, borba protiv izumiranja Bošnjaka pružanjem veće i sadržajnije pomoći porodicama, promicanje cjelovitog odgoja djece i mladih, poticanje povratka Bošnjaka na svoja ognjišta, povezivanje Bošnjaka u dijaspori i matici, izvršavanje osnovnih zahtijeva bošnjačke dijaspore, promoviranje bošnjačke solidarnosti, razvijanje osjećaja za ono što je zajedničko dobro svih Bošnjaka.

 

Politika je rad za opće dobro

 

 

Politika je rad za opće dobro i kao takva predstavlja časno i prijeko potrebno služenje zajednici. Veličina ljudi koji se bave politikom kao i njihova iskrena ljubav prema narodu i domovini očituju se na poseban način poslije izbora u izvršavanju zadanih obećenja od onih koji su pobjedili, i u časnom prihvaćanju poraza od strane onih koji su izgubili. Služenje narodu i domovini i jednima i drugima je zajednička obaveza i opće dobro, uvijek iznad privatnoga i stranačkog interesa. Političari ne mogu i ne smiju čekati da im potencijalni glas dođe iz dijaspore na koljena. Političari treba da se bore za svoje glasače, da trče za njima, da dijaspori u direktnom kontaktu sa njom prezentiraju svoje političke programe.

 

Glas dijaspore se mora čuti u BiH tokom cijelog političkog mandata, a ne samo pred izbore

 

 

Dijaspora ne traži mnogo za izbore. Ona traži automatsku registraciju prilikom vađenja pasoša, da registracija važi za sve naredne izbore, da među važećim dokumentima za registraciju se uvrstiti i rodni list, da se umjesto u izoliranim ambasadama gdje živi mali broj građana u dijaspori pultovi za registraciju i izbore postave u sve veće bosanskohercegovačke zajednice u gradovima gdje živi dijaspora, da država BiH koriste sve moderne tehnike za unapređivanja registracije i glasanja, da se uspostavi izborna jedinica za dijasporu, te da se glas dijaspore čuje u BiH tokom cijelog mandata, a ne samo pred izbore. Sve stranke i politički lideri trebaju dijaspori dostaviti svoje političke planove i programe i tako pokažu konkretnim dijelom, a ne praznim izbornim riječima, zašto glas dijaspora treba dati njima. Za sadašnje lokalne izbore dijaspora nije jako političko tijelo, ali to neznaći da je politička snaga dijaspore slaba. Zato politički subjekti u BiH: Nemojte ignorisati jedan od največih intelektualnih, materjalnih, kulturnih i političkih resursa BiH – dijasporu. Budite svjesni snage dijaspore u momentima reintegracije države BiH, jačanja otvorenog, slobodnog, civilnog društva i integracije BiH u Evropsku Uniju.

 

Dijaspora će radije oploditi svoj kapital u matici? Zar trebamo imati dilemu?

 

 

Ako smo stotinama i hiljadama kilometara udaljeni jedni od drugih, razjedinjeni, bez pravog kontakta i komunikacije nismo izgubili nadu da ćemo jednog dana biti u jedinstvenoj, demokratskoj, prosperitetnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu koji će biti partneri i respektabilani konkurenti ostalim državama i društvima. Matica je danas u teškom stanju. Umjesto civilizacijskog, ekonomskog i političkog preporoda i takmičenja u inovacijama, borbu vodimo sa samim sobom. Dijaspora vidi ključ rješenja u ekonomskom bumu koji BiH može uvesti u red velikih da pokaže zaista koliko može i koliko vrijedi. Taj ključ  je dijaspora, kojoj treba omogućiti ravnopravno učešće u političkom životu, politički, duhovno, i ekonomski je približiti matici, stvoriti ekonomske zakone dostojne dijaspori, omogućiti sigurnost ulaganja i mogućnost plasiranja zdravog kapitala, kojim niko neće moći manipulisati. Dijaspora sa svježim kapitalom koga je pošteno zaradila i kojim vlast neće moći komandovati može oživjeti privredu, ubrati profit, a državu BiH staviti rame uz rame sa svojim susjedima i porodicom svjetskih država. 

BiH je nepresušan izvor mogućnosti, prirodna bogatstva su neiskorištena. Potrebno je inicijativom, zalaganjem i radom izboriti se za prave i suštinske promene. Zašto ljudi iz dijaspore ne bi kupovali privredne komplekse, gradili auto-puteve? Zašto taj profit da se iznosi iz BiH? Strani ulagači svoju zaradu koriste za ulaganje u svoje zemlje što je i razumljivo. Građanin BiH iz Sjeverne Amerike, Australije, Evrope radije će oploditi svoj kapital u matici? Zar trebamo imati dilemu? 

Građani u BiH i građani BiH u dijaspori su isti narod. Između njih nema nikakvih barijera, ekonomskih, kulturnih, duhovnih. Oni trebaju biti ravnopravni, sa jednakim pravom glasa, da se međusobno poštuju i uvažavaju. Osnovni moto dijaspora je: Kako bolje živjeti u matici, biti konkurent, ostati ponosan na temeljima tradicionalne bosanskohercegovačke kulture, historije i tradicije, uvažavati druge i biti uvažavan, rješavati probleme, a ne stvarati ih. To su osnovna temeljna načela koja zbližavaju maticu i dijasporu i sa kojima BiH treba izaći u Evropsku Uniju.

 

Ša je to bošnjački nacionalni interes i kako ga ostvariti?

 

 

Bošnjačka dijaspora ima više društvene i tehničke inteligencije nego srpska i hrvatska. To znači da je ona u situaciji da bude važan faktor u jačanju države BiH i civilnog društva. Bošnjaci trebaju voditi politiku BiH. Politiku Hrvatske i Srbije treba cijeniti po njihovom odnosu prema državi BiH i tako se politički postavljati. Bošnjačko nacionalno pitanje je dakle BiH. I ako su Bošnjaci u agresiji i genocidu bili žrtvovani kao opomena i kao spas islamskom svijetu, oni trebaju biti aktivna opozicija svima onima koji ruše državu BiH. Ključni element bošnjačke nacionalne poltike je vođenje politike države BiH, a ne politke stranaka i njihove borbe da ostanu na vlasti. Jer, veoma je važno ne dozvoliti da se BiH podjeli na hrvatski i srpski dio, gdje će Bošnjaci biti građani drugog reda i tako istrebljeni. Bošnjaci se moraju okrenuti prema svojoj jedinoj matici, a ne prema političkim shvatanjima. Za takvu politčku borbu presudni su ideja i kvalitet ljudi koji je žele realizovati, i tu je bošnjačka dijaspora veoma značajna. 

 

ODLUČIO SAM DA PREĐEM U OFANZIVU

 

Pisanje penzionisanog kanadskog generala Luisa Mekenzia u njegovoj upravo izdatoj knjizi: „Izgledao sam dobro zbog vojnika“ je zasnovano na krivom predstavljanju, poluistinama i neistinitim tvrdnjama o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima. Najnovija knjiga penzionisanog generala je još jedan u nizu dokaza da Mekenzi nastavlja svoje prosrpsko djelovanje. Mekenzi je bio pod jakim prosrpskim stavom još  dok je zauzimao poziciju visoke odgovornosti koja je pod Poveljom Ujedinjenih Nacija i koja je kao takva tražila njegovu nepristranost. U svojoj knjizi Mekenzi izostavlja temeljna načela demokratije koja su bila postavljena na zahtijev Evropske Unije u 1991. i 1992. godini, diljem cijele ondašnje Jugoslavije, kad su četiri od šest republika glasale za odvajanje od Srbije i Crne Gore. Kao svjedok agresije i genocida Mekenzi nije ništa poduzeo, zato je saučesnik zločina agresije i genocida. Fizičko istrebljenje Bošnjaka, protjerivanje i getoizacija preživjelih Bošnjaka je glavni dio realizacije starog projekta „velike Srbije“. Krajnji cilj je uništenje Bošnjaka kao nacije i prisvajanje teritorija gdje su živjeli, podjela njihovih imanja i konačno instaliranje „države svih Srba“ do koje bi došlo sjedinjavenjem na silu zauzetih područija u BiH.  

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima silovano je na desetine hiljada Bošnjakinja. Svaka treća Bošnjakinja je nakon grupnih silovanja ubijena. Silovane maloljetne Bošnjakinje su umirale poslije zvjerstava zbog izostanka bilo kakve medicinske pomoći. Masovna silovanja su zapravo još jedan vid zločina genocida i planirana ratna strategija sa konačnim ciljem totalnog uništenja žene - Bošnjakinje, da se ona više nikad ne vrati svojoj porodici, svome dome, svome rodnom kraju, svome narodu, svojoj domovini. Djeca rođena kao posljedica silovanja su usvajana za velike novce. Žrtve nisu imale nikakv udjel u tom organizovanom komercu. One silovane žene koje su nakon razgovora sa kojekakvim humanitarnim radnicima, dobrotvornim organizacijama i medicinskim osobljem, više nikad nisu čule za vlastitu djecu. Danas one uporno ali bezuspješno pokušavaju saznati za zaprepastujuću, strašnu i žalosnu sudbinu svojih mališana. 

Zato se ne smije odustati od hapšenja i suđenja počiniteljima seksualnih zločina. Penzionisani general Luis Mekenzi je snimljen za vrijeme počinjavanja nasilništva nad Bošnjakinjama u logoru „Sonja“. Danas on to pokušava negirati u svojoj novoj knjizi. Svi pravedni ljudi i ono malo pravednosti što je ostalo od međunarodne zajednice se licem u lice susreću s optužujućim činjenicima i dokazima o aktivnim zločinima komandanta mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, generala Luisa Mekenzia.

 

Zato se generalu Mekenziu mora suditi isto kao i nekažnjenim zločincima. Potrebno je okupiti napredne umove istine i pravde što će stalno slijediti namjere iskorijenja i uništenja mračnih sila. 

Agresija na BiH je upotpunila svijet zločina novim fenomenološkim formama, do sad nepoznatim u historiji ratovanja, a posebno je svjetska javnost zaprepašćena i šokirana sumnjama u masovnosatr izvršenih silovanja nad Bošnjakinjama, kao i brutalnost nasilja kojim je popraćen svaki pojedinačni ili grupni čin silovanja. Nikada u historiji ratovanja nije zabilježeno da silovanje uz bestijalno iživljavanje nad žrtvom, najčešće od viših izvršilaca, uključujući i funkcionere UN, planirano dovodi do trudnoće kod žrtvi i njihovo svjesno zadržavanje pod kontrolom agresora do momenta kada bi svaki prekid trudnoće bio apsolutno nemoguć. Tako su žrtve silovanja prisiljene da nose i konačno na svijet donesu neželjenu djecu, pa su pored pogažene časti i dostojanstva kroz kroz grupna i javna silovanja, koja su čak vršena i u prisustvu najuže obitelji, dodatno kažnjene i tome što na svijet moraju donijeti plodove učinjenog zločina. General Luis Mekenzi je pokrovitelj bosnicida, pokušaja totalnog uništenja Bošnjaka i BiH.

Vijesti: