SAOPĆENJE INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA KANADA {IGK} POVODOM 22. GODIŠNJICE OD POĆETKA GENOCIDA U PRIJEDORU I DŽENAZE ZA 284 ŽRTVE TOGA GENOCIDA
Dvadesetdvije godine kontinuiteta fašistiÄke ideje “cilj opravdava svako sredstvo” u Prijedoru
Kontinuitet fašistiÄke ideje “cilj opravdava svako sredstvo” je nastavljen i “usavršaven” u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad njenim graÄ‘anima. Jedan od najbrutalnijih primjera koji svjedoći kontinuitet te fašistiÄke ideje je genocid u Prijedoru, koji poÄinje sa predratnim aparthejdom, “bijelim trakama”, nastavlja se sa koncentracionim logorima smrti, masovnim ubistvima, masovnim silovanjima, masovnim uništavanjima kulturnih i materjalnih dobara, do masovnih deportovanja i zloÄina protiv Äovjeka i civilizacije. Tako genocid u Prijedoru sadrži ekocid, etnocid, urbicid, kulturocid i posebno elitocid, namjerno, organizovano masovno ubijanje prijedorske bošnjaÄke i hrvatske inteligencije.
Danas se kontinuitet fašistiÄke ideje ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih fašistiÄkih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Naprotiv prijedorski vladajući establišment žali što se potpuno nije riješilo pitanje “nepoželjnih, nenarodnih elemenata”, Bošnjaka i Hrvata. To pokazuje i odnos prema preživjelim žrtvama kojima se onemogućava da govore javno o zloÄinima i obilježavanju istih Äime im se uskraćuje jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na slobodu govora i pravo na sjećanje. To je oÄiti dokaz da se agresija i genocid u Prijedoru nastavljaju drugim sredstvima, da fašistiÄka ideja „cilj opravdava sredstva“ ima svoj kontinuitet u Prijedoru. Poricanje agresije i genocida i poricanje nepobitnih fakata o poÄinjenim zloÄinima Jugoslovenske narodne armije, vojske i policije entiteta Republike Srpske, vojske i policije Srbije, dobrovoljaÄkih grupa i formacija, ništa drugo ne može znaÄiti do nepromijenjen stav prema Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru, koji prema toj fašistiÄkoj ideologiji nemaju mjesta na teritoriju Prijedora, koju su Srbi zacrtali samo za sebe.
Stalno upozoravajući svijet na razmjere i posljedice genocida u Prijedoru, IGK nastavlja međunarodnu kampanju da se žrtvama genocida u Prijedoru omogući dostojanstveno sjećanje i obilježavanje, kao i podizanje adekvatnog spomen obilježja, kao opomene na strahote genocida u Prijedoru koje se ne bi trebale nikad ponoviti.
U saradnji sa ameriÄkim i kanadskim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda putem našeg Internacionalnog ekspertnog tima radimo da žrtve genocida u Prijedoru dobiju pravo da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, te da 31.maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraza najrigidnijeg fašistiÄkog aparthejda te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja.
U saradnji sa ameriÄkim i kanadskim politiÄkim i nauÄno istraživaÄkim subjektima predložili smo da se 31. maj proglasi svijetskim danom borbe protiv fiziÄkog obilježavanja ljudi, najmorbidnije dehumanizacije, segregacije i aparthejda, te zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, koji su uslijedili nakon markiranja žrtve.
IGK još jednom podsjeća svijetsku javnost da se genocid u Prijedoru mora okarakterisati kao krajnje neÄovjeÄna radnja, Äinjena u režiji parainstitucionalnog režima u namjeri potÄinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etniÄko ÄišÄ‡enje bošnjaÄkog i hrvatskog etniÄkog elementa. Na taj naÄin ne samo da se stvorio razliÄit pravni položaj Bošnjaka i Hrvata u odnosu na etniÄke Srbe, već se ovdje radi o potpunom obespravljivanju Bošnjaka i Hrvata po sistemu “rasnih zakona”, što se vrlo brzo ostvarilo sa zatvaranjima, torturom i egzekucijama u koncentracionim logorima smrti u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, te mnogim drugim mjestima zatvaranja, te strašni zloÄini prilikom deportovanja prema srednjoj Bosni i Hercegovini, posebno na Korićanskim stijenama nadomak Travnika, gdje je u “Äast ispraćaja”, na najsvirepiji naÄin bacanjem u provaliju i mitraljiranjem pobijeno preko 200 ljudi.
Emir Ramić
Institut za istraživanje genocida, Kanada